Jakov Kitarović, suprug bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, osobno je svjedočio primopredaji mita u iznosu od 1,96 milijuna kuna koje je poduzetnik Krešo Petek, kako tvrde istražitelji USKOK-a, odnio predsjedniku Uprave JANAF-a Draganu Kovačeviću. Što god se ondje zbivalo, bilo je to zapravo tijekom prilično posjećene privatne zabave organizirane 8. studenoga 2019., u petak uoči Martinja, u Kovačevićevu „klubu“ u Slovenskoj 9.

Tu senzacionalnu informaciju Nacional je dobio od izvora s neposrednim saznanjima o tijeku istrage otvorene protiv protagonista u aferi JANAF. To praktički piše u dijelu Rješenja o otvaranju istrage, gdje se navodi da u tom kontekstu, osim Jakova Kitarovića, trebaju biti ispitana još čak 23 svjedoka. To su: Z.S, T.R., R.Š, D.V., I.B., I.S., G.O., E.S., K.M., J.M., A.P., J.B., D.K., T.K., N.Š., I.Č., M.V., R.B., O.Č, Z.B., A.N., K.K. i D.S. Među njima su samo dvije ženske osobe. Radi se ponajprije o osobama iz Kovačevićeva privatnog kruga, ali bili su tamo i neki njegovi poslovni suradnici te predstavnici tvrtki s kojima JANAF surađuje.

Budući da je boravak ondje bio njihova privatna stvar, Nacional neće otkrivati njihove identitete. Osim identiteta jedne osobe – Damijana Krkleca. I to zato što je riječ o čelniku splitske tvrtke Matadura koja JANAF-u isporučuje proizvode za zaštitu od požara i proizvode koji štite od pada s visina sa spremnika za naftu, među ostalim i Bonpet – uređaj za gašenje požara. Prihodi Matadure nešto su viši od dvadeset milijuna kuna godišnje, a dobit u zadnje dvije godine doseže oko šest milijuna kuna. Prema tvrdnjama upućenih izvora, Krklec je ujedno i prijatelj predsjednika Zorana Milanovića.

Njegov boravak na toj zabavi indikativan je i zato što će obrana osumnjičenih vjerojatno tijekom suđenja navesti da nitko normalan ne bi organizirao primopredaju mita ispred toliko puno osoba, a naročito ako je prisutan i predstavnik neke druge tvrtke s kojom JANAF surađuje.

Svi svjedoci trebaju biti ispitani o istim okolnostima, a povezani su i s Draganom Kovačevićem i Krešom Petekom. Drugim riječima, svi ti svjedoci nalazili su se u prostorijama „kluba“ u Slovenskoj ulici broj 9 u trenutku kada je Petek, kako tvrde istražitelji USKOK-a, Kovačeviću donio vrećicu s mitom.

To je dramatično važna informacija za interpretaciju najtežeg i najozbiljnijeg dijela ove šokantne afere. A ta informacija do trenutka zaključenja ovog teksta nije dospjela u javnost. Vjerojatno se čuvala u interesu istrage iako su se od izbijanja afere JANAF u javnosti pojavile brojne također tajne informacije koje ozbiljno sugeriraju gdje je i kako Petek predao Kovačeviću navodno mito.

Ova dosad prešućivana okolnost možda može pomoći razumjeti zašto istražitelji USKOK-a nisu naprosto ušli u prostorije Slovenske 9 i na mjestu navodne primopredaje jednostavno uhitili Peteka i Kovačevića, možda baš u samom trenutku primopredaje. Za početak, možda zato što bi u tom slučaju morali privesti 25 ljudi, a među njima i supruga tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je bila usred predizborne kampanje.

Bila je to zapravo prvorazredna politička manipulacija u režiji USKOK-a. Jer USKOK je znao tko se tamo nalazio iako prostorije „kluba“ nisu bile ozvučene niti su u njih postavljene skrivene kamere. Nego je tajna pratnja, po svemu sudeći, fotografirala tko je sve u taj prostor toga dana ušao. Pa je tako jedna policijska ekipa tajno snimila kako druga policijska ekipa, zadužena za osiguranje i sigurnost supruga predsjednice države, njega dovozi na mjesto navodne primopredaje mita.

