Sad baš ono ako me slušaju pozdravljam ih znaš, utjerat ću u Republiku Srpsku sad tvornicu pa neka gledaju dimnjak iz Slavonskog Broda, znaš, neće me zaustaviti da se jebu, neće me zaustaviti… ponašaju se kao hohštapleri razumiješ, sad ćemo vidjeti tko će koga j…, kad je veći Hrvat Drago Hedl i takvi, Jerko Zovak i takvi klošari, razumiješ’’. U dahu je to izgovorio kontroverzni poduzetnik Dragan Marić 29. listopada 2019. svom prijatelju Kenanu Nuhanoviću u jednom od više stotina telefonskih razgovora koje je snimio Uskok. Istražitelji mu nisu mogli uzvratiti pozdrav, ali su ga čuli kako ih pozdravlja, jer je Marić doista tada bio pod mjerama.

Otkrivaju to nevjerojatni transkripti u posjedu Nacionala koji pokazuju da administracija hrvatskog premijera Andreja Plenkovića pomiče granice kada je u pitanju njena duboka impregniranost u milje sa zadahom ozbiljne sistemske korupcije. I to zato što je još tijekom 2019. Uskok zatražio da se, ni manje ni više, tajno prate i prisluškuju telefonski razgovori dvoje pomoćnika ministara u Plenkovićevoj vladi.

Štoviše, Uskok je tijekom rada na tom predmetu prisluškivao i nekoliko službenih telefona unutar jednog ministarstva. Sasvim precizno, Uskok je zatražio da se u vrijeme dok su mu kao ministri na čelu bili Goran Marić i Mario Banožić, prisluškuju Leon Žulj i Ivana Pintar, oboje pomoćnici ministara u Ministarstvu državne imovine unutar Vlade premijera Andreja Plenkovića.

Zbog toga su prisluškivani čak i telefoni unutar Ministarstva državne imovine i to na način da je pod nadzor stavljena fiksna liniju u Ministarstvu državne imovine kojom se koristila Ivana Pintar, ali su preko te linije de facto istražitelji pod nadzorom imali desetak službenih fiksnih brojeva kojima su se koristili visokopozicionirani djelatnici tog ministarstva.

Što faktički znači da se po svemu sudeći prvi put u suvremenoj hrvatskoj povijesti dogodilo da se jedno ministarstvo, odnosno hrvatska vlada, našla pod tajnim mjerama Uskoka.

Prisluškivana je fiksna linija broj 016471203 koju je u Ministarstvu državne imovine koristila Ivana Pintar, trenutno ravnateljica Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Javno dostupni podaci otkrivaju da taj broj ona i danas koristi.

Istražitelji su rekonstruirali da je Leon Žulj (na slici), pomoćnik ministra u Ministarstvu državne imovine, s poduzetnikom Draganom Marićem od rujna 2018. do rujna 2019. vodio 198 telefonskih razgovora, među ostalim i 7. veljače 2019. kada je Vlada odlučila pokrenuti postupak prodaje spornog zemljišta. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

No kroz razgovore koji su vođeni preko tog telefonskog broja, ali i s mobitelom Ivane Pintar u tajne mjere upale su i sljedeće linije:

telefonski broj 016448892 koji je koristila tajnica Ivane Pintar Anita Valjak, telefonski broj 016448888 koji je koristila druga tajnica u Ministarstvu državne imovine Anita Gebaj, telefonski broj 016448901 koji koristi Ilijana Krešić Rajić iz Ministarstva državne imovine, telefonski broj 016448809 koji koristi tajnica u Ministarstvu državne imovine Valentina Gašpar, telefonski broj 016346355 koji koristi tajnica u Ministarstvu državne imovine Ivanka Janković, telefonski broj 012357501 koji koristi Ministarstvo uprave, kao i telefonski broj 016448894 koji je koristila Manuela Špoljarić, voditeljica Službe za zemljišta u Ministarstvu državne imovine.

Uskok je prisluškivanjem tih razgovora rekonstruirao kako postoji osnovana sumnja da je barem četvero ljudi unutar Ministarstva državne imovine zloupotrijebilo svoj položaj i ovlasti kako bi na Vladu poslalo odluku o prodaji zemljišta u Brodskom Varošu, koju je osobno potpisao hrvatski premijer Andrej Plenković. I potom je Uskok taj spis naprosto sakrio.

