Kontroverzni osječki poduzetnik Drago Tadić teško je pretučen nedugo prije nego što se jesenas vratio u Hrvatsku iz BiH. Tadića su pretukli nepoznati napadači dok se šetao sa suprugom na području Kupresa, gdje je jedno vrijeme i stanovao, i to u zgradi u kojoj je stanovao i odbjegli HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle.

Nacionalu su na Uskrsni ponedjeljak dostavljene fotografije lokacije na kojoj se taj napad na Kupresu dogodio. Prema tvrdnjama triju neovisnih izvora, Tadića i suprugu zaskočili su nepoznati muškarci, njih četvorica, koji su se dovezli na tzv. kvadovima i pretukli ga palicama. Prije toga odgurnuli su njegovu suprugu i poprskali je paprenim sprejem za samoobranu, kao i Tadića. Tadić je nakon napada ostao ležati u kanalu pokraj lokalne ceste u lokvi vlastite krvi. Njegova supruga ga je neposredno nakon tog napada i fotografirala, još dok je praktički ležao bez svijesti, i te fotografije pohranjene su u njenom mobitelu. Oboje su taj napad doživjeli kao najozbiljnije upozorenje da Tadić dobro pripazi što govori kada se vrati u Hrvatsku.

Tadić se prometnuo u središte pozornosti hrvatske javnosti nakon što je Nacional prošloga tjedna otkrio da je on priznao kako je u rujnu 2018. kao svjedok lagao na sudu kako bi pomogao Božidaru Kalmeti na suđenju zbog izvlačenja desetaka milijuna kuna iz HAC-a. Nacional je objavio transkript snimljenog razgovora u kojem je Tadić to osobno priznao, navodeći usput da je to učinio jer mu je član predsjedništva HDZ-a Vladimir Šeks preko posrednika poručio da će mu Ivan Turudić, tadašnji predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, promijeniti zatvorsku kaznu u uvjetnu ako svjedočenjem pomogne Kalmeti, nakon što zatraži promjenu uvjeta služenja zatvorske kazne zbog promijenjenog zdravstvenog stanja, o čemu je odlučivalo izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda.

Tadić je u više navrata nakon napada pokušao odgovornost za to premlaćivanje pripisati tajnim službama. Najmanje u jednoj situaciji to je pripisao hrvatskoj SOA-i. Čak je naveo ime jednog zaposlenika SOA-e kojeg za to smatra izravno odgovornim.

Nacional je na naslovnici prošloga broja objavio da postoji dokaz za Tadićeve tvrdnje o tome kako je i zašto lažno svjedočio u korist Božidara Kalmete, a transkripti i snimka tog razgovora objavljeni su na portalu nacional.hr

Međutim, jedan Tadiću blizak izvor iz BiH smatra da bi istina vjerojatno mogla biti dijametralno suprotna. On navodi da je Tadić vrlo vjerojatno dulje bio u kontaktu sa sigurnosnim službama, kako hrvatskom tako i onom iz BiH. To je lako moguće. Ali taj isti izvor navodi i da su naručitelji tog napada iz Hrvatske, da se zna tko je s područja srednje Bosne to organizirao, pa čak da u nekim krugovima u BiH kolaju i fotografije izvršitelja tog napada.

Taj izvor o tomu je za Nacional rekao:

„Tadić je vrlo nijansirani manipulator koji je spreman na sve. On se žalio na sigurnosne službe, ali je zapravo s njima šurovao. Problem je za njega nastao vrlo vjerojatno jer je to netko iz službi BiH proširio prema miljeu koji to nikako nije trebao znati. Igrao je razne dvostruke igre, pokušavajući sebi popraviti kompliciranu pravnu poziciju. Osim toga, surađivao je s hrvatskim institucijama po pitanju optužbi koje je Zdravko Mamić iznio na račun osječkih sudaca. I to ne baš na način koji bi koristio Zdravku Mamiću. Ali vjerojatno i po nekim drugim pitanjima. U BiH se u određenim krugovima vrlo precizno rekonstruiralo tko je taj napad naručio. Naručitelji su iz Hrvatske, ali izvršitelji sigurno iz BiH.“

