EKSKLUZIVNO: Ministar policije skandaloznim dokumentom pokušava zataškati stravično ponašanje policije koje je na autoputu pokraj Desinca moglo završiti pokoljem i krvoprolićem

Davor Božinović pravda svoje ponašanje tvrdnjom da su u tijeku tajni izvidi DORH-a pa stoga javnosti ne mogu otkriti tko su oni koji su 21. svibnja, nakon utakmice Dinama i Hajduka, pucali iz vatrenog oružja u pripadnike Torcide te tko je to naredio. Poziva se na neko neobvezujuće mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali farsu otkrivaju javno plasirane teze policije da je pucanje bilo zakonito

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, uz asistenciju Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost na čijem je čelu Valentino Franjić, proglasio je tajnim rezultate istrage velikog incidenta na odmorištu Desinec 21. svibnja ove godine, kada je s više desetaka hitaca iz policijskog vatrenog oružja teško ozlijeđeno više nenaoružanih građana – po službenoj verziji njih četiri, po neslužbenoj najmanje sedam. Usprkos vlastitim najavama da će rezultati istrage biti javni te pozivima na strpljenje dok se proces okonča, Božinović je na ove dokumente stavio oznaku „OGRANIČENO“ i nakon više od mjesec dana odlučio uskratiti uvid u njih, što je zatražio Nacional. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost u tome mu je dao podršku svojim mišljenjem – koje službeno nije obvezujuće – s obrazloženjem da bi javnom objavom podataka o golemom incidentu na Desincu „potencijalno mogla nastupiti šteta u djelovanju i izvršavanju zadaća MUP-a“. U službenom dokumentu upućenom na adresu Nacionala, koji je Božinović osobno potpisao, navodi se da javnost nema pravo doznati što se, barem iz policijske perspektive, doista dogodilo na Desincu, odnosno da je njeno pravo na ove informacije manje važno u odnosu na činjenicu da je tom ključnom dokumentu formalno dodijeljen status klasificiranog podatka s „ograničenim“ pristupom.

Ovaj potez ministra unutarnjih poslova zapravo se uklapa u njegovo dosadašnje postupanje u ovom slučaju: Božinović je neposredno nakon incidenta odbio objaviti snimke nadzornih kamera s mjesta na kojemu se on navodno dogodio, premda se radi o benzinskoj crpki na kojoj je postavljeno njih više desetaka, a to je opravdavao „interesima istrage“. Policija je svejedno objavila jednu snimku sa same benzinske crpke na kojoj se vidi nasilno ponašanje desetak navijača Hajduka prema njenim pripadnicima, no ta snimka je kontekstualno i vremenski potpuno nepovezana s ključnim trenucima incidenta – dakle, pucanjem iz policijskog oružja. Nacional je tijekom svibnja i lipnja objavio svjedočenja više desetaka neposrednih očevidaca ovog događaja, kao i ozlijeđenih osoba, koja se frapantno poklapaju i koja dokazuju da je policija pucala u masu ljudi daleko od same crpke. A to potpuno dovodi u sumnju službenu policijsku verziju da je vatreno oružje korišteno „zbog odbijanja napada na benzinsku crpku“. Također, isti svjedoci iznijeli su cijeli niz detalja o evidentno brutalnom policijskom postupanju prema cijelom nizu mirnih građana, pa čak i onih koji su sjedili u automobilima sa svojom maloljetnom djecom, što upućuje na jasan zaključak da se radilo o prekoračenju ovlasti. Oko svih ovih detalja Nacional je, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, od MUP-a zatražio službeno i konačno izvješće o internoj policijskoj istrazi, no Božinović ga je odlučio sakriti od javnosti.