Otkriva to kompletan spis tog predmeta koji se nedavno pojavio u spisu jedne druge, u javnosti puno razvikanije – afere Vjetroelektrane. Spis povezan s tom javnosti posve nepoznatom aferom priložen je u spis afere Vjetroelektrane zato što su prisluškivani razgovori unutar te afere Uskok naveli da počne tajno pratiti i prisluškivati Josipu Rimac, bivšu državnu tajnicu u Ministarstvu uprave i protagonisticu afere Vjetroelektrane. Do toga su doveli prisluškivani razgovori Ivane Pintar.

Da se sadržaj tog spisa priloži u spis afere Vjetroelektrane zatražio je braniteljski tim Josipe Rimac kako bi dobio precizan uvid što je prethodilo njenom prisluškivanju te postoji li bilo kakva pravna osnova da to počnu propitivati.

Ivana Pintar, čije je telefone USKOK prisluškivao, bila je pomoćnica u Ministarstvu državne imovine i u mandatu Gorana Marića i Maria Banožića, dok je Krunoslav Katičić, danas glavni tajnik HDZ-a, bio državni tajnik. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Spis tog predmeta sadrži neke šokantne i senzacionalne detalje. Ponajprije jer je Uskok zatražio da se zbog sumnji u trgovanje utjecajem počnu tajno pratiti i prisluškivati Leon Žulj i Ivana Pintar.

Leon Žulj bivši je gradonačelnik Valpova, koji je slovio kao čovjek blizak bivšem zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću. Žulj je u osmom kratkotrajnom sazivu koji je trajao od 28. prosinca 2015. do 14. listopada 2016. ušao u Sabor upravo kao zamjena za Milijana Brkića. Za pomoćnika Gorana Marića imenovan je na 87. sjednici Vlade, punih šest mjeseci nakon imenovanja prve Marićeve pomoćnice Ivane Pintar.

Njih dvoje je Uskok odlučio prisluškivati zbog kupovine zemljišta koje je naumio kupiti živopisni slavonski poduzetnik Dragan Marić, koga je Uskok također odlučio prisluškivati i tajno pratiti.

Dragan Marić u središte pozornosti hrvatske javnosti dospio je zbog transfera nogometaša Ivice Olića. U kolovozu 2002. upravo je Nacional otkrio da se transfer realizirao u maniri filmskog trilera pišući sljedeće: ”Dan prije senzacionalne objave transfera (Ivice Olića) – u ponedjeljak ujutro, 12. kolovoza -Vjeko Čuljak, vlasnik jedne od tzv. zaštitarskih tvrtki, strpao je Dragana Marića, predsjednika Marsonije, u prtljažnik automobila i nakon poduže vožnje izbacio ga na ledinu NK Trnje. Tu se Marić, s pištoljem u ustima, obvezao da će licitaciju s igračem okončati u korist zagrebačkog Dinama, a ne splitskog Hajduka. Od tada, pa do trenutka potpisivanja ugovora, Marić je bio pod stalnom ‘zaštitarskom’ prismotrom. Štoviše, Čuljak je osobno kontrolirao najvažniju pregovaračku rundu u restoranu ‘Pub Hole in One’ u Vlaškoj ulici, gdje je Dragan Marić prihvatio konačni pravno-financijski modus posla sa Zdravkom Mamićem, potpredsjednikom Dinama, i Ivicom Papežom, vlasnikom Besta”. Marić je kasnije pokušao to demantirati navodeći kako ga nikada nitko nije vozio u prtljažniku automobila i da je cijela priča izmišljena. Marić je upravo po toj epizodi iz svoje poslovne karijere ostao najviše zapamćen u hrvatskoj javnosti.

Visoke dužnosnike ministarstva USKOK je odlučio prisluškivati zbog zemljišta koje je naumio kupiti živopisni slavonski poduzetnik Dragan Marić, kojeg je USKOK također odlučio prisluškivati i pratiti. FOTO: Ivica Galovic/PIXSELL

Početkom procesa privatizacije, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, Dragan Marić došao je u posjed 70-ak posto vlasništva tvornice stakla u Lipiku. Nekoć uspješna tvrtka, početkom 2000-ih završila je u stečaju, a petstotinjak radnika ostalo je bez posla. Marić je bio predsjednik nadzornog odbora propale osječke tvrtke Dijamant, direktor tvrtke Hrvatska industrija stakla koja je završila u stečaju i brisana iz sudskog registra te direktor tvrtki Staklo Brod, Staklo Split i Staklo Zagreb, koje su sve završile u stečaju i brisane iz sudskog registra. Kao i tvrtka Uni-glas, sličnog naziva njegovoj tvrtki Marsonia Glas, koja se pojavila u postupku sporne prodaje zemljišta kod Brodskog Varoša.

