Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave Mola i čovjek koji je optužen da je s deset milijuna eura podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera da Molu prepusti upravljačka prava u Ini, osobno je potpisao prvi ugovor o suradnji s Josipom Petrovićem. Osim njega, taj ugovor s Petrovićem potpisao je i potpredsjednik Mola Zoltán Áldott, koji usporedo i danas obnaša funkciju predsjednika Uprave Ine. Nacional ekskluzivno objavljuje originalnu verziju tog prvog ugovora, inače sastavljenog na engleskom jeziku koji je potpisan svega par dana nakon što je Petrović prestao biti član Uprave Ine.

TAJ UGOVOR JE TEMELJ SVIH UNOSNIH PLAĆANJA koja je Mol izvršio prema tvrtki Josipa Petrovića, a potom posredno i prema tvrtki u vlasništvu supruge prvog potredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Prvi ugovor o njihovoj suradnji trajao je dvije godine, a Petroviću se plaćalo 12.000 eura mjesečno, uz mogućnost da mu nakon svakih šest mjeseci isplati još 30.000 eura, što je također redovito isplaćivano. U tom konzultantskom ugovoru između Mola i Petrovića ne navodi se pod kojim uvjetima Petrović može angažirati podizvođače, odnosno u konkretnom slučaju suprugu Tomislava Karamarka. Međutim, navodi se da se sve opaske vezane uz taj ugovor trebaju pismeno dostaviti Hernádiju ili Áldottu.

U draftu nepotpisane verzije nastavka tog ugovora za 2015. i 2016. koju je objavio Jutarnji list, kada je Petrovićeva suradnja s Anom Karamarko već odavno u tijeku, konstatira se da Mol odobrava Petroviću korištenje eksperta ili agencije kao podizvođača iz područja komunikacija po njegovu odabiru od 1. siječnja 2015. Otkriće tog dokumenta pokazuje da je Mol sredinom proteklog tjedna medijima poslao priopćenje u kojem neistinito tvrdi da Ana Šarić Karamarko nikada i izravno i neizravno nije bila konzultant Mola. Sve to pokazuje da sudionici ove afere teško mogu braniti ono što se otkrilo, ali i da je puna istina o pravoj prirodi poslovno-prijateljsko-političkih odnosa svih protagonista tog skandala, po svemu sudeći, puno ružnija no što se dosad objavljivanjem autentične dokumentacije dokazalo.

SADRŽAJ PRVOG UGOVORA IZMEĐU MOLA I PETROVIĆA otkriva da je u neodrživom sukobu interesa i Áldott. Zašto je Áldott u sukobu interesa, najbolje je objasnila suradnica Mola Ilona Fodor, čije je svjedočenje ispred UNCITRAL-a Nacional objavio 19. travnja. Ona je svoj svjedočki iskaz dala 16. listopada 2015. Na strani Mola bila je uključena u osjetljive pregovore s hrvatskom vladom vezano uz međusobne odnose dviju strana u Ini. Svoj iskaz davala je u dva navrata, a najzanimljiviji dio njenog iskaza svakako je onaj u kojemu je odgovarala na pitanja zastupnika hrvatske vlade koje je zanimalo kakva je priroda odnosa između Mola i poduzetnika Josipa Petrovića.

Zastupnici hrvatske vlade iz američke odvjetničke tvrtke Patton Boggs nisu bili sigurni postoji li uopće ikakav stvarni poslovni odnos između Mola i Josipa Petrovića ili je taj odnos zapravo urbani mit, odnosno fikcija. Ilona Fodor objasnila je da taj odnos nije fikcija te je pravnim zastupnicima hrvatske vlade odgovorila da se Petrović zapravo bavi političkom špijunažom u korist mađarskog Mola. Sukus usluga koje on Molu pruža zapravo se svodi na osiguravanje i razvijanje kontakata s vođama lokalne hrvatske političke elite, kako bi se učinkovito unaprijedili interesi mađarskog Mola.

