Faye Dunaway (83) odavno je ušla u filmsku povijest kao jedna od najvećih glumica ikada, naročito zbog uloga u filmovima “Bonnie i Clyde” i “Kineska četvrt”, za koje je bila nominirana za Oscara, kao i zbog uloge u filmu “TV mreža” za koji je dobila Oscara za najbolju glumicu. Istovremeno, Faye Dunaway tijekom života bila je poznata kao prznica s kojom je užasno teško raditi, a Roman Polanski, redatelj filma “Kineska četvrt”, nazvao ju je potpunom luđakinjom. Međutim, biografski dokumentarac “Faye” koji se od nedjelje, 14. srpnja, prikazuje na HBO kanalima te na streaming platformi Max, otkriva mnogo toga iz njenog života, pa tako i razloge njezina ponašanja zbog kojeg je desetljećima bila na zlu glasu u Hollywoodu.

U tom dokumentarcu Faye Dunaway priznaje da boluje od manične depresije, poznate i kao bipolarni poremećaj, što uzrokuje nagle i radikalne promjene raspoloženja, od euforije do depresije. Film je imao svjetsku premijeru na filmskom festivalu u Cannesu kada smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali sa slavnom glumicom koja je otvoreno govorila o svojoj bolesti i svemu što joj je ta bolest donijela u glumačkoj karijeri.

NACIONAL: Zbog čega ste sada odlučili progovoriti o sebi i svom životu u ovom dokumentarcu?

Ne znam, to je dokumentarac o mom životu i meni samoj, pa sam smatrala da je važno da progovorim o nekim stvarima. Također sam smatrala da bih trebalo doprijeti do ljudi koji možda dijele neuravnoteženost koju sam iskusila. Kada sam shvatila nešto više o ljudima i njihovim neuravnoteženostima, tada se i meni dogodila ta manično-depresivna stvar. Primjerice, kod velikog američkog pjesnika Roberta Lowella to se snažno očitovalo. U jednom trenutku osjetite snažno uzbuđenje, nakon toga slijedi ogromna tuga. Bilo mi je drago kada sam otkrila što je to što utječe na moje ponašanje jer je to objašnjavalo moje ponašanje. Međutim, kao što sam rekla u dokumentarcu, i dalje sam bila odgovorna za svoje postupke. Dakle, moje ponašanje može se objasniti, ali nema isprike ako su moji postupci nanijeli bol drugim ljudima. Meni je bilo bitno sve to znati kako bih pokušala pronaći način da se nosim s time, kako bih pronašla način na koji mogu kontrolirati svoje impulse, kako bih saznala koje lijekove trebam uzimati, kakvu pomoć trebam koristiti, kako bih shvatila što mi se događa. To je bio dio procesa, moga razvoja na putu prema onome što sam danas postala.

Faye Dunaway sa sinom i redateljem dokumentarca s crvenog tepiha u Cannesu. FOTO: Vianney Le Caer/Invision/AP/GuliverImages

NACIONAL: Je li to razlog što je vaša kolegica Bette Davis, gostujući u talk showu 1988., rekla da ste vi najgora osoba u Hollywoodu? Taj isječak prikazan je u ovom dokumentarcu.

Znate, nas dvije smo glumile zajedno u televizijskom filmu 1976. godine. Nismo se slagale. Nemam vam što drugo reći o tome. Žao mi je što je Bette Davis rekla to što je rekla, ali mi nismo imale dobar odnos i onda se takve stvari događaju.

NACIONAL: Vaš sin Liam Dunaway O’Neill u filmu kaže kako je pitanje biste li ikada postali tako dobra glumica da niste imali tako ekstremne osjećaje i da niste u sebi prolazili kroz takve drame.

Ne, ne bih bila tako dobra glumica. Morate iskoristiti sve ono što imate u sebi. Na sreću, to je dio onoga što jesam. Mnogi ljudi se ne moraju stalno nositi s tim, ne moraju stalno otkrivati ono što je u njima, oni odu i obave posao, znate, imaju karijeru i život. Za mene, to su bili temelji na kojima sam izgrađena tako da sam uvijek bila, na neki način, prepuštena na milost i nemilost svojim emocijama.