Nakon što je 7. veljače premijer Plenković osobno potpisao odluku o pokretanju te prodaje, Ministarstvo državne imovine 16. veljače 2019. objavilo je Javni poziv za podnošenje ponuda za kupnju nekretnina u vlasništvu RH u kojem je pod rednim brojem 2. navedeno i građevinsko zemljište ukupne veličine 856.854 četvorna metra u Brodskoj Varoši po početnoj cijeni od 36,5 milijuna kuna i s jamčevinom od 1,82 milijuna kuna. Rok za podnošenje ponuda bio je 18. ožujka 2019. u 10 sati i naknadno zaprimljene ponude trebale su se smatrati zakašnjelim te se kao takve nisu trebale razmatrati. Među ostalim, ponuda je trebala sadržavati i dokaz o izvršenoj uplati jamčevine s oznakom nekretnine za koju se uplaćuje jamčevina.

Kad je natječaj za prodaju zemljišta bio raspisan, nezavisna gradska vijećnica Slavonskog Broda Slavica Lemaić izjavila je kako je moguća profiterska preprodaja zemljišta i njegovo korištenje kao jamstva za podizanje kredita. Tada je izjavila i sljedeće: ”Kao gradska vijećnica zaprepaštena sam ovakvim neodgovornim postupanjem Ministarstva državne imovine”.

Ministarstvo državne imovine 13. ožujka 2019. imenovalo je tročlano Povjerenstvo za provođenje postupka javnog otvaranja ponuda. Za predsjednika je imenovan Tomislav Volarević, Alma Ibrahimpašić i Kristina Berger bili su članovi, dok je Vedran Jelenčić sudjelovao kao zapisničar u postupku otvaranja ponuda i sastavljanju zapisnika o otvaranju ponuda te je osobno vršio detaljnu ocjenu ispravnosti ponuda i dokumentacije. Svi članovi tog povjerenstva bili su pod sumnjom za zloupotrebu položaja i ovlasti zbog svog ponašanja u kontekstu te prodaje. Marićeva tvrtka Marsonia Glas javila se kao jedini ponuđač za spomenuto zemljište u Brodskom Varošu s ponuđenom cijenom od 36,6 milijuna kuna, zajedno s izjavom o prihvaćanju uvjeta natječaja ovjerenom kod javnog bilježnika, potvrdom porezne uprave da nema duga po osnovi javnih davanja, izvatkom iz sudskog registra i dokazom o uplati jamčevine od 18. ožujka 2019. u iznosu od 1,825 milijuna kuna. Međutim, Policijski nacionalni Uskok utvrdio je da Marić nije priložio dokaz o uplati jamčevine, nego se umjesto dokaza u ponudi nalazila izjava koju je kao odgovorna osoba Marsonia Glasa potpisao Dragan Marić, u kojoj je naveo da se radi o inozemnoj investiciji te da će sredstva za uplatu jamčevine biti dostupna dan kasnije pa moli za razumijevanje i uvažavanje molbe, jer nije mogao utjecati na financijsku doznaku iz inozemstva.

Ivana Pintar otkrila je istražiteljima da je Marić u jutarnjim satima 18. ožujka 2019. bio i kod Žulja u kancelariji i rekao da nema dokaz o uplaćenoj jamčevini. Istražitelji su rekonstruirali komunikaciju članova Povjerenstva

Policija je izuzela kompletan predmet iz Ministarstva državne imovine i u njemu se nalazio i sporni nalog za plaćanje ovjeren pečatom Agram banke s naznakom primljeno na pregled i datumom 18. ožujka 2019. Međutim, provjerom u Agram banci utvrđeno je da je nalog unesen u sustav banke skoro pet sati nakon zaprimanja ponude te je zaveden u red čekanja, jer na računu nije bilo dovoljno sredstava i tek je 22. ožujka 2019., u 13.30, kada su osigurana sredstva, proknjižen u sustavu banke. Istražitelji su utvrdili da je ponuda Marićeve Marsonije Glas bila nepotpuna i trebala biti nevažeća, naročito jer je nalog za plaćanje naknadno umetnut u ponudi da se prikrije nezakonito postupanje i prikaže da je dokaz o uplaćenoj jamčevini bio u ponudi u trenu njenog otvaranja. Unatoč svemu tome, predloženo je da se Marićeva ponuda prihvati.

