Milijan Brkić, aktualni zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, sredinom proteklog tjedna zapravo se počeo ismijavati sa svojim stranačkim šefom, hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, i predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem. To se može zaključiti nakon onoga što je Brkić izjavio prošloga četvrtka na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Brkić je ondje izjavio:˝‘’Kada bi bilo točno da sam povezan s mafijom, Andrej Plenković i Gordan Jandroković sigurno ne bi dopustili da obavljam tako visoke funkcije u državi i stranci, odnosno da budem potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a. Kada bi iznesene informacije bile točne, sigurno bih već bio smijenjen s tih funkcija…’’

Brkić je to na sudu izjavio jer je tužio izdavača Nacionala i tražio da mu sud dosudi 50 tisuća kuna zbog teksta koji je Nacional objavio na samom početku afere SMS. U njoj je Brkić jedan od protagonista, iako se zasad samo u jednom kraku te afere protiv njega vodi istraga zbog sumnji da je preko bivšeg MUP-ova informatičara Franje Varge nezakonito nadzirao više načina elektronske komunikacije svoje bivše supruge i još jedne sebi bliske ženske osobe.

Pišući među ostalim i o političkim implikacijama te afere, Nacional je 16. listopada 2018. objavio članak pod naslovom ‘Brkić je za HDZ nepodnošljiv teret, milje koji ga okružuje je mafija’, s istaknutim podnaslovom sljedećeg sadržaja: ‘Otkrivamo dramatične razloge zbog kojih vrh stranke kreće u političku detronizaciju Milijana Brkića i prije pravosudnog raspleta afera SMS i Elitna prostitucija.’ U tom tekstu istaknut je i sljedeći nadnaslov:

‘’Nije to ponašanje koje samo naliči mafiji. To je mafija koja troši pojedince za realizaciju svojih ciljeva, spremna na zastrašivanje, a potom se izmiče i tvrdi da s time nema nikakve veze, tako je izvor blizak samom vrhu stranke opisao milje koji okružuje Milijana Brkića’’.

U istom tekstu posebno je bilo istaknuto i sljedeće: ‘’Brkić i njegova sljedba otišli su puno dalje no što je 90-ih bio spreman otići Ivić Pašalić, nekad moćni Tuđmanov savjetnik. Brkić se ponaša agresivnije, a njemu bliski krugovi poručuju: ‘Bit će mrtvih i ranjenih!“‘.

‘Brkić zna koji članovi vrha HDZ-a smatraju da je on praktički dio jednog mafijaškog miljea koji drsko provocira. To radi svjesno jer je procijenio da Plenković nema snage da ga marginalizira’, kaže izvor blizak vrhu HDZ-a

Navedene tvrdnje, koje su Nacionalu tada iznijeli članovi samog vrha HDZ-a, Brkića su zasmetale pa je od izdavača Nacionala zatražio naknadu za duševne boli za koje tvrdi da mu je taj tekst prouzročio. Brkić je prošlog tjedna zbog toga saslušan na sudu, a iz onoga što je ondje rekao proizlazi kako misli da se taj tekst bazira na neistinama. Štoviše, njegov branitelj je na sudu čak iznio mišljenje da nikakvi visoki izvori bliski samom vrhu HDZ-a uopće nisu ni o čemu brifirali Nacional u povodu afere SMS. Brkić je na sudu rekao i sljedeće:

‘’Iznesene informacije, zapravo konstrukcije, insinuacije i laži, uznemirile su i mene i članove moje obitelji, osobito moju bolesnu majku. Pitam se, kada bi informacije iznesene u predmetnom članku bile točne, kako to da protiv mene nikada nije vođen nikakav kazneni postupak zbog postupaka i ponašanja koji su opisani u predmetnom članku’’.

O toj temi za Nacional je govorilo više visokih dužnosnika HDZ-a, a neki od tih sastanaka odvijali su se i u službenim prostorijama. Brkićev odvjetnik htio je na sudu doznati gdje su točno ti sastanci vođeni, a Brkić je u tom trenutku dobacio da su vođeni u Vladi i Saboru. Ali sudac Ivan Matančević nije smatrao da bi to trebalo unijeti u zapisnik.

I potom je Brkić svojom izjavom u kojoj spominje Plenkovića i Jandrokovića navodeći da bi ga oni već smijenili da su točne tvrdnje o njegovoj povezanosti s mafijom, zapravo sa spomenutim tvrdnjama povezao upravo njih dvojicu. Izvor blizak vrhu HDZ-a, upoznat s tim zbivanjima, ovako je Nacionalu opisao tu situaciju:

‘’To je jasno kao dan. Brkić svakako točno zna koji članovi vrha HDZ-a smatraju da je on praktički dio jednog mafijaškog miljea, koji drsko provocira. Naravno, on to radi svjesno, jer je očito procijenio da Plenković nema snage da ga politički i formalno marginalizira. Pa ga sada s takvim izjavama na neki način i ismijava’’.

Brkić je prošli tjedan na sudu iznio još jednu intrigantnu, za brojne tužene novinare i krajnje iritantnu tvrdnju. Na izravno pitanje zna li uopće konkretan broj tužbi koje je podigao protiv novinara koji su ponajprije u aferi SMS o njemu kritički pisali, odgovorio je sljedeće:

‘’Ja nisam upoznat s tekstovima vezanim za koje su pokrenuti postupci za naknadu štete, to zna moj odvjetnik’’.

