[quote_box_center]
-
Koncem proteklog tjedna poznata hrvatska pjevačica Severina Vučković dala je Nacionalu ekskluzivan intervju
-
Izjavila je da se boji da bi joj mogli oteti malodobnog sina i detaljno je opisala zašto strahuje za sigurnost svog djeteta
-
Severina Vučković postala je svjesna da nju i dijete uhode sredinom prošle godine, što se odmah prometnulo u prvorazrednu medijsku senzaciju
[/quote_box_center]
Koncem proteklog tjedna poznata hrvatska pjevačica Severina Vučković dala je Nacionalu ekskluzivan intervju, vjerojatno prvi u svom životu u komu nije najviše govorila o pjevačkoj karijeri. Ona se Nacionalu obratila jer tvrdi da proživljava najveću životnu dramu. Izjavila je da se boji da bi joj mogli oteti malodobnog sina i detaljno je opisala zašto strahuje za sigurnost svog djeteta. Nacional je nedavno objavio dokumente koji su otkrili da su djelatnici tvrtke Josipa Klemma po nalogu odvjetničkog društva Veljko Miljević & Partneri uhodili Severinu Vučković i njenog malodobnog sina.
Severina Vučković postala je svjesna da nju i dijete uhode sredinom prošle godine, što se odmah prometnulo u prvorazrednu medijsku senzaciju u zemaljama bivše Jugoslavije. Početkom lipnja, u jednom od rijetkih suvislih novinskih članaka o toj temi, u Večernjem listu objavljeno je da policija ispituje je li Milan Popović, bivši suprug Severine Vučković, unajmio zaštitarsku tvrtku da uhodi svoju bivšu suprugu i dijete. Prema pisanju Večernjeg lista, do policije je došla informacija da je Popović angažirao odvjetnika Ljubu Pavasovića Viskovića da sklopi posao s tvrtkom koja će pratiti pjevačicu, ne bi li se otkrilo skrbi li dobro o njihovu dvogodišnjem sinu.
Pavasović Visković izjavio je tada za Večernji list da on takav nalog od Popovića nije dobio i da nije angažirao tvrtku Klemm security. Klemm je lagao u razgovoru s novinarima Večernjeg lista, rekavši da mu je slučaj Severinina djeteta poznat samo iz medija te ih je uputio na Anđelka Petrovića, osobu koja je u njegovoj tvrtki odgovorna za detektivske poslove. Petrović je također lagao novinarima Večernjeg lista, tvrdeći da Klemmova tvrtka nema nikakve veze s tim slučajem. Možda je govorio istinu kada je izjavio da ni Popović ni njegov odvjetnik Pavasović Visković takav angažman od njihove tvrtke nikada nisu tražili. Petrović je izjavio da Marijan Huško, osoba koja je napala menadžera Severine Vučković koji ga je fotografirao na lokaciji gdje je uhodio njenog sina, nije zaposlen u Klemmovoj tvrtki, ali da ga s Klemmom veže prijateljstvo iz Domovinskog rata.
‘’Da smo bili angažirani na tom slučaju, a riječ je o posve legalnom poslu za koji imam sve potrebne licencije, radili bismo na zaštiti djeteta i njegove majke, a ne nekakvoj nečasnoj radnji. Međutim, ponavljam, za ovaj posao tvrtka Klemm security nije bila angažirana’’, izjavio je Anđelko Petrović za Večernji list. Srbijanski mediji tih su dana objavljivali kako je Popović potresen zbog incidenta, da zato o tome ne želi pričati za medije kako ne bi dodatno dovodio sina u opasnost, kako je zajedno sa Severinom zabrinut za sigurnost djeteta te da razmišlja o tomu da unajmi dodatno osiguranje koje bi brinulo o sigurnosti djeteta.
Dokumenti u posjedu Nacionala na taj incident bacili su posve novo svjetlo. Oni su o tom slučaju otkrili brojne nepoznate detalje i laži umiješanih osoba u iskazima policiji i Državnom odvjetništvu. Na temelju toga moglo se s prilično velikom izvjesnosti sumnjati da je u pozadini tog incidenta zapravo mogao biti njen bivši suprug Milan Popović, koji je iz nejasnih razloga sve to organizirao uz pomoć odvjetničkog ureda Veljka Miljevića. Međutim, njih su dvojica nakon objave tog teksta otklonili svaku povezanost s tim slučajem. Severina Vučković zato je prvi put odlučila progovoriti o tom slučaju i opisati što proživljava te s kakvim se strahovima suočava.
