Objavljeno u Nacionalu br. 647, 2008-04-07

NACIONAL DONOSI ekskluzivne fotografije vikendice iz koje je Ivan Korade usmrtio policajca Marija Kusanića nakon čega je izvršio samoubojstvo

Nacional posjeduje ekskluzivne fotografije posljednjeg skrovišta peterostrukog ubojice Ivana Koradea, vikendice u vlasništvu Franje Truntića na šumskom području zvanom Vrhi, koja je 3. travnja 2008. bila mjesto krvavog obračuna Koradea s pripadnicima policijskih snaga, pri čemu je rafalom iz automatske puške Ivan Korade ubio pripadnika specijalne mobilne policijske postrojbe “Kobre” Marija Kusanića, a pola sata kasnije i sebi oduzeo život.

Vikendica, na čijoj desnoj strani na fasadi i prozoru i danas postoje tragovi ispaljenog streljiva specijalnih policijskih postrojbi, a samo pet metara dalje u travi i tragovi krvi ubijenog Marija Kusanića, udaljena je tisuću petsto metara u smjeru sjeveroistoka od Koradeove obiteljske kuće u Velikoj Veterničkoj. Približno ista je udaljenost vikendice u smjeru sjeverozapada do mjesta na kojem su Koradea u obližnjoj šumi tijekom noći 30. ožujka uočile termovizijske kamere policije. To samo pokazuje kako se Korade danima zapravo skrivao i kretao u krugu najviše dva kilometra od svog rodnog sela.

Inače, vikendica Franje Truntića nalazi se na brijegu s desne strane magistralne ceste Novi Golubovec – Zlatar Bistrica, a lokalnim uskim putom povezana je i s ribnjakom Ivana Koradea. Okružena je s tri strane gustom šumom i udaljena od najbliže klijeti ili kuće oko 500 metara, što je idealno skrovište za bjegunca koji ne želi biti primijećen.

Umirovljeni general Ivan Korade je od trenutka kad se dao u bijeg 26. ožujka 2008. terenskim vozilom Mitsubishi Payero crne boje registracijske oznake KR-001-IK, dva dana poslije pronađenim u obližnjoj šumi, pa sve do samoubojstva 3. travnja 2008. vješto izbjegavao policijsku potragu osam dana. Korade je izvrsno poznavao kraj u kojem se danima skrivao, jer je tu i rođen. Bili su mu poznati vlasnici okolnih vikendica i klijeti kod kojih je znao prije i svratiti, raspored prostorija iz kojih je kroz prozore mogao imati dobar pregled na okolno područje i pratiti eventualne policijske skupine u pretrazi terena. Također, zbog svojih poznanstava s velikim brojem vlasnika takvih kuća znao je kako i gdje doći do hrane, vode i alkohola. Korade je tijekom dana obično bio zabarikadiran u nekoj od kuća, a tijekom noći je mijenjao lokacije, što je bilo jednom prigodom uočeno termovizijskom kamerom.

VEZA SA SVIJETOM Bjegunac je mogao čak slušati i gledati vijesti, ali ne zna se je li to uopće bio u stanju

Zbog česte promjene lokacija gdje se skrivao uvijek je bio korak ispred policije, ali je očito u bijegu, psihički rastrojen i svakodnevno alkoholiziran bio i dovoljno neoprezan pa je za sobom znao ostaviti tragove obuće, hrane i praznih boca, što su nanjušili psi tragači, čime se obruč oko njega sve više stezao. U srijedu, 2. travnja, oko podneva na jednom štaglju kilometar udaljenom od njegove obiteljske kuće pronađena je prazna boca u kojoj je bilo vino. Sve priče oko Koradeova podzemnog bunkera ili tunela od ribnjaka do njegove obiteljske kuće pokazale su se netočnima. U ranim jutarnjim satima 3. travnja 2008., još pod okriljem noći i u gustoj magli, Korade se kroz obližnju šumu približio vikendici Franje Truntića, smještenoj na brijegu iznad njegova ribnjaka.

