Tajna izvješća OSA-e otkrivaju kako medijsko-obavještajnim podmetanjima Bakir Izetbegović potkopava i testira hrvatskog premijera

Nacional je dobio uvid u više tajnih izvještaja bosanskohercegovačke Obavještajno-sigurnosne agencije OSA-e, koji pokazuju da ta služba vodi specijalni rat protiv Hrvatske, hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i vanjske politike hrvatske vlade, ali i hrvatskog naroda u BiH-u.

OSA bi nominalno trebala štititi državne interese BiH-a, uključujući sva tri konstitutivna naroda u toj zemlji. Međutim, izvješća te službe bude ozbiljnu sumnju u to da nije uvijek tako, već se OSA zloupotrebljava za afirmaciju političkih interesa i agende Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH-a. OSA nije jedina državna institucija u BiH-u kojoj se pripisuje da se, u najmanju ruku povremeno, zloupotrebljava za političke interese jedne stranke i jednog naroda.

Bošnjački politički ciljevi sami po sebi nisu nelegitimni, ali su podložni temeljitom propitivanju ako se državna obavještajna služba OSA, Federalna uprava policije, a moguće i druge institucije, uključuju i koriste za promicanje političkih interesa jedne političke stranke i njenog lidera u BiH-u.

Bakir Izetbegović odnedavno se sve češće spominje u hrvatskoj javnosti. Izvješća OSA-e Nacionalu su dostavljena na uvid kako bi se osvijetlili neki dosad nepoznati procesi i metode u provođenju bošnjačke politike koju Bakir Izetbegović javno afirmira. Ta izvješća sugeriraju da se Izetbegovićeve aktivnosti dijelom potpomažu zloupotrebama OSA-e, ali i da Izetbegovićev politički angažman iz hrvatskog rakursa svakako treba sagledavati i šire od tema islamske radikalizacije i pokušaja proizvodnje napetosti uoči najavljenog početka gradnje Pelješkog mosta.

Sadržaj izvješća u koja je Nacional dobio uvid, pokazuje da OSA špijunira hrvatske tvrtke, prisluškuje telefonske razgovore nekih hrvatskih poslovnih ljudi, a izgleda i tajno nadzire pojedine sastanke koji se održavaju na teritoriju Hrvatske.

To pokazuje povjerljivo izvješće OSA-e od 28. veljače 2017. koje nosi naslov “Indikativna saznanja o dokapitalizaciji Rudnika boksita d.o.o. Posušje”. U sadržaju tog dokumenta, koji je završio i kod direktora OSA-e Osmana Mehmedagića zvanog Osmica, stoji sljedeće: “Kontakt ostvaren na inicijativu građanina A. B. 28. veljače 2017. U kontaktu s građaninom A. B., ostvarenom na njegovu inicijativu, zaprimili smo saznanja o sastanku koji se, prema njegovim riječima, dogodio 24. veljače 2017. u restoranu Konoba u Zagrebu. Na navedenom sastanku susreli su se Josip Jurčević, direktor tvrtke Luka Ploče energija, Ivan Vukadin, načelnik općine Tomislavgrad, izvjesni Bago iz Posušja, koji prema njegovim riječima obavlja visoku funkciju u gradskoj upravi Posušja, i osoba o kojoj mu je samo poznato da je ruski državljanin. Prema riječima građanina A. B., tema razgovora na spomenutom sastanku bila je kupovina rudnika Boksit iz Studenih Vrila, općina Posušje. Tijekom sastanka moglo se razlučiti da je Josip Jurčević predstavljao interese energetskog koncerna Gasprom, a izvjesni ruski državljanin interese Sberbanka BiH. U tim razgovorima, osim pretenzija o kupovini navedenog rudnika od strane energetskog koncerna koji će financijski pratiti Sberbank, zagovarala se i aktivnost koja bi predstojala nakon eventualne kupnje spomenutog rudnika boksita, a radi se o direktnoj prodaji rude boksit tvornici Aluminij Mostar. Prema saznanju građanina, projekt dokapitalizacije tog rudnika podržali bi navedeni Sberbank BiH i ruski energetski koncern Gasprom, a dio novca od prodaje raspodijelio bi se između općina Posušje i Tomislavgrad. Na kraju razgovora A. B. nam navodi da je navedeni sastanak inicirao i organizirao Josip Jurčević, a uz pomoć Ivana Vukadina, načelnika općine Tomislavgrad, s kojim je isti u izrazito dobrim, prijateljskim odnosima.”

