Jedan od najznačajnijih sudskih procesa u Republici Hrvatskoj, onaj protiv Branimira Glavaša za ratne zločine u slučajevima „Garaža” i „Selotejp”, mogao bi završiti oslobađajućom presudom za Glavaša ako uskoro ne bude ispitan jedan od ključnih svjedoka, 72-godišnji Nikola Jaman. Jaman je u velikoj ispovijesti za Nacional, u ožujku ove godine, priznao da je na prvom suđenju Glavašu lažno svjedočio, rekavši da je on, a ne Glavaš bio zapovjednik “Branimirove osječke bojne”, kako se kolokvijalno zvala Zaštitna ili Prištapska četa čije se pripadnike sumnjiči za mučenja i likvidacije srpskih civila u Osijeku 1991. godine, te da je na prvom suđenju za Glavaša lažno svjedočio kako bi ga zaštitio.

Problem je u tome što je 72-godišnji Jaman smrtno bolestan, boluje od teškog oblika karcinoma, a unatoč tome što je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu Županijskom sudu predočilo dokumentaciju o njegovoj bolesti, on još uvijek nije pozvan za svjedoka niti se zna kada će biti pozvan jer su, kako je Nacionalu i službeno potvrđeno, ročišta koja su trebala biti održana u listopadu odgođena do daljnjega zbog službene spriječenosti sutkinje Tanje Pavelin Borzić i ne zna se kada će točno biti zakazana nova.

Istovremeno, nije poznato ni hoće li za svjedoka biti pozvan Radoslav Ratković, hrvatski Srbin koji je u prosincu 1991. čudom uspio preživjeti nakon što su ga uniformirani muškarci odveli na “informativni razgovor” u podrum kuće na adresi Dubrovačka 30, potom batinama od njega pokušali doznati surađuje li s četnicima, da bi mu na kraju pucali u glavu i bacili ga u Dravu, s ustima i rukama omotanima selotejpom. No Ratković je imao sreće. Selotejp se nije najbolje primio na njegovu dva, tri dana staru bradu, a hitac ga je pogodio samo u čeljust pa je uspio izroniti. Kad su ga spazili zločinci koji su ga i bacili u Dravu, jedan od njih ponovno je pucao, ali ga ponovno nije uspio usmrtiti i on je uspio otplivati dalje niz rijeku i spasiti se, a koliko je poznato, jedini je od desetaka srpskih civila koji su po istoj “proceduri” brutalno likvidirani i njegovo svjedočenje na sudu bilo bi itekako značajno.

Nepozivanje dvojice ključnih svjedoka, odgoda rasprave na neodređeno, ali i prethodni pokušaj Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu da razdvoji postupak protiv Glavaša od postupka koji se vodi protiv drugih optuženika u slučajevima “garaža” i “selotejp”, sada su ključni, ali ne i jedini argumenti i razlozi koji su ponukali Nacionalove povjerljive i visoke izvore iz pravosudnih krugova na sumnju da je sve to dio šire operacije za amnestiju Vladina koalicijskog partnera Branimira Glavaša koja se provodi uz potporu dijela najviših državnih i pravosudnih institucija, i to po naredbi ljudi bliskih samom vrhu vlasti.

Tom operacijom, kojom se spašava njegova nekadašnjeg osječkog suborca, a potom političkog rivala s kojim se posljednjih godina opet pomirio, iz pozadine rukovodi, kako tvrde Nacionalovi izvori, najveći HDZ-ov pravni ekspert i savjetnik premijera Andreja Plenkovića, Vladimir Šeks. Konkretna saznanja o tome kako upravo Šeks kormilari tom operacijom, i to iz pozicije jednog od najbližih suradnika premijera Andreja Plenkovića, Nacionalovi izvori bit će spremni iznijeti u sudskom postupku. Šeksa formalno, naravno, nigdje nema, ali upravo se njegovu ogromnom utjecaju na strukture iz samog vrha pravosudnog sustava u Hrvatskoj pripisuju određene procesne manipulacije, pa i opstrukcije koje idu u smjeru olakšavanja pravne pozicije Branimira Glavaša s ciljem njegova oslobađanja od bilo kakve krivnje.

