Nacional posjeduje opsežnu dokumentaciju koja otkriva da je premijer Andrej Plenković još od ljeta 2020. izravno informiran o kriminalnom trošenju javnog novca u režiji svojih stranačkih kolega u Imotskom – i to bivšeg gradonačelnika Ante Đuzela i njegovog dugogodišnjeg zamjenika i aktualnog gradonačelnika i saborskog zastupnika Ivana Budalića – ali taj kriminal očito tolerira. Dokumenti u posjedu Nacionala otkrivaju kako je Budalić od Plenkovića tražio da mu otpiše 13 milijuna kuna duga koji je nastao jer su HDZ-ovi lokalni političari nezakonito potrošili javni novac, da je Plenkoviću čak poslan draft odluke kojom bi Vlada taj otpis i službeno odobrila, ali se Plenković o tomu nije očitovao.

Naime, u lipnju 2020. Ministarstvo regionalnog razvoja, na čijem je čelu tada bio Marko Pavić, već je sastavilo prijedlog Odluke o otpisu duga Imotskom, koji je Vlada trebala prihvatiti. Vlada to nije učinila. S druge strane, nije učinjeno ništa da Fond za zaštitu okoliša taj iznos naplati iako za to postoje pravomoćne i ovršne odluke.

Fond to nije uspio učiniti, a moguće je i da se oklijeva samo zato što je evidentno da je s tim problemom premijer Plenković izravno upoznat pa se čeka njegov mig što napraviti. Nema drugog racionalnog i logičnog objašnjenja zašto taj dug još nije naplaćen.

Pa se zato može tvrditi da Plenković svojim pasivnim ponašanjem zapravo prešutno tolerira kriminal u režiji svojih stranačkih kolega. Ne samo da tolerira nego je jednog od njih, aktualnog gradonačelnika Imotskog Ivana Budalića, stavio na izbornu listu HDZ-a dovoljno visoko da ovaj bude izabran i za saborskog zastupnika. Nacional je kontaktirao Ured premijera i zamolio očitovanje o spornoj situaciji, ali do zaključenja ovog broja odgovor nije stigao.

Dug prema Fondu za zaštitu okoliša nastao je uglavnom tijekom mandata bivšeg gradonačelnika Imotskog Ante Đuzela (na slici), nakon kojeg je na vlast u tom gradu došao aktualni gradonačelnik Ivan Budalić. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Opširna dokumentacija u posjedu Nacionala pokazuje da je premijer, u najmanju ruku, znao za slučaj koji je star gotovo dva desetljeća i koji otvara pitanje netransparentnog trošenja novca. Ona ujedno otkriva nevjerojatne razmjere pogodovanja unutar Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a sve kako bi se spriječilo da u javnost izađu podaci o netransparentnom, kriminalnom trošenju javnog novca koje se pripisuje HDZ-ovim gradonačelnicima Imotskog.

Naime, zbog nenamjenskog trošenja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti za sanaciju odlagališta Kozjačić u Imotskom, Grad Imotski je pravomoćnom presudom bio dužan vratiti Fondu za zaštitu okoliša oko 13 milijuna kuna, ali do danas u blagajnu Fonda nije vraćena ni kuna iako je potpisan i Sporazum o obročnoj otplati duga, koji je zaključen u ljeto 2021., gotovo dva desetljeća nakon nenamjenskog konzumiranja milijuna kuna iz Fonda, pri čemu sanacija odlagališta do danas nije ni u povojima, dok otplata duga, usprkos zaključenom sporazumu, nije niti otpočela.

No već sami temelji sporazuma – čiji su detalji, prema informacijama koje je Nacional dobio od izvora iz Fonda, dogovarani u Uredu predsjednika Vlade u travnju ove godine – mogli bi imati teške posljedice za sve potpisnike ako se pokažu točnima brojke koje pokazuju službeni dokumenti Fonda za zaštitu okoliša, a koje je Nacional dobio na uvid. Naime, u tom sporazumu jedna od točaka glasi: “Sporazumne strane suglasno utvrđuju da je Grad Imotski, po pravomoćnoj i ovršnoj Presudi iz stavka 1. ovoga članka, dana 28. lipnja 2021. godine jednokratno na račun Fonda uplatio sredstva u iznosu 3.300.000,00 kuna. Potpisom ovog Sporazuma sporazumne strane suglasne su da je predmet Sporazuma reguliranje obročne otplate preostalog iznosa duga Grada Imotskog, po pravomoćnoj i ovršnoj Presudi iz stavka 1. ovoga članka, koji na dan 24. lipnja 2021. godine iznosi 9.811.894,24 kuna.”