NACIONAL: Je li točno da ste i dalje bojite za sigurnost svog malodobnog sina i zašto?
Strah me je jer policija i Državno odvjetništvo nisu u ovom slučaju do kraja odradili svoj posao. Više puta tijekom godina, ponekad i u šali, sama sebi sam govorila da ako ikada budem dala intervju za Nacional, ili gostovala u emisiji ‘’Nedjeljom u 2’’ na Hrvatskoj televiziji, da će to značiti ili da sam poludjela, ili da sam upala u ozbiljne probleme. Već se mjesecima pokušavam nositi s pritiscima nakon što se protekle godine otkrilo da je preko odvjetničkog društva netko angažirao neke čudne ljude da prate mog malodobnog sina, mene, a možda i neke druge članove moje obitelji. Isprva sam bili u potpunom šoku, a potom se ta trauma pojačavala nakon što sam počela sumnjati da su neki pojedinci i razni interesi uspjeli premrežiti institucije i neprimjereno utjecati na pojedince unutar policije i Državnog odvjetništva. Cijelo sam vrijeme uz pomoć obitelji nastojala tu osobnu dramu držati podalje od javnosti. Izuzetno mi je teško o tomu pričati. Neko vrijeme čak sam se uspjela privremeno psihički oporaviti, ali se ta drama ponovo počela pojačavati nakon reakcija pojedinih ljudi, zbog kojih se opet pribojavam za sigurnost vlastitog djeteta.
NACIONAL: Što se točno događalo od trenutka kada ste doznali da vam netko prati malodobnog sina?
Bila sam toga dana na terapiji koljena, jer sam nedugo prije toga operirala prednje križne ligamente. Tri mjeseca sam svakodnevno odlazila na terapije. Dan prije tog događaja na štakama sam bila u malom parku, gdje mi se sin inače igra. Bilo je tada dosta ljudi. Gledala sam po parku i vidjela uglavnom roditelje s djecom koje sam ondje i inače viđala. Sutradan sam otišla na terapiju, a onda me nazvala dadilja, rekavši mi da je čula škljocanje mobitela i da neki čudni ljudi snimaju nju i dijete. Uopće ne znam kako sam se uspjela dovesti do tamo i koliko sam putem napravila prometnih prekršaja. Odmah sam joj sugerirala da pokuša s djetetom doći do obližnjeg restorana. Međutim, ona to nije odmah uspjela učiniti. S njom je tada u društvu bila još jedna osoba, koja joj je također rekla da je neki krupni, čudni ljudi neprestano gledaju i snimaju. Istodobno sam nazvala svog suradnika Tomislava Petrovića i rekla mu što se događa. On je stigao ondje prije mene. Dadilja se nekako uspjela dokopati stana uz pomoć konobara iz obližnjeg restorana. Tomislav je odmah pričao sa susjedima o tomu što se dogodilo. Ja sam isprva od šoka ostala sjediti u autu. Činilo mi se da sam u samo pola sata ostarjela najmanje deset godina. Potom sam se i ja počela raspitivati što se zapravo dogodilo.
NACIONAL: Što su vam očevici tada rekli?
Rekli su mi da su tijekom posljednjih nekoliko dana neke nepoznate osobe kružile oko mog stana, ulazile u dvorište i pratile što se događa u okolici. Tijekom tog razgovora susjeda u blizini je vidjela jednog od tih ljudi i upozorila me, rekavši da stoji na vrhu ulice. Tomislav Petrović tada se odvezao s mojim automobilom do tog čovjeka kako bi ga fotografirao. Tada je ta osoba fizički nasrnula na njega i oštetila mi automobil. Potom sam otišla kući i nazvala jednog prijatelja koji radi u policiji. On me savjetovao da odmah kontaktiram policiju.
