Bilo je potrebno samo nekoliko godina da se 34-godišnji Channing Tatum pretvori od zgodnog frajera u jednog od najtraženijih i najuspješnijih hollywoodskih glumaca. Od kada je 2012. godine glumio plesača i stripera u filmu “Magic Mike”, nižu se njegovi hitovi, kao što su filmovi, odnosno franšize, “G. I. Joe” i “21 Jump Street”. Budućnost mu je još svjetlija, snima se nastavak filma “Magic Mike”, a elitni redatelji poput braće Coen i Quentina Tarantina angažirali su ga za svoje sljedeće projekte, filmove “Hail, Caesar” odnosno “The Hateful Eight”. U ovom trenutku Channinga Tatuma gledamo u hrvatskim kinima u dva filma, drami “Foxcatcher” koji je imao pet nominacija za nagradu Oscar te znanstveno-fantastičnom spektaklu “Jupiter u usponu”.

Drama “Foxcatcher” na neki način je iznimka u dosadašnjoj karijeri Channinga Tatuma. Film se temelji na istinitom događaju iz 1980-ih i 1990-ih, kad je poremećeni bogataš John du Pont (Steve Carell) odlučio napraviti vlastiti hrvački klub nazvan “Foxcatcher” te je angažirao Marka Schultza (Channing Tatum) i njegovog brata Davea Schultza (Mark Ruffalo), osvajače zlatnih medalja na Olimpijskim igrama 1984. godine. Odnos Johna du Ponta i Marka Schultza osnova je ovog filma jer je John du Pont postepeno uništavao život i karijeru Marka Schultza, a cijela priča završava tragično. Za Channinga Tatuma ova je uloga drugačija od onih u kakvim smo ga navikli gledati jer umjesto neustrašivog ljepotana, ovaj put glumi introvertiranog hrvača nezadovoljnog svojim životom.

Kada smo se susreli s Channingom Tatumom radi ekskluzivnog intervjua za Nacional, shvatili smo zašto ga već godinama smatraju jednim od najseksepilnijih glumaca. Visok, snažan, odjeven u bijelo odijelo, Channing Tatum se pokazao iznimno šarmantnim sugovornikom. A žene za njim i dalje uzdišu, bez obzira na to što je već pet i pol godina u braku s Jennom Dewan-Tatum, s kojom ima jednoipolgodišnju kćerkicu.

NACIONAL: S obzirom na to da ste se dugo godina bavili borilačkim sportovima, koliko vam je bilo naporno pripremiti se za ulogu hrvača?

Ništa nije isto nakon snimanja ovog filma. Bole me koljena, mislim da sam slomio ruku na snimanju. Nisam siguran jer nisam otišao u bolnicu slikati ruku, ali pet mjeseci nakon snimanja nisam mogao ništa raditi s njom.

To nije bilo zbog nekog udarca, nego zbog napornih treninga. Jednostavno, u jednom trenutku više nisam mogao normalno micati ruku. Znate, hrvanje nije nešto egzaktno, svaki pokret može biti ubojit, zato nikada ne znate što će se događati u parteru. Da skratim priču, Mark Schultz je temeljio svoje hrvanje na fizikalijama. Mark Schultz je jedan od najnevjerojatnijih osoba koje sam ikada susreo.

NACIONAL: Za vas to ne bi trebao biti problem jer ste već prije, u filmu “Magic Mike”, isticali svoje fizikalije.

“Magic Mike” je film potpuno suprotan “Foxcatcheru”. Ne znam što da vam kažem, oduvijek sam volio tjelesne aktivnosti, kao što sam volio pokret, ples. Deset godina igrao sam američki nogomet, nisam toliko plesao koliko sam gledao ples na televiziji. Trenirao sam i borilačke vještine. Bilo je logično da dobijem neke filmske uloge koje su povezane s tim vještinama. Ipak, uloga u “Foxcatcheru” bila je drugačija, tu moje fizikalije nisu u prvom planu. Hrvanje je u pozadini ovog filma, puno važnije su emocije i kompliciran odnos Schultza s Johnom du Pontom.

 

• Naučio sam ponešto iz svake odluke koju sam donio u karijeri. Pritom ne mislim da sam išta žrtvovao. Dobiti priliku da glumim, to je poput dobitka na lutriji

 

NACIONAL: Kako ste se snašli u iskazivanja emocija u filmu?