“IZMEĐU SIJEČNJA 2013. pa sve do konca 2014. osobno sam bila glavna točka kontakta između Mola i Petrovića. Molov sporazum s njim nije fikcija. Petrović osigurava usluge vezane uz javna pitanja, uključujući politički obavještajni rad, odnosno politički intelligence i analize za Mol u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi”, izjavila je Ilona Fodor.

Petrovića je za te poslove, uz Hernádija, angažirao i Áldott, koji bi se istodobno trebao brinuti za interese Ine jer je ondje predsjednik Uprave.

ENGLESKI IZVORNIK SPORAZUMA o konzultantskom angažmanu u posjedu Nacionala potvrđuje da se opisani angažman Josipa Petrovića za Mol dogovarao na najvišim Molovim korporativnim razinama. Ugovor je potpisan 14. veljače 2011. s trajanjem od dvije godine, svega četiri dana nakon što je Petrović prestao biti član Uprave Ine. Petrović je tijekom svog angažmana u Upravi Ine, prvenstveno trebao zastupati i štititi interes Ine, a time posredno i Republike Hrvatske, čiji su ga službenici imenovali na tu funkciju.

U subotnjem izdanju Jutarnjeg lista objavljen je prijevod drafta nastavka suradnje Mola i Petrovića za 2015. i 2016. U svojoj biti opis Petrovićeva posla istovjetan je onomu što se definiralo još u veljači 2011.

Svoju analizu zbivanja na energetskom, prvenstveno naftnom tržištu u Hrvatskoj i regiji, Petrović je trebao tek telefonski javljati u Mol. U konzultantskom ugovoru iz 2011. čak se ne navodi ni kome konkretno treba uputiti telefonski poziv, pa se može opravdano tvrditi da je Petrović mjesečno na račun Peritus savjetovanja primao 12 tisuća eura kao naknadu za telefonsku komunikaciju s Hernádijem i Áldottom. Taj iznos se u sljedećim godinama povisio, po svemu sudeći, upravo za onaj iznos koji je počeo isplaćivati tvrtki Ane Karamarko.

U dijelu pravosudnih krugova sumnja se da je Mol Petrovića angažirao i kako bi se dijelom nagradio njegov minuli rad u Ini. On je kao osoba od naročitog povjerenja bivšeg premijera Ive Sanadera svjedočio možda i ključnim sastancima između Sanadera i Hernádija na kojima se, prema dubokom uvjerenju Državnog odvjetništva, dogovaralo plaćanje mita Sanaderu za predaju kontrole nad Inom u mađarske ruke.

“Upitno je je li zakonito da Áldott, koji istodobno obnaša i funkciju predsjednika Uprave Ine, angažira bivšeg člana Uprave Ine da radi za Mol. Áldott je kao prvi čovjek Ine svakako morao biti upoznat s Međudioničkim ugovorom između hrvatske vlade i Mola, koji u članku 9. izričito zabranjuje takav angažman. U tom dijelu ugovora navodi se da od potpisa tog ugovora do isteka tri godine od njegova prestanka, ugovorne strane trebaju uložiti razuman napor kako se ne bi dogodilo da Mol može pristupiti, agitirati, nagovarati ili zaposliti i ponuditi angažman ili posao ili na drugi način nastojati namamiti iz Ine bilo koju osobu koja u to vrijeme jest ili je u prethodna tri mjeseca bila zaposlenik, dužnosnik ili direktor Ine, u svrhu toga da se specifična znanja i sposobnosti te osobe koriste za ili u korist bilo koje osobe koja obavlja poslove koji konkuriraju poslovanju Ine. Ne treba zaboraviti ni to da su, iako su Vlada i Mol nominalno strateški partneri u Ini, Ina i Mol međusobno odvojene tvrtke i tržišni konkurenti”, tvrde izvori koji su Nacionalu dostavili kopiju ugovora koji su potpisali Hernádi, Áldott i Petrović.

