Na Pravnom fakultetu u Zagrebu prošlog petka održana je tribina “DNK analiza u funkciji zaštite prava osuđenika: američka iskustva i hrvatske perspektive”. Glavni organizatori tribine bili su profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Davor Derenčinović i bivši ministar znanosti Dragan Primorac. Na tribini su eksperti s područja DNK tehnologije raspravljali o tome postoje li suvremene tehnološke mogućnosti kao i pravni i institucionalni okvir u Republici Hrvatskoj za provedbu molekularno genetske analize biološkog materijala pravomoćno osuđenih osoba kojima tijekom kaznenog postupka taj materijal nije izuzet, s ciljem eventualne obnove kaznenog postupka. Jedan od gostiju tribine bio je i Steven W. Becker, poznati američki pravni stručnjak za pitanja uloge analize DNK u pravnom sustavu SAD-a. Taj bivši državni branitelj u Chicagu govorio je o američkom Projektu nevinosti kojim je do sada oslobođeno gotovo 400 pravomoćno osuđenih osoba, od kojih su neki bili osuđeni i na smrtnu kaznu. Steven W. Becker trenutno je profesor suradnik na sveučilištu DePaul u Chicagu, a u svojoj odvjetničkoj karijeri ima cijeli niz slučajeva u kojima je zbog DNK analize iz zatvora oslobodio nevino osuđene osobe. Nakon tribine na Pravnom fakultetu, Steven W. Becker dao je intervju za Nacional u kojem je govorio o Projektu nevinosti, stanju u američkom pravosudnom sustavu i mogućnostima da se i u Hrvatskoj pokrene projekt sličan Projektu nevinosti.

[quote_box_center]

• Na Pravnom fakultetu u Zagrebu prošlog petka održana je tribina “DNK analiza u funkciji zaštite prava osuđenika: američka iskustva i hrvatske perspektive”

• Jedan od gostiju tribine bio je i Steven W. Becker, poznati američki pravni stručnjak za pitanja uloge analize DNK u pravnom sustavu SAD-a

• Govorio je o američkom Projektu nevinosti kojim je do sada oslobođeno gotovo 400 pravomoćno osuđenih osoba, od kojih su neki bili osuđeni i na smrtnu kaznu

[/quote_box_center]

NACIONAL: Na tribini u Zagrebu govorili ste o Projektu nevinosti, možete li ukratko reći o čemu se radi?

Projekti nevinosti su u današnje vrijeme vrlo česti u SAD-u i obično su uspostavljeni u suradnji s pravnim fakultetima ili je riječ o neprofitnim organizacijama koje pokušavaju provesti DNK analize te rade istrage u suradnji s pravnim fakultetima i novinarima, da bi dokazali nevinost osoba za koje smatraju da su nepravedno osuđene za pojedina kaznena djela.

NACIONAL: O kakvim se slučajevima radi i u kojim ste vi sudjelovali?

Do sada sam uspješno radio na nekoliko slučajeva, na kojima sam uz pomoć DNK analize dokazao da su osobe zatvorene na osnovu krivih dokaza. Jedan takav bio je slučaj silovanja za koje je moj klijent osuđen na 14 godina zatvora. Proglašen je krivim zbog krive identifikacije nekoliko svjedoka, a potom je izgubio i žalbu. Nakon toga je zatražio i DNK analizu, a ja sam tijekom žalbenog postupka uspio testirati dio žrtvine odjeće koja prije toga nije bila testirana. Na kraju je analiza tog djela odjeće dokazala da je moj klijent nevin te je pušten na slobodu. Drugi primjer je slučaj ubojstva u kojem je žrtva bila dvadeset puta ubodena nožem koji je nađen tri gradska kvarta od mjesta ubojstva. Državno odvjetništvo je na suđenju utvrdilo da taj nož nije oružje kojim je počinjeno ubojstvo jer na njemu nisu pronađeni DNK tragovi žrtve. Tijekom žalbenog postupka ustanovio sam da su dijelovi dokumenata DNK analize promijenjeni i izostavljeni, a uoči same žalbene rasprave dobio sam dozvolu da pregledam originalne dokumente koji su dokazali da je riječ o oružju kojim je nedvojbeno počinjeno ubojstvo i na njemu su pronađeni DNK tragovi žrtve i treće osobe, što je bilo dovoljno da se moj klijent oslobodi i da se pronađe pravi počinitelj ubojstva koji je identificiran jer je njegov DNK bio u bazi podataka. Moj klijent je na kraju oslobođen nakon što je nevin u zatvoru proveo osam godina. I u ovom slučaju je bio niz svjedoka koji su krivo identificirali mog klijenta kao počinitelja ubojstva.