Rješenje koje je potpisao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a kojim se odbija zahtjev novinara Nacionala Damira Petranovića za pristupom informacijama o istrazi u Desincu. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL, Nacional

S druge strane, upravo u vrijeme dok se sastavljao tekst odbijenice na zahtjev Nacionala, u dva velika dnevna lista – Jutarnjem i Večernjem listu – gotovo je istovremeno, 7. srpnja u večernjim satima, objavljen stav MUP-a da je njihova intervencija bila opravdana i zakonita. Dapače, oba teksta čak su imala jednak naslov, „Policija je opravdano pucala u Torcidu“, premda je po zakonu korištenje vatrenog oružja prema masi ljudi dozvoljeno samo kada to izričito naredi načelnik policijske uprave. U ovom slučaju se po svemu sudeći radi o pokušaju kontrole štete u javnosti i prikrivanja odgovornosti za eskalaciju incidenta i teške posljedice po zdravlje desetaka građana, koje samo pukom srećom nisu bile i tragične. U MUP-ovoj verziji proslijeđenoj Jutarnjem i Večernjem listu stajalo je:

„Vezano za događaj od 21. svibnja 2022. godine na autocesti A1 kod odmorišta Desinec Sjever, kada je veća skupina osoba zapriječila vozilima prometovanje autocestom, izazvala nerede i napala policijske službenike, u navedenom slučaju ne radi o uporabi sredstava prisile prema skupini u smislu članka 95. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09., 92/14. i 70/19.), već su u navedenom slučaju policijski službenici vatreno oružje uporabili u nužnoj obrani kako bi odbili istodobni napad na svoj život i život drugih policijskih službenika, sukladno članku 82. i 91. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te članku 139. i 156. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (NN 20/2022).“ To je stajalo i u reakciji Policijske uprave zagrebačke. Također je dodano da je „temeljem izvješća Stručnog tima Ravnateljstva policije i Službe za unutarnju kontrolu Kabineta ministra, formiranog temeljem članka 168. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, kao i drugih do sada prikupljenih obavijesti, ocijenjeno da su policijski službenici sredstva prisile uporabili opravdano i zakonito“. To izvješće Božinović odbija dati na uvid, no njegovi segmenti plasirani su u javnost, očito u kontroliranim uvjetima.

„Pokušali su nasilno ući u zaključanu prodavaonicu u kojoj su se nalazili djelatnici benzinske. Bacali su pritom upaljenu pirotehniku pa je postojala opasnost od zapaljenja postaje. Dio navijača predmete je bacao na policijske aute pa su ozlijeđena tri policajca nakon čega su isti ispalili više upozoravajućih hitaca iz službenog oružja. Međutim navijači su nastavili s neredima, napadajući direktno policajce pa su uporabljene tonfe“, navodi se u jednom od policijskih izvješća, objavljenom u Jutarnjem listu. „Policijsko vozilo su okružili te kroz otvorena bočna vrata u njega ubacili bengalku i pritom lancima i noževima sprječavali policajce da izađu iz auta van. S obzirom na to da je postojala opasnost od zapaljenja vozila, čuli su se pucnji pa su se navijači udaljili. I tad je jedan kolega iskoristio priliku za izlazak kako bi uzeo spremnik sa suzavcem i krenuo na stotinjak navijača koji su bez prestanka napadali“, objavljeno je u istom tekstu.

Ovaj potez ministra zapravo se uklapa u njegovo dosadašnje postupanje u ovom slučaju: Božinović je neposredno nakon incidenta odbio objaviti snimke nadzornih kamera s mjesta na kojemu se on navodno dogodio

Incident je, kako je poznato, izbio nakon što je golema kolona navijača Hajduka više sati bila de facto zatočena u automobilima, kombijima i autobusima, a nakon što su dovedeni ispred stadiona Maksimir na utakmicu koja se odigravala toga dana, ondje im je u stvarnosti bio zapriječen ulaz odlukom vodstva GNK Dinamo, uz odobrenje policije koja je objasnila da u takvoj situaciji ona tek „asistira organizatorima“. No nakon što je, po višesatnom čekanju, postalo evidentno da navijači neće ući na stadion, ponovo su upućeni u svoja vozila na novo višesatno maltretiranje, čak bez dozvole da stanu, osvježe se ili odu na toalet. Negdje kod Desinca, nakon nekoliko benzinskih crpki koje je policija zatvorila, dio navijača očito nije više mogao izdržati.