Alma Ibrahimpašić sastavila je prijedlog odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i prodaji nekretnine za sjednicu Vlade radi uvrštavanja u postupak donošenja odluka u Vladi, nakon čega je Vlada na svojoj 164. sjednici održanoj 4. srpnja 2019. donijela Odluku o izboru Marićeve tvrtke kao najpovoljnijeg ponuđača. Potpisao ju je osobno hrvatski premijer Andrej Plenković.

Potom je Alma Ibrahimpašić sastavila nacrt kupoprodajnog ugovora koji je Tomislav Volarević uz zamolbu za žurno rješavanje poslao Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu radi pribavljanja mišljenja o zakonitosti provedenog postupka i donesenih odluka te se potom trebalo pristupiti zaključivanju tog ugovora.

Međutim, pokazalo se da su u svemu tome istaknutu ulogu imali i Leon Žulj i Ivana Pintar, koja je unutar Ministarstva državne imovine tada bila neposredno nadređena Tomislavu Volareviću i Almi Ibrahimpašić. Istražiteljima je posebnu pažnju privuklo to što je Žulj prema ustroju Ministarstva državne imovine radio u Upravi za trgovačka društva, a ne u Upravi za nekretnine, ali se unatoč tome jako involvirao u ovaj slučaj iako je u djelokrugu rada Uprave za nekretnine.

Transkripti prisluškivanih razgovora službenih telefona Ministarstva, kao i brojeva mobitela kojima su se služili akteri afere, otkrivaju niz zanimljivih detalja koje je USKOK ignorirao. FOTO: Nacional

Istražitelji su rekonstruirali da su Dragan Marić i Leon Žulj od rujna 2018. do rujna 2019. međusobno vodili 198 telefonskih razgovora, među ostalim i 7. veljače 2019. kada je Vlada odlučila pokrenuti postupak te prodaje, potom 13. ožujka, na dan imenovanja Povjerenstva za provođenje tog postupka, a posebno su intenzivno komunicirali dan prije i na sam dan otvaranja ponuda. Primjerice, 17. ožujka 2019., dan prije otvaranja ponuda, mimo radnog vremena, u noćnim satima između 20 i 23.30 sati razmijenili su nekoliko poruka SMS-a, dvaput se telefonski čuli, a 18. ožujka 2019. su imali četiri telefonska kontakta i dva puta su se i susreli. Toga dana Marić se između 13 i 14 sati nalazio na baznim stanicama koje pokrivaju područje Ministarstva državne imovine u Dežmanovoj ulici 10 u Zagrebu. Ivana Pintar otkrila je istražiteljima da je Marić u jutarnjim satima 18. ožujka 2019. bio i kod Žulja u kancelariji i rekao da nema dokaz o uplaćenoj jamčevini. Istražitelji su rekonstruirali intenzivnu telefonsku komunikaciju svih članova povjerenstva koje je odlučivalo o toj ponudi i ukratko, čvrsto dokazali da se u tom slučaju kršio zakon. Štoviše, Vedran Jelenčić je izjavio da unatrag tri godine nije provjeravao u Službi za financije je li jamčevina doista uplaćena, nego je to radio prije samog potpisivanja ugovora. Sve je trebalo biti slično i u ovom slučaju, da se nisu umiješali istražitelji koji su sve nadgledali. I nedvojbeno rekonstruirali da su Tomislav Volarević, Alma Ibrahimpašić i Vedran Jelenčić bili upoznati s problemom oko postojanja dokaza o uplaćenoj jamčevini i da su o tome pričali i s Ivanom Pintar i Leonom Žuljem.