NACIONAL: Koliko je teško ljudima u tužiteljstvu priznati da su zatvorili nevinu osobu?

Definitivno je u početku za tužiteljstvo bilo teško priznati da su napravljene velike greške i da su nevini ljudi završili u zatvoru, pogotovo zato što tužiteljstvo smatra da u slučaju zastupaju žrtvu i njenu obitelj. Zbog toga im je teško shvatiti da je osoba koja je pogrešno osuđena također žrtva. Međutim, u posljednje vrijeme tužiteljstvo sve više prihvaća stvarne činjenice koje govore da je dio onih koji su završili u zatvoru nevin. Tako je u Chicagu osnovan poseban odjel unutar tužiteljstva koji radi reviziju slučajeva na zahtjev branitelja ili nekih institucija. Cilj tih revizija je da ustanove jesu li u procesu napravljene neke pogreške i ako se ustanovi da ih ima, onda se zatvorenici puštaju na slobodu. Zato je tužiteljstvo promijenilo stavu prema takvim slučajevima i stalo im je da se dokaže prava istina o pojedinim slučajevima, a ne samo da se dobije presuda pa makar ona bila i za nevinog čovjeka.

NACIONAL: Kakva je suradnja s policijom u tim slučajevima?

Suradnja s policijom je ponekad teška, ali kada je riječ o DNK analizi uglavnom dobijemo suglasnost tužiteljstva ili sudski nalog da napravimo ta testiranja pa policija jednostavno nema izbora i mora surađivati s nama. U jednom slučaju DNK analizu su radili tehničari policije države Illinois i bio sam jako zadovoljan s poslom koji su obavili. Jednom kada se priča zakotrlja i kada dobijemo ili sudski nalog ili dozvolu tužiteljstva, onda je suradnja s policijom vrlo dobra.

NACIONAL: Je li vam poznat podatak koliko je do sada u SAD-u oslobođeno ljudi na temelju DNK analize?

Otkako se 1989. godine počela koristiti DNK analiza, čini mi se da je u SAD-u oslobođeno oko 325 osoba koje su bile osuđene za zločine koje nisu počinile.

NACIONAL: Neki od njih su čekali izvršenje smrtne kazne.

Da, neki od njih bili su zatvoru i čekali su izvršenje smrtne kazne. U cijeloj državi do sada je oslobođeno oko 60 osoba koje su čekale izvršenje smrtne kazne i koje su oslobođene na temelju DNK analize.

NACIONAL: Je li ikada DNK analizom naknadno dokazano da je smaknuta osoba bila ipak nevina?

Koliko je meni poznato, takvi slučajevi ne postoje. Postoje glasine da ih je bilo, ali mislim da službeno još takav slučaj nije zabilježen. Tehnički je moguće da dođe do revizije cijelog postupka, ali to je iznimno rijetko. Međutim, u SAD-u su sve češći slučajevi gdje guverneri pojedinih država jednostavno suspendiraju izvršenje svih smrtnih kazni. Takav je slučaj i s Illinoisom gdje je guverner zbog velikog broja slučajeva u kojima su navodni počinitelji oslobođeni na temelju DNK analize, jednostavno stavio moratorij na sva izvršenja smrtnih kazni.

NACIONAL: Podržavate li smrtnu kaznu?