„Ljudi su naprosto poželjeli popiti vodu ili pivo, ili otići na zahod. Zar to nisu osnovne ljudske potrebe? Nikomu nije palo na pamet napasti benzinsku crpku, to je potpuno suludo objašnjenje, niti se obračunavati s policajcima. To je smiješno“, rekao je za Nacional jedan od izravnih svjedoka ovog događaja. Potom je nastao zastoj na autocesti, a policajci su reagirali iznimno nervozno, gotovo pa siledžijski. I krenuo je obračun.

„Policija je upotrijebila vatreno oružje s namjerom ranjavanja navijača, a ne upozorenja, i to doslovno tridesetak sekundi nakon što su ljudi iz protesta izašli iz automobila. One javno objavljene snimke s benzinske crpke, koje se plasiraju kao opravdanje za upotrebu vatrenog oružja, nastale su debelo nakon ranjavanja: tamo nije bilo nikakvog policijskog kordona sve dok policiji nije došlo pojačanje“, kaže za Nacional drugi svjedok događaja na Desincu. Ranjavanje građana hicima iz pištolja, upozorava, nije se dogodilo na samoj benzinskoj crpki, nego među automobilima i pravo je čudo da u tako skučenom prostoru s hrpom ljudi netko nije dobio i metak u potiljak. „Prvi udarac, desni kroše, uputio je policajac koji je kasnije pucao u ljude, trčao okolo s pištoljem u rukama i tako ih tukao“, dodaje ovaj sugovornik.

„Pucali su najmanje stotinu metara od njihovog kombija koji je navodno napadnut, dakle na autoputu. Dio njih doista u zrak, ali dio direktno u masu ljudi – a ne u pod, kako sada tvrde“, svjedoči treći sugovornik. Nacional je dobio na uvid i službeni policijski dokument koji ne navodi štetu na navodno zapaljenom policijskom kombiju, dapače: u njemu se opisuje da su u višesatnom obračunu nastala tek manja oštećenja na četiri službena vozila, i to doslovno „napuknuće vjetrobranskog stakla, oštećenje retrovizora i udubljenje i ogrebotina karoserije“.

Nacional je, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, od MUP-a zatražio službeno i konačno izvješće o internoj policijskoj istrazi, no Božinović ga je odlučio sakriti od javnosti. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

„Već dvadesetak metara dalje u koloni nitko nije imao pojma što se zbiva. U jednom trenutku naprosto se začulo fijukanje metaka: više policajaca pucalo je u našem smjeru. I da, njihova službena verzija o tome da su koristili vatreno oružje kako bi ‘obranili benzinsku crpku’ nije točna: sva četvorica ustrijeljenih navijača ranjena su na autocesti. Pucali su među automobilima, nasumce. Jedan osamnaestogodišnjak pogođen je u petu bez da je uopće bio u blizini incidenta i u njemu sudjelovao, jedan mladić dobio je metak u rebra, a jednome je doslovno prošao kroz prsa. U tom trenutku policija se ponašala poput drumskih razbojnika. Nije točna ni verzija po kojoj su ispalili tek manju količinu metaka niti da su uglavnom pucali u zrak: čahure su doslovno letjele na sve strane“, prepričao je jedan pripadnik Torcide prije dva tjedna za Nacional. Tada smo razgovarali i s jednim od ozlijeđenih.