NACIONAL: S obzirom na to da vas je unutarnji nemir pokretao pri glumačkim izvedbama, biste li išta poduzeli po tom pitanju da ste ranije dobili dijagnozu? Mislite li da bi to možda ublažilo vaše glumačke izvedbe?

Ne znam bi li moje glumačke izvedbe bile manje intenzivne, ali bih kontrolirala moje ponašanje u javnosti, što je na određeni način krivo protumačeno. Imala sam te aspekte u svom ponašanju. Pomogle su mi u glumačkim izvedbama jer je to vrsta emocionalnog opsega, to je bilo nešto što možete iskoristiti kod lika kojeg glumite. Ali to je tako pomiješano. Ne želiš to u životu, ali u mom svijetu to je nekako potrebno. Trebate te uspone i padove kao što trebate tu kompleksnost između njih. Dakle, to je ono što je utjecalo na moje glumačke izvedbe.

NACIONAL: Znači li to da na to gledate kao na prokletstvo, ali i blagoslov?

Da, mislim da je to bilo neophodno. Nažalost, to je nužan dio onoga što sam radila. Tako je kako je. Kada glumimo, mi koristimo sve te emocije, pa zato mislim da je to bilo prokletstvo i blagoslov. Mislim da je isto tako to dobro obuzdati u svom životu, kontrolirati i razumjeti, kako biste svoje ponašanje uskladili s ponašanjem drugih ljudi. Mislim da sam to donekle naučila raditi.

Za ulogu u filmu ‘TV mreža’ Faye Dunaway je dobila Oskara za najbolju glumicu 1977., a mnogi je pamte po ulogama u ‘Kineskoj četvrti’ i filmu ‘Bonnie i Clyde’. FOTO: Profimedia

NACIONAL: Jeste li bili spremni potpuno se otvoriti redatelju Laurentu Bouzereauu prilikom snimanja ovog dokumentarca?

Da, naravno. Vjerovala sam mu. I to je bilo ključno. To je bilo vrlo važno. I znala sam da je to ono što radimo. Duboko smo ušli u moj život i istraživali što je moj život, što je činilo moj život. Što sam ja, što mi je karijera značila, što sam učinila, što nije prošlo tako dobro, bilo je to dokumentiranje mog života. Bio je to dio procesa. To je nešto što sam uvijek željela učiniti pa mi je drago što sam to sada i učinila. Ali bilo je i teško. To je priča o mom životu u kojem je bilo uspona i padova.

NACIONAL: Opisujući vaše početke, u filmu se vidi vaša fotografija kada ste u srednjoškolskom nastupu glumili Medeju. Jeste li već tada planirali da ćete se baviti glumom i jednog dana osvojiti nagradu Oscar?

O, ne, to je bilo jako rano. Samo sam nekako slijedila svoje impulse i radila ono što sam željela. Pitam se što sam uopće u tim godinama znala o Medeji. Bila sam srednjoškolka koja nije puno razmišljala o tome i o svojoj budućnosti. Znala sam da je to ono što želim učiniti sa svojim životom, sa svojim poslom. Dakle, na taj sam način bila svjesna. Ali to je s vremenom evoluiralo, kako sam nastavljala tako mi je postajalo sve jasnije što je to što trebam učiniti.

NACIONAL: Rođeni ste kao Dorothy Faye Dunaway i u filmu objašnjavate kako ste u mladosti bili Dorothy, ali to već dugo niste, već ste samo Faye Dunaway. Jeste li svjesno stvorili osobu po imenu Faye Dunaway?

To je vrlo zanimljivo pitanje. Dorothy je još uvijek negdje u meni. Faye Dunaway nije Dorothy Faye Dunaway iako sam ja u sebi Dorothy Faye Dunaway i uvijek sam se tako osjećala. Faye Dunaway je javna osoba. Ona je glumica, ono što sam pružila svijetu. Dakle, svjesno sam stvorila Faye Dunaway. Prilično svjesno.

NACIONAL: Zašto ste smatrali da morate odvojiti svoje pravo ja od javne osobe Faye Dunaway?