TVRDI SE DA SU ÁLDOTT I PETROVIĆ potpisom konzultantskog angažmana prekršili i odredbe Ugovora o međusobnim odnosima dioničara (hrvatska vlada i Mol) iz 2003. “U dijelu tog ugovora konstatiralo se da Mol ne smije koristiti zaštićene podatke u svrhu pribavljanja bilo koje komercijalne prednosti za bilo koje povezano društvo Mola koje bi proizišle iz posjeda zaštićenih podataka. Petrović je kao član Uprave Ine svakako imao pristup tim podacima i hrvatska javnost trebala bi mu valjda vjerovati na riječ da ih za izdašne honorare Mola nije učinio dostupnima svom novom poslodavcu. Uz sve navedeno, posebno je intrigantno zašto je uopće Áldott trebao biti supotpisnik ugovora o konzultantskom angažmanu s Petrovićem”, navodi izvor upućen u zbivanja u Ini. Ako bi se doznalo kakav je Petrovićev menadžerski ugovor u Ini, lako bi se moglo provjeriti je li Petrović lagao kada je u ugovoru s Molom konstatirao da kao ugovorna strana nema nikakvog sukoba interesa u pružanju opisane usluge Molu.

Hernádi je u travnju 2014. uoči izricanja osuđujuće presude Vrhovnog suda Ivi Sanaderu za primanje mita upravo od Hernádija, dao intervju RTL-u u kojemu je iznio niz tvrdnji na koje je reagiralo Državno odvjetništvo. On je u tom intervjuu izjavio da nije došao u Hrvatsku dati iskaz na suđenju Sanaderu jer ga Državno odvjetništvo nije uredno ni pozvalo, da nikakvog mita nije bilo, a iznio je i niz drugih tvrdnji s ciljem obrane od optužbi. Tvrdnje su bile takve da se, iako to rijetko čini, o tome ekstenzivno očitovalo i Državno odvjetništvo.

“U DANIM IZJAVAMA OKRIVLJENIK ZSOLT TAMAS HERNADI iznio je bezbroj neistinitih tvrdnji na koje DORH i USKOK odgovaraju da okrivljenik na to ima pravo, budući da sukladno Zakonu o kaznenom postupku okrivljenik može iznositi svoju obranu onako kako smatra da je to za njega najpovoljnije, pri čemu nije dužan govoriti istinu. Naglašavamo, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, odnosno USKOK, u lipnju 2011. godine pokrenulo je istragu, a u ožujku 2014. godine je protiv okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija podiglo optužnicu te protiv njega nikada nije Mađarskoj ustupilo kazneni progon. Dakle, u Mađarskoj protiv okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija nikakva istraga nije vođena, već je u Mađarskoj istraga obustavljena protiv nepoznatog počinitelja uz obrazloženje da počinjene radnje nisu kazneno djelo. Isto tako, netočni su navodi okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija da mu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije uputilo poziv za ispitivanje i da nije upoznat s time da se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak. Naime, USKOK je u više navrata putem međunarodne pravne pomoći od nadležnih tijela Mađarske tražio njegovo ispitivanje u svojstvu okrivljenika.
Međutim, mađarska nadležna tijela su u četiri navrata odbila udovoljiti zamolnicama pozivajući se na zaštitu mađarskih nacionalnih interesa, navodeći da bi ispitivanje okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a, ugrozilo mađarske nacionalne interese jer bi to štetno utjecalo na funkcioniranje MOL-a, a posredno i na gospodarsku i financijsku stabilnost Mađarske, kršilo interese nacionalne sigurnosti i predstavljalo prijetnju za sigurnost Mađarske. Ni nakon pristupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije te raspisivanja tjeralice i izdavanja europskog uhidbenog naloga protiv okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija, nadležna tijela Mađarske po istome nisu postupila.