Sadržaj tog, ali i drugih izvješća, otkriva da se OSA interesira za više ključnih gospodarskih zbivanja u Hrvatskoj, a posebice za ona koja mogu utjecati na gospodarski život, ali i geopolitičku situaciju unutar BiH-a. Josip Jurčević, poduzetnik čiji su sastanci tajno nadzirani i čiji su telefonski razgovori snimljeni, danas je poslovni partner i suradnik Pave Vujnovca, moćnog poslovnog čovjeka koji je većinski vlasnik PPD-a i drugih povezanih tvrtki koje se bave distribucijom i prodajom plina, ali i drugim poslovima. Dio njihovih aktivnosti vezan je i uz Luku Ploče, gdje su Jurčević i Vujnovac u nekim tvrtkama i partneri. Jurčević je i ranije bio zanimljiv hrvatskoj javnosti jer je prije poduzetničke karijere duže vrijeme radio u Središnjoj obavještajnoj agenciji. Jurčević i njegovi poslovni partneri poslovno su aktivni i u BiH-u.

Osim za njih, OSA se posebno interesira za namjere HEP-a vezano uz njegovo moguće širenje u regiju, sudbinu Agrokora te odnose hrvatske vlade i mađarskog MOL-a u kontekstu vlasništva nad Inom, ali je izvor Nacionala među svim tim temama posebno istaknuo temu koja se spominje u netom citiranom povjerljivom izvješću. Prema tvrdnjama izvora Nacionala iz BiH-a, ta tema zorno pokazuje da se OSA služi obavještajnim manipulacijama i podmetanjem.

Izvor Nacionala iz BiH-a tu je temu posebno istaknuo zato što su se pojedine rečenice iz tog izvješća, šest mjeseci kasnije, gotovo doslovce prepisane pojavile u tekstu koji je 24. kolovoza objavljen na portalu zurnal.info, u tekstu “Zašto Ruse brine hrvatsko pitanje: ruski kapital ulazi u mostarski Aluminij i lukavačku Koksaru” autora Avde Avdića, koji je izazvao veliki interes u javnosti BiH-a i koji su na području BiH-a prenijeli brojni portali i televizijske kuće.

“Februar 2017. godine. Hrvatske službe tada su zabilježile da su se u restoranu Konoba u Zagrebu susreli Josip Jurčević (direktor firme Energija d.o.o. Ploče), Ivan Vukadin, načelnik Općine Tomislavgrad, Branko Bago, načelnik Općine Posušje, i nepoznata osoba ruskoga porijekla. Prema informacijama tih službi, na sastanku se razgovaralo o privatizaciji Rudnika boksita Posušje, koje bi trebali kupiti ruski investitori i to novcem Sberbanka”, stoji u tekstu Avde Avdića u kojem se, kako tvrdi izvor Nacionala koji ima uvid u izvješća OSA-e, lažno iznosi da su tu informaciju otkrile hrvatske službe.

Autor u članku navodi da su se Rusi odnedavno počeli zanimati za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH-u, a kao razlog iznenadne ruske brige za Hrvate u BiH-u, Avdić navodi da se Rusi zanimaju za ulazak u poslove s mostarskim Aluminijem, odnosno da preko HDZ-a BiH žele povećati svoj ekonomski utjecaj u Hercegovini. U prilog tim tvrdnjama navodi se zahtjev Aluminija Mostar da se oslobodi od plaćanja carine nelegirani aluminij s tržišta Rusije i Azije, odnosno da se primijene propisi kao prema istoj robi iz zemalja EU-a i CEFTA-e. Do tog zahtjeva došlo je zbog visoke cijene i malih količina nelegiranog aluminija iz Crne Gore, odakle ga je Aluminij Mostar donedavno nabavljao kao sirovinu. Zbog visoke cijene i nedostatnih količina Aluminij Mostar obratio se multinacionalnoj kompaniji Glencore sa sjedištem u Švicarskoj (koji dobavlja najviše sirovina Aluminiju Mostar) s pitanjem mogu li im na svjetskim tržištima pronaći potrebne količine nelegiranog aluminija po povoljnijoj cijeni. Glencore ih je obavijestio da je u ovom trenutku na svjetskom tržištu najpovoljnija cijena nelegiranog aluminija na tržištu Rusije i Azije i to je razlog što je Aluminij Mostar podnio zahtjev Vladi Federacije za ukidanjem carinske stope na nelegirani aluminij. Sve to otkriva da su u spomenutom članku navodi o nekakvim posebnim ruskim interesima pogrešni – ili čisto podmetanje.