Ubrzo je na mjesto događaja stigla policijska patrola. Odmah su mi rekli da će tijekom dana doći još neki ljudi iz policije. Potom su napravili zapisnik, a poslijepodne su stigli drugi ljudi iz policije i razgovarali sa svima nama. Bilo je to 7. svibnja 2014. Nakon tih inicijalnih razgovora punih mjesec dana nitko mi se iz policije uopće nije javio, samo su mi neslužbeno preko posrednika poručili da se ne brinem, da istražuju slučaj i da se prema saznanjima koje imaju ne radi o pokušaju otmice.
NACIONAL: Što se potom događalo, jeste li i dalje viđali te nepoznate osobe u blizini stana?
Bili smo u takvom stresu da smo se trudili da ih ne vidimo, čak i da su bili tamo. Izlazila sam iz stana samo na terapije, a sin neko vrijeme uopće nije izlazio u park. I on je osjetio da se nešto čudno događa. Bilo mu je to teško prikriti. U tom strahu zaštitnički smo mu govorili da je sve u redu. Ubrzo sam doživjela dodatnu traumu kada su mi iz policije javili da u tom slučaju oni ne mogu učiniti ništa.
NACIONAL: Kada se to dogodilo i što su vam točno poručili iz policije?
Bilo je to otprilike mjesec dana nakon spornog događaja. Nitko mi se iz policije nije samoinicijativno javio nego sam ja tražila kontakt i odgovore od njih. Već mi se tada činilo da policija svoj posao nije kvalitetno odradila.
NACIONAL: Zašto to mislite?
Primjerice, uopće nisu uzeli mobitel tog čovjeka koji je spornog dana nasrnuo na Tomislava Petrovića, s kojim je snimao moje dijete. Osim toga, nisam imala nikakvih pismenih informacija o tomu kako napreduje njihov rad na tom slučaju. Sve što smo saznavali dogodilo se neformalnim putem. Tih dana sam živjela isključivo od takvih neformalnih informacija. Neki naši izvori su nas tada počeli neformalno informirati kako osoba koju je Petrović snimio i koja je fizički nasrnula na njega udarajući po mom automobilu, zapravo nema nikakve veze s onim što se toga dana događalo. Iz policije su nam počeli govoriti da se radilo o slučajnom prolazniku koji je ondje šetao jer su mu to preporučili liječnici. To nas je sve dodatno traumatiziralo, osobito jer su nam istodobno iz policije neformalno poručivali da se ne brinemo i da nije ništa opasno. Posumnjali smo da se radi o nekakvom zataškavanju, a naročito nam je bilo čudno to što se činilo kako je policija u te nevjerojatne tvrdnje jedva čekala da povjeruje. S druge strane, neki izvori iz policije su nam rekli da su im ti pojedinci priznali kako ih je angažirao Josip Klemm, odnosno njegova tvrtka Klemm security, kako bi pratili mog sina. Uz sve to, nitko mi se iz policije nije službeno obratio nego mi se sve govorilo neslužbeno, preko posrednika. Kako su od tog incidenta počeli prolaziti tjedni, a ne dani, obratila sam se za pomoć Državnom odvjetništvu. Stupila sam u kontakt sa Željkom Pokupec, tada županijskom državnom odvjetnicom.
NACIONAL: Što se tada dogodilo?
Željka Pokupec me primila i rekla mi da će oni sve to istražiti. Pitala me na koga sumnjam, ali zbog nekih formalnih razloga o tomu ne smijem javno govoriti. Mogu tek reći da sam joj ispričala što sumnjam da se moglo dogoditi te da jedan dio svojih strahova ne smijem javno izreći i zbog obiteljskih prilika.
NACIONAL: Što vam je tada rekla Željka Pokupec?
Rekla mi je da je sve to što se dogodilo strašno te da je policija očito loše odradila svoj posao. Otad je također bilo prošlo nekoliko tjedana i opet mi se nitko nije javljao. Potom mi je Željka Pokupec rekla kako ide na godišnji odmor. Odgovorila sam joj da bih i ja rado otišla na godišnji odmor sa svojim sinom, ali da bih voljela znati o čemu se radi jer zbog straha ne mogu. Potom mi je na jednom drugom sastanku rekla da se ništa ne trebam brinuti te da ona zna tko stoji iza tog slučaja.
Nakon godišnjeg odmora me pozvala i rekla mi tko je prema njihovoj istrazi angažirao ljude da prate mene i mog sina, ali sam morala potpisati izjavu koja me obavezuje da o tomu javno ne govorim.
