Objavljeno u Nacionalu br. 672, 2008-09-29

Woody Allen, slavni redatelj, govori o novoj romantičnoj komediji ‘Vicky Cristina Barcelona’ koja se uskoro počinje prikazivati u hrvatskim kinima

Iako će uskoro proslaviti 73. rođendan, Woody Allen i dalje ne gubi smisao za humor, kao ni smisao za režiranje dobrih filmova. Dokazao je to svojim novim filmom “Vicky Cristina Barcelona”, romantičnom komedijom koju su kritičari ocijenili njegovim dosad najkomercijalnijim filmom, u što će se publika moći uvjeriti od 2. listopada, kada se film počinje prikazivati u hrvatskim kinima. Priča počinje dolaskom dviju prijateljica, Vicky (Rebecca Hall) i Cristine (Scarlett Johansson), na ljetni odmor u Barcelonu. Ondje upoznaju nekonvencionalnog slikara Juana Antonija (Javier Bardem) koji im ne nudi samo pomoć pri razgledavanju grada nego i strasnu vezu utroje. Racionalna Vicky je šokirana, nju čeka zaručnik u Americi, dok strasna Cristina prihvaća prijedlog. Iako se s vremenom Vicky također zainteresira za Juana Antonija, ljubavni se trokut komplicira kad se u njegov život vrati njegova bivša supruga María Elena (Penélope Cruz).

Nakon što je desetljećima posvećivao filmove svom New Yorku, od “Annie Hall” i “Manhattana” 70-ih, “Hannah i njezinih sestara” 80-ih, te “Moćne Afrodite” i “Svi kažu volim te” 90-ih, Allen je prije nekoliko godina odlučio snimati filmove u Europi, te je “Završni udarac”, “Scoop” i “Cassandra’s Dream”, s promjenjivim uspjehom, snimio u Londonu. Ipak, otkrio je Scarlett Johansson kao svoju novu muzu, spojio je s najatraktivnijim španjolskim glumcima Penélope Cruz i Javierom Bardemom te im dodao malo poznatu Rebeccu Hall. Budući da “Završni udarac” i “Cassandra’s Dream” nisu bile komedije, Allen se ovim filmom vraća svojoj poznatoj duhovitosti. Duhovit je bio i u ekskluzivnom intervjuu za Nacional, gdje je jedini problem bio onaj koji ga muči već deset godina – nagluhost zbog koje morate glasno i razgovijetno postavljati pitanja.

NACIONAL: U vašem novom filmu “Vicky Cristina Barcelona” seksualna strast je pokretač radnje, a takvi su bili i vaši filmovi 70-ih i 80-ih. Je li se promijenio utjecaj seksualne strasti na ljude?
– Ne bih rekao. Seksualna strast je univerzalna i bezvremenska tema, nije politička ili bilo kakva druga. I danas, kao i nekoć, seksualne situacije u koje upadamo su iste, kao i seksualni problemi koji nam se motaju po glavi. Ti su problemi isti i ostali su neriješeni. Iz nekog razloga seksualni problemi donose bol i komplikaciju ljudima i u tome smo vrlo malo napredovali. Ljudi su zbog seksa uvijek pravili budale od sebe, kako nekoć, tako i danas. Čak i najpametniji i najpristojniji ljudi rade najgluplje stvari pod utjecajem seksualne strasti.

NACIONAL: Ipak, ljubavni trokut i strastan poljubac između Scarlett Johansson i Penélope Cruz nešto je najseksepilnije što ste dosad prikazali u svojim filmovima.
– Uvijek sam smatrao da treba napraviti sve što je potrebno da se ostvari umjetnička svrha filma. Jako davno, kad je prikazan film “Bonnie i Clyde”, ljudi su govorili da u filmu ima previše nasilja. Moje je mišljenje bilo da je upotreba nasilja u tom filmu bila ispravna i da je ispunila svrhu filma. Dakle, nasilje i seks, ako ih treba prikazati u filmu, onda ih i prikažite. Ako smatram da mi u filmu trebaju prizori seksa, i to iz umjetničkih razloga, onda ću ih i snimiti. U filmu “Vicky Cristina Barcelona” snimio sam onoliko koliko mi je bilo potrebno da istaknem svrhu. Snimanje te scene bilo je vrlo jednostavno, svi su bili vrlo profesionalni. Znate, kad snimate takvu scenu, cijela atmosfera nije nimalo seksi. Javier Bardem je to sjajno obavio, ali moram priznati da sam njega odabrao za glavnu ulogu jer vrlo slabo poznajem ostale španjolske glumce. Da nisam dobio Bardema i Penélope Cruz za ovaj film, ne znam što bih. Oni su dvoje prekrasnih, karizmatičnih i sjajnih glumaca. Trebao sam glumce koji govore i španjolski i engleski i ne znam što bi se dogodilo da su mi njih dvoje rekli da imaju drugih obveza i ne mogu naći vremena za moj film. Zapravo, dok sam snimao, nisam bio svjestan koliko sam sretan što ih imam. Penélope Cruz je odmah pristala, Bardem također, a ja u tom trenutku nisam bio svjestan koliko je važno to što su oboje pristali. Mislio sam da je to sasvim normalno, a bez njih bih, zapravo, bio mrtav.