Kolinda Grabar-Kitarović predstavljala je 11. studenoga svoj program uoči kampanje za predsjedničke izbore. Da je USKOK ušao u te prostorije u kojima je tada bio i njen suprug, morao bi i njega privesti i ispitati. Izbio bi prvorazredni skandal koji bi svakako utjecao na nadolazeće predsjedničke izbore. Moguće je da se uslijed takvog skandala Kolinda Grabar-Kitarović ne bi ni kandidirala. Ionako je pokazivala naznake zamora i često bila rastresena jer se teško nosila s pritiskom. Do te mjere su neki njeni istupi izazivali čuđenje u javnosti da se počelo spekulirati o tome miješa li ona tijekom kampanje alkohol sa sredstvima za smirenje.

Da je njen suprug u takvim okolnostima priveden s još dvadesetak osoba, moguće je da bi u drugi krug predsjedničkih izbora ušli Zoran Milanović i Miroslav Škoro. Što bi značilo da je ta skandalozna DORH-ova kalkulacija možda znatno utjecala na političku konfiguraciju Hrvatske i ishod predsjedničkih izbora. Pa u tom kontekstu manje čudi što se DORH tada ponio gotovo amaterski i pustio da novac namijenjen korupciji u tom slučaju doslovce ispari. Ako ga je u toj spornoj vrećici PBZ-a ikada i bilo.

Predsjednik Zoran Milanović upravo je na tu čudnu okolnost sasvim opravdano upozorio koncem protekloga tjedna.

Prošle subote izjavio je da mu nije jasno zašto Dragan Kovačević i Krešo Petek nisu uhićeni tijekom primopredaje 1,96 milijuna kuna mita, nakon što je policija snimila okolnosti tog događaja.

“Ne mogu shvatiti da to nije prekinuto u onom trenutku kada je praćenjem ustanovljeno da netko nekome daje dva milijuna kuna. Tu je kraj svake priče, imaš predmet, imaš materijalni dokaz. To je nešto što bi mene zanimalo. Ako je zaista policija pratila nekoga tko nosi dva milijuna ili 200 tisuća kuna nekome da mu da mito, onda hapsiš istog trena i priča je gotova. Koga su čekali uhvatiti, američkog predsjednika? Ispada da je praćen jako dugo, da je bio praćen i kada mu je, navodno, ovaj drugi davao dva milijuna kuna. Zašto ih onda nisu sve zajedno uhapsili? Tu završava svaka istraga, imaš corpus delicti, imaš sve. Tako da mi tu dosta toga nije jasno”, izjavio je Milanović u Podgariću kada su ga zamolili da komentira tu aferu.

Transkripti tajno snimljenih razgovora Kovačevića i Peteka koji su već dospjeli u javnost, otkrili su da je Petek nazvao bankaricu u PBZ-u i rekao joj da mu treba 1,95 milijuna kuna za ponedjeljak do 12. Prije toga razmijenili su nekoliko poruka. “Lp, može li u petak u klubu iza 12 ili”, pita Petek. “Javim ti. Sutra u 18 ili ponedjeljak u 13.30”, kaže Kovačević. “Može li ponedjeljak”, pita Petek. “Može”, odgovara Kovačević.

Zahvaljujući tajnoj pratnji policija je skrivenom videokamerom snimila Peteka dok je iz podružnice PBZ-a iznosio novac koji je zatim stavio u gepek auta u kojemu ga je čekao vozač njegove tvrtke.

“U banku je ušao u 12.51, a izašao u 12.52 noseći u rukama bijelo-narančastu vrećicu s logom PBZ-a, koju je zatim odložio u prtljažni prostor Mercedesa te sjeo na suvozačevo mjesto”, prepričali su policajci događaj sa snimke iz tajne pratnje.

Iz podataka koje je USKOK pribavio od PBZ-a proizlazi da je Krešo Petek toga dana podignuo 1,96 milijuna kuna u gotovini. U 13.30 Petek je Kovačeviću poslao SMS sadržaja “Kasnimo par minuta”, na što mu je Kovačević odgovorio “Samo polako”. Kad je Petek stigao do “kluba” iz prtljažnika je uzeo papirnatu vrećicu te ušao u zgradu, da bi nakon nekog vremena izašao – ali bez vrećice.

Međutim, tajna pratnja imala je pod nadzorom i prostorije u Slovenskoj 9, koje nisu bile tajno ozvučene niti su u njih postavljene tajne kamere. Nego su samo promatrali tko se tamo sve zaputio toga dana.

Pa su tako vidjeli da je ondje tijekom dana stigao i Jakov Kitarović. A on je u to vrijeme, kao suprug predsjednice, imao policijsku pratnju i osiguranje. Njegovo osiguranje boravilo je ispred te adrese.

