Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ozbiljno razmišlja o tome da koncem rujna podnese ostavku na gradonačelničku funkciju, a ta njegova ostavka zamišljena je kao prvi korak u kompleksnijoj političkoj operaciji koju je Bandić nedavno već zagonetno najavljivao.

Odmah potom bi Bandić najavio svoju predsjedničku kandidaturu, a ako ne bi uspio ući u drugi krug, svoju podršku dao bi Kolindi Grabar-Kitarović. U međuvremenu, a naročito nakon predsjedničkih izbora, posvetio bi se radu unutar svoje Stranke rada i solidarnosti, koju planira dodatno politički osnažiti uoči nadolazećih parlamentarnih izbora. Cilj mu je na sljedećim parlamentarnim izborima doći do minimalno šest saborskih zastupničkih mandata, kako bi s predstavnicima manjina stvorio ozbiljan koalicijski potencijal, možda presudan za formiranje buduće vlade. To bi ukratko mogla biti Bandićeva rujanska tajna o kojoj se počelo diskutirati prije nekoliko tjedana.

Upravo u tom vjerojatno dulje pripremanom scenariju koji je, kako se navodi, poznat tek najužem krugu Bandićevih suradnika, možda se krije Bandićev plan značajnijeg iskoraka na nacionalnu političku scenu s krajnjim ciljem osnaživanja svog političkog utjecaja do mjere koja bi mu trebala jamčiti koliko-toliko mirnu tranziciju nakon, u najmanju ruku, privremenog napuštanja gradonačelničke funkcije. A pod tom mirnom tranzicijom otprilike se podrazumijeva politički utjecaj dostatan da mu osigura mir kada je u pitanju postupanje Državnog odvjetništva i policije povezano s mogućim nezakonitostima iz njegova višestrukog gradonačelničkog mandata.

Nakon predsjedničkih izbora, Bandić bi se posvetio radu unutar svoje stranke koju planira dodatno politički osnažiti. Cilj mu je na sljedećim parlamentarnim izborima doći do minimalno šest saborskih mandata

Nacional je tijekom proteklog vikenda za taj Bandićev scenarij doznao od visokog političkog izvora bliskog samom vrhu HDZ-a. Drugim riječima, s tim mogućim scenarijem već je upoznat i hrvatski premijer Andrej Plenković. Do njih su te informacije pristigle iz najužeg Bandićeva kruga, od izvora kojeg u vrhu HDZ-a smatraju krajnje kredibilnim i ozbiljnim.

Prema tvrdnjama istog izvora, taj mogući scenarij sastoji se od nekoliko faza. U prvoj fazi Bandić bi podnio ostavku na gradonačelničku funkciju, a na njoj bi ga naslijedila njegova zamjenica Jelena Pavičić Vukičević. Bandić bi istodobno trebao najaviti svoj ulazak u utrku za predsjednika države.

Izvor Nacionala o tome kaže: “Jelena Pavičić Vukičević bila bi njegova produžena ruka, kroz koju bi on nastavio upravljati zadržavajući kompletan utjecaj. Ali bi bio pod znatno manjim dnevnim stresom. Vidljivo je da je on sve nervozniji, da sve teže podnosi pritiske, da mu kondicija slabi, da je upitnog zdravstvenog stanja te da bi mu jako dobro došlo da netko drugi bude na meti svakodnevnog stresa povezanog sa zbivanjima u Gradu Zagrebu. Pojavi li se neki problem povezan sa smećem ili požarom, on više ne bi bio prva osoba koja je neposredno odgovorna za svaki problem. Sve je to tako zamišljeno jer je prošla polovica mandata pa ne bi bilo nužno ići na izvanredne lokalne izbore.”

O Bandićevoj rujanskoj tajni prvi put govorilo se nakon njegove izjave na Dan pobjede. On je tada u Kninu rekao da je Hrvatskoj potreban novi Franjo Tuđman, “čovjek koji će lupiti šakom o stol i ujediniti ljude na tragu rada, znanja, demografske obnove i solidarnosti. Kao što je Hrvatska stvorena krvlju hrvatskih branitelja, na ujedinjenosti domovinske i iseljene Hrvatske, na hrvatskoj podlozi koju je inaugurirao pokojni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, danas je Hrvatskoj potreban novi Tuđman”, kazao je Bandić novinarima na obilježavanju 24. obljetnice oslobodilačke Vojno redarstvene operacije Oluja. Bandić tada nije želio novinarima komentirati kandidate za predsjednika Republike.

“Ne bih to komentirao, nikoga ne komentiram, a nešto će biti, nešto ću reći krajem devetog mjeseca, nakon toga ništa neće biti isto”, kazao je zagrebački gradonačelnik.

‘Hrvatskoj je danas potreban novi Tuđman, čovjek koji će lupiti šakom o stol i ujediniti ljude’, rekao je Bandić na proslavi Oluje i nagovijestio da će više reći krajem rujna, ‘nakon čega ništa neće biti isto’

Neki Bandićevi suradnici nedugo potom neslužbeno su izjavili za Jutarnji list da ne treba iz te izjave izvlačiti veleumne zaključke i da se Bandić tom prilikom pozvao na Tuđmana i lupanje šakom o stol jer je “poludio” nakon što je čuo da predsjednica, premijer i ministri, praktički kompletni državni vrh, odlaze na dvotjedni godišnji odmor iako je država u rasulu. Drugi su tvrdili da se o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi raspravljalo nakon svibanjskih europskih izbora i da je na tom sastanku Bandić rekao nešto u stilu: “E, sad ću se zainatiti i kandidirati za predsjednika države.” Neki Bandićevi suradnici misle da se Bandić neće kandidirati jer su na temelju rezultata europskih izbora zaključili da zbog slabih rezultata, pogotovo izvan Zagreba, on nema značajnije šanse.