„Stajao sam na cesti između dva zaustavljena kombija i vidio da se stotinjak metara dalje događa nered. U jednom trenutku policajci su nam se počeli približavati, doslovno jurišati s pendrecima, suzavcima i pištoljima, a neki od njih vikali su ‘Ajde, pi..e’. Ostao sam ukipljen na mjestu i s deset metara udaljenosti metak me pogodio u nogu. Mislio sam da je poletjela boca, ali krv je nenormalno šikljala. Odskakutao sam do kombija i legao, ljudi oko mene su skinuli majice kako bi napravili pritisak na ranu, a dok su to radili policajci su ih nastavili tući pendrecima po leđima. Kada su im kazali da pomažu ranjenom i upucanom čovjeku, odgovorili su: ‘Neka je ranjen.’ Nisam vidio trenutak kada je na mene ispaljen metak, ali definitivno je pucalo više policajaca – i to ne u zrak ili pod, nego direktno u ljude. Mene je po svemu sudeći pogodio jedan s brčićima“, ispričao je za Nacional jedan od ozlijeđenih navijača. On decidirano tvrdi da nije sudjelovao ni u kakvoj tučnjavi ili neredu – dapače, bio je od svega udaljen gotovo stotinu metara – te da je naoružana policija dotrčala do mjesta na kojemu se nalazio i pucala iz oružja. Ovog tjedna neposredni svjedok dodatno je produbio ovu priču.

„Policajci su najprije neselektivno koristili suzavac, ubacivali ga u automobile u kojima su sjedili mirni ljudi, a jedan od njih prvi se odvojio i pucao u masu, bio je daleko naprijed. Nakon što je propucao ovog mladića i kada su mu rekli što je učinio, odvratio je sa ‘Boli me k…’ i nastavio pucati. Derao se: ‘Ajmo, p…e!’ Doslovno je stajao iznad ranjenog čovjeka i nastavio pucati dalje. Je li to samoobrana?“ pita se četvrti ovotjedni sugovornik Nacionala. Peti, pak, tvrdi da je potpuno netočna policijska verzija po kojoj je ispaljeno tek tridesetak metaka. „Samo ovaj jedan policajac ispalio ih je toliko, najmanje dva puta mijenjao je streljivo“, kaže on.

Šesti sugovornik opisuje kako je izgledao dolazak policijskog pojačanja iz smjera Zagreba: oni su se kretali kroz zaustavljenu kolonu automobila i ljude koji su bili potpuno nesvjesni da se bilo što događa te ih mlatili pendrecima. „One koji su bili u automobilima izvlačili su vani, polijegali na tlo, vezali i potom udarali. One koji su bili izvan vozila na silu su gurali natrag, a onda u njih ubacivali suzavac. Mlatili su ljude koji se ni na jedan način nisu opirali. Svojim štitovima i palicama iz čista su mira razbijali automobile“, govori ovaj mladić.

U službenom odgovoru iz MUP-a spominju se i ‘tajni izvidi pred drugim tijelom’ kao jedan od razloga skrivanja informacija, no to ne zvuči uvjerljivo jer se u ovom slučaju radi o dokumentu koji je već definiran

„U jednom trenutku došlo je do zastoja na autocesti. Mi smo bili negdje po sredini kolone i u tom trenutku nismo znali što se događa i zašto su automobili stali. Kada smo se zaustavili, počeli smo izlaziti iz auta kako bismo vidjeli što se događa. U tom trenu je velikom brzinom zaustavnim trakom dojurio neoznačeni bijeli policijski kombi. Iz njega su izašli interventni policajci i odmah su inicirali nasilni kontakt prema navijačima. Policija je ta koja došla u taj dio kolone i napala navijače koji su stajali kraj auta“, prepričava sedmi sugovornik, koji je već ranije istupio u medijima.

„Ubacivali su suzavce u vozila u kojima su ljudi mirno sjedili, a potom ih nisu puštali da izađu iz njih. U jednom automobilu bilo je dijete i kada su mu ljudi priskočili pomoći, isprati mu oči, i njih su ispendrečili“, govori osmi sugovornik Nacionala.