Unatoč tomu što je Tadić teško premlaćivanje shvatio kao izuzetno ozbiljno upozorenje, nema nikakvih javno dostupnih tragova da je on taj napad igdje prijavio – ni u BiH ni u Hrvatskoj. Prema Nacionalovim izvorima iz BiH, bliskim Tadiću, neposredno nakon premlaćivanja Tadić se za pomoć obratio lokalnom poduzetniku iz Kupresa Zvonku Bagariću, vlasniku hotela Adria Ski. Stotinjak metara od tog hotela nalazi se i stambena zgrada u kojoj je u to vrijeme Tadić privremeno stanovao na prvom, a Kutle na petom katu. Njegova supruga kontaktirala je Bagarića, zamolili su ga da sve žurno prijavi lokalnoj policiji, ali brze reakcije nije bilo. Taj izvor o tomu za Nacional kaže:

„Policija nije reagirala dovoljno brzo pa su počinitelji imali dovoljno vremena brzo se udaljiti. Nisu kvalitetno obrađeni ni dokazi koji su se mogli pronaći na mjestu napada. Moguće je da je Bagarić kalkulirao prilikom prijave zato što je povezan s nekim živopisnim likovima s tog područja, braćom sklonom nasilnom ponašanju čije, pak, sumnjive poslovne veze vuku prema Hrvatskoj, prema miljeu koji se dovodi u vezu i s premlaćivanjem Tadića, ali i Zdravka Mamića. Postoje ozbiljne indicije da je izvršitelje napada na Tadića organizirao krug blizak ratnim veteranima iz Srednje Bosne koji su tijekom rata bili u HVO-u. Neki od njih ratovali su s Tihomirom Blaškićem.“

Osim policije u BiH, najmanje jedna hrvatska institucija kojoj je rasvjetljavanje takvih događaja u opisu posla informirana je da se taj napad dogodio, a vjerojatno zna i nešto više o okolnostima tog napada.

Jedan od više izvora iz utjecajnih društveno-političkih sfera Osijeka za Nacional je rekao nešto što može dodatno potvrditi informacije da se Drago Tadić u Bosni i Hercegovini našao u velikim problemima. Taj izvor to je rekao iako nije konkretno znao da je Tadić u Bosni i Hercegovini bio pretučen:

„Dolaskom u Osijek Tadić je praktički sebe spasio. Čuo sam da ga je livanjsko-hercegovačka mafija tamo ucjenjivala, u pitanju su bile cifre od kojih boli glava. Zato se on vratio u Hrvatsku, jer je kontao da mu je bolje da mu opet sude nego da ga se ovi dokopaju. Uglavnom, povratkom u Hrvatsku on im je praktički iskliznuo iz ruku. U svakom slučaju, procijenio je da mu je bolje ovdje, iako mu je nad glavom visio sudski progon, nego tamo. I ja bih volio znati što se to točno dolje događalo.“

Tadić se vratio u Hrvatsku iako je bio svjestan da će ga tu tretirati kao bjegunca. O tome kakav je tretman imao po dolasku u Hrvatsku govori i podatak da je na prvom saslušanju na sudu nakon što je izručen Hrvatskoj, pred suca doveden s lisicama na rukama i nogama.

Postoji u toj situaciji još nešto krajnje intrigantno. Nacional je uspio potpuno rekonstruirati, do te mjere da to može objaviti bez ikakvih ograda, da je Drago Tadić unatoč tom dramatičnom incidentu u više navrata po povratku u Hrvatsku neslužbeno iznosio neke teške inkriminacije povezane s aktualnom vladom.