Međutim, u kartici Grada Imotskog, koju Fond za zaštitu okoliša vodi za svaku općinu i grad u Hrvatskoj i koja je svojevrsni izvod prometa između Fonda i određenog grada, nema potvrde da je Grad Imotski izvršio navedenu uplatu od 3,3 milijuna kuna niti da je počeo s uplatama preostalog duga. U toj kartici, na kojoj je datum 17. rujna 2021., jasno stoji da je dug Grada Imotskog prema Fondu za zaštitu okoliša i dalje ogromnih 13 milijuna kuna. To znači da su čelnici Fonda za zaštitu okoliša i Grada Imotskog svjesno stavili pogrešne navode u pravno važeći sporazum, a ako se pokaže da je to doista točno, onda bi u cijeloj toj priči trebalo biti posla i za USKOK i DORH.

Po informacijama koje je Nacionalu otkrio izvor iz Fonda za zaštitu okoliša, dogovor o navedenom sporazumu postignut je na sastanku održanom 15. travnja 2021. godine u Uredu predsjednika Vlade RH, a kojem su prisustvovali gradonačelnik Imotskog Budalić te u ime Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mario Šiljeg i Siniša Kukić. Na tom je sastanku utvrđeno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. travnja 2017. godine postala pravomoćna 14. siječnja 2020. godine, a ovršna 11. travnja 2020. godine

S osnova pravomoćne i ovršne presude Grad Imotski na dan 21. travnja 2021. godine ukupno je dugovao Fondu iznos od 13.055.989,46 kuna, od čega iznos od 4.113.960 kuna na ime glavnice i iznos od 8.942.029,46 kuna na ime zakonskih zateznih kamata. Dogovoreno je da Grad Imotski, u znak dobre volje, izvrši jednokratnu uplatu iznosa ne manjeg od 3,2 milijuna kuna te nakon izvršene uplate podnese zahtjev za obročnom otplatom preostalog iznosa duga u dinamici koja njima odgovara, ali ne dužoj od devet godina. Dug Imotskog prema Fondu narastao je zahvaljujući zakonskim zateznim kamatama od 2005. do 24. lipnja 2021. više od tri puta od prvotnog iznosa glavnice, od 4.113.960 kuna na ogromnih 13 milijuna kuna, što će građani te HDZ-ove utvrde morati platiti na temelju sporazuma zaključenog s Fondom. No kao što je vidljivo iz službene kartice Fonda za zaštitu okoliša, jednokratna uplata do danas nije izvršena pa se postavlja pitanje je li cijeli sporazum fingiran samo kako bi se spriječile ovrha Grada Imotskog i sramota za tamošnjeg gradonačelnika, koji je ujedno i saborski zastupnik HDZ-a.

Cijela priča krenula je još krajem davne 2004. godine, kada je Fond za zaštitu okoliša donio odluku o neposrednom sudjelovanju u sufinanciranju programa sanacije odlagališta komunalnog otpada, a pravo na neposredno sudjelovanje, između ostalih jedinica područne i regionalne samouprave i jedinica lokalne samouprave, ostvario je i Grad Imotski.