Dodatno je intrigantno to što je godinu dana prije nego što je pokrenuta sporna prodaja zemljišta veličine 85,6 hektara koje je Ministarstvo državne imovine procijenilo na 36,5 milijuna kuna, a tvrtka Dragana Marića ponudila sto tisuća kuna više, Marsonia Glas ostvarila ukupni prihod od svega 11.875 kuna i gubitak u poslovanju od 59.216 kuna. Osnivač te tvrtke je tvrtka Drinus, a njen direktor je Marićev sin Alen Marić. Ta je tvrtka 2017. završila poslovanje s 439 tisuća kuna i prihodom oko 145 tisuća kuna.

Posebno je zanimljivo da je puna tri mjeseca prije nego što će Vlada Andreja Plenkovića donijeti odluku da se proda to zemljište Dragan Marić izjavio da će na tom zemljištu niknuti tvornica stakla, čiji je početak izgradnje najavio za veljaču ili ožujak 2020. Marić je za lokalni portal e-brod izjavio da se radi o investiciji od 325 milijuna eura, koja je prvobitno trebala biti realizirana u Lipiku, gdje je i postojala tvornica stakla. Trebala je to biti jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj.

Prisluškivana je fiksna linija 016471203 koju je u Ministarstvu državne imovine koristila Ivana Pintar, sada ravnateljica Uprave za nekretnine u Ministarstvu graditeljstva, koja i dalje koristi taj broj

“Uz dvije peći za ravno staklo kapaciteta 940 tona dnevne proizvodnje i manju peć od 240 tona iz tvornice stakla u Slavonskom Brodu svakodnevno će se izvoziti od 35 do 40 kamiona robe na tržite Europe koje vapi za staklom. Također osim ravnog stakla u tvornici će se proizvoditi solarno staklo za krovne ploče. U planu je zaposliti 600-tinjak ljudi. Gro ljudi koji će činiti menadžment tvrtke ići će u Njemačku na šestomjesečnu edukaciju, riječ je uglavnom o strojarskim i elektro zanimanjima”, izjavio je Marić na lokalnom brodskom portalu u ožujku 2019.

U razgovoru za portal Telegram.hr Marić je izjavio da će novac za kupnju tog zemljišta smoći uz pomoć njemačkog investitora Horn Glass Industries iz Plößberga. Rekao je da su njemački investitori platili i jamčevinu u iznosu od 1,8 milijuna kuna te da je to učinjeno putem njegove tvrtke Marsonia Glas. Ako je to trebalo biti tako, nije jasno kako se dogodilo da se s tom uplatom kasnilo.

Za isto zemljište još od 2011. bio je zainteresiran i Grad Slavonski Brod koji je ondje htio izgraditi poslovnu zonu. Tražili su da to zemljište dobiju u zamjenu za ono koje su državi dali za izgradnju Luke Slavonski Brod, na obali Save.

Prema pisanju novinara Drage Hedla s portala Telegram.hr, koga Marić u ranije citiranom telefonskom razgovoru naziva pogrdnim imenom, zahtjev za darivanjem tog zemljišta uputili su u siječnju 2012. i travnju iste godine, tadašnjoj Agenciji za upravljanje državnom imovinom, no nikakav odgovor nisu dobili. Zahtjev su poslali i Ministarstvu poljoprivrede te ponovno i Agenciji za upravljanje državnom imovinom, a potom u travnju 2015. i tadašnjem Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom. Odatle im je u ožujku 2016. stigao odgovor, tražili su dopunu zahtjeva, što je Grad Slavonski Brod i učinio 3. lipnja 2016. godine.

‘Banožić je prije radio kod Roberta Bosaka. Tomislav Čuljak ga poslao tamo i utrpao na televiziju… Robi kaže pijan svaki dan, ne dolazi na posao, zakasni, ode ranije, ne zna gdje je i dao mu otkaz nakon tri mjeseca…’ govori Marić

U međuvremenu Državni ured za upravljanje državnom imovinom pretvoren je u Ministarstvo državne imovine, na čijem je čelu jedno vrijeme bio Goran Marić, zemljak i prijatelj Dragana Marića. I početkom srpnja 2019. donesena je odluka o prodaji spornog zemljišta bez ikakvih jamstava kojima bi se zaštitili interesi Republike Hrvatske, iako ga je Grad Slavonski Brod nudio Volkswagenu jer je njemački automobilski div tražio najpogodniju lokaciju za svoju novu tvornicu koju je 2022. namjeravao graditi u istočnoj Europi.