Dok sam bio mlađi podržavao sam smrtnu kaznu jer sam odrastao u obitelji u kojoj su svi vjerovali da je smrtna kazna pravedna u slučaju da neka osoba oduzme život drugoj. Međutim, kada sam postao odvjetnik i kada sam neko vrijeme proveo baveći se kaznenim pravom, postao sam protivnik smrtne kazne i to ne iz nekih filozofskih razloga, nego zbog velikog broja grešaka koje se događaju u pravosudnom sustavu.

PROFESOR S PRAVNOG FAKULTETA U ZAGREBU DAVOR DERENČINOVIĆ, STEVEN W. BECKER I BIVŠI MINISTAR ZNANOSTI DRAGAN PRIMORACFoto: Saša Zinaja

NACIONAL: U svom izlaganju ste rekli da je najveći problem oslanjanje na svjedoke i njihovu identifikaciju potencijalnih izvršitelja kaznenih djela.

Postoji jedan nevjerojatan podatak da je u 70 posto slučajeva u kojima je došlo do oslobađanja zatvorenika zbog DNK analize, došlo do krive identifikacije svjedoka. Taj podatak govori koliko je identifikacija koju rade svjedoci loš dokazni materijal i da se ne bi smjelo nekoga osuditi samo na temelju izjava svjedoka, pa i da tri ili četiri svjedoka identificiraju nekoga kao potencijalnog počinitelja zločina. Bilo je slučajeva kada su pojedini ljudi osuđivani na dugogodišnje kazne zbog svjedočenja tri ili četiri svjedoka, a da bi kasnije DNK analiza pokazala da su nevini. To pokazuje da ljudi ponekad dođu do zaključka da su vidjeli nešto što nije točno i da ljudski um vrlo lako može pogriješiti prilikom identifikacije jer je podložan različitim vanjskim utjecajima.

NACIONAL: Postoje li i slučajevi gdje su osobe priznale zločin, a DNK analizom je dokazano da su nevine?

Da, to je vrlo zanimljivo i to se dogodilo u nekoliko slučajeva. Postoje mnoga istraživanja koja proučavaju zbog čega ljudi priznaju neke zločine koje nisu napravili. Ponekada štite nekoga iz svoje obitelji, a ponekad su ta priznanja iznuđena od policije. To je vrlo zanimljiv fenomen u ljudskom ponašanju koji često loše završava za one koji priznaju da nešto učinili jer u državama poput Illinoisa, jednom kada priznate zločin i kada se nagodite, više nemate pravo na žalbu pa vas čak ni DNK analiza ne može osloboditi.

NACIONAL: Imate li podatke o tome koliko je porasla stopa riješenih slučajeva u SAD-u otkako se koristi DNK analiza?

Nažalost taj podatak mi nije poznat, ali je zanimljiv podatak koji pokazuje da je u čak 50 posto slučajeva u kojima je DNK analizom dokazano da su osuđene osobe nevine istovremeno pronađen i pravi počinitelj zločina. Dakle, ne samo da DNK analiza nekoga oslobađa krivnje, nego istovremeno pronalazi i pravoga krivca za zločin.

NACIONAL: Koliko je tehnologija analize DNK uzoraka napredovala posljednjih nekoliko godina?

Došlo je do velikog napretka u tehnologiji DNK analize. Do prije nekoliko godina moglo se sa sigurnošću od 70 posto tvrditi da DNK uzorak pripada određenoj osobi, a danas je točnost identifikacije gotovo stopostotna i ako se test ispravno napravi, mogućnost pogreške zapravo i ne postoji. Isto tako moguće je napraviti i kopije DNK uzorka, što znanstvenicima omogućava da testiraju dokaze. Tu posebno mislim na stanice kože koje se donedavno nisu mogle testirati za DNK. Tako su jednog mog klijenta osuđenog za silovanje oslobodili tek nakon što se pojavila mogućnost DNK testiranja na stanicama kože.