Upućeni izvor iz pravnih krugova o svemu tome je rekao:

„Postavlja se pitanje što ako je Petek nekom drugom ondje, a ne Kovačeviću, donio novac. Je li to možda bio novac za nečiju predizbornu kampanju? A što ako je Petek iz gepeka svog automobila izvadio neku drugu vrećicu, u kojoj su možda bili suhomesnati proizvodi? Možda neki kulen? To sada nikada nećemo doznati, a mogli smo da su ušli u prostor i naprosto odabrali taj trenutak za uhićenje. Što će se dogoditi ako neki od tamo prisutnih svjedoka na sudu iskaže da je Petek doista donio kulen i kobasice na feštu? Kome će sud povjerovati? USKOK je, čini mi se, napravio kardinalnu pogrešku u postupanju. A ona otvara i prostor braniteljskim timovima i protagonistima te afere da se logično i uvjerljivo brane od optužbi.“

Drugi izvor upoznat s detaljima ovog slučaja, naveo je sljedeće: „S jedne strane može se tvrditi da je tulum uoči Martinja savršena krinka za rizičnu primopredaju mita. Ali vrlo argumentirano može se tvrditi da nitko nije lud da uzima toliki novac usred zabave uoči Martinja na kojoj se nalazila i štićena osoba, a njeno osiguranje ispred mjesta navodne primopredaje ozbiljnog novca. Pa gdje bi se taj novac stavio u tolikoj gužvi? Ili ostavio dok se na zabavi jede i pije? Baš me zanima kako će se to na sudu dokazati. Ovo je zanimljiv izazov i za ministra financija, jer je proizvoljno postupanje USKOK-a ostavilo državni proračun bez 1,96 milijuna kuna koji su se lako mogli zaplijeniti. Naravno, u slučaju da su uopće bili u toj vrećici.“

Izvor blizak Kovačeviću naveo je još jedan detalj koji bi mu mogao ići u prilog:

„Istražitelji izgleda tvrde da je Petek dao Kovačeviću mito za posao koji je tek trebao biti sklopljen, i to u ljeto 2020. To je doista zanimljivo. Jer kako objasniti činjenicu da je Kovačevića išao podmićivati znajući da mu početkom 2020. istječe mandat, a ne može se unaprijed znati da će biti reizabran za predsjednika Uprave.“

Zoran Milanović imao je još jedan legitiman razlog da bude frustriran zato što istražitelji USKOK-a nisu odlučili ući u prostorije Slovenske 9 u trenutku kada je, kako su sumnjali, Petek predavao Kovačeviću 1,96 milijuna kuna. Jer da se to dogodilo, Milanović ne bi početkom 2020. došao na isto to mjesto na jedan povjerljivi sastanak. Prema tvrdnjama više upućenih izvora, u podrumu „kluba“ Milanović se tijekom veljače sastao s Damirom Krstičevićem. Moguće je da su ondje diskutirali o izboru novog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, s obzirom na to da je 20. veljače na tu poziciju imenovan viceadmiral Robert Hranj.

Krstičević je u to vrijeme još uvijek bio ministar obrane i potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost. Izvor upućen u ta zbivanja naveo je da je tom sastanku prisustvovao i Ante Kotromanović te da ih je Kovačević samo pozdravio i otišao. Dakle, dvije štićene osobe prve kategorije, obnašatelji izuzetno značajnih državnih dužnosti, došle su na sastanak u prostorije kod Dragana Kovačevića, koji je u to vrijeme već bio pod tajnim nadzorom istražitelja. Ali je Milanović i ranije tamo dolazio na diskretna druženja. Jednom prilikom bio je tamo i sa svojim ocem.

Postavlja se pitanje što je u svemu tome trebala napraviti SOA. Naročito ako se ovaj događaj usporedi sa zbivanjima iz siječnja 2016. Tada se ispostavilo da je tijekom nadzora telefonskih linija Zdravka Mamića, slušan i njegov razgovor s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, a ona o tome nije obaviještena. Prema nekim izvorima, riječ je o jednom razgovoru, a možda ih je bilo i više. Mamić je, među ostalim, bio ozvučen 25. travnja 2015. kada je u svojoj kući organizirao proslavu rođendana predsjednice. Kolinda Grabar-Kitarović o svemu je saznala tek kad je izvještaj o Zdravku Mamiću stigao u DORH te je tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan javio predsjednici da je Mamić pod mjerama te da je i ona snimljena.