“Kako bi zameli trag pravog izvora informacija, ali i izazvali razdor i nepovjerenje među Hrvatima, Avdić piše da je saznanja o sastanku dobio od ‘hrvatskih službi’. U slučaju Avdićeva uvida u povjerljivo izvješće OSA-e, ističu se dvije okolnosti: prva je dostavljanje povjerljivih informacija novinaru koji ih javno objavljuje, a druga jest da se OSA zlorabi za rad protiv interesa jednog od konstitutivnih naroda u BiH-u”, tvrdi izvor Nacionala iz BiH-a.

Izvor koji je Nacionalu omogućio uvid u izvješća OSA-e uvjeren je da se radi o podmetanju te da je spomenuti tekst tek dio medijsko-obavještajnih operacija OSA-e. Taj izvor Nacionala navodi da te operacije imaju tri cilja. Kao prvi cilj navodi pokušaj da se diskreditira rješavanje hrvatskog pitanja u BiH-u tako da ga se lažno veže uz ruske interese i time kompromitira u očima razvijenih svjetskih zemalja, a naročito u očima SAD-a. Ta nastojanja intenzivirala su se otkako je hrvatsko političko vodstvo sa suradnicima nedavno intenziviralo lobiranje prema SAD-u, od kojeg traži razumijevanje za hrvatsko pitanje u BiH-u.

Kao drugi cilj navodi želju da se podijeli Hrvate u BiH-u tako da se stvori klima opće korumpiranosti hrvatskih političkih predstavnika na svim razinama vlasti i time opet posredno pokuša diskreditirati rješavanje hrvatskog pitanja. Na koncu, kao treći cilj navodi želju da se sabotira mostarski Aluminij, najveći gospodarski subjekt u BiH-u koji je još uvijek u rukama bosanskohercegovačkih Hrvata. To se pokušava napraviti tako što se napori Uprave oko učinkovitijeg poslovanja prikazuju kao kriminalno-koruptivni koraci usklađeni s ruskim interesima. “Navedene ciljeve OSA želi postići za interes Bakira Izetbegovića i SDA, a operacija se provodi izravno preko direktora OSA-e Osmana Mehmedagića zvanog Osmica. Sad je jasno zašto je Bakir Izetbegović inzistirao na njegovu postavljanju za direktora OSA-e 2015., iako su SAD i ostatak međunarodne zajednice bili izrazito protiv toga. Naime, Mehmedagić je bivši osobni tjelohranitelj Alije Izetbegovića iz vremena rata, a s obitelji Izetbegović postao je i kućni prijatelj. Prije rata radio je u Službi državne sigurnosti BiH, da bi karijeru nastavio u AID-u (bošnjačka tajna služba tijekom i nakon rata u BiH-u). Mehmedagić, kao osoba od najvišeg povjerenja Bakira Izetbegovića, OSA-u od početka zloupotrebljava za interese grupacije oko Izetbegovića. Krajnji cilj je da Bakir Izetbegović provede svoju centralističku politiku unitarnog BiH-a, kao i da zadrži poziciju predsjednika SDA. Stoga se OSA zloupotrebljava za obračune protiv drugih političkih opcija, ali i za unutarstranačke obračune unutar SDA. Oni koji se ne slažu s politikom Bakira Izetbegovića, uključujući i istaknute članove SDA, postaju predmet interesa OSA-e”, tvrdi izvor Nacionala iz BiH-a.