Na temelju spomenute odluke Grad Imotski je 14. siječnja 2005. s Fondom zaključio Ugovor o korištenju sredstava Fonda za neposredno sudjelovanje Fonda u sufinanciranju programa sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić, a 22. ožujka 2005. godine sklopljen je Dodatak I. Ugovoru o korištenju sredstava Fonda za neposredno sudjelovanje Fonda u sufinanciranju programa sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić, na temelju kojeg je Fond promjenom u dinamici isplate isplatio sredstva u iznosu od 1.000.000 kuna te iznos od 2.500.000 kuna radi osiguranja uvjeta za odlaganje dijela otpada s odlagališta Donja Gora kod Podgore. Nešto kasnije, točnije, 2. lipnja 2005. godine, u Fondu je zaprimljen zahtjev Grada Imotskog za odobrenjem dodatnih sredstava u iznosu od 500.000 kuna za plaćanje troška PDV-a na kupljeni kompaktor, nakon čega je Odlukom direktora Fonda od 11. kolovoza 2005. godine, Gradu Imotskom uplaćeno 525.600 kuna iz već odobrenih sredstava sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić. Iz navedenog je jasno da je Fond na temelju Ugovora i Dodatka I. Ugovoru, u razdoblju od 31. siječnja do 16. kolovoza 2005. godine, putem četiriju isplata Gradu Imotskom isplatio iznos od ukupno 4.489.200 kuna, koji je u dijelu kompenziran 31. prosinca 2014. godine iznosom od 375.240 kuna.

Na temelju potpisanog ugovora Grad Imotski se, između ostalog, obvezao pribaviti lokacijsku dozvolu, izraditi glavni i izvedbeni projekt, troškovnik i ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu za izvođenje programa sanacije odlagališta najkasnije do 31. listopada 2005. godine. Budući da predmetne obveze nisu bile izvršene u roku, sklopljeno je ukupno sedam Dodataka Ugovoru kojima je navedeni rok produljivan te je konačno Dodatkom VII. osnovnog Ugovora o korištenju sredstava Fonda za neposredno sudjelovanje Fonda u sufinanciranju programa sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić, od 5. svibnja 2010. godine, sporazumno izmijenjena odredba članka 4. stavka 1. osnovnog Ugovora tako da se Grad Imotski obvezao ishoditi lokacijsku dozvolu, izraditi glavni i izvedbeni projekt, ishoditi Potvrdu na glavni projekt (pravomoćnu građevinsku dozvolu) za izvođenje programa sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić najkasnije do konca 2010. godine te uvesti izvođača u posao i započeti s izvedbom programa sanacije u roku od 90 dana od dana potvrđenog glavnog projekta.

Ono što je za cijeli slučaj važno jest da je člankom 6. stavkom 2. ugovorena obveza Grada Imotskog da dobivena sredstva financijske pomoći Fonda koristi sukladno namjeni utvrđenoj Ugovorom te da se navedena sredstva ne mogu koristiti za druge namjene. S tim u vezi, a sukladno odredbi članka 5. Pravilnika o načinu praćenja, Grad Imotski se obvezao radove na realizaciji programa sanacije odlagališta komunalnog otpada Kozjačić dovršiti najkasnije do konca 2012. godine, do kada je program sanacije odlagališta komunalnog otpada morao biti u cijelosti završen. No Imotski do današnjeg dana nije ispunio navedene obveze, a iste nisu izvršene ni u narednom razdoblju nakon proteka roka.

HDZ-ov gradonačelnik Ante Đuzel i njegov tadašnji zamjenik Ivan Budalić – sadašnji gradonačelnik Imotskog i saborski zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru, kojega je na ulazno mjesto na listi stavio premijer Plenković – bili su uvjereni da nakon desetljetnog otezanja realizacije projekta sanacije odlagališta Kozjačić, u suradnji s političkim vodstvom državnog fonda, ali i državnim političkim vodstvom, mogu zadržati milijune neiskorištenih, čak i nenamjenski iskorištenih sredstava državnog fonda, uvjereni da je stvar pala u zastaru. Naravno, tu su bili u krivu pa je Fond po sili zakona i ugovornih odredbi jednostrano raskinuo predmetni Ugovor, a rezultat toga je danas s kamatama preko 13 milijuna kuna duga državnom fondu zbog neizvršene sanacije, sukladno ugovoru odlagališta Kozjačić, zaključenom još davne 2005. godine.