USKOK je rješenje o provođenju istrage protiv Zdravka Mamića donio 3. srpnja 2015. i moglo se pretpostaviti da je predsjednica nekoliko dana prije toga obaviještena o tome što se događa. Tada su osobe bliske tadašnjoj hrvatskoj predsjednici agresivno nastupile i medijima plasirale tvrdnje prema kojima je ravnatelj SOA-e o tome morao obavijestiti predsjednicu, unatoč tumačenjima da to nije morao učiniti jer tako postoji mogućnost ugrožavanja istrage. Ali njoj blizak kružok iz HDZ-a tada je kao ključne argumente nametao da je ona morala o tome znati, da ona mora znati sve, da se ne može procjenjivati može li ili ne može o nečemu znati.

Prema tim tumačenjima ona je morala biti obaviještena i o tome jesu li osobe u njezinoj blizini ili one koje joj se pokušavaju približiti pod tajnim mjerama i nadzorom službi. U tom kontekstu još su skandaloznije zvučale tvrdnje da je tadašnji ravnatelj SOA-e predsjednici prešutio snimke, a o svemu izvještavao tadašnjeg premijera Zorana Milanovića. Epilog tog slučaja je poznat. Lozančić je smijenjen. Kolinda Grabar-Kitarović inicirala je njegovu smjenu izjavivši da on više ne uživa njeno povjerenje.

Zoran Milanović zajedljivo je komentirao tu situaciju, rekavši da se svemu tome ne treba čuditi “kad se družiš s polusvijetom”. Za Dragana Kovačevića, međutim, nikako se ne može reći da je polusvijet.

Sada su te okolnosti oko Kovačevića koji je bio pod mjerama, prešućene Milanoviću. Ali i Jakovu Kitaroviću, koji je na privatnim zabavama Dragana Kovačevića boravio više puta, najčešće u društvu svog prijatelja Joze Brkića, brata Milijana Brkića. Pa se može otvarati isto pitanje – je li za to odgovorna SOA i jesu li i Kitarović i Milanović trebali znati da je Kovačević pod mjerama dok su se s njime diskretno družili.

Pa se u opisanom kontekstu javni istup Zorana Milanovića u kojem je komentirao ovu aferu, može okarakterizirati i kao pažljivo nijansirana kontrola štete. Naročito u dijelu u kojem je rekao: “Ja sam s Draganom bio dobar, ne neki prijatelj, ali dobar.” Iako u njegovim susretima s Kovačevićem, po svemu sudeći, nije bilo ničega spornoga, reputacijski bi mu svakako naštetilo da je netko drugi, a ne on sam, otkrio da se Milanović sastajao s Kovačevićem na istom mjestu na kojem je Kovačević navodno primio mito.

Sada ispada da se to zbilo na mjestu prepunom ljudi.

Klub – tako je predsjednik Uprave JANAF-a zvao prostor koji je koristio za privatna druženja s prijateljima i pripadnicima društveno-političke elite. Ondje se nesmetano i skriven od znatiželjnih pogleda sa strane sastajao s ljudima s kojima je želio izmjenjivati informacije ili se naprosto družiti, a često su to bili sastanci koji su „spajali ugodno s korisnim”. No to mjesto bilo je i puno više od toga. Bio je to prostor za manje privatne sastanke, ali i tulume i druženja koja su okupljala veći broj ljudi. Kroz taj prostor prodefilirale su mnoge osobe iz javnog života, od političara i sudaca do uglednih poduzetnika i novinara, svi oni s kojima je Dragan Kovačević nastojao razvijati prisne odnose. Među bliskim osobama nazivao ga je i Fado klub. Nalazi se u širem centru Zagreba, u neposrednoj blizini Ilice, nedaleko od Trga Francuske Republike, 20-ak minuta pješice od Trga bana Jelačića. Riječ je o poslovnom prostoru u prizemlju renovirane starije trokatnice izgrađene u stilu tipičnom za zagrebački Donji Grad.