Da je prihvaćeno razdvajanje suđenja Glavašu od ostalih suoptuženika, što je tražio Turudić, njihovi iskazi dati na policiji ne bi bili valjani i oni bi ih na sudu mogli mijenjati i ne teretiti Glavaša

Te procesne manipulacije, prema uvjerenju Nacionalovih izvora, započele su Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu iz ožujka prošle godine o razdvajanju postupka protiv Glavaša od postupka protiv drugih okrivljenika, a nastavile su se odlukom Sudskog vijeća prema kojoj je iskaz Krunoslava Fehira nezakonit, nakon što mu je Ustavni sud ukinuo status krunskog svjedoka u tom predmetu. Vrhovni sud ukinuo je rješenje o razdvajanju postupka, kao i odluku kojom je Fehirov iskaz trebao biti uklonjen iz spisa kao nezakoniti dokaz.

Još ranije Glavaševa obrana zatražila je da se kao nezakoniti dokaz iz spisa izdvoji zapisnik s ispitivanja Gordane Getoš-Magdić, nekadašnje tajnice koja je prvo teretila Glavaša, a potom promijenila iskaz tvrdeći da ga je dala pod prisilom, u policiji. U prilog tezi da je taj iskaz iznuđen svjedočio je još u prosincu 2017., u ranoj fazi ponovljenog suđenja, svjedok koji se uopće nije spominjao na prvom suđenju, a riječ je o policijskom inspektoru Željku Mažaru iz Policijske uprave osječko-baranjske. On je tvrdio da je slučajno sjedio na hodniku ispred vrata Vladimira Fabera, tadašnjeg načelnika PU osječko-baranjske koji je vodio cijeli postupak protiv Glavaša, i Radoslava Arambašića, odvjetnika Gordane Getoš-Magdić, te da je čuo kako je Faber Arambašiću rekao: “Sve je dogovoreno, natovarit ćemo Glavašu, a tvoja će klijentica proći.”

Glavaš je otpočetka tvrdio da je nevin, da je progon protiv njega bio politički motiviran i da je iza njega stajao bivši premijer Ivo Sanader, koji mu nije mogao oprostiti što je HDSSB 2005. u Slavoniji potukao HDZ na lokalnim izborima. No kao glavnog Sanaderova pomagača u tom progonu Glavaš je tada naveo i Vladimira Šeksa i njegov utjecaj na tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Kada je Glavaš nakon prve nepravomoćne presude, kojom je osuđen na 10 godina zatvora, 2010. pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, njegova stranka HDSSB podnijela je kaznenu prijavu protiv Bajića i Šeksa, i to jer “vrše pritisak na pravosuđe”. No Šeks i Glavaš poslije su uspjeli izgladiti odnose, do te mjere da su sada posve “izglancani”, posebno otkako je Glavaš krajem 2016. postao koalicijski partner HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem.

Glavašev odvjetnik Veljko Miljević za Nacional je rekao da će na suđenju dokazati da njegov klijent nije kriv za ratne zločine i bez problema pobiti iskaz nekadašnjeg krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, ali i iskaz Nikole Jamana. Ono što je Jaman u ožujku izjavio za Nacional, Branimir Glavaš nazvao je neistinom, a njemu bliski izvori opisali su Jamana kao nepouzdanog svjedoka. Veljko Miljević tvrdi da je Glavaš iz arhiva pribavio dokumentaciju koja će potkrijepiti njegovu obranu.

Ako je tako, postavlja se pitanje zašto bi im bio problem Jamanove tvrdnje pobiti na sudu i zašto sud smrtno bolesnog Jamana još uvijek nije pozvao.

Na prvom suđenju Glavašu Jaman je svjedočio da je on sam bio zapovjednik Zaštitne čete, a da Glavaš uopće nije bio u zapovjednoj strukturi te da ne može biti zapovjedno odgovoran za ubojstva srpskih civila Đorđa Vučkovića i Čedomira Petkovića. No prije šest mjeseci Jaman je Nacionalu precizno opisao kako je s Glavašem i njegovim pomoćnicima tijekom prethodnog suđenja 2009. pripremio taj lažni iskaz, kao i popratnu krivotvorenu dokumentaciju.

“Sada sam potpuno spreman i na sudu potanko ispričati da su moj ratni zapovjednik Branimir Glavaš, bivši predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek i kriznog štaba Srećko Lovrinčević te još jedna osoba, uoči početka suđenja za osječke ratne zločine došli k meni s krivotvorenom odlukom o mom imenovanju za zapovjednika Zaštitne čete. Zatražili su od mene da je potpišem i pred sudom lažno svjedočim o njezinoj autentičnosti”, izjavio je Jaman za Nacional. No Jaman je rekao da je, osim njega, na glavnoj raspravi lažno svjedočilo još petnaest svjedoka, među njima i Vladimir Šeks kao bivši šef Kriznog štaba za istočnu Slavoniju i Baranju, a potom Vladin povjerenik.