Pritisnut brojnim aferama, Goran Marić podnio je neopozivu ostavku sredinom srpnja 2019. Svega par dana nakon ostavke aferama pritisnutog Gorana Marića, Drago Hedl je na portalu Telegram.hr objavio da su 22. lipnja 2018. Leon Žulj i Dragan Marić ručali u Pivskoj kući u Slavonskom Brodu. Žulj nije morao napustiti Ministarstvo. Štoviše, na funkciji pomoćnika ministra naslijedio ga je Mario Banožić. Banožić je u tom ministarstvu po svemu sudeći naslijedio i brojne druge kontroverze. Među ostalima i komplikacije koje su nastupile uoči potpisivanja spomenutog spornog kupoprodajnog ugovora.

Dragan Marić i dvoje pomoćnika ministara koje je Banožić naslijedio tada su već bili pod nadzorom Uskoka. Posebno je intrigantno i to da je Županijski sud u Zagrebu odobrio i da se ozvuči automobil BMW koji je Marić koristio za putovanja. Ovako je, među ostalim, opravdana ta odluka: ‘’Prilikom provođenja mjera tajne pratnje Dragana Marića, utvrđeno je da isti učestalo komunicira posredstvom mobilnog telefona, ali da navedeni razgovori nisu zabilježeni provođenjem posebnih dokaznih radnji, iz čega proizlazi sumnja da Dragan Marić koristi prikriven način komunikacije.’’

Kad je Mario Banožić u srpnju 2019. preuzeo dužnost ministra državne imovine, Dragan Marić i dvoje pomoćnika ministara koje je Banožić naslijedio tada su već bili pod nadzorom USKOK-a. FOTO: Sime Zelic/PIXSELL

Kao posebno operativno interesantni označeni su telefonski razgovori koje je Marić vodio sa svojim prijateljem Kenanom Nuhanovićem.

Dana 28. listopada 2019. Dragan Marić telefonski je razgovarao s Kenanom Nuhanovićem o proceduri potpisivanja spornog ugovora, koja se očito odužila. Među ostalim, tijekom tog razgovora Marić kaže:

‘’Sad sam s Kardumom bio, još ćemo poslati neke papire, Kardum je isto tamo urgirao, ako neće odoh u Banja Luku, dobit ću džabalesko zemlju pa će mu utjerat k… namjerno, j.. ti mater, razumiješ, gotovo sve, zvao sam ove za financiranje, kaže nije problem za lovu u Bosni jer oni su pretpristupni fondovi, kod njih dobiješ više subvencija nego u Hrvatskoj, mi smo sad članica EU, imamo manje poticaja nego Bosanci i Srbi… Zvao sam Žulja pa je u gužvi, baš me zanima, dao sam paket cijeli projekt odnio fino seljački onako kod ministra u petak, došao na portu dolje, dao i dopis, napisao mu Kardum očitovanje, tražimo po treći puta u tri mjeseca da vidimo sad zašto…’’

Dan kasnije njih dvojica ponovo su razgovarali. Marić u jednom trenutku pita Nuhanovića je li se javio Ivica Olić. Radi se o nogometašu kojem je na početku karijere Dragan Marić bio menadžer i s kim je očito i dalje u intenzivnim kontaktima. Štoviše, iz razgovora se može pretpostavljati da je u sporno zemljište svoj novac dijelom trebao uložiti i Ivica Olić. To proizlazi iz onoga što je Nuhanović toga dana rekao Mariću: ‘’Olić mora znati što je prava istina, znači Olić je rekao da će ih sve prozvati na televiziji, ne jebem boli me k… Olić kaže to su naše pare, nije to našao na cesti da ga netko sprda, zainatio se da će istjerat jer je svjestan da je sve čisto i da pogine…’’

’Bandić, Pupovac, kriminalci za zatvor, a mene su morali provjerit. A Varga, Mamić, Plenković, SMS poruke, sve pod tepih. Milijan Brkić, prostitucija, čisto jedan kroz jedan, jebali svi redom, sve nestalo…’

