Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković neće mirno čekati da ga unutarstranački protivnici proglase glavnim krivcem za poraz Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, i to zato što, prema njihovim tumačenjima, stranku nije okrenuo više udesno. Na otvoreni rat koji su protiv njega započeli još i prije no što je Državno izborno povjerenstvo proglasilo službene rezultate izbora, uzvratit će im jednako žestoko. Čak trojica visokih stranačkih dužnosnika bliskih vrhu HDZ-a i samom Plenkoviću, neovisno jedan o drugom, potvrdila su za Nacional da će Plenković na pokušaj rušenja uzvratiti – tako što će on srušiti njih.

“Blitzkrieg! Bez najave!” tim je riječima jedan od tih trojice visokih dužnosnika opisao što Plenković namjerava napraviti odmah nakon predsjedničkih izbora.

Drugi dužnosnik situaciju je opisao još plastičnije: “Ako on njima ne skine glavu, oni će njemu. Sad kreće tarapana bez rukavica.”

Jedan od prvih poteza u tom bi smislu trebalo biti raspuštanje zagrebačkog HDZ-a i suspendiranje nekoliko članova stranke za koje vrh stranke ima dokaze da su otvoreno opstruirali izbore. Upravo zagrebačka organizacija detektirana je ne samo kao najveći gubitnik izbora, već i kao žarište svih ostalih problema.

Osim Andrije Mikulića kao formalnog šefa zagrebačke organizacije, Plenković i njemu bliski ljudi napokon su, čini se, shvatili da ključne poteze u zagrebačkoj organizaciji i dalje diktira Milijan Brkić koji mu cijelo vrijeme “radi o glavi”, a izbornu noć i poraz Kolinde Grabar-Kitarović odmah je iskoristio kako bi najavio mogućnost svoje kandidature za predsjednika stranke.

Nacional je od sugovornika bliskih Plenkoviću doznao koji su to ključni argumenti kojima će se on već na sjednici predsjedništva HDZ-a, ali i na drugim stranačkim tijelima, koristiti u obračunu s osobama koje smatra najodgovornijima za poraz Kolinde Grabar-Kitarović.

“Plenković ima dokaze da su neki stranački dužnosnici opstruirali kampanju Kolinde Grabar-Kitarović s namjerom da ona ne uđe ni u drugi krug. To im je bio cilj broj jedan, kako bi njezin što veći poraz mogli njemu natovariti na leđa. Kad im to nije uspjelo, pojavio se Milijan Brkić kao ‘spasitelj’ i doveo svoju ekipu: Zorana Tomića iz Mostara koji je slovio kao plagijator programa ‘5 plus’ koji je radio za Karamarka i čovjek na vezi sa Zdravkom Mamićem, Vladu Galića, bivšeg predsjedničina savjetnika koji je zbog afere SMS morao otići s Pantovčaka, a u prvi plan ponovno je stavio i Tomu Madžara, čuvenog savjetnika s cekerom. Ta ekipa računala je s tim da će za njih svaki ishod biti povoljan i da ne mogu izgubiti. Ako Kolinda pobijedi, oni će si pripisati zasluge, ako izgubi, pravdat će se da ih se nije na vrijeme uključilo u kampanju. Međutim, što se dogodilo. Dolazimo u situaciju da, nakon što su se oni uključili u kampanju, Kolinda u drugom krugu gubi od Milanovića s većom razlikom nego u prvom krugu. U prvom krugu gubila je tri posto, a nakon što se pojavio ‘Vaso spasitelj’ izgubila je sa šest posto razlike. Dakle, dolazimo do situacije u kojoj Brkić ne može iskoristiti tu priču i reći ‘Ja doš’o, ona pobijedila’, nego se dogodilo upravo suprotno. On je u tih 14 dana uspio dodatno zeznuti priču i bio je crvena krpa za Istru, Zagreb i najveći dio birača centra i neodlučnih koji su se vidjevši njega i one redove na izborima u Bosni i Hercegovini, dodatno mobilizirali”, rekao je Nacionalu taj visoki izvor.

‘Blitzkrieg! Bez najave! Ako on njima ne skine glavu, oni će njemu. Sad kreće tarapana bez rukavica. Plenković mora krenuti u akciju i do tog sraza mora doći jer ovo više nema smisla’, kažu izvori bliski vrhu HDZ-a

Drugi izvor blizak vrhu HDZ-a ponovio je vrlo sličnu priču, uz dodatne argumente:

“Neki su u izbornoj noći postavili kao problem to što nismo dovoljno animirali desnicu i konzervativnije birače. Ne, upravo suprotno, ona je izgubila nakon što su se oni angažirali jer su se ljudi u urbanim sredinama okrenuli Milanoviću. To je prava istina i to se može matematički precizno izmjeriti jer je njezin zaostatak za Zoranom Milanovićem u drugom krugu duplo veći nego u prvom. Kolinda je Brkića sama uvela u kampanju i dala mu prostor, nismo joj rekli da to radi ni da to ne radi jer bi onda na nas pokušali svaliti krivnju, a Brkić je onda uveo sve one Tomiće, Galiće i ostalu ekipu. Kampanja koju su vodili možda je okupila dio desnih birača, ali je rastjerala sve ostale. I zato je rezultat bio gori nego u prvom krugu. Drugi dio problema je u tome što je evidentno da se neki nisu ni najmanje uključili u kampanju, a sada drže prodike. Znamo koji su to ljudi koji su se u izbornoj noći prvi javili, a nisu ni prstom mrdnuli u kampanji i išli su s ambicijom da Kolinda ne uđe ni u prvi krug.”