Nacional je još u siječnju upozorio na brojne tužbe koje je Brkić počeo smišljeno podizati protiv novinara. On je koncem 2018. i početkom 2019. sustavno potkopavao vlastitu poslovnu sposobnost i sam otvarao pitanje može li i dalje nastaviti obnašati odgovorne funkcije na kojima se nalazi. On je to pitanje u to vrijeme iz tjedna u tjedan dodatno aktualizirao i to zato što je u nekoliko navrata u pismenoj formi ustvrdio da u posljednje vrijeme trpi ogromnu duševnu bol, što otvara pitanje odražava li se i u kojoj mjeri spomenuta bol na njegovo duševno zdravlje te je li i ono zbog toga poremećeno, možda i u tolikoj mjeri da je počelo utjecati na njegovo ponašanje.

Mediji su u to vrijeme tjednima izvještavali o neobičnom Brkićevu ponašanju koji se bio potpuno povukao iz javnosti, prestao komunicirati s medijima, davati izjave i intervjue, nije ga bilo na javnim mjestima, osim u sasvim izuzetnom prilikama ili u Saboru za predsjedničkim stolom u kasnim noćnim satima. Opće je uvjerenje bilo da se on tako pasivno ponaša jer je pritisnut aferom SMS te iščekivanjem raspleta te afere.

No taj dojam bio je djelomično sigurno pogrešan, jer je – kako je Nacional ustanovio – u jednoj sferi Brkić bio izuzetno aktivan. On se aktivno nastojao obraniti od onih koji su mu tada bili najveća opasnost. Nisu to niti oporbeni političari, niti njegovi stranački neprijatelji, nego su to novinari i mediji koji pišu o njegovu slučaju i otkrivaju stalno nove i po njega neugodne činjenice.

Brkićeve brojne tužbe otvaraju prostor ne samo za propitivanje njegova duševnog zdravlja, nego i za propitivanje lijeka koji se Brkiću za liječenje duševnih boli čini najprikladnijim: novac

Da je riječ o velikoj ofenzivnoj aktivnosti otkrili su podaci do kojih je Nacional došao još u siječnju. On je protiv medija već dotad pokrenuo čak 25 sudskih tužbi, zahtijevajući enormni novac kao odštetu za „duševne boli“, koje je on – navodno – zbog pisanja medija pretrpio. Brkić od medija koji su o njemu pisali traži ukupno više od pola milijuna kuna, cifra je možda blizu milijun kuna. Naravno, riječ je o vrlo ozbiljnom pokušaju zastrašivanja i pritiska na medije i to sobe koja obnaša jednu od najviših političkih dužnosti u zemlji, a pritom je upletena u cijeli niz afera iz kojih se godinama vrlo vješto izvlači gotovo neokrznut. Ali taj njegov manevar istodobno otvara prostor ne samo za propitivanje njegova duševnog zdravlja, nego i za propitivanje lijeka koji se Brkiću za liječenje duševnih boli čini najprikladnijim – a to je novac.

Brkić, naravno, kao i svaka druga osoba u Republici Hrvatskoj, ima pravo na pravnu zaštitu ako netko o njemu iznese neistine ili klevete, što u tom slučaju treba i dokazati, međutim, dosadašnja sudska praksa pokazuje da bi Brkić mogao dobiti odštetu i u slučajevima gdje je ono što je napisano bila istina. U slučaju Milijana Brkića više se ne može govoriti samo o pitanju istine ili klevete, već možda i pokušaju manipuliranja institutom “duševnih boli” od kojih on, kako se čini, kronično pati.

Zbog toga se legitimno može postaviti pitanje kako osoba koja za sebe tvrdi da toliko pati od duševnih boli to može i dokazati, može li sud ustanoviti ako netko manipulira pozivajući se na duševne boli i može li novac uistinu nadoknaditi te duševne boli. Jedno od bitnih pitanja je i kako uopće osoba s tako teškim i intenzivnim duševnim bolima može funkcionirati na tako odgovornim funkcijama poput funkcije potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a. Tu je, naravno, i pitanje moralne odgovornosti i standarda ponašanja osoba koje obnašaju najviše državne dužnosti. Smiju li novinari sve to propitivati bez straha od nove sudske tužbe – ili bi trebali svoja legitimna pitanja uskladiti s razmjerima duševnih boli Milijana Brkića?

Da se radi o priličnom paradoksu pokazivale su i scene neposredno prije i poslije prošlotjednog sudskog ročišta na kojem je Brkić zapravo počeo ismijavati Plenkovića i Jandrokovića. Na sudu je bio prilično u dobrom stanju. Govorio je smireno, gotovo uspavljujuće. Bio je ležerno odjeven, ni po čemu nervozan ili duševno uznemiren. Poslije suda odvezao se u crnom luksuznom Jaguaru, istim onim s kojim se dovezao na intrigantni prošlotjedni sastanak s vodstvom HDZ-a BiH iz Ljubuškog. Sve to ne odaje čovjeka koji trpi duševne boli. Štoviše, čini se da je Brkić i dalje izrazito politički aktivan te da se osjeća dovoljno jakim da zna da ga vodstvo stranke nema snage politički marginalizirati. Godinu dana nakon izbijanja afere SMS situacija je potpuno suprotna onomu što su iz vodstva HDZ-a najavljivali na njenom početku, tvrdeći da će ga ubrzo politički posve marginalizirati, bez obzira na njen pravosudni ishod.