NACIONAL: Kako je na vas djelovalo to što vam je otkrila Željka Pokupec?
Bilo je grozno. To me je dodatno traumatiziralo, jer se s tom informacijom nikada nigdje nije javno istupalo. To može značiti samo da to možda i nije točno, ili da se ne raspolaže s dovoljno informacija da bi se to i javno ustvrdilo. Doživjela sam traumu i zato što nisam sigurna je li točno to što mi je rekla i zato što nije službeno imenovala osobu koja je od odvjetničkog tima naručila da se uhodi mene i dijete. Ime te osobe uopće nije bilo u spisu, rečeno mi je samo usmeno.
NACIONAL: Jeste li sami razgovarali ili je još netko iz Državnom odvjetništvu čuo vaš razgovor?
Mislim da je jednom od tih razgovora prisustvovala Dunja Pavliček Patak te da je bila i osoba koja je zadužena za maloljetničku delinkvenciju. Razgovoru je prisustvovao i Tomislav Petrović.
NACIONAL: Prema dokumentima koje posjeduje Nacional, uhođenje vas i vašeg sina službeno je od tvrtke Klemm security naručio odvjetnički ured Veljka Miljevića.
Željka Pokupec mi je rekla da je sve to legalno. To me potpuno šokiralo, osobito ako se uzme u obzir to što mi je upravo ona rekla da se radi o užasnoj stvari te da policija slučaj nije kvalitetno istražila. U tom sam trenutku vidjela kako su neki od prisutnih pognuli glavu. U očima nekih od njenih suradnica pokušavala sam pronaći natruhu nekog drugog odgovora, ali ga nije bilo. Ispričala mi je i koliko je to uhođenje navodno plaćeno. Potom mi je rekla da je bolje da ja to znam i da bi mi trebalo biti dovoljno za neke druge stvari te za Centar za socijalnu skrb.
NACIONAL: Na što je točno mislila?
To mi baš i nije jasno, jer ne znam kako ona funkcionira. Ispada da sam te informacije trebala koristiti u nekim drugim postupcima za svoju korist. Na to tada uopće nisam pomišljala. U pitanju je sigurnost mog sina. I onda ti netko kaže da je to što je napravljeno legalno. Isprva nisam ni znala tko je Veljko Miljević, ali sam kasnije doznala da on u nekim predmetima zastupa oca mog djeteta.
Sve se to na jednoj razini činilo mogućim, neke su se stvari mogle povezivati, ali u cijeloj je priči previše otvorenih pitanja da bih mogla prestati brinuti za sigurnost svoga sina. Ne znam kako to vama zvuči, ali tvrditi da se može legalno angažirati neke osobe da vam prate dijete meni zvuči nevjerojatno. Potom te osobe demoliraju moj automobil, a nekoliko dana nakon toga tvrde da su tamo šetali po preporuci liječnika. I policija u to povjeruje, pa mi se potom šalju poruke da ne trebam brinuti.
Onda, nedavno, stvari su se i dodatno zakomplicirale.
NACIONAL: Što se dodatno zakompliciralo i o kojim otvorenim pitanjima govorite?
Nakon što su novinari Nacionala otkrili da su u uhođenje i praćenje mog sina i mene uključeni Veljko Miljević i Josip Klemm, koliko je meni poznato i ako je suditi prema onome što su prenijeli neki mediji, obojica su izjavila da oni s tim slučajem nemaju nikakve veze.
Ako su te njihove tvrdnje točne, onda iza toga stoji netko drugi, a to je ono što me dodatno brine. Ako se iz nekih meni sigurno nerazumljivih razloga i prestalo raditi na tom predmetu, odnedavno bi se sve to trebalo onda ponovo istražiti.
Nakon svega odlučila sam odvjetnike Gordanu i Veljka Miljevića prijaviti Odvjetničkoj komori, pa da i oni ispitaju o čemu se radi. Nitko na svijetu, pa bio on odvjetnik, kriminalac, detektiv ili traumatizirani razvojačeni branitelj, u slučajnoj šetnji ne bi smio imati pravo uhoditi nečije malodobno dijete. Ako su Miljevići u to ušli samo zbog novca, onda neka slobodno zatvore svoj odvjetnički ured, jer ovo u čemu su sudjelovali nema puno veze s profesionalnom etikom. Pozivam ih da javno kažu tko je naručio uhođenje moga djeteta.