Na ulazu stoji tabla s natpisom Centar Edukacije Promocije Prezentacije, no nemoguće je s ulice nazrijeti što se nalazi iza sivih metalnih vrata, kao i iza dodatnih metalnih vrata i dvaju manjih prozora koji gledaju na ulicu. Kovačević je taj prostor postupno preuređivao u nešto nalik kafiću-restoranu, ali bez kuhinje. Na ulazu su nekoliko visokih barskih stolova sa stolicama i šank te toalet. Na jednom zidu je stakleni ormar s čašama i bocama vina, a na drugoj strani zida postavljen je televizor. Dvadesetak stepenica vodi u podrumsku etažu koja je uređena poput restorančića, ima manji šank u središtu, sustav videonadzora te toalet i pult za puštanje glazbe. Prostor je uređen diskretno i nerazmetljivo.

Kovačević je na glasu kao izuzetno društvena i vesela osoba. Nastojao je uvijek povezivati ljude i spajati naoko nespojive osobe s raznih dijelova političke i društvene scene. Ondje je gradio i mrežu svog društvenog utjecaja. Na brojne zabave koje su se organizirale gosti bi sami donosili piće ili hranu. Ili se hrana naručivala iz raznih restorana. Pojedinci bi donirali piće.

Uglavnom, sada ostaje vidjeti hoće li na koncu ispasti da je u sporno vrijeme, uoči Martinja 2019., Petek možda Kovačeviću također donio hranu za goste na tulumu – ili ipak milijunsko mito kao što tvrde istražitelji USKOK-a. Za tu izvjesnu nedoumicu koja se nadvija nad ovaj slučaj, odgovoran je isključivo USKOK.

Naravno, ako se naknadno ne pojave još neki drugi javnosti zasad nepoznati dokazi koji bi potkrijepili tvrdnje istražitelja USKOK-a. U međuvremenu i Kovačević i Petek porekli su da su odgovorni za djelo za koje ih terete.

Prema javno dostupnim podacima iz zemljišnih knjiga moguće je tek ustanoviti da je riječ o dva zasebno upisana stana, odnosno o jednom poslovnom prostoru i jednom stanu, te da je svaki upisan kao posebna etažna jedinica. Prva je etažna jedinica, suvlasnički udio pod brojem 13, upisana kao “poslovni prostor u uličnoj zgradi u prizemlju Slovenska br. 9 koji se sastoji od jedne prostorije površine 28,50 m2 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali”, dok je drugi, suvlasnički udio pod brojem 14, upisan kao “stan u prizemlju desno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 54,33 m2, Slovenska 9, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali”.

Ukupno je, dakle, riječ o 82,83 četvorna metra kojima raspolaže Dragan Kovačević.

Vlasnički list pokazuje da Kovačevića tvrtka raspolaže s 82,83 četvorna metra prostora u Slovenskoj ulici 9 u širem centru Zagreba

Oba stana, odnosno poslovni prostor i stan, upisani su kao vlasništvo tvrtke Finkor d.o.o. čiji su osnivači i članovi društva Dragan Kovačević i Centar ekonomskog razvoja CER d.o.o. Jedini osnivač CER-a je također Kovačević, a tvrtka je registrirana na adresi Božidara Adžije 22. Nakon što je postao predsjednik Uprave JANAF-a, Dragan Kovačević je vlasništvo nad tvrtkom Finkor prenio na odvjetničko društvo. Kao direktorica te tvrtke i osoba ovlaštena za zastupanje upisana je Ivana Širić. Tvrtka je u 2019. ostvarila prihode od oko 300 tisuća kuna i dobit od oko 137 tisuća kuna, što je znatno više no 2018. kad joj je prihod bio oko 90 tisuća kuna, a dobit oko šest tisuća. No iz Odluke o raspodjeli i uporabi dobiti 2019. godine proizlazi da zadržana dobit iz prethodnih razdoblja iznosi oko 709 tisuća kuna, što je više nego pristojan dodatni prihod. U tvrtki Centar ekonomskog razvoja CER lani je Kovačević ostvario oko 127 tisuća kuna prihoda i oko 72 tisuće kuna dobiti, a zadržana dobit iz prethodnih razdoblja iznosila je oko 25 tisuća kuna.

Kovačević je na odvjetničko društvo prenio i pet posto udjela u tvrtki Rašeljke. Ta se tvrtka inače nalazi u Novskoj, registrirana je za poljoprivredu i trgovinu (članovi društva su još Željko Udovičić, Ivana Udovičić, Marko Udovičić, Radoslav Ivanković, Damir Poljak i Zrinka Panjol-Tuflija).

Međutim, prema zemljišnim knjigama, u podrumu su upisana dva stana, jedan od 17 m2, drugi od 25 m2, a upisani su na privatne osobe M.M. i M.Z.