Izvor Nacionala iz BiH-a navodi i da je citirano izvješće OSA-e o sastanku napisao mostarski ogranak OSA-e, konkretno njihov djelatnik Rade Ivančić. Njemu se pripisuje da je blizak prijatelj s direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem, ali i da je sastavio niz izvješća o sumnjivu poslovnom postupanju u tvrtkama za koje OSA smatra da su pod kontrolom HDZ-a BiH, a to su Elektroprivreda HZHB, Šume HZHB, HT Mostar i Aluminij.

Premijer Plenković još je koncem protekle godine posjetio BiH i najavio da će za njegovu administraciju BiH biti vanjskopolitički prioritet. Potom je tijekom tekuće godine u više navrata davao službene izjave prema kojima smatra neprimjerenim da Hrvatima drugi narodi biraju političke predstavnike na izborima te je istaknuo da je BiH strateški važan za hrvatsku stabilnost. Plenković je izjavio i da je izmjena izbornog zakona nužnost i minimum političkih prava koje Hrvati u BiH-u traže, kao i da je neprihvatljivo da jedan konstitutivni narod drugom konstitutivnom narodu bira njegove političke predstavnike te da bi se izgubio smisao konstitutivnosti Hrvata u BiH-u kada bi se dopustila praksa po kojoj bi Hrvatima brojniji narodi nametali političke predstavnike. Ocijenio je razumnim prijedlog Hrvatskog narodnog sabora (HNS) kojim su hrvatske stranke iz BiH-a okupljene oko HNS-a uputile u parlamentarnu proceduru izmjene izbornog zakona kojim se predlaže novi model biranja članova BiH Predsjedništva, kao i zastupnika u gornjem domu parlamenta, nacionalno koncipiranom Domu naroda. Bošnjačke stranke u Domu naroda BiH zaustavile su izmjene toga zakona ocjenjujući da su štetne za vitalne nacionalne interese Bošnjaka. Plenković je u više navrata dao snažnu potporu europskom putu BiH-a, navodeći da je stabilna i europska Bosna i Hercegovina strateški važna za Hrvatsku.

Postaje sve očitije da su Hrvati u BiH-u jedini iskreno zainteresirani za euroatlantsku integraciju i prozapadnu orijentaciju BiH-a. Republika Srpska u potpunosti se vezala uz Rusiju, dok je politika Bakira Izetbegovića naglašeno ovisna o politici Saudijske Arabije, Katara, Recepa Tayyipa Erdoğana i Turske, koja se posljednjih godina sve više odmiče od EU-a i NATO-a. Primjerice, Bakir Izetbegović je BiH predstavljao kao pridruženu članicu na nedavnom susretu Organizacije Islamske konferencije. Hrvati u BiH zagovornici su euroatlantskih organizacija i zato što je Hrvatska članica EU-a i NATO-a. Ponajviše zbog hrvatskog lobiranja BiH je dobio kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji.

Čini se da međunarodna zajednica nije pretjerano zainteresirana za rješavanje problema Hrvata u BiH-u, a čak se javljaju ideje da se BiH preustroji kao unitarna, građanska država u kojoj bi Bošnjaci imali većinu i u kojoj bi se ukinuo višenacionalni ustroj. Bošnjaci ideju unitarnog BiH-a posebno zagovaraju nakon što je popis stanovništva u BiH-u potvrdio da imaju većinu.

Hrvati u BiH-u već duže vrijeme nastoje rješavanje hrvatskog pitanja u BiH-u staviti na agendu međunarodne zajednice. Ravnopravnost Hrvata garantirana Daytonskim sporazumom, narušena je – predstavnike Hrvata biraju Bošnjaci svojim glasovima, u Mostaru već godinama nisu provedeni izbori, u Federaciji se kontinuirano pokušava nametnuti bošnjačka vizija centralizirane države, postoje ozbiljni prijedlozi za ukidanje kantonalne razine vlasti – jedine u kojoj Hrvati mogu značajnije utjecati na političke procese na područjima gdje su većina…

Upravo zbog svega toga, hrvatsko vodstvo u posljednje vrijeme započelo je opsežno lobirati, naročito prema SAD-u, s ciljem da ga zainteresira za hrvatsko pitanje u BiH-u.