NACIONAL: Koje su razlike između SAD-a i Europe kada je u pitanju korištenje DNK uzoraka u rješavanju zločina?

Mislim da razlike u tehnologiji nisu toliko velike, ali baze podataka u Europi nisu toliko opsežne kao one u SAD-u. Čini mi se da je razlog tome što u Europi više brinu o zaštiti osobnih podataka i zaštiti ljudskih prava, a drugi razlog je taj što u državama poput Hrvatske nema toliko teških i nasilnih zločina kao u SAD-u pa zbog toga opsežne baze podataka nisu ni potrebne. U SAD-u je Vrhovni sud nedavno donio presudu kojom se dozvoljava da se svakome tko je uhićen uzme DNK uzorak. Ja sam protiv toga i smatram da se upravo zbog zaštite ljudskih prava nikome ne bi smjelo uzimati DNK uzorak sve dok nije optužen za neki teški zločin poput ubojstva ili silovanja. Zbog odluke Vrhovnog suda naglo je povećana DNK baza u SAD-u i to može s jedne strane biti dobro za one koji su pogrešno osuđeni, ali s druge strane postavlja se pitanje može li netko na osnovi prikupljenog DNK uzorka biti osuđen za zločin koji je počinio u prošlosti. Mislim da je nemoguće da se nešto tako uskoro dogodi i Europi.

NACIONAL: Postoji li mogućnost zlouporaba baza podataka od znanstvenih institucija i osiguravateljskih tvrtki?

Baze podataka trebale bi se koristiti samo za potrebe zakonodavnih organa poput policije ili tužiteljstva, ali je moguće da dođe do nekih zlouporaba. Zbog toga u SAD-u imamo oštre zakone koji sprečavaju da se DNK uzorci koriste u znanstvene ili medicinske svrhe bez prethodnog odobrenja ili sudskog naloga. Nadam se da će i u budućnosti zakonska regulativa štiti pravo na privatnost onih čiji se uzorci nađu u bazama podataka.

NACIONAL: Možete li reći nešto više o suradnji s Draganom Primorcem i Davorom Derenčinovićem koji su vas i pozvali u Hrvatsku?

Naša suradnja je vrlo dobra i nadam se da će uspjeti u nastojanju da se i u Hrvatskoj usavrši i dovrši baza podataka slična onoj u SAD-u, ali naravno s puno manje uzoraka. Profesor Primorac je jedan od vodećih znanstvenika na ovom području i već godinama surađuje s najboljim stručnjacima koji se bave DNK analizom u SAD-u, a sve to radi da bi i u Hrvatskoj zaživjela neka vrsta Projekta nevinosti, pomoću kojeg bi se oslobodile nevine osobe koje su trenutno u zatvoru.

NACIONAL: Ima li Hrvatska potrebnu tehnologiju da bi se to ostvarilo?

Čini mi se da je tehnologija u Hrvatskoj vrlo dobra i da imate laboratorije u kojima se mogu bez većih problema raditi jednake stvari koje rade najbolji laboratoriji u SAD-u, a koje su potrebne da bi se realizirao jedan projekt poput Projekta nevinosti.

NACIONAL: Možete li nam za kraj reći kakav je vaš stav prema TV serijama koje su popularizirale forenzičke znanosti i približile ih prosječnoj osobi koja o toj temi nije puno znala?

Odlično pitanje i moj odgovor će vas vjerojatno iznenaditi. Vjerovali ili ne, takve su serije zaista pomogle američkom pravosudnom sustavu i to pogotovo braniteljima. Kao što vam je poznato, u SAD-u imamo sustav suđenja pred porotom, a otkako su se počele prikazivati serije poput “CSI”-ja porotnici su zainteresiraniji za suđenje i očekuju da tužitelji prezentiraju bolje dokaze. Porotnici očekuju od tužiteljstva da provedu ispravna forenzička testiranja i tužiteljstvo vrlo teško može očekivati pobjedu ako ne prezentira dobre forenzičke dokaze. Među odvjetnicima u SAD-u to zovemo CSI-efekt.