Budući da boluje od teškog oblika karcinoma, a već je preživio i tri infarkta i operacije kukova, Jaman je objasnio: “Na sudu sam odigrao nečasnu ulogu i spreman sam sve priznati jer ne želim umrijeti s teretom lažnog svjedočenja.”

No visoki izvori iz pravosudnih krugova za Nacional su iznijeli vrlo teške optužbe: “Postupak se sada namjerno odugovlači jer se doslovce čeka Jamanova smrt. On još uvijek nije pozvan na ispitivanje, a ročišta koja su bila zakazana u listopadu naprasno su odgođena. Istovremeno, nastoje se obezvrijediti iskazi drugih ključnih svjedoka, poput Krunoslava Fehira i Gordane Getoš-Magdić.”

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pozvalo je Nikolu Jamana na davanje iskaza tek u lipnju, dva i pol mjeseca nakon objave njegova svjedočanstva u Nacionalu, i to nakon što im je Jutarnji list poslao upit zašto Jaman još uvijek nije ispitan. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odgovorilo je tada Jutarnjem listu da su oni Jamana predložili za svjedoka.

“ŽDO u Zagrebu predložio je Županijskom sudu u Zagrebu da se u tome postupku u svojstvu svjedoka ispita i N. J, što je sud i prihvatio. Ako navedeni svjedok u formalnom kaznenom postupku pred sudom ponovi saznanja i navode objavljene u tjedniku Nacional, Državno odvjetništvo razmotrit će navedeno i donijeti odluku sukladno zakonskim odredbama”, stajalo je u odgovoru DORH-a koji je stigao istoga dana kad je Jaman napokon ispitan u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Međutim, taj iskaz na sudu neće biti dovoljan u slučaju njegove smrti. Iako je DORH obavijestio sud o teškom zdravstvenom stanju Nikole Jamana, on još uvijek nije pozvan za svjedoka niti je poznato kada bi mogao biti ispitan.

Na upit Nacionala je li točno da su ročišta odgođena do daljnjega i kada će biti zakazana nova, Županijski sud u Zagrebu je odgovorio:

“Ročišta u listopadu su odgođena jer je predsjednica vijeća, nakon zakazivanja ročišta, imenovana predstavnicom Pravosudne akademije RH u radnoj skupini Programi, podskupina kazneno pravo, u Europskoj mreži pravosudnih centara, u razdoblju od 1. 9. 2019. do 31. 12. 2022., nakon čega je, u navedenom svojstvu, upućena na sastanak u Bruxelles koji se održava ovoga tjedna. Nova ročišta bit će zakazana nakon što se utvrde slobodni termini sudskog vijeća, koje uz predsjednicu čine još dva suca, kao članovi vijeća.”

Na pitanje planira li i kada Županijski sud pozvati Jamana za svjedoka i jesu li upoznati s njegovim zdravstvenim stanjem, odgovorili su:

“O dokaznim prijedlozima stranaka je odlučeno, a redoslijed ispitivanja svjedoka određuje sudsko vijeće koje može odluku izmijeniti ili opozvati u tijeku postupka. Županijski sud u Zagrebu upoznat je sa zdravstvenim stanjem gospodina Nikole Jamana.”

Na upit jesu li točne tvrdnje da je Županijski sud u Zagrebu Rješenjem o razdvajanju postupka protiv Branimira Glavaša zbog kaznenih djela iz čl. 120 ZKP-a od kaznenog postupka protiv drugih optuženih u istom predmetu, nastojao pogodovati Branimiru Glavašu jer bi time svjedočenja ostalih optuženika koji terete i Branimira Glavaša postala bespredmetna, glasnogovornik suda Krešimir Devčić ovako je odgovorio: “Komentiranje sudskih odluka nije u ingerenciji glasnogovornika, već isključivo višeg suda u okvirima zakonom propisanog postupka po pravnim lijekovima.”

Da bi se Jamanov iskaz mogao koristiti na sudu, objašnjavaju Nacionalovi izvori, moralo bi se provesti video-svjedočenje prema zakonom propisanom protokolu. Zato je Nacional Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu postavio upit jesu li uzeli takav iskaz, odnosno kada to namjeravaju učiniti.

