Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je upozoren i precizno informiran da je Miodrag Borojević, glavni operativac Krešimira Filipovića, ruskog oligarha s hrvatskim državljanstvom, u pokušaju preuzimanja Fortenove angažirao poznatog austrijskog odvjetnika Gabriela Lanskog da špijunira i dubinski istražuje Plenkovića uz pomoć više specijaliziranih stranih istražitelja. Lanski je angažiran i da špijunira neke hrvatske državne institucije i agencije, Plenkovićeve odnose s njima te veći broj pojedinaca iz tih institucija, a sve to kako bi pokušao razotkriti pozadinu Plenkovićeva i njihova angažmana, ali i buduće poteze u zbivanjima oko Fortenova grupe. Otkrio je to Nacionalu izvor blizak Vladi koji o tomu ima neposredna saznanja.

Krajnji cilj tih Borojevićevih aktivnosti zapravo je pokušaj spašavanja tristotinjak milijuna eura koje je Krešimir Filipović, sakriven iza fantomskog arapskog investitora Saifa Alketbija, netransparentno htio prebaciti iz Rusije u Hrvatsku tako da ih zamijeni sa sankcioniranim ruskim bankama za njihov 42,5-postotni vlasnički udio u Fortenova grupi.

U setu tih kompleksnih, ali suštinski spornih poslovnih aktivnosti, kojima su istodobno kršili sankcije nametnute Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, Krešimir Filipović, ali i ruska tvrtka SBK ART preko koje se preuzimanje većinskog paketa Fortenova grupe trebalo zakulisno realizirati, završili su pod međunarodnim sankcijama.

Pa je, među ostalim, Borojević angažirao spomenuti austrijski odvjetnički ured i kako bi rusku tvrtku SBK ART pokušao skinuti s popisa sankcioniranih, što bi bilo uvod u nastavak pokušaja njihova preuzimanja većinskog udjela u Fortenova grupi.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je upozoren i precizno informiran da je Miodrag Borojević, glavni operativac Krešimira Filipovića, u pokušaju preuzimanja Fortenove angažirao poznatog austrijskog odvjetnika da ga špijunira i dubinski istražuje. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Nacional je tijekom proteklog tjedna od više izvora koji o tomu imaju neposredna saznanja, dobio na uvid dokumentaciju koja, u najmanju ruku, budi ozbiljnu sumnju da je Borojević angažirao austrijski odvjetnički ured Gabrijela Lanskog u projektu koji se prometnuo u dobro plaćeni nelegalan i neprijateljski obavještajni rad protiv premijera Plenkovića, više pojedinaca iz Vlade, ali i više hrvatskih institucija. Time se krši Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu, i to u članku 23. koji predviđa mogućnost obavještajne djelatnosti pojedinaca, te ujedno predstavlja neprijateljski čin i prema euroatlantskim asocijacijama (NATO i EU) jer je naručen i plaćen za potrebe ruskih interesa i od osoba koje su pod američkim i britanskim sankcijama.

Da stvar bude još ozbiljnija, austrijski odvjetnik Gabriel Lansky sasvim je precizno upoznat s ruskim naručiteljem i razlozima naručivanja tih aktivnosti. Zato bi morao biti svjestan da sudjeluje u nelegalnom obavještajnom radu na teritoriju Hrvatske, naručenom za potrebe sankcioniranih ruskih aktera u svrhu skidanja sankcija i prebacivanja njihova ruskog kapitala u vlasništvo Fortenove. Takav angažman nije zabranjen samo hrvatskim zakonom, nego i propisima EU-a i britanskim zakonima.

Borojević je, štoviše, Lanskog angažirao kako bi pokušao saznati daljnje poteze premijera Plenkovića i hrvatske vlade, kao i drugih zapadnih država, po pitanju sankcija SBK ART-u, ali i mogućih individualnih sankcija prema Miodragu Borojeviću. Lansky je otišao toliko daleko da je u tu svrhu, uz pomoć više osoba, prikupljao podatke od više djelatnika raznih hrvatskih institucija, ali i pripadnika stranih obavještajnih agencija i poslovnih osoba, pa čak i od zaposlenika državne administracije SAD-a.