„Sjedili smo u kombiju, ni u jednom trenutku nismo izlazili iz njega. Pojavila se policija koja je otvorila vrata prtljažnika, tamo su sjedila dva mladića – vjerojatno maloljetnika – kojima smo dali prijevoz do Zagreba i natrag. Izmlatili su ih na mrtvo ime, potpuno bez razloga, a onda ponovno zatvorili vrata. Osjećao sam se kao g…o jer ništa nisam mogao učiniti da im pomognem“, prepričava deveti sugovornik. „Na suprotnoj strani ceste, gdje su se na livadi našla dva u potpunosti sama mladića, pritrčala su četiri policajca u punoj opremi i vikala: ‘Polomit ćemo vam sve kosti, majku vam *ebem!’ Njihov nadređeni pozvao ih je da se smire, mladići dižu ruke u zrak, a ovi ih poliježu na tlo, stavljaju plastične vezice na ruke i cipelare. Na početku intervencije od usta do usta prenosili su zapovijed ‘gazi sve, ne pitaj’, a na samom kraju su se naslađivali, prolazili između automobila i dobacivali: ‘Za*ebali ste se, polomili smo vas i na*ebali vam se majke!’ Ponašali su se doista poput bande“, govorio je jedanaesti sugovornik Nacionala u tekstu objavljenom početkom lipnja, dva tjedna nakon incidenta.

Identične tvrdnje iznio je i znatno veći broj građana koji su prisustvovali incidentu na Desincu, u masi od oko tisuću i pol ljudi, na različitim pozicijama zaustavljene kolone automobila. Ove tvrdnje frapantno su slične i krajnje je nevjerojatno da bi bile prethodno usklađene i dogovorene, a dovode u pitanje gotovo sva službena policijska objašnjenja iza kojih, kako se vidi, pokušava stati ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Suprotno službenoj verziji o četiri osobe ranjene iz službenoj oružja, Nacionalu je potvrđeno da ih postoji najmanje sedam: preostali se naprosto nisu prijavili svojim liječnicima jer su bili svjesni da će potom biti automatski privedeni. A sama privođenja poseban su dio priče:

„Policajci su šetali među automobilima i nasumce privodili ljude, bez povoda i bez objašnjenja. Jednog mladića koji je ozlijeđen kao kolateralna žrtva poslali su na liječenje u bolnicu, a nekoliko sati kasnije ipak ga priveli. Privodili su ljude koji su stajali s jedne strane automobila, a ove na drugoj strani nisu“, opisuje još jedan sugovornik Nacionala. Među privedene 42 osobe tek njih nekoliko ima prekršajni dosje, i to nevezan za nasilna djela, a među osobama ozlijeđenima policijskim mecima, potvrđeno je, nalazi se i jedan maturant srednje škole kojemu je ovo putovanje u Zagreb ujedno bilo i prvo gostovanje na jednoj Hajdukovoj utakmici. Slobode su bez povoda lišeni i mlađi punoljetnici rodbinski povezani s nekad viđenim članovima HDZ-a, a batine na autoputu jedva je izbjegao i jedan policajac koji se, izvan službe, sa svojim društvom zaputio na utakmicu u Zagreb i bio u automobilu na početku kolone. Nacional je razgovarao i s njim.

O incidentu na odmorištu u međuvremenu se oglasio i Ustavni sud, koji je na žalbu jedne od privedenih osoba odlučio da su de facto svima od njih povrijeđena prava na slobodu

„Pucalo se kao u Bejrutu, doslovno se puškaralo, ispaljeno je najmanje pedeset metaka. Mlatili su ljude redom. Ispred nas premlatili su mladiće koje su kasnije samo pustili doma. Nas koji nismo izlazili iz automobila iščupali bi da nismo bili zaključani, pa su nas kroz prozor poprskali suzavcem. Puna 24 sata nismo mogli doći sebi. No najgore je krenulo kad je policiji pristigla podrška s leđa, koja uopće nije bila prisutna kada se dogodio sukob. Oni su lupali baš sve“, rekao je ovaj policajac za Nacional. Nijednog od navedenih sugovornika, kako je potvrđeno, policija nije kontaktirala prilikom sastavljanja svog izvješća; u službenom odgovoru koji je ovog tjedna dostavljen Nacionalu doduše se spominju i „tajni izvidi pred drugim tijelo“ kao jedan od razloga skrivanja informacija, no to ne zvuči osobito uvjerljivo jer se u ovom slučaju radi o dokumentu koji je već definiran i nema mogućnosti njegovih izmjena.