Glasnogovornica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu Dunja Pavliček objasnila je da je za uzimanje takvog iskaza nadležan upravo Županijski sud:

“Još na pripremnom ročištu dana 11. travnja 2017. Županijski sud u Zagrebu, na prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, donio je rješenje kojim je odredio ispitivanje Nikole Jamana u svojstvu svjedoka. Nakon toga, budući da je Nikola Jaman u javnom tisku 2019. godine iznio dodatna saznanja, kao i da mu se pogoršalo zdravstveno stanje, to je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 6. lipnja 2019. ponovno predložilo Županijskom sudu u Zagrebu da ga ispita izvanraspravno, kojem prijedlogu je priložena i njegova liječnička dokumentacija.

Zbog njegovih dodatnih saznanja i bolesti, na raspravi održanoj 16. srpnja 2019. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu naglasilo je kako ostaje kod pisanog prijedloga da se Nikolu Jamana ispita što prije. Naime, budući da je u tijeku rasprava pred Županijskim sudom u Zagrebu, dakle da je istraga dovršena, Županijsko državno odvjetništvo više nema zakonsku mogućnost samostalno ispitati pa tako ni snimiti ispitivanje svjedoka, jer postupak u toj fazi vodi Županijski sud u Zagrebu. Na pripremnom ročištu od 11. travnja 2017. Županijski sud u Zagrebu prihvatio je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu i donio odluku da će se Radoslav Ratković također ispitati u svojstvu svjedoka.”

Dunja Pavliček također je potvrdila da su rasprave odgođene do daljnjega: “Nakon rasprave održane u srpnju mjesecu 2019. godine, rasprave ranije zakazane za rujan i listopad 2019. godine, Županijski sud u Zagrebu je nalogom od 4. rujna 2019. odgodio zbog službene spriječenosti predsjednice vijeća, obavijestivši kako će nove rasprave biti zakazane pisanim putem. Sva Vaša daljnja pitanja, kao i odgovori na njih, a vezano za navedeni sudski postupak za koji pitate, u nadležnosti su Županijskog suda u Zagrebu, slijedom čega Vas upućujemo na taj sud.”

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tvrdi da ne može samostalno ispitati Jamana niti snimiti njegovo svjedočenje, već to može učiniti Županijski sud u Zagrebu koji vodi postupak

Nacionalovi visoki izvori iz pravosudnog sustava uvjereni su da odluke i potezi šefa Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića, kao i predsjednice sudskog vijeća u postupku protiv Glavaša Tanje Pavelić Borzić, najblaže rečeno, idu na ruku Glavašu.

“Najprije je Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem Ivana Turudića, a na zahtjev sutkinje Tanje Pavelin Borzić, zatražilo razdvajanje postupka protiv Branimira Glavaša od postupka ostalim optuženicima. Takva odluka išla je izravno na ruku Glavašu jer su za dokazivanje Glavaševe krivnje ključni bili iskazi nekih suoptuženika koji su formalno-pravno i uzeti upravo u svojstvu suoptuženika, a ne u svojstvu svjedoka, pa takvi iskazi u razdvojenom postupku ne bi bili mjerodavni, posebno ako oni odluče promijeniti iskaz na sudu i ne teretiti Glavaša. Da su predmeti razdvojeni, Glavaš bi se u ponovljenom suđenju pojavio njima kao svjedok, a oni kao svjedoci na njegovu suđenju, ali pravnu snagu imala bi samo njihova svjedočenja na sudu, dok njihovi iskazi uzeti tijekom istražnog postupka, gdje su teretili Glavaša, ne bi bili prihvaćeni jer su te iskaze dali u svojstvu suoptuženika, a ne u svojstvu svjedoka”, objasnio je jedan od Nacionalovih pravosudnih izvora. Isti izvor tvrdi da je bilo očito da Glavaš, nakon odluke o razdvajanju postupka, “glumi iznenađenje”. Glavaš je uistinu izjavio: “Iznenađen sam jer to nitko nije spomenuo niti se očekivala takva odluka. Ne znam što to znači u procesnom smislu i to će mi morati objasniti moji odvjetnici.”

Kad je, pak, Vrhovni sud ukinuo odluku o razdvajanju postupka, Glavaš je ogorčeno rekao da od Županijskog suda nije ni tražio razdvajanje postupka, nego je to samoinicijativno odlučilo izvanraspravno vijeće, i naglasio:

„Vrhovni sud je izvor svega zla u hrvatskom pravosuđu i produžena ruka Državnog odvjetništva.”