Korade nije htio ući u vikendicu na njezin glavni ulaz ili kroz prozor s kojeg pogled puca na područje Velike Veterničke, jer upravo s te strane ga je policija mogla locirati s obzirom na svoje položaje u blizini ceste Novi Golubovec – Zlatar Bistrica, područja ribnjaka i njegova rodnog sela koje je bilo pod danonoćnom policijskom opsadom. Osim toga, ulazak kroz prozor s te strane bio je prilično otežan jer je postavljen visoko, što znači da bi Korade ostavio i mnogo tragova ispod njega, a trebalo bi mu i prilično vremena i napora s obzirom na njegovo loše psihofizičko stanje da uđe u kuću zato što bi ga policija mogla detektirati termovizijskom kamerom. Razvaljivanje vrata koja vode na terasu također ne bi moglo proći bez vidljivih oštećenja koja bi bila lako uočljiva izvana. Korade je izabrao najsigurniji put ulaska u kuću, i to prozor koji gleda na šumska područja s tri različite strane, a osim toga, s te strane u blizini nema nikakve kuće.

KUĆA U OKRUŽENJU Skrovište Ivana Koradea bilo je na brijegu okruženo s tri strane šumom, kilometar i pol udaljeno od njegove kuće i isto toliko od ceste Golubovec – Zlatar Bistrica

Gledajući s tog prozora, Koradeu se s lijeve strane 5 – 10 metara od kuće nalazila šuma koja se protezala od kuće nekoliko stotina metara, ravan pogled s prozora pucao je prema vinogradu, jednoj oranici i još jednoj šumi udaljenoj oko 300 metara od kuće, dok je s desne strane Korade mogao gledati na obližnji brijeg i još jedno šumsko područje. Prozor s drvenim žaluzinama na vikendici nije bio toliko visok, barem njegov rub, da Korade ne bi mogao ući kroz njega da mu je otvoren, ali i tada bi trebao uložiti dosta napora s obzirom na betonom popločen put ispod prozora koji je bio na kosini.
Budući da je Korade bio bez jedne ruke i da je žaluzina bila zatvorena, trebalo je ući kroz prozor, a da se ostavi što manje tragova, odnosno nekako doći do bravice na sredini žaluzine.

Jedna je od verzija događaja da je Korade ispod stepeništa vikendice udaljenog od prozora četiri metra pronašao betonske blokove teške po 15 kilograma, dovukao dva takva bloka do prozora, naslagao jedan na drugi, popeo se na njih i u blizini metalne poluge koja je spajala žaluzine vješto, gotovo kirurški odvalio jednu letvicu, došao do poluge, prebacio je na drugu stranu i tako ih otvorio, a letvicu vratio na svoje mjesto. Ako se i nije poslužio betonskim opekama da bi ušao kroz prozor, jedina preostala mogućnost je da je imao pomagača koji se prislonio uza zid leđima, spojio dlanove da bi Korade svojim stopalom stao na njih, a pomagač ga podignuo u visinu prikladnu da to napravi. Potom je Korade razbio prozor i s unutrašnje strane ga otvorio. Drugih mogućnosti za ulaz u kuću s te strane Korade nije imao.

TRAGOVI OBRAČUNA POLICIJE s generalom vidljivi su na zidu ispod prozora kroz koji je Korade ušao u kuću i s kojeg je pucao na policiju

Tek nakon što je otvorio prozor Korade je na zeleni trosjed koji se nalazio tik uz prozor počeo bacati naoružanje i streljivo koje je danima vukao sa sobom, a potom je i sam ušao. Policija još uvijek istražuje tragove koji bi upućivali na to da je Korade imao pomagača kad je riječ o nošenju naoružanja i svladavanju fizičkih prepreka pri nalaženju prikladnih skrovišta jer je Korade bio bez jedne ruke. Ako je i imao pomagača, on bi nestajao čim bi Koradeu pomogao u smještaju na nekoj lokaciji i objektu, a potom bi se ponovo pojavljivao u dogovoreno vrijeme za premještaj u drugo skrovište donoseći Koradeu svježe informacije o kretanju policije na tom području, hranu, piće i slično. Kad je ušao u kuću Franje Truntića, Korade je otvorio sve prozore u kući kako bi bolje čuo zvukove iz okoline a žaluzine je potpuno zatvorio. Pokraj trosjeda na kojem je Korade sjedio, s lijeve strane se nalazio televizor i radioprijemnik, a uz njega stolić na kojem je bio madrac, te vrata za izlaz na terasu. S desne strane je bio glavni izlaz iz kuće, ispred trosjeda su bili stolci i stol, a u produžetku kuhinja, te još jedna soba.