Potpuno sam vjerovao redatelju Bennettu Milleru. On mi je rekao “U ovom filmu ovisit ćeš o svojim fizikalijama, bit će i nasilnih scena, ali Mark Schultz je najsnažniji kada je miran”. Morao sam shvatiti kakav je Schultz kada je miran i shvatio sam da je osoba puna boli. On je istovremeno ogroman i snažan muškarac, ali i emotivan, osjetljiv. Ponekad vam se čini da se može raspasti na djeliće ako ga dirnete u određenu točku.

NACIONAL: Jeste li razgovarali sa Schultzom o njegovom odnosu s du Pontom?

Teško je saznati pravu prirodu odnosa između Schultza i du Ponta. Za mene je to misterij. Osim toga, njihov odnos trajao je deset godina i teško ga je potpuno prikazati u dvosatnom filmu. Schultz će vam uvijek reći kako je znao da je du Pont zao, odvratan čovjek.

NACIONAL: Jeste li od prije znali za priču o braći Schultz i du Pontu koja je temelj filma “Foxcatcher”?

Ne, nisam. Kada se to dogodilo bio sam srednjoškolac i ne sjećam se da sam na televizijskim vijestima čuo za taj događaj. Moj otac se toga sjeća. Ali to je jedan od onih događaja koji su se zbili a nakon toga se više nisu spominjali. Mislim da se obitelj du Pont pobrinula da se taj događaj više ne spominje u medijima.

NACIONAL: Je li vam i zbog toga bilo izazovno snimati ovaj film?

Ovaj film nije bilo zabavno snimati. Obično će vam glumci reći “oh, odlično smo se zabavili na snimanju” ali u ovom slučaju nije bilo tako. Ovo je bila prava pušiona. Bilo je bolno i mislim da će vam svatko reći da je osjetio olakšanje kada je snimanje završilo. Čak i redatelj Bennett Miller. Razgovarali smo o tome i zaključili smo da je to bio čisti mazohizam. Tješili smo se riječima “ako je toliko bolno, mora da je dobro”.

NACIONAL: Što sada, nakon ovog filma, mislite o hrvanju i hrvačima?

To je sport koji vas dovodi do očaja. Trenirao sam razne borilačke vještine i smatram kako ništa nije tako teško poput hrvanja. Boks, jiu-jitsu, sve su to sportovi u kojima se tijekom borbe možete na trenutke odmoriti. U hrvanju nema odmora. Svaki potez je napad. Ako ne napadate, ako izbjegavate borbu, sudac vas kažnjava. Nema branjenja, samo konstantna borba prsa o prsa. To je najteži sport kojim sam se ikada bavio.

I najintenzivniji. Hrvanjem se možete baviti deset godina, ali to ne znači da se tada možete smatrati hrvačem. Trenirali smo s hrvačima koji su nastupali na olimpijskim igrama, kao i s onima koji nisu uspjeli osigurati nastup na olimpijskim igrama. A razlike među njima su u nijansama. Svi oni su nevjerojatne atlete i nevjerojatno su inteligentni. U nekim sportovima možeš biti glup i pobjeđivati, ali ne i u hrvanju.

NACIONAL: Kako je Schultz vidio film?

Mislim da je Schultz sretan kako je prikazan u filmu. Međutim, vjerojatno mu je teško voljeti film u cjelini jer su svi ti događaji bilo užasno komplicirani i nemoguće ih je prikazati u dvosatnom filmu. Pa i du Pont je prikazan drugačije no što je stvarno bio. Njemu su se priviđali ljudi, bio je luđak, a ne znamo je li oduvijek bio takav ili se s vremenom pretvorio u luđaka.

NACIONAL: Odnos braće Schultz bio je specifičan i vjerojatno se ne može usporediti s vašim odnosom s vašom sestrom.

Imam sestru koja je šest godina starija od mene i koja me je na neki način odgojila, zato sam razumio odnos mlađeg i starijeg brata Schultz. Ona je opaka cura, uvijek je brinula o meni, štitila me, pokazivala mi kojim putem trebam ići. Uvijek smo bili bliski. Ona bi sve učinila za mene i danas se jako ponosi što sam postigao u životu. I ja bih učinio sve za nju. Ona se danas bavi izradom skulptura od metala. Ali nisam se s njom morao natjecati kao što se Mark Schultz natjecao sa svojim bratom Daveom.