“Kako bi kod predstavnika međunarodne zajednice, posebice SAD-a, stvorila averziju prema Hrvatima u BiH-u, očito je da OSA konstruira i plasira teze kojima se hrvatsko političko vodstvo u BiH-u povezuje s ruskim interesima, znajući da je to najjednostavniji način da zapadni dio međunarodne zajednice prema Hrvatima postane nepovjerljiv. Zato i provode obavještajno-medijske operacije i podmetanja”, smatra izvor Nacionala koji ima uvid u povjerljiva izvješća OSA-e.

Taj izvor kao drugi cilj OSA-e, odnosno Bakira Izetbegovića, navodi želju da hrvatsko političko vodstvo prikaže korumpiranim, da tako otupi hrvatske zahtjeve u BiH-u za potpunom ravnopravnošću te Hrvatima “uništi” volju za sudjelovanje na izborima u BiH-u.

“Stvaranjem dojma da je hrvatsko političko vodstvo u BiH-u korumpirano, nastoji se djelovati i prema međunarodnoj zajednici tako da se hrvatski politički zahtjevi prikažu kao osobni koruptivni interesi uskog kruga ljudi vezanih uz Dragana Čovića i HDZ BiH”, navodi izvor Nacionala iz BiH-a.

Prema tvrdnjama istog izvora, tako se unosi razdor i nepovjerenje među Hrvate u BiH-u, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, i stvaraju brojne političke frakcije i stranke, čime se glasovi na izborima raspršuju i gube u odnosu na većinsko bošnjačko stanovništvo. Također, za izazivanje razdora koriste se i optužnice za ratne zločine u BiH-u protiv časnika HVO-a, ali i hrvatskih časnika. “U tim situacijama plasira se teza da hrvatsko političko vodstvo nije za njih napravilo dovoljno, kako bi se stvorila dodatna opozicija unutar hrvatskih redova”, ustvrdio je izvor Nacionala iz BiH.

Stvaranje klime opće korumpiranosti među Hrvatima u BiH dijelom se pripisuje Draganu Lukaču, direktoru Federalne uprave policije, koji u medijima stalno potencira da je Hercegovina dio BiH-a s najviše kriminala, iako ga statistike o kriminalu i korupciji u BiH-u u tome demantiraju.

Postoje još neki pozadinski procesi koji se odvijaju usporedo s provođenjem specijalnog obavještajnog rata koji je OSA usmjerila protiv hrvatskog političkog vodstva. Više izvora Nacionalu je ispričalo da Bakir Izetbegović pokušava pronaći osobu koja bi preuzela političko vodstvo Hrvata u BiH, a koju bi mogao kontrolirati i preko koje bi zadovoljio potrebnu kvotu Hrvata za formiranje federalne i državne vlasti. Čini se da u tom kontekstu Bakir Izetbegović i OSA računaju na Iliju Cvitanovića, predsjednika stranke HDZ 1990. Navodi se da Cvitanović stranku vuče prema izlasku iz Hrvatskog narodnog sabora i traži potporu SDA i međunarodne zajednice, koji bi mu omogućili dobar rezultat na predstojećim izborima u BiH 2018.

“Sugovornika u traženju potpore pronašao je u Borisu Stjepanoviću, djelatniku njemačkog veleposlanstva u Sarajevu, koji mu pomaže u realizaciji političkih ciljeva. Cvitanović je radio u OSA-i prijatelj je sa šefom OSA-e Mehmedagićem, a blizak je i s Bakirom Izetbegovićem, kao i Radom Ivančićem i drugim djelatnicima mostarske OSA-e. U svojim lobiranjima huškački djeluje prema časnicima HVO-a, a pritom optužuje predstavnike Hrvata da ih dovoljno ne podržavaju u obrani od optužnica za ratne zločine. Čak je preko tih časnika do Hrvatskog generalskog zbora provukao tezu da ih je HDZ BiH izdao time što je u Parlamentu BiH podržao godišnje izvješće Tužilaštva BiH. S druge strane, prvi put u povijesti BiH Hrvatica je na čelu Tužilaštva BiH pa bi bilo teško očekivati da HDZ BiH sruši njeno izvješće odmah na početku mandata. Cvitanović svoje teze pokušava plasirati prema ciljanim skupinama preko saborskih zastupnika Željka Glasnovića, Brune Esih, Zlatka Hasanbegovića i ljudi oko njih”, naveo je izvor Nacionala iz BiH.