Međutim, čini se da Bandić ili ne misli tako ili svjesno još jednom planira ući u predsjedničku utrku upravo kako bi posredno počeo jačati svoju političku stranku uoči sljedećih parlamentarnih izbora. Visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a smatra da bi taj Bandićev potez bio logičan i iz još jednog razloga, o čemu kaže:

“Bandić je pod sve većim pritiskom zbog spornih izmjena GUP-a, naročito zbog projekta Zagreb na Savi u režiji Eagle Hillsa. Čini se da je udario glavom u zid, suočen sa sve većim pritiskom javnosti i medija. Pa bi odstupanje s gradonačelničke funkcije moglo poslužiti kao prihvatljiv uzmak i iz te neugodne situacije. A sve to pokazuje da su mu koncentracija, fokus i općenito energija u silaznoj putanji. U takvom kontekstu logično je da Bandić traži neku vrstu bezbolne izlazne strategije iz lokalne politike. Kao predsjednik političke stranke koja bi mogla presudno utjecati na formiranje neke buduće vlade, bio bi u puno komfornijoj poziciji. A nemojmo zaboraviti da dvije godine predstavljaju prilično dugi period te da bi se u slučaju da se neke stvari izjalove i odviju mimo njegovih očekivanja, on mogao ponovo pojaviti čak i kao gradonačelnički kandidat. S njim je sve moguće. Do zadnjeg trenutka ne zna se što će napraviti.”

Isti izvor navodi da svi netom spomenuti mogući Bandićevi manevri ni u kom slučaju ne moraju značiti da bi on nakon sljedećih parlamentarnih izbora na koncu formirao vladu baš s HDZ-om. U tom kontekstu podsjećaju na neprestane oscilacije Bandićevih i Plenkovićevih odnosa, kao i njihova proturječna tumačenja.

Nacional je u više navrata opisivao njihove nestalne političke odnose. “Milan Bandić ucjenjuje premijera Andreja Plenkovića brojem svojih zastupnika koji podržavaju Vladinu većinu u Saboru u zamjenu za podršku HDZ-a izmjenama GUP-a u Gradu Zagrebu. To je Bandiću trenutno najvažnija tema”, izjavio je to za Nacional koncem kolovoza izvor blizak vrhu HDZ-a i detaljno upućen u sva stranačka zbivanja. Drugi izvor, također blizak vrhu HDZ-a, tvrdio je pak da se Bandić i Plenković oko svega dogovaraju izravno te da su isto učinili i vezano uz podršku HDZ-a izglasavanju GUP-a.

Nacionalov izvor već je koncem kolovoza tvrdio da je jedan od načina na koje Bandić pokušava prijetiti Plenkoviću upravo najava da bi se ili on osobno ili netko koga bi stranka Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti svesrdno podržala, mogao kandidirati na predsjedničkim izborima. Iako u HDZ-u uglavnom smatraju da Bandić ne bi imao velike šanse na tim izborima, neosporno je da bi se ono što Bandić naziva “ugodnim iznenađenjem najesen” moglo pretvoriti u bitku za svaki postotak koji bi mogao utjecati čak i na to hoće li aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uopće ući u drugi krug.

‘Bandić je pod sve većim pritiskom zbog spornih izmjena GUP-a i projekta Manhattan. Čini se da je udario glavom u zid pa bi mu odstupanje s funkcije moglo poslužiti kao prihvatljiv uzmak’, kaže visoki politički izvor

Bandić je otvoreno provocirao Plenkovića i igrokazom koji je priredio sa svojim zahtjevom da se plaća nastavnicima poveća čak 17 posto, deset posto ove godine, a iduće još sedam posto. Bandić je to izveo tako što je napao ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak i to zato što je ona u svom “sramotnom” prijedlogu Vladi predvidjela povećanje plaće nastavnicima svega četiri posto. Bandićev napad nije bio usmjeren samo na Blaženku Divjak, već neizravno na samog premijera koji ta sredstva treba i osigurati.

Bandić je tih dana drugom HNS-ovu ministru Predragu Štromaru, koji je dao do znanja da promjene GUP-a neće moći ići tako glatko kako je Bandić zamislio, poručio da mu je bolje da on razmišlja o njemu jer su svi ministri na svojim pozicijama zahvaljujući njegovoj stranci. Potom je poručio da ministri mogu biti na svojim funkcijama sve dok se zastupnici Stranke rada i solidarnosti ne razbole ili počnu kihati, a da je dovoljno i da petkom, kada je zapravo glasovanje u Saboru, odu na ručak pa da ministri više ne budu ministri.

Takva otvorena ucjena, naravno, nije bila poruka samo Štromaru, već samom Plenkoviću.

Što je zapravo bio cilj Bandićevih provokacija, nisu sa sigurnošću znali odgovoriti ni iz Vlade, ali su Nacional prije nekoliko tjedana uvjeravali da nije riječ o tome da bi Bandić tražio neko ministarsko mjesto u Vladi. Ove nove najave scenarija po kojem Bandić kreće u kompleksnu operaciju s krajnjim ciljem jačanja svoje stranke uoči parlamentarnih izbora, sugeriraju da Bandića ministarske pozicije itekako počinju zanimati. Ali čini se da će do zadnjeg trenutka ostati neizvjesno kojeg bi predsjedničkog, a potom i premijerskog kandidata on na koncu mogao podržati.