Prava ja nisam od javnog interesa. Prava ja samo je hranila želje javnosti. I to egzistira još uvijek, ja to uspješno održavam. To je dio onoga što osjećam u sebi. Faye Dunaway je drugačija. Mislim da to tako funkcionira.

‘Na svoj sam perfekcionizam gledala kao na dio vještine’, rekla je Nacionalu Faye Dunaway. FOTO: HBO

NACIONAL: Rekli ste da ste imali veliku želju uspjeti kao glumica. Kako su vaše želje i ambicije bile dočekane u Hollywoodu koji je tada bio dominantno muško mjesto?

Moja ambicioznost bila je dio mojih želja. Nije me bilo briga kako drugi na to gledaju. Radila sam ono što sam željela raditi i nije me bilo briga što to nisu dopuštali muškarci. Preuzela sam stvar u svoje ruke kako bih napredovala. To je ono što sam napravila. To je bila moja strast. Mislim da to možete nazvati ambicijom. Svatko ima neku ambiciju koju želi realizirati, a ja to nisam krila. Moja strast izrasla je u moju ambiciju tako da sam imala i strast i ambiciju.

NACIONAL: U svojoj autobiografskoj knjizi “Looking for Gatsby” objavljenoj 1998. napisali ste da ste perfekcionistkinja. Je li vas želja za perfekcijom dovodila u sukobe, naročito s muškarcima?

Ne baš, na perfekcionizam sam gledala kao dio vještine. Sve što radite morate napraviti na najbolji mogući način, morate paziti na svaki detalj kako bi sve funkcioniralo. To vas čini dobrim. To je nešto što sam naučila snimajući prve filmove, od redatelja kao što je Elia Kazan, ali i mnogih drugih ljudi. Brojni učitelji pomogli su mi da odrastem i usavršim glumu kako bih bila perfekcionist. Uvijek morate paziti na detalje. Detalji su važni. Ja sam to tako osjećala.

NACIONAL: Roman Polanski je vrlo zahtjevan redatelj s kojim ste se sukobili na snimanju filmskog klasika “Kineska četvrt” i to oko toga kako jedan pramen vaše kose treba stajati. Kako je bilo raditi s njime?

Roman Polanski je divan redatelj, oko toga nema dileme. Međutim, nas dvoje imamo različite osobnosti. Mislim da smo se u konačnici dobro slagali. Želite li mi reći neke stvari kojih se ne sjećam?

NACIONAL: Iščupao vam je pramen kose koji mu je smetao.

To je objašnjeno u filmu. Da, istrgnuo mi je pramen kose nakon čega sam otišla u svoju prikolicu. Nije smio to napraviti. Zasigurno je postojao način da se takve stvari kontroliraju, ali to se nije dogodilo. Znate, uvijek je puno napetosti na snimanju filma.

NACIONAL: Ove godine bilježimo 50 godina filma “Kineska četvrt”. Zašto se na neki način nije obilježila 50. godišnjica tog filma?

Čula sam da se priča kako se ove godine navršava 50 godina tog filma, ali ne znam ništa više od toga. Slažem se s vama da taj film zaslužuje obilježavanje 50. godišnjice. Ne znam zašto se to neće obilježiti.

NACIONAL: Jeste li se tijekom svoje karijere osjećali nezaštićeno na snimanjima filmova? Danas, primjerice, postoje koordinatori intimnih scena i sigurno je da vam redatelj ne bi mogao iščupati pramen kose.

Postoje koordinatori intimnih scena? Nisam to znala. Znate, kada se snima film, onda je puno toga na kocki. I onda dolazi do napetosti, pazi se na neke detalje kao što je pramen kose, ali ne znam zašto se to nije moglo riješiti na drugačiji način. Nisam prihvatila ono što je Polanski napravio pa sam na trenutak napustila snimanje. I nije istina ono što je rekao Howard Koch, asistent Romana Polanskog na filmu “Kineska četvrt”. Nisam puno psovala.

NACIONAL: Ipak, taj film je poznat po sceni u kojoj vas je Jack Nicholson nekoliko puta ošamario.