Zaključno, kao plan Bakira Izetbegovića spominje se razbijanje hrvatskog glasačkog korpusa, rušenje HDZ-a BiH i promoviranje HDZ-a 1990., koji bi ušao u koaliciju sa SDA. Tako bi Bakir Izetbegović dobio legitimitet hrvatske stranke u koaliciji, a zapravo bi, kako se navodi, sam kontrolirao sve procese u BiH-u. Pri tome se navodi i da će nastaviti koristiti OSA-u kao polugu za ostvarivanje tih namjera na sve načine, uključujući i razne konstrukcije.

“Glavni cilj Bakira Izetbegovića je nametnuti pitanje političke eliminacije Dragana Čovića ispred izmjena Izbornog zakona koji bi omogućio legitimni izbor hrvatskih predstavnika u BiH-u. Svjestan je da bi mu izmjena Izbornog zakona onemogućila izborni inženjering, odnosno manipulacije kod izbora hrvatskih predstavnika u predstavnička tijela entiteta i države”, tvrdi izvor Nacionala iz BiH.

U okviru postojećeg izbornog zakona jedino što se Hrvatima sugerira kao trenutna mogućnost zaštite svojih interesa, jest okupljanje oko jedne stožerne opcije, jer svako rasipanje glasova dovodi u pitanje izbor hrvatskih predstavnika. Drugim riječima, jedino Hrvati u BiH sebi ne mogu dozvoliti demokratsko pravo opozicije unutar svojih redova. Upravo tu slabu točku izbornog zakona znaju koristiti i neki hrvatski političari te je i koriste za zadržavanje svojih pozicija i gušenje opozicije.

“Ako se želi pomoći Hrvatima, zasad kao prioritet ne treba postavljati smjene u političkom vodstvu hrvatskog naroda, već prvo treba izboriti izmjene izbornog zakona koje će garantirati Hrvatima da će sami birati svoje političke predstavnike. Tek potom legitimno se može postaviti pitanje odgovornosti vodstva hrvatskog naroda u BiH-u na čelu s Draganom Čovićem i stvaranje političkog pluralizma unutar hrvatskih redova u BiH-u”, tvrdi izvor Nacionala iz BiH-a koji očito Čovića doživljava kao nužno zlo koje zbog postojećih okolnosti još neko vrijeme treba tolerirati.

Sve navedeno daje širi politički kontekst zaoštravanja bilateralnih odnosa Hrvatske i BiH-a, u kojem se manipulacijama i specijalnim ratom nastoje potkopati Plenkovićeve političke inicijative u nastojanju da promovira vanjskopolitičke interese Hrvatske, ali i da pokuša zaštititi interese hrvatskog naroda u BiH-u.

Plasiranje teza o bosanskim Hrvatima kao saveznicima Rusa

Prije nekoliko dana objavljen je još jedan članak koji ide u prilog tvrdnjama da se u međunarodnu zajednicu nastoji plasirati teza o Hrvatima u BiH-u kao saveznicima Rusa, ali i ideja o potrebi preustroja BiH-a u jedinstvenu, unitarnu državu. Časopis Foreign Affairs objavio je članak autora Jasmina Mujanovića koji također tvrdi da je Rusija, uz Milorada Dodika, saveznika za ruske interese u BiH-u dobila i u Draganu Čoviću i HDZ-u BiH. Mujanović proziva Čovića i Milorada Dodika kao „dva najveća predvodnika etničke fragmentacije i disfunkcionalnosti Bosne“. Autor tvrdi da je i Hrvatska na rubu da upadne u rusku mrežu jer je Agrokor na rubu kolapsa, a Sberbank je najveći kreditor, te da je Hrvatska sljedeća domina koja će pasti pod ruski utjecaj. U tekstu se daytonski ustroj BiH-a spominje kao presložen.