Miodrag Borojević angažirao je austrijski odvjetnički ured Gabrijela Lanskog u projektu koji se prometnuo u dobro plaćeni nelegalan i neprijateljski obavještajni rad protiv premijera Plenkovića, više pojedinaca iz Vlade, ali i više hrvatskih institucija. FOTO: Borna Filic, Jurica Galoic/PIXSELL

Lansky predvodi veliki odvjetnički ured LGP – Lansky, Ganzger, Goeth + Partner sa sjedištem u Beču. Urede imaju i u više država srednje Europe, ali i u Turskoj, Kazahstanu, Sjevernoj Makedoniji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Gabriel Lansky profilirao se kao jedan od istaknutijih europskih odvjetnika za pokušaje skidanja sankcija sankcioniranim ruskim tajkunima, a uz odvjetničke, svojim klijentima osigurava i neformalne lobističke i propagandne usluge.

Lansky za Borojevića, a zapravo za Krešimira Filipovića, treba odraditi posao lobiranja u europskim političkim krugovima radi pokušaja povratka ruskog kapitala u Fortenovu te plasirati Borojevićeve teze u hrvatski medijski i politički prostor. Osobito im je pritom važno da se preko Lanskog i njegove odvjetničke tvrtke prikriju stvarni naručitelj i korisnik tih aktivnosti, odnosno, Miodrag Borojević i Krešimir Filipović.

Lansky je i jedan od osnivača Društva austrijsko-ruskog prijateljstva, a sa svojim odvjetničkim uredom donedavno je bio i pravni zastupnik Ruske Federacije u Austriji. Neke austrijske nevladine organizacije nazvale su Društvo austrijsko-ruskog prijateljstva „jednom od najglasnijih organizacija u Austriji, koja brani Rusiju i poziva na ukidanje zapadnih sankcija“.

Lanskom se u Austriji obraćaju ruski oligarsi u problemima sa sankcijama, a zbog tih veza austrijski Profil prozvao ga je početkom srpnja i jednim od glavnih austrijskih boraca protiv sankcija Rusiji. Nedavno je otvorio ured u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Dubaiju, gdje se okupljaju milijarderi i ruski oligarsi. Među njima je i Krešimir Filipović, koji se prošle godine nastanio u Dubaiju.

Lansky za Borojevića, a zapravo za Krešimira Filipovića, treba odraditi posao lobiranja u europskim političkim krugovima radi pokušaja povratka ruskog kapitala u Fortenovu te plasirati njihove teze u medije

Još 5. rujna 2010. austrijski list Die Presse pisao je kako je Lansky blizak socijaldemokratima, a dok su oni bili na vlasti, oporba je optuživala Lanskog da je političkim vezama dobio ugovor o zastupanju austrijskih državnih željeznica uz godišnju naknadu od 4,5 milijuna eura do 2017. Oporba je tvrdila da Lansky dio novca od tog ugovora vraća socijaldemokratima i tako ih nelegalno financira.

Kolege su Lanskog u tom slučaju opisale kao izvrsnog odvjetnika, ali kontroverznih metoda. Naveli su da „briljantno manipulira medijima i ima ludu mrežu te koristi medijske kontakte kako bi izvršio pritisak na vlasti“.

Tijekom 2007. zet kazahstanskog predsjednika Nazarbajeva Rahat Alijev pao je u njegovu nemilost i pobjegao u Europu, a u Kazahstanu je osuđen na 40 godina zatvora. Kazahstan je tada angažirao brojne resurse da Alijeva iz Austrije izruče Kazahstanu. Njemački Der Spiegel napisao je 2013. da je upravo Gabriel Lansky „moćnik u kazahstanskoj igri Monopoly vrijednoj milijarde koja se sada odvija na europskoj pozornici“ te naveo kako Lansky čini sve što je u njegovoj moći da Alijeva izvede pred sud.

Tada je Lansky pomogao da se u slučaj Alijev uključi i bivši njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily, kako bi slučaj u Njemačkoj dobio punu pozornost. Der Spiegel je tada objavio i da je Lansky ujedno i vjenčani kum bivšeg austrijskog kancelara Alfreda Gusenbauera, koji je tada bio posebni savjetnik kazahstanskog predsjednika. Gusenbauer je u to vrijeme bio i savjetnik Aleksandra Vučića.