Zbog svega je Fond zatražio od Grada Imotskog da vrati primljeni iznos od 4.113.960 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate, a sve kako bi se izbjegao sudski postupak radi naplate predmetnog potraživanja jer Grad Imotski nakon 16 godina od dobivanja sredstava Fonda nije izvršio sanaciju odlagališta Kozjačić sukladno ugovorenim obvezama. No zadržao je, štoviše, i nenamjenski utrošio, što je pravomoćnom sudskom presudom i potvrđeno, doznačene milijune Fonda, strogo namijenjene isključivo sanaciji lokalnog odlagališta. Prošlo je više od 16 godina otkad su milijunska sredstva Fonda bila doznačena Gradu Imotskom za sanaciju odlagališta Kozjačić, no realizacija sanacije još uvijek se ne nazire na horizontu.

Izvori iz Fonda tvrde da se u sedam navrata izlazilo u susret HDZ-ovu vodstvu Grada Imotskog i kroz sedam dodataka ugovora prolongiralo rokove za realizaciju programa sanacije odlagališta Kozjačić. Kako Grad Imotski nije do konca 2012. godine realizirao sanaciju odlagališta, a osobito stoga što je odbio prihvatiti od Fonda ponuđeni Dodatak VIII. Osnovnog Ugovora od 1. prosinca 2014. godine, kojim je rok za ispunjenje ugovornih obveza trebao biti ponovno prolongiran, Fond je 1. srpnja 2015., u mandatu SDP-ova direktora Fonda Svena Müllera, Gradu Imotskom uputio Izjavu o raskidu Ugovora te ga, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, pozvao na povrat primljenog iznosa po predmetnom Ugovoru u visini od 4.113.960 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Budući da Grad Imotski nije vratio primljeni iznos, Fond je 18. kolovoza 2015. godine podnio tužbeni zahtjev kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a 10. travnja 2017. godine Trgovački sud u Zagrebu ocijenio je da Grad Imotski u tijeku postupka ničime nije dokazao da je izvršio Ugovornu obvezu niti da je vršio sanaciju odlagališta te je donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev Fonda u cijelosti i Gradu Imotskom naložio da Fondu u roku od osam dana isplati iznos od 4.113.960 kuna, uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata od dana isplate. Grad Imotski je 14. travnja 2017. godine uložio žalbu u kojoj, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ponovno ističe prigovor zastare, navodeći da Fond nije surađivao u svrhu potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava iz ugovornog odnosa te da je Grad Imotski „provodio sanaciju odlagališta komunalnog otpada Kozjačić“. U povodu žalbe Fond se očitovao podneskom u kojem je u cijelosti osporio navode iz žalbe i predložio potvrdu presude Trgovačkog suda u Zagrebu.

Dokumentacija koju je na uvid dobio Nacional pokazuje nevjerojatnu povijest slučaja u kojem je vodstvo Grada Imotskog nenamjenski potrošilo više od četiri milijuna kuna, a potom je, umjesto da vrati novac, od države zatraženo da se dug oprosti iako postoji pravomoćna presuda koja potvrđuje da se novac nenamjenski potrošio te da se treba platiti i zatezna kamata

U međuvremenu su čelnici Imotskog u srpnju 2017. Fondu uputili dopis u kojem predlažu mirno rješenje spora tako da Fond i Grad Imotski sklope sporazum kojim bi se Grad Imotski obvezao vratiti iznos glavnice od 4.113.960 kuna u obrocima, a Fond bi se odrekao zakonske zatezne kamate u cijelosti ili tako da se pokrene postupak mirenja pred sudom, u kojem bi se dugogodišnji spor riješio nagodbom u korist obiju strana. Fond je Gradu Imotskom odgovorio da ne postoji mogućnost sklapanja sporazuma na predloženi način, s obzirom na to da Zakon o proračunu, kao i svaki drugi propis, ne predviđa mogućnost otpisa kamata, a da se mirno rješenje predmetnog spora može postići jedino kroz postupak nagodbe pred Vijećem za nagodbe Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

Dopisom od 28. kolovoza 2017. godine Grad Imotski dostavio je novi prijedlog mirnog rješenja spora tako da Grad vrati Fondu iznos glavnice od 2.065.924,04 kuna, ukupna glavnica umanjena za troškove radova koje je izvršio, a koje Fond nije prihvatio s obzirom na to da nije bilo računa, uvećan za zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju od 30. lipnja 2015. godine s rokom otplate od 20 godina. Dana 25. listopada 2017. godine Upravni odbor Fonda je donio Odluku kojom se daje suglasnost HNS-ovu direktoru Fonda Dubravku Ponošu da prihvati prijedlog Grada Imotskog za pokretanje postupka mirenja pred Službom za mirenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