Istina jest da Državno odvjetništvo već neko vrijeme provodi izvide i oko policijskog postupanja na Desincu. Nacionalu je potvrđeno da je taj proces započeo odlukom same središnjice DORH-a, koja je predmet oduzela od Državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, koje je pokazalo potpunu nezainteresiranost da bi se time uopće bavilo. No Državno odvjetništvo u tom postupku moralo bi imati asistenciju upravo policije, odnosno MUP-a, dakle tijela koje odbija dati informacije i provesti stvarnu istragu incidenta na Desincu, što bi onda uključilo i razgovore s desecima i stotinama svjedoka, pa i pretučenih ili propucanih građana. Policija bi, dakle, pored eklatantnih sumnji na vlastito prekoračenje ovlasti i prekomjernu upotrebu sile trebala pomoći DORH-u i u istraživanju legalnosti upotrebe vatrenog oružja: ono je jasno regulirano Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima u kojemu stoji da je policijski službenik ovlašten upotrijebiti vatreno oružje u nužnoj obrani i u krajnjoj nuždi, kada ni na koji drugi način ne može otkloniti opasnost za život. Prethodno je dužan uputiti naredbu „Stoj, policija“, a potom i drugu naredbu „Stoj, pucat ću“. Tek nakon toga ovlašten je ispaliti jedan upozoravajući hitac u zrak, pod uvjetom da se time ne stvara opasnost za sigurnost ljudi. No pucanje prema masi ljudi, što se po svim tvrdnjama očevidaca na Desincu doista dogodilo, dodatno je regulirano posebnim člankom ovog zakona: u njemu stoji da je prema skupini ljudi koja se odbija razići dozvoljeno koristiti sva policijska sredstva izuzev vatrenog oružja, vodenih topova i eksploziva. “Ova sredstva dopušteno je koristiti samo po zapovijedi načelnika policijske uprave ili policijskog službenika kojeg on ovlasti“, decidirano stoji u Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima.

O incidentu na odmorištu Desinec u međuvremenu se oglasio čak i Ustavni sud, koji je na žalbu jedne od četrdesetak privedenih osoba odlučio da su de facto svima od njih povrijeđena prava na slobodu: držani su, naime, u gotovo jednomjesečnom pritvoru uz općenito obrazloženje da su bili „dio mnoštva“, bez konkretiziranja optužbi, a nisu uzete u obzir ni druge okolnosti, recimo da prethodno nisu imali bilo kakve kaznene ili prekršajne osude, osim eventualno onih za prekršaje u prometu. „Stav o kaznenom djelu počinjenom u mnoštvu ne može se prihvatiti kao ustavno pravno prihvatljiv jer ponovno pokušava generalizirati sve osumnjičenike bez uzimanja u obzir osobitih okolnosti za svakog osumnjičenika pojedinačno“, stajalo je između ostalog u odluci Ustavnog suda koja predstavlja zvučnu pljusku policiji te Državnom odvjetništvu i Županijskom sudu u Velikoj Gorici, koji su sinkronizirano ustrajali na pritvoru i gotovo mjesec dana držali desetke ljudi iza rešetaka – kako se pokazalo, bez ijednog konkretnog dokaza. Stvarna cjelovita istraga incidenta na Desincu, vjerojatno najozbiljnijeg u povijesti Hrvatske, barem po tvrdnjama očevidaca, mogla bi temeljito uzdrmati kompletan policijski sustav – pa je upravo stoga skrivanje informacija u režiji ministra Davora Božinovića možda logičan i očekivan, ali u biti skandalozan potez. rvatske