Bandić je trgovinom utjecajem stekao i tu kolekciju koju je toliko skrivao da najvrjednije satove nije nosio u javnosti ili ih je pokazivao samo najintimnijim prijateljima, na primjer Ćiri Blaževiću koji je Titov sat, koji je poklonio Bandiću, otkupio od Titovih čuvara.
U dvadesetak godina, koliko je bio gradonačelnik, Milan Bandić opljačkao je Zagreb i Zagrepčane za desetke i desetke milijuna eura, ali je istodobno uložio ogroman napor da tu svoju pljačku prikrije, prikazujući se u javnosti kao skromni gradski zaposlenik u službi građana. No to sve ukradeno bogatstvo sklanjao je na sigurno na razne načine – prebacivanjem novca na tajne inozemne račune u poreznim enklavama, ulažući u stanove u europskim metropolama, ali i na sasvim primitivan način, kupujući nekretnine u Hercegovini, prenoseći milijune na račune svojih povjerljivih ljudi te skrivajući po raznim sefovima u svojem zavičaju popriličnu gotovinu i dragocjenosti.
Kada je Bandić umro, nitko nije točno znao kamo je razbacana sva ta njegova prikrivena ilegalna ostavština, no za neke stvari ipak se znalo, barem u njegovu hercegovačkom kraju, pa se sada tamo u vezi te ostavštine odvijaju vrlo zanimljivi procesi. Intenzivna potraga za Bandićevim tajnim imetkom, kojeg se neki sada žele domoći, sve više nalikuje na opći grabež.
Bandićeva klika iz tzv. zagrebačkog kruga samozvanih poduzetnika koji su mu bili bliski, započela je potragu za njegovom kolekcijom skupocjenih satova. Na njihovoj meti prvenstveno je Patek Philippe Grand Complication Perpetual Calendar 5213G-010, sat koji se prodaje po cijeni koja kreće od 540 tisuća američkih dolara, i to sa značajnim popustom.
Taj se sat u krugu Bandiću izuzetno bliskih osoba s područja Hercegovine smatra ujedno najskupljim u njegovoj kolekciji. Bandić se jednom poslovnom čovjeku iz Hercegovine, čiji je identitet poznat redakciji Nacionala, pohvalio kako raspolaže satovima čija ukupna vrijednost doseže tri milijuna eura. Ti su satovi sada na meti Bandiću bliskog miljea, istog onog koji je za njega čuvao korupcijom i trgovinom utjecajem prikupljene nekretnine i drugu vrstu imovine.
Ali ta nevjerojatna kolekcija sadrži i jedan poseban dragulj, čija je vrijednost teško procjenjiva i nije uključena u procjenu koja doseže tri milijuna eura. Radi se o zlatnom džepnom satu marke IWC Schaffhausen proizvedenom 1900. koji mu je poklonio bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, slavni trener Miroslav Ćiro Blažević.
Bandić je u užem krugu izjavio da je od odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića na poklon dobio najmanje šest satova. Dio satova sklonio je u Hercegovinu gdje ih je nosio na privatnim druženjima
Nacionalu je to otkrio izvor koji o tome ima neposredna saznanja i točno zna tko se iz tog opskurnog miljea raspitivao o Bandićevoj kolekciji satova i kod koga.
Prema tvrdnjama istog izvora, Bandić je raspolagao s više od stotinu satova. Među njima su deseci čija vrijednost doseže između 20 i 50 tisuća eura, a vrijednost nekih premašuje i stotinu tisuća eura. Dio satova iz svoje kolekcije Bandić je primio kao poklon, najvjerojatnije zbog usluga koje je učinio pojedincima.
Među njima je svakako bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević. Nacionalov izvor tvrdi da je Blažević poklonio Bandiću i jedan sat marke Constantine Vacheron, čija vrijednost doseže 25 tisuća eura. Radi se o marki satova čija cijena varira od pet do preko pedeset tisuća eura. Ali poklonio mu je i jedan sat marke Patek Phillipe, također vrijedan najmanje 25 tisuća eura. Nacionalov izvor iz Hercegovine navodi da su Bandićevi prijatelji bivšem zagrebačkom gradonačelniku skupocjene satove najčešće kupovali u Banjoj Luci, u „Kući zlata i satova Malbašić“, čiji je vlasnik Veso Malbašić u tim krugovima nadaleko poznat jer im je nudio izvrsne popuste i porezne olakšice.