Krajnji cilj Borojevićevih aktivnosti zapravo je pokušaj spašavanja 300 milijuna eura koje je Krešimir Filipović, sakriven iza fantomskog arapskog investitora Saifa Alketbija, htio prebaciti iz Rusije u Hrvatsku. FOTO: Marko Miscevic/CROPIX

Alijev je nedugo potom tijekom 2014. uhićen u Austriji, a već 2015. pronađen je obješen u ćeliji istražnog zatvora. Sredinom prosinca 2016. austrijski ORF objavio je ekstenzivan članak u kojem više austrijskih istražitelja iznosi argumentirane sumnje da se u tom slučaju nije radilo o samoubojstvu. U članku je citirano izvješće njemačkog forenzičara Bernda Brinkmanna, koji je nakon analize obdukcijskih protokola i fotografija tijela odbacio sumnje da se Aliyev objesio, što je izjavio i pred novinarima u Beču.

Izvori koji o tomu imaju neposredna saznanja navode kako je lako moguće da je Lansky i u slučaju pravnog i lobističkog angažmana za Miodraga Borojevića, odnosno sankcioniranog Krešimira Filipovića, također već angažirao svoje medijske i političke veze, uključujući i bivšeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Otta Shilyja. Shily je u slučaju Alijev pokušao utjecati na njemačkog regionalnog ministra pravosuđa u Falačkom Porajnju, a preko svojih veza pokušao je o tom slučaju plasirati tekstove u Der Spiegel, koji je o tome i pisao.

Lansky ima brojne veze prema nekim europskim medijima preko kojih bi mogao vršiti pritisak na hrvatske i europske političke i pravosudne vlasti oko odlučivanja u slučaju Fortenova. Sličan slučaj dogodio se kad je Financial Times u lipnju ove godine pisao kako je Vlada vršila pritisak na Allianz oko odustanka AZ fonda od kupovine Sberbankova udjela u Fortenova grupi.

Lansky je tijekom ove godine dao ostavku na mjesto člana austrijskog odbora Reportera bez granica. Naime, bio je odvjetnik austrijskog novinara Christiana Wehrschütza kojeg su ukrajinske vlasti optužile za širenje ruske propagande i zabranile mu izvještavanje iz Ukrajine. Lansky je napustio odbor nakon što su ga neki njegovi članovi optužili da je tražio da Reporteri bez granica osude ukrajinsko postupanje prema novinaru, ali da im se istodobno nije deklarirao kao njegov odvjetnik te da je u sukobu interesa.

Prije 15-ak godina čelnik ruskih socijaldemokrata i bivši časnik KGB-a Vladimir Kišenin pokušao je vratiti 170 milijuna dolara koje su mu Njemačka i Austrija zamrznule zbog sumnji u kriminal. Kišenin je 2007. angažirao bivšu časnicu istočnonjemačke tajne policije Stasi Christinu Wilkening da lobira za njega, uključujući i davanje mita. Ona se tada smatrala velikim igračem u privatnom poslu trgovanja vijestima, a u najmanju ruku bar je neizravno radila za veće korporacije i ostvarivala milijunske prihode od prodaje. Kišenin je Christinu Wilkening angažirao putem ugovora o savjetovanju i radu, preko jedne od svojih tvrtki sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim otocima. Wilkening je trebala uspostaviti temelje za razgovore s europskim dužnosnicima, otvoriti kanale prema bankama, saznati stanje na računima, pribaviti dosjee i dokaze.

Lansky je sasvim precizno upoznat s ruskim naručiteljem i razlozima naručivanja tih aktivnosti. Zato bi morao biti svjestan da sudjeluje u nelegalnom obavještajnom radu na teritoriju Hrvatske

Prema pisanju portala Spartanat od 7. travnja 2018., Gabriel Lansky koordinirao je potpisivanje ugovora koji je propisao sve detalje tog posla. Ali on nije bio samo koordinator njegove izrade i potpisivanja, već i njegove provedbe – sve svoje aktivnosti Christina Wilkening trebala je prijaviti Lanskom, koji je vodio računa o tome da sve njezine aktivnosti budu koordinirane i da se izbjegnu pravne pogreške u djelovanju.