NACIONAL: Prema Nacionalu dostupnim informacijama, iako o tomu ne želite javno govoriti, naručitelj uhođenja vašeg sina mogao bi biti upravo vaš bivši izvanbračni partner Milan Popović. Međutim, ako je suditi prema nekim njegovim izjavama koje su mediji prenosili, on je svojedobno izjavljivao da je zbog te situacije izuzetno zabrinut, kao i da s time nema nikakve veze. Kako to komentirate i jeste li s njime o toj situaciji uopće razgovarali?
O njemu vam ne mogu govoriti iz obiteljskih razloga. Ali ako to i Miljević demantira, onda bi Državno odvjetništvo moralo istražiti laže li Miljević, ili je meni lagala sada već bivša zaposlenica DORH-a Željka Pokupec.
NACIONAL: Kako komentirate ulogu koju je u tom slučaju imala tvrtka Klemm Security?
Voljela bih Klemma i obitelj Miljević pogledati u oči, upitati ih imaju li djecu te što bi učinili da su se našli u mojoj situaciji. Da se moje ime pojavilo u novinama u tom kontekstu, da su neki “moji mrgudi” uhodili njihovu djecu, a da ja nemam ništa s time pa ja bih ih odmah nazvala i rekla im da su to gluposti koje su izmislili novinari i da se ne trebaju brinuti, da su im djeca sigurna. Obojica to nisu napravili. Kako to?
Ali zato Miljević svako malo na televiziji govori o ljudskim pravima, a Klemm se bori za prava branitelja. Baš me zanima što bi rekli branitelji da se uhode njihova djeca?
Kad sam Klemma vidjela među uzvanicima na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, bila sam šokirana. Nominalno tvrdi da se bori za prava branitelja, a onda se ispostavi da preko svojih ljudi prati nečije dijete i majku. I onda ga prva ženska predsjednica u hrvatskoj povijesti tretira kao vrlo važnog uzvanika na svojoj inauguraciji. Može Klemm biti pozvan na stotinu takvih inauguracija, ali to mi neće promijeniti mišljenje da takva osoba ne smije biti ugledan član društva.
Sramotne su tvrdnje njemu bliskih osoba da su tobože po preporuci liječnika šetale u blizini parka gdje se igra moj malodobni sin. Ostavljam na vlastitu savjest policajcima koji su odlučili “povjerovati” takvim tvrdnjama. Međutim, u svim strukama ima savjesnih i nesavjesnih ljudi.
NACIONAL: Svojedobno se u medijima navodilo da ste u daljnjim rodbinskim vezama s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem. Jeste li možda s njim razgovarali o ovoj situaciji?
Razgovarala sam s Rankom Ostojićem. Kontaktirala sam ga jer smo doista daljnji rođaci, iako smo se dotad vidjeli samo nekoliko puta. Željela sam ga pitati za savjet, te misli li da mi je potrebno osiguranje koje će voditi brigu o sigurnosti mog sina dok smo na godišnjem odmoru. On mi je rekao da nema nikakvih saznanja.
NACIONAL: Kako se cijeli slučaj odrazio na vaš obiteljski i profesionalni život?
Tu traumu je stvarno teško opisati, iako se trudim da se to ne odražava na moju karijeru. Znam da pravo i pravda često ne idu pod ruku. Međutim, ne gubim nadu u pravnu državu. Kako su svi demantirali da stoje iza toga, nadam se svim srcem da će država pronaći krivca i to javno priopćiti. Ovdje se ipak radi o djetetu. To me ponajviše i ponukalo da dam ovaj intervju – želja da se prekine trauma mog djeteta i da se ubuduće pokuša spriječiti da se slične stvari događaju i nečijoj drugoj djeci i majkama. Pričala sam tijekom proteklih mjeseci s raznim ženama koje su prolazile kroz slične situacije i uvjerena sam da o tomu treba javno progovoriti.
NACIONAL: Je li ova situacija promijenila vaš odnos prema majčinstvu? Kako ste se snašli kao majka?