TAKOĐER SU MAĐARSKA NADLEŽNA TIJELA u ovom predmetu odbila udovoljiti zamolnici USKOK-a za međunarodnu pravnu pomoć i za ispitivanje svjedoka Imre Fazakasa, posredstvom kojeg je isplata mita realizirana, ponovno uz obrazloženje da bi ispitivanje i ovog svjedoka također ugrozilo mađarske nacionalne interese. Upravo suprotno, davanjem mita bivšem premijeru za zaključenje predmetnih ugovora, ugroženi su nacionalni interesi i energetska neovisnost Republike Hrvatske.

Okrivljeniku Zsoltu Tamasu Hernadiju nesumnjivo je poznato da se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodi postupak zbog podmićivanja predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ive Sanadera, što je više puta sam potvrdio u ovim izjavama. Naime, u kaznenom postupku u kojem je Ivo Sanader nepravomoćno osuđen zbog primanja mita upravo od okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadija, u svojstvu svjedoka je ispitan niz visokopozicioniranih osoba u MOL-u, a suđenju je redovito nazočio predstavnik MOL-a. Također je okrivljenik Zsolt Tamas Hernadi bio upoznat s terminom ispitivanja u Republici Hrvatskoj, a o svom ispitivanju u Hrvatskoj se u medijima i osobno očitovao, no odbio je odazvati se pozivu za ispitivanje i na taj je način opstruirao vođenje postupka.

U konačnici, netočni su navodi okrivljenika Zsolta Tamasa Hernadia da se odazivao svim pozivima u tzv. predmetu Spice. Naime, u tom je predmetu bio pozvan kao svjedok na raspravu kod Županijskog suda u Zagrebu, kojemu se odbio odazvati, a odbijeno je njegovo svjedočenje i putem videolinka, opet uz pozivanje na zaštitu MAĐARSKIH NACIONALNIH INTERESA.”

IZ OVOG PODUŽEG PRIOPĆENJA Državnog odvjetništva jasno se vidi da je Petrović, kao i kompletna hrvatska javnost, zapravo godinama morao biti svjestan da surađuje s osobom koja je na meti hrvatskog pravosuđa. Petrović se u tom postupku pojavio kao svjedok čiji je iskaz išao u prilog optuženima pa se može propitivati je li on tako svjedočio i zato što ga je Hernádi unosno plaćao za povremeno telefonsko kontaktiranje.

Poslovne veze s ruskom Migrit energijom

Ana Karamarko nije govorila istinu kada je u intervjuu za Jutarnji list izjavila da, osim s Josipom Petrovićem, nema nikakvu suradnju s klijentima iz energetskog sektora. Nakon što je to izjavila, do redakcije Nacionala stigao je promotivni materijal tvrtke Migrit energija. Radi se o njihovu projektu fotonaponske elektrane Orahovica 1. U njemu se navodi da je projekt u završnoj testnoj fazi priključenja na infrastrukturu HEP-a i da je izgrađen u skladu sa svim važnim administrativnim i tehničkim propisima. Nositelj tog projekta je tvrtka Sunstroom energija, čiji je pak osnivač Migrit energija. Direktorica te tvrtke je Oksana Dvinskykh. U promotivnom materijalu jasno se vidi da je njihov savjetnik za medije Ana Šarić koja je u međuvremenu promijenila prezime u Karamarko.

Zbog aktivnosti tvrtke Migrit energija, ali i zbog jednog zagonetnog putovanja u Finsku, Karamarko je privukao pozornost javnosti još sredinom srpnja 2015. Sofi Oksanen, mlada finska književnica koja u svojim romanima piše o nedavnoj prošlosti Estonije i Finske te o vezama tih dviju zemalja s bivšim SSSR-om, u razgovoru za Nacional 20. srpnja 2015. kao najveći politički problem u današnjoj Finskoj istaknula je političke napetosti u odnosima s Rusijom.