Ustvrdio je pritom da je žrtva pravosudnog ping-ponga jer se sudovi poigravaju njegovom sudbinom prebacujući odluke jedan drugome.

Sudska vijeća kojima predsjedaju Tanja Pavelin Borzić i Ivan Turudić obrazložila su razdvajanje suđenja za ratne zločine time što je Državno odvjetništvo, po nalogu Vrhovnog suda, izmijenilo optužnicu u odnosu na to jesu li zločini počinjeni u okolnostima nemeđunarodnog, dakle unutardržavnog, ili međunarodnog sukoba. Zločin u garažama i dvorištu Sekretarijata dogodio se prije 8. listopada 1991., kada je RH službeno izišao iz SFRJ, a zločini na Dravi, pak, poslije stupanja na snagu odluke o samostalnosti pa imaju obilježja međunarodnog sukoba.

Tako se zagrebački Županijski sud referirao na formalno-pravne nepreciznosti zbog kojih je Ustavni sud ukinuo presudu protiv Glavaša i ostalih. Jedan pravosudni izvor tvrdi da Županijski sud, međutim, nije razdvojio postupak prema traženom kriteriju, nego po osobama, pa se Glavašu pripisuju djela počinjena prije i poslije osamostaljenja Hrvatske, a ostalima samo nakon toga.

Na temelju zahtjeva DORH-a za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud je odluku o razdvajanju postupka, međutim, odbacio, pa će se ipak voditi jedan postupak. No taj jedan postupak sada se, prema navodima Nacionalovih izvora, namjerno odugovlači.

Osim službeno navedenih razloga, kao jedan od mogućih razloga službene spriječenosti sutkinje Tanje Pavelin Borzić, odnosno odgode ročišta, Nacionalovi izvori navode i njezin vjerojatni angažman na Visokom kaznenom sudu. Taj sud, koji su u pravosudnim krugovima već prozvali “Turudićevim sudom”, zbog toga što je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković njegovo osnivanje povjerio Ivanu Turudiću, a smatra se i da će on biti prvi predsjednik tog suda, s radom počinje 1. siječnja iduće godine, dakle, za tri mjeseca. Taj sud trebao bi biti pozicioniran između županijskih sudova i Vrhovnog suda i u drugom stupnju rješavati žalbe županijskih sudova. Hoće li najnovija afera suca Turudića zbog “afere presretač”, odnosno njegova prometnog prekršaja i reakcija na isti, kada je ušao u sukob s policijom i ostavio dojam čovjeka koji se ponaša kao da je iznad zakona, utjecati na njegovu buduću poziciju na Visokom kaznenom sudu, još je preteško reći. No u pravosudnim krugovima postoje mišljenja da je ta pozicija Turudiću bila svojevrsna nagrada, kao i da će se on instaliranjem na tako važnu funkciju profilirati kao najmoćniji čovjek hrvatskog pravosuđa, nakon Šeksa, naravno.

S druge strane, epilog ponovljenog suđenja i “operacije Glavaš” za koju Nacionalovi izvori tvrde da se provodi iz vrha Županijskog suda u Zagrebu kojem je Turudić još uvijek predsjednik, ako ta operacija uspije, trebao bi biti sljedeći: “Branimir Glavaš nije 1991. bio gospodar života i smrti u Osijeku, a kamoli da bi naređivao ili izvršavao hladnokrvna i mučka ubojstva srpskih civila u Osijeku, nalijevanja kiseline iz akumulatora ili pucanja u glavu ljudima čije su ruke bile zavezane, a usta omotana selotejpom, da bi ih se potom bacalo u Dravu. Iako su se ta ubojstva događala takoreći njemu “pred nosom”, a izvršavali su ih neki od njegovih najbližih suradnika i pripadnika takozvane Branimirove osječke bojne, to jest “Prištapske čete” ili “Killer bojne”, Glavaš o tome apsolutno ništa nije znao. No zbog dugogodišnjeg sudskog progona i osam godina provedenih u zatvoru uslijed pravomoćne, a potom poništene sudske presude, Branimir Glavaš trebao bi od države dobiti nazad svoje činove, ali i desetak milijuna kuna odštete za godine tijekom kojih su mu bili ukaljani ugled i čast, a u javnosti je bio etiketiran kao ratni zločinac.”