Isti izvor navodi kako je Bandić u svom užem krugu izjavio da je od odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića na poklon dobio najmanje šest satova. Poklanjanje satova Mamiću znamo da nije strano – među ostalim, jedan od svojih satova poklonio je sucu Željku Krušlinu, koji ga je naknadno vratio kada se otrijeznio i shvatio što mu se dogodilo.
Bandić je dio satova iz svoje kolekcije sklonio u Hercegovinu, gdje ih je na privatnim druženjima i slobodnije nosio, barem neke od skupljih. Druge je nastojao sakriti od javnosti i to zato što je bio svjestan ogromnog nesrazmjera njihove vrijednosti i svojih legalnih prihoda.
Nacionalov tim pregledao je oko 15 tisuća Bandićevih fotografija dostupnih putem foto-agencije Pixsell i izdvojio 300-tinjak fotografija na kojima se djelomično ili u cijelosti vidi da na ruci nosi sat. Analiza fotografija potvrđuje ono što su Nacionalu rekli povjerljivi izvori: Bandić je jako dobro skrivao satove, nosio ih je najčešće tako da bi ih prekrivao rukav košulje ili sakoa te je na vrlo rijetkim fotografijama moguće vidjeti neke od njegovih satova. Čak i kad bi malo provirio ispod rukava, običnom promatraču nije bilo lako uočljivo o kojem je satu riječ. Primjerice, na brojnim fotografijama na kojima je Bandić u društvu premijera Andreja Plenkovića, svog koalicijskog partnera, više je nego uočljivo da je premijerov sat jasno vidljiv, dok Bandić svoj pokriva rukavima. Tako je i na fotografijama s brojnim drugim istaknutim javnim osobama. Njihovi satovi jasno se vide, ali Bandićev nikad ili vrlo rijetko. Posebno su zabavne fotografije na kojima on – da li zato što mu je remen sata bio prevelik ili namjerno, kako se ne bi vidjela marka – sat nosi naopačke, to jest tako da je mehanizam sata okrenut na zapešće. Sudeći prema fotografijama, Bandić je počeo satove brižno skrivati nakon što je više medija u periodu od 2009. do 2011. problematiziralo upravo vrijednost njegovih satova, ali i dijamantnog prstena koji je u to vrijeme gotovo stalno nosio. Kao da se tada nije ni trudio skrivati, ali to se kasnije promijenilo pa je Bandić, čini se, naučio biti diskretniji.
No ponekad bi Bandić ipak, slučajno ili namjerno, zaboravio paziti. Pa se tako znalo dogoditi, najčešće prilikom grljenja i ljubljenja s različitim suradnicima, političkim kolegama, sudionicima na protokolarnim događanjima ili običnim građanima, da mu vrijedan komad sata proviri iz rukava.
Do 2011. Bandić se ipak ponašao puno komotnije i sa satovima i s dijamantnim prstenom koji je nosio. Tako je Jutarnji list u kolovozu 2009. uspio detektirati da je Bandić toga ljeta stalno nosio sat “legendarne švicarske marke Iwc Schaffhausen” te da je riječ o modelu Portuguese Automatic s crnim remenom od krokodilske kože, poznatom po eleganciji. Kako su naveli: “Skupocjeni sat najbolje se vidi na fotografijama snimljenima ovoga ljeta u Šibeniku, dok je Bandić u ležernom izdanju obilazio pjacu i razgovarao sa ženama koje prodaju, a treba im najmanje godinu dana da zarade za takav sat.”
Još prije toga Bandić je bio „uhvaćen“ i sa satom marke Piaget vrijednim 100 tisuća kuna, a na novinarska pitanja koliko sat vrijedi i je li prijavljen u njegovoj imovinskoj kartici, uzvratio je: “Donesite mi 40.000 kuna i dat ću vam ga. Imam ga već devet godina i uredno je prijavljen.”