Pa morao je, ali bio je tako sladak i divan. Volim Jacka, on je želio to napraviti drugačije, ali ja sam mu rekla “ne, morat ćeš me stvarno ošamariti”.

NACIONAL: Film daje puno razloga da unesete sebe u lik koji glumite. Jeste li toga bili svjesni kada ste birali likove koje ćete glumiti ili vam je to naknadno postalo jasno?

Oboje, barem mislim. Time što sam odabrala lik koju ću glumiti, ja sam na njega reagirala. Radeći na tom liku, razvijajući ga, pronašla sam u sebi neke elemente koji su odgovarali tom liku. Primjerice, željela sam glumiti u filmu “TV mreža” jer je to, u to vrijeme, bio važan film kao što je bio važan lik kojeg sam glumila. Mnogi nisu željeli da ja dobijem tu ulogu, ali ja sam smatrala da je to važna uloga i da je moram odigrati.

NACIONAL: Film koji vas je, na početku karijere, lansirao među zvijezde bio je “Bonnie i Clyde”. Jeste li bili svjesni koliko je taj film promijenio Hollywood, pokrenuo eru autorskog filma, omogućio scene nasilja te se smatrao prvim filmom tzv. Novog Hollywooda?

Nisam znala da je film imao toliku važnost. Došla sam na snimanje filma, radila ono što sam trebala raditi, a sve prema uputama redatelja. Tako da nismo znali kakav će utjecaj film u konačnici imati. Uostalom, i ja sam, kao i svi uključeni u taj film, bila iznenađena ogromnim uspjehom filma. Kada sam pogledala radnu verziju filma, bila sam svjesna da je to dobar film. Znali smo da je dobar, ali su nas reakcije na film ipak iznenadile.

NACIONAL: U sedamdesetima ste postali jedna od najslavnijih glumica. Koja je, u vašem slučaju, dobra strana slave, a koja loša?

Mrzila sam to što sam slavna. Ne volim biti javna osoba. Držim do svoje privatnosti i uvijek sam nastojala čuvati svoju privatnost, ali slava donosi uzbuđenje. Nešto poput boce šampanjca, dio je zanimljiv, dio je opasan, morate paziti na to da ne izgubite kontrolu. Kada malo bolje promislim, bilo je trenutaka kada sam uživala u slavi.

NACIONAL: Danas se mnogo toga promijenilo pa je tako sve više žena koje režiraju filmove. Imamo i MeToo pokret, razlike u honorarima glumaca i glumica se polako smanjuju. Kako na to gledate?

Zapanjena sam, ne mogu vjerovati. Nisam se ukrcala na taj vlak, ali podržavam MeToo pokret i smatram da je to dobra stvar. No nisam oko toga aktivna na način na koji to rade mnoge moje kolegice. No to je prava stvar.

NACIONAL: Mislite li da ste na neki način pomogli pokretu time što ste u karijeri glumili brojne snažne žene?

Mislim da je tako. Sve te uloge žena, nezavisnih žena, žena koje imaju svoje živote, poklapaju se s idejama pokreta. Svojim radom sam, na indirektan način, bila dio pokreta.

NACIONAL: Kako gledate na današnje mlade glumce i glumice koji u svijetu medija i društvenih mreža ne mogu biti anonimni, ne mogu imati privatni život?

Gledajte, svijet se promijenio. Društveni mediji postali su integralni dio njihova svijeta, onog što oni jesu. Sve je drugačije u odnosu na moja vremena.

NACIONAL: Jeste li aktivni na društvenim mrežama?

Nisam.

NACIONAL: Uživate li još uvijek u glumi? Biste li željeli da postoji više uloga za vas?

Ne znam, vidjet ćemo. Tražim uloge, možda će se neka pojaviti.

NACIONAL: Nedostaje li vam gluma u trenucima kada ne snimate film?

U ovom trenutku mi ne nedostaje. Jako sam posvećena svom životu i životu moje obitelji. Imam unuka koji je predivan, a moj sin i ja smo sada više posvećeni obiteljskom životu. Vidjet ćemo što će biti dalje.

FOTO: HBO