Među prvima su se, osim Brkića, javili Miro Kovač i Davor Ivo Stier pa se te primjedbe dijelom zasigurno odnose i na njih, ali ne samo na njih. Najveći gubitak Kolinda Grabar-Kitarović ostvarila je u Zagrebu, i to u prvom i drugom krugu.

“Plenković je još nakon prvog kruga predsjedničkih izbora shvatio što treba činiti jer je iz izbornih rezultata bilo posve jasno koje su HDZ-ove baze najviše podbacile, što znači da šefovi tih organizacija nisu odradili dobar posao na terenu. Plenković je bio ljut kao nikada do sada, no kako ničim nije želio naštetiti Kolindi Grabar-Kitarović, ostavio je obračun za nakon drugog kruga”, rekao je jedan od trojice dužnosnika s kojima je Nacional razgovarao. On je već i nakon prvog kruga dao naslutiti da Plenković sumnja kako su neki šefovi stranačkih organizacija namjerno opstruirali izbore jer su unaprijed računali na to da će porazom Kolinde Grabar-Kitarović i njega oslabiti te potom krenuti u unutarstranački obračun.

Drugi dužnosnik blizak Plenkoviću i izravno upoznat s detaljima s terena, tvrdi:

“Situacija na terenu bila je takva da je čak 40 posto članova bilo ili potpuno nezainteresirano ili nisu željeli pomoći. No najveći problem je zagrebačka organizacija. Možete se vi potrgati na terenu, ali ne može vam neko malo mjesto u kojem dobijete izbore nadoknaditi 85.000 glasova izgubljenih u Zagrebu. Mislim da je Plenkoviću najpametnije krenuti od zagrebačke organizacije jer smo svi svjesni toga da ne možemo naprijed ako imamo takvu zagrebačku organizaciju.”

Rezultati izbora, kao i interna stranačka analiza, pokazali su da su u prvom krugu najviše podbacili Grad Zagreb, Zagrebačka i Vukovarsko-srijemska županija. No rezultati drugog kruga pokazali su da je HDZ Vukovarsko-srijemske županije uspio u drugom krugu vratiti birače Kolindi Grabar-Kitarović, dok zagrebačkom HDZ-u, kao i HDZ-u Zagrebačke županije, to nije uspjelo i u rezultatima su opet podbacili. Posebno je to znakovito ako se uzme u obzir činjenica da je predsjednica pobjedu odnijela većinom u županijama, dok je u većim gradovima izgubila.

U dijelu stranačkog vrha bliskom Plenkoviću smatraju da se barem dio krivnje za predsjedničin neuspjeh može pripisati neradu na terenu.

Jedna od glavnih točaka na kojoj će Plenković zato temeljiti svoj napad bit će činjenica da su pojedini visoki dužnosnici HDZ-a, posebno na razini zagrebačke organizacije, otvoreno opstruirali kampanju i nisu dali ama baš nikakav doprinos. Nisu se pojavljivali na stranačkim skupovima ni sudjelovali u različitim aktivnostima predsjednice u kampanji, nisu uopće davali izjave njoj u prilog niti se bilo kako uključili u kampanju kako bi joj pomogli. Takve dužnosnike Plenković će taksativno nabrojati, a neki od njih su i među onima koji su ga prvi prozvali u izbornoj noći. Za Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, Plenkovićeve glavne oponente, Nacionalovi izvori bliski Plenkoviću tvrde da se u kampanji nisu gotovo uopće pojavljivali niti su bili tako glasni kao sada kada je trebalo dati podršku Kolindi Grabar-Kitarović i govoriti o njezinim prednostima.

‘Brkić je u tih 14 dana bio crvena krpa za Istru, Zagreb i najveći dio birača centra i neodlučnih koji su se vidjevši njega i one redove na izborima u Bosni i Hercegovini, dodatno mobilizirali’

No glavni Plenkovićev argument mogla bi biti upravo Kolinda Grabar-Kitarović. Mnogi politički analitičari, ali i mnogi članovi HDZ-a, otvoreno su komentirali da je ona i u samoj kampanji i u televizijskim sučeljavanjima naprosto bila lošija od Zorana Milanovića, ali i da si je najviše autogolova tijekom kampanje zadala sama, a one koje si nije zadala sama u samoj završnici zadali su joj njezini osobni savjetnici koji nemaju nikakve veze sa strankom.