Za potrebe postupka mirenja izvršen je obračun zakonskih zateznih kamata, koje na dan pokretanja postupka mirenja 20. prosinca 2017. godine iznose 6.905.354,49 kuna, pa je ukupno potraživanje Fonda do dana pokretanja postupka mirenja iznosilo 11.019.314,49 kuna. Dana 20. prosinca 2017. godine održano je ročište u postupku mirenja pred Visokim trgovačkim sudom, na kojem je postignut sporazum prema kojem će se gore navedeni parnični postupak riješiti mirnim putem, a sve s ciljem smanjenja troškova, vremena i resursa, kao i rasterećenja poslovanja od mogućih rizika sporenja koji prijete zbog dugog vođenja postupka, te će Grad Imotski vratiti Fondu sva sredstva isplaćena na temelju Ugovora, u iznosu od 4.113.960 kuna.

Zanimljivo je da je i Državni ured za reviziju u svom Izvješću o obavljenoj reviziji gospodarenja otpada na području Splitsko-dalmatinske županije, iz listopada 2014. godine, među ostalim konstatirao:

„Na odlagalište Kozjačić – Imotski odlaže se miješani komunalni otpad s područja Grada Imotskog i općina Cista Provo, Lovreć, Lokvičići, Podbablje, Proložac, Runovići, Zagvozd i Zmijavci. Odlagalištem gospodari trgovačko društvo Topana d.o.o. Imotski u suvlasništvu jedinica lokalne samouprave koje odlažu otpad. Navedeno trgovačko društvo obavlja i komunalnu djelatnost skupljanja i odvoza otpada s područja osam jedinica lokalne samouprave, a za Grad Imotski navedenu djelatnost obavlja vlastiti komunalni pogon koji je osnovan 2010. Prema odredbama članka 31. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada mogu obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica odnosno udjela, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji. Vlastite komunalne pogone koje su osnovale jedinice lokalne samouprave i koji su do dana stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom obavljali komunalnu djelatnost u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i djelatnost odlaganja komunalnog otpada na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, nastavljaju obavljati navedene djelatnosti do donošenja odluke o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, odnosno do donošenja odluke o davanju koncesije u skladu s odredbom članka 31. stavka 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

Odlagalište Kozjačić je nesanirano odlagalište komunalnog otpada na kojem se odlaže i opasni otpad, a kao nesanirano odlagalište ima negativan učinak na okoliš, na onečišćenje zraka, tla i podzemnih voda. Ne postoji organizirano odlaganje opasnog otpada, otpadnih ulja, akumulatora, baterija, elektronskog otpada, građevinskog otpada i drugog opasnog otpada. Za navedeno odlagalište nije izrađen idejni i izvedbeni projekt sanacije. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Grad Imotski su 2005. zaključili ugovor o sanaciji odlagališta Kozjačić. Ugovorom je procijenjena sanacija odlagališta u iznosu 8.689.816,00 kn te obveza Fonda da osigura 60,0 % sredstava za sanaciju odnosno 5.213.889,60 kn, a 40,0 % sredstava je obveza Grada Imotski. Fond je ranijih godina Gradu Imotski doznačio 4.489.200,00 kn. Doznačena sredstva nisu utrošena za sanaciju odlagališta. Fond je u 2013. pokrenuo postupak povrata nenamjenski utrošenih sredstava.”

I ovo izvješće Državne revizije dokazuje da su sredstva Fonda nenamjenski potrošena, kao i da odlagalište nije sanirano. Pokrenuti proces sudske nagodbe nikada nije završen iako su strane bile blizu dogovoru, pa se i tu može sumnjati da je prije svega bilo riječ o odugovlačenju i pogodovanju čelnicima Imotskog. Međutim, ostaje otvoreno pitanje na što su potrošena sredstva Fonda za zaštitu okoliša i zašto nitko iz Fonda nije podnio prijavu protiv čelnih ljudi Imotskog za nenamjensko trošenje sredstava.