“Upravo smo saznali da će hrvatska kompanija Migrit solarna energija financirati gradnju finske nuklearne elektrane Hanhikiviki tvrtke Fennovoima, a koju želi preuzeti ruski Rosatom. Vlada je donijela odluku da izgradnja može krenuti samo ako barem 50 posto novca dolazi iz Finske. No finske kompanije nisu se oglasile, pa je idući korak bio taj da to može biti 50 posto novca iz bilo koje kompanije unutar EU. U nekoliko sati u Hrvatskoj se pronašao kandidat”, izjavila je za Nacional Sofi Oksanen.

Osim što zvuči nevjerojatno da bi neka hrvatska tvrtka uložila 158 milijuna eura u 6 milijardi eura vrijedan projekt nuklearne elektrane u Finskoj, što zvuči kao znanstvena fantastika, pozornost javnosti privukle su i tvrdnje da je vlasnica tvrtke Migrit solarna energija Oksana Dvinskykh bliska prijateljica predsjednika HDZ-a Karamarka i njegove supruge Ane. Potvrda o njihovu bliskom odnosu došla je iz finskih medija, u kojima je objavljeno da je 2. srpnja iz Zagreba u Helsinki doputovalo troje putnika iz Hrvatske: Karamarko, Ana Šarić i Oksana Dvinskykh. U Finskoj je tada prvorazredni politički prioritet bio pokušaj da se utvrdi je li tvrtka Migrit solarna energija samo paravan za ruski kapital koji unatoč sankcijama na taj način preko Hrvatske želi prodrijeti u Finsku.

Kako je tada objavio Jutarnji list, iz HDZ-a su dobili odgovor da je Karamarko u Finsku putovao radi samita europskih poslovnih lidera The Northern Light te da nema veze s tvrtkom Migrit solarna energija, međutim, kako poznaju Oksanu Dvinskykh koja je također išla na taj samit. U HDZ-u su rekli i da su sličan upit dobili od novinara iz Finske kojeg je zanimalo je li Karamarko razgovarao o tom projektu, ali su odgovorili da nije jer tada još kao predsjednik oporbene stranke nije imao kompetencije razgovarati o takvim projektima.

Oksana Dvinskykh 17. svibnja 2014. prisustvovala je Saboru HDZ-a u Ciboni, održanom uoči europskih izbora. Tom prilikom ona je sjedila blizu Andrije Hebranga, a predsjednik Karamarko se s njom srdačno pozdravio i izljubio. Ana Šarić bila je pak navedena kao osoba za kontakt tvrtke Migrit solarna energija. U intervjuu za Večernji list u veljači 2015., Ana Šarić pohvalila se kako njezina marketinška agencija Drimia, koju je osnovala s partnericom Anjom Lutilsky, odrađuje profesionalno zahtjevnije stvari uglavnom za strane klijente. Oksana Dvinskykh bila je u rujnu 2013. gošća i na otvaranju frizerskog salona Opium koji je Ana Šarić u Kaptol centru otvorila s partnericom Teom Matičević.

Oksana Dvinskykh je inače i direktorica tvrtke Titan nekretnine koja je predala ponudu za koncesiju za nekadašnje vojno odmaralište u Kuparima, a njezina tvrtka stoji i iza projekta izgradnje solarne elektrane u Orahovici koja je izgrađena 2012., za koju je Ana Karamarko već tada radila. Tada se pisalo da je u tom poslu riječ o ruskom kapitalu. Ti kontakti već u ljeto 2015. počeli su izazivati zabrinutost među Karamarkovim suradnicima jer im se činilo da bi njegovi razgranati kontakti mogli HDZ-u u nekim situacijama i naštetiti, posebno ako se dovoljno ne razjasni kakva je točno priroda njegovih odnosa s tim lobistima, čiji poslovni interesi privlače kontroverzni publicitet, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Sada se i ta situacija počela dodatno komplicirati jer je Ana Šarić prošli tjedan izjavila da nema nikakvih poslovnih veza s tvrtkama iz energetskog sektora, osim s tvrtkom Josipa Petrovića.