Tog se jutra 3. travnja nakon smjene policijskih službenika na terenu, sastanka policijskog stožera u Zlatar Bistrici i dizanja magle krenulo u pretragu područja za koje se sumnjalo da krije bjegunca prema prikupljenim tragovima obuće i raznih drugih predmeta koje je Korade ostavljao za sobom. Plan akcije je bio takav da se pretraži područje 21 kuće ili klijeti na području iznad i u okolici ribnjaka umirovljenoga generala. Policijski službenici su se podijelili u četveročlane timove kojima su potporu davali specijalci iz Lučkog. Znali su da, uz prethodno upozorenje, smiju pucati ako Korade ispali metak.
Mario Kusanić nije bio sam, nego u timu s još trojicom kolega, ali ono što je važno za rasvjetljavanje njegove pogibije jest činjenica da njegov tim nije bio predviđen da ulazi u vikendice nego samo ako uoči bilo što sumnjivo odmah obavijesti specijalce iz Lučkog koji su im davali taktičku i borbenu potporu. Stoga su neuvjerljive izjave visokih policijskih dužnosnika kako je poginuli policijski službenik Mario Kusanić poginuo dok je puzao prema prozoru ako je to zapravo trebao biti posao specijalaca.

SPECIJALCI SU UPALI u vikendicu kroz vrata koja su se nalazila desno od kreveta na kojem je Korade sjedio prije samoubojstva

Osim toga, da su takve policijske verzije istinite, to bi značilo katastrofalnu taktičku pogrešku tima u kojem se nalazio Mario Kusanić, jer odabrati za puzanje po travi najotvoreniji i najpregledniji dio područja ispred prozora s kojeg je Korade imao savršen pogled na teren bilo da netko hoda, puzi ili trči potpuna je besmislica. Ravnatelj policije Marijan Benko već je izjavio kako policijski službenici nisu naišli na bilo kakav vanjski trag koji bi upućivao da je bjegunac skriven u kući, stoga se ta izjava ne uklapa u priču da je Kušanić puzao prema prozoru, jer bi tada vjerojatno sumnjao da se netko u kući i nalazi.
Policijski timovi su u podne krenuli u obilazak i pretraživanje terena i kuća. Već u 12.25 sati policijski stožer je obaviješten da su na području koje se pretraživalo, uz pomoć psa tragača, pronađeni tragovi obuće te drugi odbačeni predmeti za koje se pretpostavilo da pripadaju Koradeu. Glavni trag koji je policiju doveo do Koradea bila je boca s alkoholom pronađena kod jedne gospodarske zgrade 500 metara od mjesta gdje je Korade kasnije izvršio samoubojstvo, a za koju je, prema vještačenju tragova što ih je pronašao policijski pas, utvrđeno da pripada Koradeu.

Oko 13 sati i 20 minuta četveročlani tim policijskih službenika “Kobri”, među kojima je bio i Mario Kusanić, našao se u blizini vikendice Franje Truntića bez velikih sumnji da se Korade skriva u njoj, jer kuća izvana nije bila oštećena. Tako su prolazili samo nekoliko metara od prozora ispod kojeg se na trosjedu nalazio Ivan Korade. Pretpostavlja se kako je Korade iscrpljen od bijega napola spavao i da je čuo glasove oko kuće zbog čega je posumnjao da je potpuno okružen policijskim snagama. Bez imalo razmišljanja okrenuo se prozoru, kleknuo na njega, rastvorio prostor između dviju letvica na žaluzinama automatskom puškom i počeo rafalno pucati u 13 sati i 30 minuta, u trenutku kad su policijski službenici već odlazili, a Mario Kusanić bio okrenut leđima na udaljenosti pet metara od kuće.