Tadić je najmanje jednom izjavio kako raspolaže sa saznanjima da su dvojica ministara iz Plenkovićeve vlade podmićena, spominjao je njihova imena te da se čak u slučaju jednog od tih dvojice ministra skrivaju dokazi da je primio mito. Iako ih je izgovorio neslužbeno, radi se o dramatičnim optužbama. Nacional je upoznat s imenima tih ministara koje je Tadić spominjao u tom kontekstu, pa čak i s kontekstom u kojem se za jednog od njih spominje to navodno mito, ali kako Tadić u tim razgovorima nije iznio nikakve dokaze za te tvrdnje, Nacional neće javno iznositi njihova imena. Kao ni kontekst optužbi, jer bi njegovo iznošenje također ukazalo na to koje je ministre Tadić spominjao.

Tadić je po povratku u Hrvatsku također u više navrata govorio i o nekim drugim fingiranim poslovnim projektima povezanim s Austrijom, preko kojih se izvlačio novac. Tragovi tih projekata vode prema Zadru i Osijeku.

U BiH, gdje je pretučen, Tadić se u više navrata družio i s odbjeglim Zdravkom Mamićem. Lako moguće u vrijeme kada je isti taj Mamić ujesen 2020. hrvatskim tužiteljima dostavio brojne eksplozivne informacije koje DORH intenzivno provjerava. U jednom setu informacija i dokumenata opisane su pojedinosti koje teško optužuju i kompromitiraju nekolicinu osječkih sudaca koji su bili uključeni u suđenje Mamiću u Osijeku. U drugom setu informacija Mamić je optužio zagrebačkog poduzetnika Zorana Pripuza i njemu blizak milje da je organizirao atentat na njega 22. kolovoza 2017. godine u zaseoku Vidovići u blizini Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini, kada mu je propucana noga.

Prokazujući kao naručitelje atentata na sebe Zorana Pripuza i njemu blizak milje, najvjerojatnije je procijenio da bi se prozvani nakon toga teže odlučili ponoviti ono što im Mamić pripisuje. Ali istražitelji još rade na tom slučaju, što pokazuje da je Mamiću očito nedostajalo čvrstih dokaza za tvrdnje koje je iznio.

Pozadinski sukob Mamića s Pripuzom, uz čije ime se redovito također spominjalo Nikicu Jelavića, započeo je prije pokušaja atentata na Mamića, a nastavio se i u idućih nekoliko godina. Nacional je 16. lipnja 2019. godine objavio tekst koji otkriva genezu njihova sukoba, odnosno jedno neizvršeno obećanje. Naime, krugu ljudi oko Pripuza – što uključuje i utjecajan osječki interesni lobi – Mamić je svojedobno obećao transfer igrača i današnjeg reprezentativca Borne Barišića iz Osijeka u Dinamo, a u paketu s tim i ulazak u prvu momčad hrvatske nacionalne reprezentacije, no dogovor nije ispoštovao.

Prema tvrdnjama Tadiću bliskog izvora iz BiH, Tadić je također imao kompleksne odnose upravo s istim osječkim miljeom koji je Mamić povezivao s organizacijom atentata na sebe. Ali Tadić je bio poslovno povezan i s moćnim zagrebačkim poduzetnikom Petrom Pripuzom, bratom Zorana Pripuza.

On je tijekom 2010. jedno vrijeme bio šef nadzornog odbora Miler centra, tvrtke nositelja građevinskog projekta na Müllerovu bregu u Zagrebu. Tadić je tada kao čelnik Osijek Koteksa bio zainteresiran za izvođenje građevinskih radova na tom projektu koji je inicijalno predviđao gradnju čak 2000 stanova, naselja s 84 luksuzne vile, a potom i poslovno-stambenog kompleksa s vrtićem, školom i sportskom dvoranom. Iza projekta su inicijalno stajali Petar Pripuz i Mićo Carić, da bi se potom kao njegovi nositelji pojavili odvjetnik i dugogodišnji Pripuzov prijatelj i suradnik Anto Nobilo, kao i poduzetnik Danko Končar koji je jedno vrijeme s Nobilom bio tazbinski povezan. Međutim, projekt je zbog više komplikacija zaustavljen i nije realiziran ni do današnjih dana. Sve to pokazuje da je Tadić na više načina povezan sa živopisnim poslovnim miljeom, da je imao dubinska saznanja o brojnim kompleksnim poslovnim odnosima i projektima te da je u više navrata bio korišten za razne rubne i nezakonite operacije. Među kojima i za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi se pokušalo pomoći Branimiru Glavašu da mu smanje kaznu zbog ratnog zločina, što ga je koštalo dvije godine zatvora.