NACIONAL: Vidite li ovaj film kao priliku da se predstavite kao drugačiji glumac, nakon niza uloga u visokobudžetnim akcijskim filmovima?

Svaki film, doslovno svaki film, nudi vam mogućnost da se prikažete u drugačijem glumačkom svjetlu, bilo da je to akcijski film ili film kao što je “Foxcatcher”. Tako je bilo u mojoj karijeri, od filma “Step Up” pa nadalje, svaki put imao sam priliku pokazati nešto drugačije. Nikada nisam volio uloge koje su derivat nečega što sam već glumio. U redu, bilo je uloga u ljubavnim filmovima, ali moja uloga uvijek je bila drugačija.

NACIONAL: Što se promijenilo u vašem životu otkako ste postali otac?

Naša kći ima sada godinu i pol dana i kada mi je prvi puta rekla “tata”, shvatio sam da se ništa ne može usporediti s očinstvom. Tog trenutka sam poslao sms poruku svojoj majci i napisao joj kako sam upravo shvatio svu ljepotu očinstva. Sve se promijenilo otkako sam postao otac. Sada mi je teško kada moram otići na snimanje filma i odvojiti se od djeteta, ali kada se vratim kući osjećam se prekrasno.

NACIONAL: Što ste naučili o sebi otkako ste otac?

Naučio sam što mi je bitno u životu, a što nije. Prije sam mislio da se cijeli svijet vrti oko mene a sada sam shvatio da postoji netko tko je važniji od mene. Mislim da još uvijek učim mnogo toga o sebi. Da sam prije postao otac, sigurno ne bih prihvaćao toliko mnogo uloga, ne bih snimao toliko mnogo filmova.

NACIONAL: Znači li to da ste mnogo toga žrtvovali kako biste došli do onoga gdje ste sada?

Ne bih rekao. Naučio sam ponešto iz svake odluke koju sam donio u karijeri. Pritom ne mislim da sam išta žrtvovao. Ili, ako gledate iz drugačijeg ugla, sve je bilo žrtva jer nisam pohađao glumačku školu, tako da mi je snimanje svakog filma bio novi semestar. Takvo školovanje je vrlo skupo. Ipak, dobiti priliku da glumim je poput dobitka na lutriji. Nešto nevjerojatno, zaista.

NACIONAL: Za nekoga tko nije bio osobito dobar učenik u školi, doista ste ostvarili svoje snove. Kako to objašnjavate?

Na neki način sam pronašao put ka glumi, a možda je gluma pronašla mene. Ni sam ne znam kako bih to opisao. Oduvijek sam volio filmove, kao klinac sam obožavao film “Goonies”. Kada sam počeo glumiti, shvatio sam koliko sam mnogo filmova gledao. Sjećam se da sam jednom bio bolestan, ostao sam kod kuće i gledao film “Hladnokrvni kažnjenik” s Paulom Newmanom. Otac mi je rekao da idem u školu jer nisam tako bolestan, ali ja se nisam dao maknuti od televizora. Otac mi je rekao “u redu, onda nauči kako biti cool jer Paul Newman je doista cool u ovom filmu”. I tako sam gledao filmove, jedan za drugim, postali su mi opsesija. Osjećao sam se jako dobro dok sam ih gledao. Kao da sam samog sebe istraživao kroz gledanje filmova. Sada, kada glumim, produciram, pišem scenarije, shvaćam širu sliku što su zapravo filmovi. Sada shvaćam da ja kao glumac nisam toliko bitan, samo služim kvalitetnoj priči filma.

NACIONAL: Osim svega toga, piše se kako biste uskoro trebali postati i redatelj. Preciznije, trebali biste glumiti i režirati film prema posljednjoj knjizi Joa Nesboa “The Son”.

U ovom trenutku traži se redatelj filma koji bi ga režirao sa mnom i način na koji bi se obradila ta priča. Znate kakve su knjige Joa Nesboa, zapleti su vrlo komplicirani, mnogo se toga zbiva i jako je teško njegovu knjigu ugurati u okvir od 90 minuta. Radimo na tome, ali morate znati da se u Hollywoodu na pojedinom filmu radi i po deset godina. Tko zna što će se dogoditi s tim projektom.