Ako bude prisiljen, Plenković bi na sjednici Predsjedništva mogao otvoreno reći i što smatra stvarnim glavnim razlogom izbornog neuspjeha Kolinde Grabar-Kitarović te u kojem dijelu ona sama treba snositi najveću odgovornost. Tu se prvenstveno misli na neke incidente i njezina neobična ponašanja u pojedinim situacijama, kao i odabir najbližih suradnika.

Međutim, Plenkovićevi protivnici nastojat će anulirati sve te argumente i glavnu odgovornost i dalje će nastojati prebaciti isključivo na Andreja Plenkovića kojeg, pojednostavljeno govoreći, okrivljuju da je odavno “skrenuo s pravog puta” te da vodi stranku ideološki previše prema centru.

Prema tim tumačenjima, točka nakon koje nije bilo povratka bio je Plenkovićev savez s HNS-om, a Istanbulska konvencija poslužila je stranačkoj desnici kao opravdanje i dokaz da je njihov šef ideološki negdje drugdje. O tome da je Istanbulska konvencija postala samo “moneta za potkusurivanje” svjedoči činjenica da je ratifikaciju Istanbulske konvencije u studenome 2014. tražio upravo HDZ kao tada oporbena stranka na čelu s desnim Tomislavom Karamarkom.

Tadašnja članica Predsjedništva HDZ-a Josipa Rimac, tadašnja predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine Margareta Mađerić i tadašnji međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenoga 2014., na press konferenciji održanoj u središnjici HDZ-a tražili su od tadašnje SDP-ove ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić da hitno pripremi Istanbulsku konvenciju za saborsku ratifikaciju.

“Većina europskih država već je ratificirala, punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji. A pitamo zašto to Hrvatska (još) nije učinila!? Pozivamo ministricu Milanku Opačić da što prije pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru”, prozvali su HDZ-ovci tada ministricu. Nikakvih ograda vezanih uz pojam roda u Konvenciji ili bilo kakve druge primjedbe o eventualno spornim stavkama, nisu imali.

No upravo je Istanbulska konvencija tijekom mandata ove vlade postala okidač za mobiliziranje otpora stranačke desnice prema Andreju Plenkoviću. Oni koji su odbili glasati za tu konvenciju u Hrvatskom saboru, samo što nisu proglašeni “ratnim herojima” HDZ-ove već tada otvorene unutarstranačke bitke.

‘Plenković ima dokaze da su neki stranački dužnosnici opstruirali kampanju Kolinde Grabar-Kitarović s ciljem da ona ne uđe ni u drugi krug, kako bi njezin što veći poraz njemu natovarili na leđa’

No prema mišljenju čak i nekih ljudi iz bliskog Plenkovićeva kruga, njegov glavni problem nisu ni HNS ni Istanbulska konvencija, već to što se u raznim situacijama pokušavao dodvoravati svima i što u presudnim trenucima nije pokazao odlučnost i time se dokazao kao pravi šef. Posebno mu dio HDZ-ovaca zamjera što se, dok je mogao, nije obračunao sa svojim stranačkim zamjenikom Milijanom Brkićem. Plenković je mrtav-hladan prešao preko afere SMS, koja je žestoko uzdrmala upravo Brkića jer je postojala njegova vrlo očita poveznica s ljudima koji su paraobavještajnim metodama nastojali utjecati na različite političke procese, ali su iste metode koristili i u nekim privatnim situacijama. Umjesto da Brkića makne barem s pozicije potpredsjednika Sabora i time demonstrira da takvom ponašanju nije mjesto ni blizu HDZ-a, on je pustio da u to vrijeme USKOK-ov osumnjičenik i dalje vodi sjednice Sabora i ima glavnu riječ u stranci.

Mnogi smatraju da je Plenković micanjem Brkića mogao puno dobiti jer bi ga se percipiralo kao odlučnog vođu s nultom tolerancijom na ponašanja koja nisu u skladu s demokratskim procesima, a da je izbjegavanjem obračuna s Brkićem najviše izgubio upravo Plenković jer je ispao slabić koji ovisi o Brkiću i njegovu utjecaju u stranci. Pokazalo se to i u završnici predsjedničke kampanje kad je upravo Brkić prezentiran kao svojevrsni “spasitelj” kampanje. Uključio se dovoljno kasno da sada može tvrditi kako upravo zahvaljujući njegovom angažmanu poraz nije bio još i teži, a da se, s druge strane, ne može jasno reći da je upravo zbog njega Kolinda Grabar-Kitarović još više izgubila.

Brkić uistinu nije gubio vrijeme. U izbornoj noći nije okolišao s najavom svoje moguće kandidature za mjesto predsjednika stranke i predstavljanjem sebe kao čovjeka koji je iz svih svojih bitaka izišao kao pobjednik.

No jedan od dužnosnika bliskih Plenkoviću smatra da upravo Plenković može presjeći tu situaciju.

“Plenković mora krenuti u akciju i do tog sraza mora doći jer ovo više nema smisla. Završit ćemo na 20 posto i sa sto frakcija. Neka se organizira neka desna opcija i svi koji misle da trebaju ići tamo, neka idu tamo pa ćemo razgovarati nakon parlamentarnih izbora.”