Rafal ga je pogodio u lijevo rame i po nogama, pri čemu mu je stradala aorta zbog čega je došlo do teškog krvarenja. Ostali policijski službenici koji su se nalazili uz njega odmah su obavijestili stožer o događaju, zatražili hitnu medicinsku pomoć koja nije bila u blizini premda se očekivao završni obračun s bjeguncem. Kusanićev zapovjednik Josip Čelić krenuo je da ga izvuče, no Korade nije niti to dopustio, nastavio je pucati po policijskim službenicima koji su uzvraćali vatru po prozoru s kojeg je Korade pucao. Tako su htjeli zaštititi Čelića koji je izvlačio ranjenog Kusanića i odvezao ga u Dom zdravlja Zlatar, ali je zbog iskrvarenja Mario Kusanić preminuo. Bilo je jasno kako se Korade ne želi predati unatoč pozivima policijskih službenika. U međuvremenu su kuću potpuno okružile specijalne postrojbe MUP-a na koje je Korade također pucao.

BURAN ŽIVOT: Ivan Korade bio je poznat po svom temperamentu

Pogleda li se unutrašnjost kuće u kojoj je Korade boravio, mogu se vidjeti tragovi streljiva po okolnim zidovima i vratima. Na ulaznim vratima je desetak rupa od streljiva, po zidovima i manje, oko prozora s kojeg je Korade pucao također je desetak tragova streljiva. Dojam je kako su policijske postrojbe na Koradea zapravo pucale u krajnjoj nuždi, jer po svemu zatečenom na njega nisu ispaljena dva okvira streljiva, što pokazuje da ga se htjelo uhvatiti živoga. U 15 sati policijske postrojbe su ubacile suzavac u kuću kako bi Koradea natjerale da se preda, međutim, Korade je očito odlučio ubiti što više ljudi u svom krvavom pohodu, a kad bude potpuno u bezizlaznoj situaciji, izvršiti samoubojstvo.

Učinio je to pištoljem 9mm u predjelu desne sljepoočnice na kojoj su se mogli primijetiti tragovi barutnog prstena. Metak je Koradeu prošao kroz glavu, tako da na lijevoj strani glave ima i izlaznu ranu. Inače, u sobi u kojoj se nalazio policija ga ja našla u poluležećem položaju zaglavljenog između zelenog trosjeda i stola, s pištoljem u neposrednoj blizini, a automatska puška Kalašnjikov nalazila se ispod tijela. Bio je bos, osjećao se ustajali smrad znoja, Korade je bio neobrijan, prljav i bazdio je na alkohol. Bio je natečen i vidno izgreban po rukama i izranjavan po nogama.

Svi procesi protiv Koradea

Ministarstvo obrane od 1994. do 1997. zabilježilo je čak šest slučajeva u kojima je zbog Ivana Koradea intervenirala Vojna policija. Bilo je to 1994. zbog prometne nesreće u Ivancu te remećenja javnog reda i mira u Tribunju, 1995. zbog slučaja ‘Bijeli konj’, a 1997. zbog nasilničkog ponašanja u Varaždinu, bijega s mjesta prometne nesreće u Sesvetama i nepoštivanja stegovnika u Varaždinu. Za fizički napad i maltretiranje bivšeg pukovnika SIS-a Josipa Marčelana u restoranu Bijeli konj u Varaždinu 27. listopada 1995. umirovljeni general pravomoćno je osuđen tek šest godina poslije, odnosno 17. srpnja 2001., i to samo uvjetnom kaznom zatvora od osam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Presudu je donio sudac Igor Pavlic. Za takvo je djelo inače predviđena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora, ali su uzete u obzir olakotne okolnosti. Oštećeni Josip Marčelan još uvijek nije dobio ni financijsku zadovoljštinu zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te povrede časti i ugleda. Parnica je tek nedavno završena, ali presuda još nije otpremljena. Iako je Marčelan tražio 360.000 kuna, sutkinja Melita Poljanec Bubaš presudila je da od svih pet napadača solidarno može dobiti ukupno 166.000 kuna.