NACIONAL: Iako se “Vicky Cristina Barcelona” smatra vašim povratkom komedijama, ipak je to u biti drama u kojoj opisujete sudbine triju žena različitih karaktera.
– Film “Vicky Cristina Barcelona” ljubavna je komedija, ali kad vidite kraj filma, shvaćate da se radi o nečem ozbiljnijem. Ovaj film ima elemente romantike i elemente komedije, ali ispod svega je tužna priča. Kad na kraju filma dvije djevojke napuste Barcelonu, vidite da Vicky nije sretna što će se uskoro udati, Cristina je u traganju, i nitko nije sretan. Kako nema egzaktne znanosti o ljubavi, tako svi ovi likovi nisu na kraju priče ništa pametniji nego prije. Kad muškarac sretne ženu, to je nešto sasvim novo, i muškarac ne može reći “imao sam šest žena pa ću svoje dosadašnje znanje o njima primijeniti na ovu vezu”. To vam je kao snimanje filmova. Možete ih snimiti jako puno, ali nikada niste naučili ništa iz toga. Ako redatelji s puno filmova imaju puno iskustva, zašto im se događaju loši filmovi? Rade loše filmove jer iskustvo ne znači ništa. Novi film znači nove probleme i nova pravila igre kakva prije niste imali i niste se pripremili za njih.

NACIONAL: Zašto više ne glumite u svojim filmovima?
– Uskoro ću se vratiti glumi, to što nisam glumio u posljednje vrijeme dogodilo se sasvim slučajno. Glumio sam u filmu “Scoop” sa Scarlett Johansson, ali nisam mogao glumiti u filmu “Završni udarac”, nisam mogao glumiti u filmu “Cassandra’s Dream”, i nisam mogao glumiti u ovom filmu jer u njemu nije bilo ni lika što bih ga mogao vjerno odglumiti. Možda sam se u ovom filmu mogao pojaviti kao narator, ali nisam htio da publika bude previše koncentrirana na naraciju samo zato što sam ja narator. Neka gledaju film i ne razmišljaju o meni. Mislim da bi bilo vrijeme da se pojavim kao glumac, jer je prošlo već nekoliko godina otkako sam se posljednji puta pojavio kao glumac. Ako dugo ne glumite pa se nakon pauze pojavite na filmu, publika će reći “pogledaj ga kako je ostario”. No, ako se redovito pojavljujete kao glumac, ljudi i ne primjećuju da ste ostarili.

NACIONAL: Iako se ne pojavljujete kao glumac, iznimno ste produktivni kao redatelj.
– Jako puno godina ljudi su mislili da sam neurotičan, i to samo zato što sam u filmovima glumio neurotične osobe. Glumio sam ih jako uvjerljivo tako da su ljudi mislili da sam i ja sam neurotičan. Uopće nisam, ja sam samo produktivan. Znate, ustanem ujutro, radim, pišem, režiram film, montiram ga, kad to završim krećem s novim filmom, vježbam sa svojim jazz sastavom i tako dalje. Dakle, vrlo sam produktivna osoba, ujedno sam i vrlo discipliniran, ali nisam nikakav ekscentrik, što jako puno ljudi misli. A to misle samo zbog mojih uloga u filmovima.

NACIONAL: Kako izgleda kad pišete scenarij za film?
– Uvijek radim kod kuće. Najčešće legnem na krevet, uzmem papir i kemijsku olovku i počnem pisati. Zatim se preselim za svoj pisaći stroj i otipkam to što sam napisao jer je tako čitljivije. Najteže je kada nemam ideju o čemu bih pisao. Sjedite, gledate u prazno, i to može trajati danima, na kraju sam potpuno iscrpljen. Moja supruga tada me zna pitati “zašto si tako iscrpljen, pa cijelog si dana samo sjedio”. Znam, ali osjećam se grozno. Kad napokon dobijem ideju, kad počnem pisati, to tako oslobađa. Tada počinje zabava, scenarij za “Vicky Cristinu Barcelonu” napisao sam za tri tjedna. Ali dani prije početka pisanja su odvratni. Kad počnem pisati, smijem se vlastitim rečenicama, sretan sam što mi takve ideje padaju na pamet, pišem sa zadovoljstvom.