Bandićevi satovi postali su tema nakon što je Nacional u to vrijeme otkrio vrijednu kolekciju satova bivšeg premijera Ive Sanadera. Nekoliko dana nakon izbijanja te afere, očito svjestan toga da bi i sam mogao završiti na naslovnicama, Bandić je nosio reklamne Dinamove satove s plavim remenom.
Nakon Bandićeva uhićenja 2014. novinari 24sata Ivan Pandžić i Jelena Badovinac napisali su nekoliko feljtona o životu Milana Bandića te ih iduće godine pretočili u knjigu “Ja, Milan”. U knjizi je bilo navedeno:
“U mandatu iza 2005. godine, novinari su na fotografijama sa sjednica Poglavarstva i drugih gradonačelnikovih pojavljivanja primijetili da često mijenja satove. Odnijeli su fotografije stručnjacima i ostali zaprepašteni. Kolekciju satova su oni koji prodaju skupocjene satove procijenili na preko 300.000 kuna. Piaget vrijedan skoro 100.000 kuna, IWC Portuguese Chrono vrijedan oko 60.000 kuna, Zenith El Primero Chronomaster vrijedan barem 45.000 kuna, Cartier Pasha od 40.000 kuna, dio su kolekcije satova kojom je Bandić dokazivao svoj prestiž. Satovi su mu uvijek bili slaba točka i zato ga je silno ljutilo što su novinari počeli propitivati odakle mu novac za njih.”
Jedan Bandićev suradnik novinarima 24 sata rekao je i da je Bandić kad je tek postao gradonačelnik 2000. godine, imao plastični sat s likom Mickeyja Mousea i bio zadivljen skupocjenim satovima koje su nosili neki političari. No poslije su, izgleda, oni bili zadivljeni silnim blagom koje se pojavljivalo na Bandićevoj ruci. To se vidi i na jednoj od fotografija koje je Nacional izdvojio, a na kojoj je bivši nogometni trener i izbornik Miroslav Ćiro Blažević, koji je dugo živio u Švicarskoj i poznat je kao veliki zaljubljenik u satove, Bandića nasred zagrebačkog Trga bana Josipa Jelačića primio za ruku i s nevjericom, gotovo zabezeknuto, gledao u sat koji je Bandić tog dana, 23. rujna 2017., nosio na ruci. Osim ako nije bio zabezeknut podatkom o tome koliko je sati.
Osim satova, novinari su još ranije na Bandićevoj ruci uočili, a bilo je teško ne uočiti, debeli zlatni prsten s velikim dijamantom. Nakićen vrijednim satom i dijamantnim prstenom, Bandić se u to vrijeme doslovno šepurio svugdje. Na jednoj od fotografija vidi se da je taj komplet nosio čak i na jednom kulinarskom događaju gdje je – kuhao čvarke ili tako nešto, odjeven u bijelu kutu ili pregaču i okružen loncima i plastičnim vrećicama napunjenima smjesom.
Prema nekim tadašnjim procjenama, taj je dijamantni prsten vrijedio oko 60 tisuća kuna. No Bandić, očekivano, nije želio otkriti pravu vrijednost ni prstena ni satova čak ni kad je to od njega tražilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Umjesto toga napisao je da ima sedam satova i prsten, od kojih nijedan nije vrijedan preko 10.000 kuna. I na tome je sve, čini se, stalo. Jedino što se promijenilo bilo je da je počeo pažljivije nositi odnosno skrivati satove.
Iako je sat Bandiću bio nezaobilazan statusno-modni dodatak, tijekom ljetnih mjeseci, kad je nosio košulje s potfrknutim rukavima, često se znao pojavljivati i bez sata, vrlo vjerojatno kako bi izbjegao da netko ispituje njegovu vrijednost. No na nekim događajima ipak se nije libio nositi sat i na kratke rukave. Primjerice, na prvomajskoj proslavi 2018. u zagrebačkom parku Maksimir, kada je uz njega već koračala bliska suradnica Natalija Prica, vrlo se jasno vidi i sat koji je tada nosio. Nosio ih je i kad bi obilazio gradilišta i neke ne baš glamurozne lokacije, polagao kamene temeljce, pa i kad bi se bavio raznim sportskim aktivnostima, poput jedne od biciklističkih utrka na kojima bi i sam sjeo na bicikl.
Komentari