Tako je Lansky bio koordinator operacije koja u brojnim detaljima odgovara upravo onom što Krešimir Filipović danas pokušava napraviti u svom slučaju: lobirati kod europskih političara kako bi mu se odmrznula milijunska sredstva koja bi potom, preko Dubaija, prebacio iz Rusije u Hrvatsku kao vlasnički udio u Fortenova grupu. Za to je angažirao iskusnog i umreženog pravnog i lobističkog savjetnika, koji mu može osigurati kanale utjecaja prema zapadnim političkim, pravosudnim, obavještajnim i medijskim krugovima. Osim Lanskog, teško da postoji puno osoba u Europi koji bi to mogle i željele obaviti.

Lanskog i njegov odvjetnički ured još u veljači 2023. angažirala je tvrtka SBK ART nakon uvrštavanja na sankcijsku listu. Uz Lanskog na slučaju je angažiran i Philip Goethe iz njegova ureda LGP. Službeni glasnik EU-a otkriva da su oni u ime SBK ART-a 26. veljače podigli tužbu protiv Vijeća Europske unije pred Europskim sudom pravde, koja se vodi pod oznakom T-102/23.

News Insight je 4. srpnja 2023. objavio ekstenzivan članak o odvjetničkim uredima koji zastupaju ruske tvrtke i oligarhe u pokušaju skidanja sankcija. Takve parnice su vrlo unosne za te odvjetnike, a EU Observer također je proveo istraživanje desetaka odvjetničkih kuća koje zastupaju Ruse i naglasio da se radi o etičkom pitanju za cijeli europski pravni sektor. U tom kontekstu EU Observer posebno je početkom lipnja izdvojio je i LGP, koji zastupa devet ruskih oligarha ili tvrtki.

Među ostalim, LGP zastupa ruskog milijardera Andreja Meljničenka, čija je supruga Aleksandra hrvatska i srpska državljanka i oboje su pod sankcijama. LGP zastupa i ruskog milijardera Dmitrija Pumpjanskog i njegovu suprugu Galinu, kao i rudarskog magnata Vladimira Raševskog.

LGP prilikom zastupanja svojih ruskih klijenata na svojoj internetskoj stranici kao svoju prednost ističe iskusni tim “Senior Expert Counsel”, odnosno „skupinu stručnjaka iz svih područja biznisa, pravosuđa i politike, s desetljećima iskustva u svojim poljima i dobro umreženim širom svijeta“.

Borojević je Lanskog angažirao kako bi pokušao saznati daljnje poteze premijera Plenkovića i hrvatske vlade, kao i drugih zapadnih država, po pitanju sankcija SBK ART-u, ali i mogućih individualnih sankcija

Zastupanje Rusa u ovakvim slučajevima brojni europski odvjetnički uredi ne prihvaćaju jer im to predstavlja ozbiljan reputacijski rizik. Međutim, ogromna zarada na tim parnicama dobar je mamac za urede poput LGP-ja, koji su spremni prihvatiti taj rizik.

EU Observer navodi da slučaj sankcija na Europskom sudu pravde može trajati od 18 do 24 mjeseca i rezultirati stotinama naplativih sati za tim partnera i pridruženih odvjetnika. Procjenjuje se da 76 parnica u vezi ukidanja sankcija vrijedi desetke milijuna eura.

Spomenute tužbe protiv sankcija mogu sankcioniranim osobama privremeno biti prilično korisne, jer njima kupuju vrijeme i bude nadu da bi im sankcije mogle biti i ukinute. Osim toga, tužbe pomažu sankcioniranim klijentima u legitimnom prijenosu financijskih sredstava preko banaka u EU-u za ispunjavanje tekućih ugovora ili plaćanja za održavanje zaplijenjenih jahti i vila. Što otkriva da se i te kontroverzne aktivnosti razvijaju u unosan biznis, sve dok ne uđu u zonu u kojoj krše zakon i nalaze se u području neprijateljskog obavještajnog djelovanja.