NACIONAL: Nakon Londona, ovaj ste film snimili u Barceloni. Znači li to da ste preboljeli New York?
– Volim snimati filmove u Europi i volio bih tako i nastaviti. Na Europu uvijek gledam romantično, jednako kao što gledam New York. Ljudi su mi često govorili “vi New York prikazujete tako romantičnim, ali on nije takav. Martin Scorsese prikazuje stvarni New York, Spike Lee prikazuje stvarni New York, ali vaš New York je grad iz mašte.” To je istina, slažem se s tim prigovorima, i na isti način, kroz romantične naočale, gledam na Europu, onako kako to čini Cristina u ovom filmu, kao na nešto misteriozno, boemsko, istančano, kulturološki komplicirano, seksualno i umjetnički napredno. Možda sve to nije istina, ali ako nije, nemojte mi to govoriti.

NACIONAL: U karijeri ste uvijek imali probleme s financiranjem svojih filmova, bez obzira na to koliko ste bili uspješni. Je li se situacija promijenila sada, kad snimate u Europi?
– Istina, uvijek imam financijskih teškoća. Kad se “Završni udarac” pojavio u kinima postigao sam komercijalni uspjeh. Mislim da je to moj financijski najuspješniji film koji sam ikada napravio. Nakon tog uspjeha mislio sam da ću moći snimati film kakav god hoću, da će biti lako naći novac, ali to se nije dogodilo. Problemi pri pronalaženju financijera ostali su kakvi su bili i prije, jer ljudi ne vole staviti novac u vrećicu, dati vam je i reći “u redu, novac je ovdje, javite mi se kad završite snimanje”. Radije kažu “dat ću vam novac, ali prvo mi objasnite o čemu se u filmu radi”, a ja ne volim govoriti unaprijed o svojim filmovima. Onda me pitaju tko će glumiti, hoće li biti poznatih glumaca, a ja ne volim ni to otkrivati. Zato stalno tražim ljude koji će mi reći “vjerujemo ti, sviđaju nam se tvoji filmovi, evo ti novac”. A ne tražim puno novca. Ja trebam samo 15 milijuna, milijun više ili manje, i uvijek mi je teško naći taj novac.

NACIONAL: Koliko god volite Europu, vaš novi film “Whatever Works” s Larryjem Davidom snimali ste se u New Yorku.
– I taj sam film htio snimati u Europi, radni dio, snimanje, trebao sam obaviti ljetos. No producenti su mi rekli kako se boje da će tijekom ljeta započeti veliki štrajk glumaca te bi bilo dobro da film počnem snimati što prije, i to u New Yorku. Producenti su mi postavili uvjete i kratak rok, a kako mi djeca pohađaju školu u New Yorku, nisam ih mogao izvući iz škole i dovesti sa sobom u Europu. Stoga sam morao snimati u New Yorku. A New York je vrlo skup grad za snimanje filma. U posljednje četiri godine, koliko snimam u Europi, troškovi u New Yorku su strašno porasli, tako da mi je jako teško snimati film u New Yorku. Drugi razlog za snimanje filma u New Yorku je taj što snimam film, komediju, s Larryjem Davidom, sjajnim američkim televizijskim komičarom. On nikad nije glumio u filmovima, osim u moja dva, “Dani radija” i “Priče iz New Yorka”. To su bile male uloge, ali vrlo zabavne. Otad je postao jako važna osoba.

NACIONAL: Prijateljica mi je rekla da bira dečke ovisno o tome vole li vaše filmove. Jeste li svjesni da su vaša publika pametni i visokoobrazovani ljudi sa stilom?
– Ma, to je čista slučajnost. Ako napravite jako puno filmova kao ja, neki od njih značit će za njih nešto posebno. To vam je kao da nešto bacate u zid, nešto od toga će se odbiti od zida, a nešto zalijepiti. Uporno snimam nove filmove nadajući se da će oni nešto značiti ljudima. U nekima će ljudi prepoznati svoje živote, svoje osjećaje, ali sve je to slučajnost.