Zanimljivo je i da je Ministarstvo obrane protiv generala Ivana Koradea vodilo sudski spor radi povrata dvaju osobnih vozila marke Jeep Cherokee i marke Mercedes 500 LS i naknade za umanjenu vrijednost vozila u iznosu od 72.543 kune. Tijekom postupka vratio je samo Jeep Cherokee. Za Mercedes koji mu je darovao nekadašnji ministar obrane Pavle Miljavac, a koji je bio iz sektora Hrvatske Republike Herceg Bosne, sud Koradeu nije mogao osporiti vlasništvo.

Da je general Korade bio potpuno neuračunljiv i psihički rastrojen dokazuje i posljednji javnosti poznat slučaj kada je prijetio pištoljem i fizički nasrnuo na goste kafića Echo i Mabis, posljednji u vlasništvu njegova sina, u samom središtu Vraždina. Tom je prilikom Korade i sam zadobio teške tjelesne ozljede odnosno slomljena mu je vilica. Dok je on bio u bolnici, policija je pretražila njegovu kuću, gospodarske objekte i automobile i ondje pronašla čitav arsenal oružja koje mu je privremeno oduzela. Budući da je general Ivan Korade od 1997. bio u mirovini, mjerodavno za podatke o njegovim dozvolama za držanje oružja nije više Ministarstvo obrane nego Ministarstvo unutarnjih poslova. No od njih do zaključenja ovog broja nismo dobili podatke o tome koje je sve dozvole general imao, je li mu oružje privremeno oduzeto u kolovozu 2007. ikad vraćeno te je li protiv njega podnesena prijava zbog držanja oružja za koje nije imao dozvolu.

Osim toga, na Općinskom sudu u Zlataru protiv Koradea su vođena dva parnična postupka. Ljubica Folnović iz Peršavesi tužila je Ivana Koradea i Petra Vrbeka radi isplate iznosa od 22.300 dinara jer su 13. sprnja 1985. gurnuli Danijela Koradea u stalažu s pićem. Taj događaj iz 1985. jasno govori o tome da je Korade bio nasilan i prije vojske. Protiv njega se vodio i postupak radi naplate troškova konzumacije hrane i pića u hotelu Lagus.

Općinski sud u Zlataru, matični sud Ivanu Koradeu, u svojoj kartoteci nije imao podatke o drugim kaznenim postupcima koji su se vodili na drugim sudovima. Ni Općinski sud u Krapini, Općinski kazneni sud u Zagrebu ni Županijski sud u Zagrebu nisu vodili postupke protiv njega.

Koradino oduzeto oružje

Pretragom kuće generala Ivana Koradea u kolovozu 2007. nađeno je sljedeće oružje: pištolj Reucher Taurus 44 Magnum PH432861, 44 komada streljiva marke 44 REM-MAG. U potkrovlju je još pronađeno: 5 komada puščanog streljiva 7,62 mm, 2 komada puščanog streljiva NV cal., 1 komad puščanog streljiva cal. 5, 56. U gospodarskom objektu pronađeno je 60 komada lovačkih patrona cal. 12. Pretragom automobila Mitsubishija Pajero KR 001 IK pronađeni su pištolj Forjas Taurus 1651582 sa šest komada streljiva 38 specijal u bubnju i jedan spremnik s 10 komada 9mm metaka koje je Ivan Korade, kako striktno piše u tom izvještaju, BEZ DOZVOLE I NEOVLAŠTENO DRŽAO. Osim toga pronađena je i mačeta s drvenom drškom dugačka 59 cm, s oštricom dužine 45 cm, a oduzet mu je i pištolj ČZ model 100 9 mm PARA s ugraviranom posvetom.