Da izbjegne odlazak u zatvor, pobjegao je u BiH. Ondje je boravio kao bjegunac koji je Hrvatsku napustio ujesen 2018. kada mu je nakon dužeg manipuliranja, laganja i odugovlačenja ponestalo manevarskog prostora da odgađa odlazak na odsluženje te zatvorske kazne. Kada se zatekao u BiH, tu je zatvorsku kaznu anulirao prvo tako što ju je smanjio na godinu dana, a potom preostalu godinu praktički isplatio s nekih 20 tisuća eura, što zakoni tamošnje države dopuštaju za zatvorske kazne do godinu dana.

Kada je tu situaciju riješio, Tadić se odlučio vratiti u Hrvatsku. Ali prije toga su ga teško pretukli. U Hrvatsku se vratio koncem rujna 2020. ušavši preko graničnog prijelaza u Slavonskom Šamcu. Odmah je uhićen i prepraćen u istražni zatvor koji mu je određen zbog optužnice da je oštetio Osijek Koteks za 15,7 milijuna kuna u poslu oko kamenoloma. Nedugo nakon što se vratio, izvanraspravno sudsko vijeće odlučivalo je o prijedlogu Tadića i njegova branitelja da mu se istražni zatvor zamijeni jamstvom, i to polaganjem dvaju milijuna kuna gotovine ili uz milijun kuna i upis hipoteke od 2,9 milijuna kuna na obiteljskoj kući u Osijeku, u vlasništvu Tadićeve supruge. Kao i uz Tadićevo obećanje da se do kraja suđenja neće kriti i bez odobrenja suda napuštati boravište. Sud je dužan obavijestiti i o svakoj promjeni adrese.

Pa se tako Tadić zatekao na slobodi, ali je ubrzo opet dospio u središte pozornosti javnosti nakon što se pokazalo da je i on prisustvovao spornim Mamićevim druženjima s osječkim sucima, kao i da se na jednom od tih druženja fotografirao zagrljen s Mamićem.

DORH je prošloga tjedna započeo izvide jer se pojavila snimka koja otkriva da je počinio kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, nakon što je Nacional otkrio kako je Tadić priznao da je na suđenju Božidaru Kalmeti zapravo lažno svjedočio, što je mu je pomoglo da zasad bude nepravomoćno oslobođen. Nakon što je koncem prošloga tjedna objavljena i audiosnimka koja to potvrđuje, Tadić je u više navrata javno istupio.

Na koncu je priznao gotovo sve ključne okolnosti koje je izgovorio i na objavljenoj snimci, osim one da je lagao na sudu. Priznao je čak i da ga je Vladimir Šeks nagovarao da ublaži svoj iskaz oko Kalmetine uloge u izvlačenju milijuna kuna iz HAC-a. Raznim medijima davao je proturječne iskaze, do te mjere da su se pojavile sumnje prema kojima on sve to radi itekako promišljeno kako bi praktički sam od sebe proizveo nevjerodostojnog svjedoka za kojeg se teško može ustvrditi kada laže, a kada govori istinu. Što bi na koncu opet moglo koristiti Kalmeti i ostalima zasad nepravomoćno oslobođenima u toj aferi, koji su preko raznih medija koncem prošloga tjedna već započeli Tadićevu diskreditaciju prozivajući ga nevjerodostojnim, pa čak i nebitnim svjedokom.