Potisnula sam ono što sam u profesionalnom životu. Teško mi je pričati o sebi. Kada je u pitanju dijete koje morate izvesti na pravi put, tada ne smijete pokazivati strah, niti suze. Svaki roditelj zna da dijete traži cjelodnevnu pažnju i skrb. Imam divnu majku i prijatelje i mali krug ljudi koji su me u najtežim trenucima podržavali, pa sam se lakše nosila s time. Ne osjećam se zaštićenom i to zato što sumnjam da je sustav zloupotrebljen zbog nečijih skrivenih interesa. Posebno me iznenadilo to što se u ovom slučaju može sumnjati da neki policajci nesavjesno rade svoj posao, dijelom i kako bi zaštitili neke svoje bivše kolege. Možda bih i ja na to gledala konformistički da nije u pitanju moje dijete. Zbog toga sam se počela mijenjati i kao osoba. To je kao zloćudna bolest, uvijek mislite da se događa nekome drugome te da se neće dogoditi vama. Žalosno je i to da je većina drugih medija, osim Nacionala, bez ikakvog kritičkog propitivanja samo prenosila ograđivanja onih koji se povezuju s tim slučajem.
NACIONAL: Zbog vaše profesije teško mi se složiti s tvrdnjom da imate problema s interesom medija za bilo što povezano s vama.
Moj je posao lijep i uglavnom se medijski interes veže uz moj profesionalni angažman. Naravno da medije interesira i moj privatni život, ali ga nastojim čuvati od javnosti koliko je to moguće. Za razliku od nekih svojih kolega, nisam imala tu sreću da sam uspjela sačuvati privatnost. Kako puno radim, tako mi se i u životu dogodilo puno toga što nisam planirala. Tek sam se rijetko osvrtala na neke stvari koje nisu imale veze s mojoj glazbenom karijerom. Osobno si ne pridajem veliku važnost. I u ovoj situaciji nastojala sam svoju traumu držati za sebe, ali sam ipak osjetila potrebu o njoj progovoriti, nakon što sam vidjela da me sustav nije adekvatno zaštitio.
NACIONAL: Je li to možda tako dijelom i zato što ste dosad iznimno rijetko govorili o bilo čemu što se ne tiče vaše pjevačke karijere, zato što se mediji osim s vašom pjevačkom karijerom uglavnom bave seksepilom te vas je možda teže promatrati izvan konteksta promišljene popularne i seksepilne pjevačice? Je li vam se promijenio stav o karijeri nakon što ste postali majka, a osobito nakon ovih zbivanja?
Sve što sam u životu radila u karijere bilo je instinktivno. Prati me background djeteta koje od svoje desete godine nastupa na festivalima i koje je okruženo pažnjom brojnih poznatih ljudi s tadašnje glazbene i javne scene. Miljenko Smoje mi je kao maloj kupovao sladoled. Na šibenskom festivalu sam kartala briškulu i trešetu s Jakšom Fiamengom. U mladosti sam obišla sve dalmatinske festivale sa sendvičem i “dvojnim C” u autobusu. Pri tomu sam imala potpuno povjerenje majke. Nisam tada znala što ću biti u životu, niti da ću biti poznata. Voljela sam pozornicu i glazbu. Često sam dobivala i oštre negativne kritike i nisam to ljudima uzimala za zlo. Zar vam nakon svih ovih zbivanja izgleda kao da nešto sustavno planiram? Nastojim i dalje instinktivno graditi karijeru. Također je nastojim uskladiti s majčinstvom. Najispravnije je u životu biti ono što jesi i raditi ono što te zadovoljava. Nastojat ću tako i sina odgajati. Majčinstvo nije utjecalo na to da počnem drugačije promišljati karijeru.
NACIONAL: Što vas je dosad u karijeri najviše uzdrmalo? Je li to trenutak kada je u javnost dospjela vaša privatna snimka eksplicitnog seksa, ili nešto drugo? Znate li danas kako je taj film dospio u javnost?
Najviše me uzdrmao gubitak oca 1996. Naravno, bilo je tu i još nekih stvari o kojima ne bih javno govorila, ali one se ne mogu uspoređivati sa strahom majke kada sazna da joj se uhodi dijete. Zato je bitno da se svi takvi slučajevi istraže do kraja. Kad su djeca u pitanju tu ne smije biti nepoznanica.
Komentari