Nuhanović mu potom odgovara da je tadašnji ministar financija Zdravko Marić Oliću dao telefonski broj ministra državne imovine Marija Banožića i da mu se ovaj javio na telefon i rekao da će uskoro imati taj predmet na stolu te da će mu onda moći o tome više reći. Tijekom tog razgovora njih dvojica prepričavaju što se sve zbivalo tijekom odlučivanja u tom predmetu, očito uvjereni kako ne postoji ništa sporno, naročito jer je Vlada već odlučila da je njihova ponuda najpovoljnija. Zbog zastoja u odlučivanju izuzetno su frustrirani, pa Marić u jednom trenutku kaže: ‘’Bandić, Pupovac, kriminalci za zatvor, a mene su morali provjerit. A Varga, Mamić, Plenković, SMS poruke, sve pod tepih. Milijan Brkić, prostitucija, čisto jedan kroz jedan, jebali svi redom, sve nestalo. Dobro, čekat ću, to će bit sutra, vidjet ćemo, ako bude, ako ne bude. Banožić sutra može reći odvjetništvo dalo negativan stav… Banožić ne može prdnut, mora zvat dalje Čuljka. Banožić je prije radio kod Roberta Bosaka, a on mu dao otkaz. Tomislav Čuljak ga poslao tamo, klošar Banožić nije nigdje radio u Vinkovcima i Čuljak ga utrpao na televiziju kod Bosaka. Znaš Robija, manjinac Švabo i Robi kaže pijan svaki dan, ne dolazi na posao, zakasni ode ranije, ne zna gdje je i Robi mu dao otkaz nakon tri mjeseca…’’

Istodobno su tajno snimani i razgovori koje su vodili Leon Žulj i Ivana Pintar. Nepunih šest tjedana kasnije, 12. prosinca 2019. zbog jednog razgovora koji je vodila s Josipom Rimac, Uskok je zatražio da se mjere prisluškivanja prošire i na nju. Ključna su bila dva telefonska poziva koja je Ivana Pintar uputila Josipi Rimac 25. studenoga 2019. Tada je Josipa Rimac od nje zatražila da Ministarstvo državne imovine žurno napravi izmjenu odluke Povjerenstva za upravljanje državnom imovinom povodom zahtjeva tvrtke C.E.M.P., navodeći da joj je potrebna za izmjenu lokacijske dozvole za izgradnju vjetroelektrane Krš-Pađene, na što joj je Ivana Pintar odgovorila da to treba dalje raditi Ministarstvo poljoprivrede, jer se radi o založnom pravu nad šumama. Josipa Rimac tada joj je rekla da je ona u vezi toga već bila u Ministarstvu državne imovine, a potom su istražitelji ustvrdili da su njih dvije oko toga telefonski kontaktirale u više navrata. Ivana Pintar oko toga je više puta razgovarala i s Marijom Banožićem, ali su procijenili da se to ne može učiniti. Razvila se oko toga kompleksna i intenzivna komunikacija, a policijskim istražiteljima to je bilo dovoljno da posumnjaju da Josipa Rimac zloupotrebljava svoj položaj i ovlasti, pa su tražili nalog da i nju prisluškuju. Josipa Rimac i njen braniteljski tim smatraju da zbog prirode njene komunikacije, koja je bila službena i vodila se unutar državnih institucija nije bilo nikakvih razloga da se posumnja da je ona svojim ponašanjem budila sumnju u to da radi bilo kakvo kazneno djelo. Ali Uskok je taj policijski zahtjev prihvatio kao opravdan te ishodio nalog da se i nju tajno nadzire i prisluškuje. To je kasnije rezultiralo njenim uhićenjem i otvaranjem velike afere čiji se pravosudni rasplet tek očekuje, sa zasad neizvjesnim političkim posljedicama.

Dodatno je intrigantno da je rasplet afere s prodajom spornog zemljišta u Brodskom Varošu potpuno izostao. Nitko zbog toga na koncu nije priveden, nitko se nije suočio s kaznenom prijavom, niti postoji bilo kakvo službeno objašnjenje zašto to ne bi trebalo učiniti. Nije jasno niti je li taj postupak uopće službeno zaključen. Ali njen bi pravosudni epilog u svakom slučaju proizveo dodatnu političku štetu sumnjama u korupciju ionako teško opterećenoj administraciji premijera Andreja Plenkovića. Koji po svemu sudeći zbog niza ovakvih i sličnih situacija ustraje u kriminalizaciji curenja podataka iz istraga koje, kao u ovom slučaju, u najmanju ruku teško politički kompromitiraju i Plenkovića i njegove suradnike.