Sve to na znakovit način opisuje sukus Borojevićevih recentnih aktivnosti. Upravo je Borojević, kao ključni operativac i osoba od najužeg povjerenja Krešimira Filipovića, među zaslužnijima za to što je SBK ART završio na listi sankcija EU-a. To se dogodilo zato što su hrvatske institucije došle do izravnih dokaza da je prodaja SBK ART-a, odnosno Sberbankovih udjela u Fortenova grupi, bila transakcija s ciljem prikrivanja pravog investitora, da je prodaja SBK ART-a obavljena tako da njen nominalni vlasnik Saif Alketbi zapravo nije uložio ni eura u transakciju, jer je za kupnju SBK ART-a njegova moskovska tvrtka dobila kredit od Gazprombanka od više stotina milijuna eura u jednom danu, i to sve na dan kad je Alketbi bio u Pakistanu.

Borojević se predstavljao kao savjetnik u toj transakciji, što je krajnje indikativno jer je naročito blizak s Krešimirom Filipovićem. Nacional je u više navrata ekstenzivno pisao o tomu da Filipović ima poslovne i privatne veze s najužim Putinovim krugom te da je većinski vlasnik građevinske tvrtke Velesstroj koja je izrasla na poslovima s ruskom državom i Putinovim tajkunima. Borojević je s Filipovićem povezan brojnim poslovnim aranžmanima. Među njima su i slučajevi fiktivnog posuđivanja milijunskih iznosa između Filipovića i Borojevića, o čemu je Borojević osobno svjedočio u svojoj brakorazvodnoj parnici.

Zbog svega toga, a naročito zbog povjerenja koje u njega ima Krešimir Filipović, može se tvrditi da je Borojević izložio Krešimira Filipovića interesu zapadnih država, koje se za njega nisu previše zanimale sve dok ga Borojević nije uvukao u pokušaj prikrivene kupnje Fortenova grupe.

Pokazuje se da Krešimir Filipović upravo Miodragu Borojeviću može zahvaliti što je došao u fokus zapadne javnosti i u konačnici na sankcijsku listu SAD-a i Velike Britanije, a uskoro moguće i EU-a. FOTO: Screenshot/YouTube, Nacional

Činjenica jest da je Krešimir Filipović u fokus američkih i britanskih sankcija došao tek ove godine, nakon što su Miodrag Borojević i „šeik“ Alketbi pokrenuli svoje aktivnosti oko Fortenova grupe, čime su izazvali interes za pozadinu cijele operacije. Ona je posebno zapela za oko zapadnim istražiteljima nakon što su Borojević i Alketbi obavili kontroverznu kupovinu SBK ART-a u jednom danu, tisućama kilometara daleko od Moskve.

Nacional je u više navrata pisao o tome da su hrvatske institucije prikupile dokaze da iza svega stoji Krešimir Filipović. Na koncu se pokazuje da Filipović upravo Miodragu Borojeviću može zahvaliti što je došao u fokus zapadne javnosti i u konačnici na sankcijsku listu SAD-a i Velike Britanije, a uskoro moguće i Europske unije.

Unatoč svemu, Borojević po svemu sudeći za Filipovićev račun nastavlja aktivnosti oko izbjegavanja sankcija, pri čemu uvlači sve više osoba u svoju mrežu. Neki u tome sudjeluju svjesno, privučeni velikim iznosima koje su ruski oligarsi spremni platiti za usluge na Zapadu.

Paradoksalno je to da što se više Borojević trudi, to više ljudi uključuje i njihove aktivnosti dospijevaju do javnosti.

Ključno je pitanje do kada će sve to tolerirati hrvatski premijer Plenković, koji je u više navrata pokazivao istančanu osjetljivost na vlastitu sigurnost. Pa tako godinama drži ograđen Markov trg u Zagrebu nakon incidenta indoktriniranog mladog čovjeka koji je sam krenuo u pohod na Vladu i pritom ranio policajca.

U toj situaciji Plenkovićem se počeo baviti živopisni austrijski odvjetnički ured sa svojim „ludim“ resursima, a sve to na pogon ruskog kapitala organizirao je Miodrag Borojević, koji se javno predstavljao kao savjetnik nominalnog vlasnika sankcionirane tvrtke SBK ART.

Prilično je izvjesno da će opisane aktivnosti u jednom trenutku biti shvaćene i kao nelegalne i protivne europskim propisima, što bi moglo dovesti do reakcija zapadnih administracija, naročito američkih i britanskih koje su već pokazale da neće tolerirati djelovanje u sivoj zoni izbjegavanja sankcija.