Nacional je neposredno nakon izbijanja korupcijske afere u JANAF-u od izvora koji je neposredno upoznat sa zbivanjima unutar te tvrtke dobio dvije ekskluzivne, ali i indikativne fotografije. Snimljene su 31. kolovoza u ranim poslijepodnevnim satima.

Radi se o dvjema fotografijama koje su snimljene na petom katu zgrade u kojoj se JANAF nalazi, na adresi Miramarska cesta 24. Na tom se katu nalaze prostorije koje koristi predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević. On je jedan od protagonista te afere, osumnjičen da je primio 1,96 milijuna kuna mita od poduzetnika Kreše Peteka kako bi pomogao njegovu Elektrocentru Petek iz Ivanić Grada da dobije neke poslove za JANAF.

Na jednoj fotografiji snimljen je hodnik na čijem se kraju nalazi snimljena najlonska vreća prepuna izrezanog papira. Na drugoj se fotografiji nalazi ista ta najlonska vreća prepuna izrezanog papira, ali snimljena iz puno bližeg kuta. Vreća je ostavljena da stoji neposredno ispred vrata ureda u kojem su smještene tajnica i pomoćno administrativno osoblje predsjednika Uprave. Naslonjena je na rezač papira. A ta se prostorija nalazi neposredno ispred ureda Dragana Kovačevića.

Izvor koji je Nacionalu ustupio te fotografije navodi da bi one mogle predstavljati potvrdu tvrdnjama da su pojedine osobe unutar JANAF-a uništavale dio interne korporativne dokumentacije i to u danima kada se privodio kraju rad istražitelja uoči uhićenja osumnjičenih protagonista te korupcijske afere. On o tomu za Nacional kaže:

‘’Nije to bila jedina takva najlonska vreća. Gotovo puni radni tjedan uništavali su se neki papiri, da to tako kolokvijalno kažem. Zašto i koji točno, to je zasad ostalo nepoznato. Ali to također sugerira da su možda neki protagonisti te afere znali da bi se mogli naći na udaru istražitelja. Pa su krenuli uništavati neugodnosti sadržane u određenom dijelu dokumentacije.’’

Drugi izvor upoznat sa zbivanjima unutar JANAF-a negira da bi te fotografije predstavljale išta sporno ili na bilo koji drugi način indikativno. Navodi da su se kroz nekoliko dana uništavali stari zaostali kalendari od prošle godine. Tvrdnje da bi se unutar JANAF-a dva tjedna prije uhićenja osumnjičenih protagonista afere uništavala interna korporativna dokumentacija u proturječju su sa smušenim ponašanjem Dragana Kovačevića tijekom protekle srijede, u satima neposredno prije njegova uhićenja. Kada je odbacio telefone u Savu, a policijski ronioci ih izronili. Što bi sugeriralo da se u zadnji trenutak rješavao neugodnih tragova i predmeta.

Nacionalu su prezentirani i neki prilično indikativni financijski pokazatelji JANAF-a. Oni pokazuju kako se kretao neto novčani tijek unutar tvrtke. On je u posljednje četiri godine negativan, unatoč tomu što su u javnosti prezentirani izvrsni poslovni rezultati.

JANAF je 2013. ostvario 475,7 milijuna kuna prihoda, dobit od 96 milijuna kuna, uz pozitivan novčani tijek u iznosu 158,2 milijuna kuna. Godinu dana kasnije prihodi su porasli na 489,7 milijuna kuna, dobit na 100,3 milijuna kuna, uz pozitivan novčani tijeku u iznosu od 35,7 milijuna kuna. Tijekom 2015. prihodi su znatno porasli na 744,8 milijuna kuna, dobit na 234 milijuna kuna, uz pozitivan novčani tijek u iznosu od 398,2 milijuna kuna. Godinu dana kasnije prihodi su porasli na 752,6 milijuna kuna, dobit na 291 milijuna kuna, uz pozitivan novčani tijeku u iznosu od 137,1 milijuna kuna. Tijekom 2017. prihodi su opet porasli i to na 780,7 milijuna kuna, dobit na 291,2 milijuna kuna, ali je novčani tijek bio negativan i dosegao minus od čak 251,7 milijun kuna. Godinu dana kasnije prihodi su porasli na 781,8 milijuna kuna, dobit na 304,1 milijun kuna uz negativan novčani tijek u iznosu od 132,5 milijuna kuna. Prošle godine prihodi su pali na 714,2 milijuna kuna, dobit na 261,9 milijuna kuna, uz negativan novčani tijeku u iznosu od 25 milijuna kuna. Prva polovica ove godine pokazuje slične tendencije. Prihodi su dosegli 374,7, dobit 148,7 milijuna kuna, uz negativan novčani tijek od 36,9 milijuna kuna.

Izvor upoznat sa situacijom unutar JANAF–a o tomu kaže:

‘’Temeljni pokazatelj uspješnosti poslovanja neke tvrtke je generiranje pozitivnog novčanog tijeka. Međutim, zbog pretjeranih investicija JANAF je ušao u fazu tzv. negativnog cash flowa, odnosno novčanog tijeka. Kada je Kovačević postao predsjednik Uprave, na računu je tvrtka imala otprilike 1,2 milijarde kuna u depozitima u raznim bankama. Sada je na računima oko 200 milijuna kuna. Sve ostalo otišlo je u investicije. Neke od njih upitne su isplativosti. Neke su napravljene neracionalno, a neke preskupo plaćene. U tom kontekstu treba iznova sagledavati poslovanje JANAF-a. Posebno zato što tvrtka nije uknjižila sve započete investicije. Radi se o knjigovodstvenoj tehnici koja je dopuštena, ali moguće rubna. I to zato što se te investicije ne knjiže, jer su još uvijek u tijeku, pa se ne započinje knjiženje amortizacije, što bi utjecalo na poslovne rezultate.’’

Kao jedan indikativan primjer sugovornik Nacionala blizak JANAF-u spominje spremnik izgrađen na zagrebačkom Žitnjaku sa zapreminom 20.000 m3. Taj je spremnik, kako navodi, trenutno prazan. O tomu taj izvor kaže:

‘’Pregovore o tom projektu vodio je donedavni član uprave Bruno Šarić. Pregovarao je s predstavnicima Ine o izdvajanju i premještanju derivata iz skladišta tvrtke Ina maziva na Žitnjaku u ovaj spremnik. JANAF se upustio u investiciju bez da je unaprijed osigurao ugovor o dugoročnom najmu tih kapaciteta. Zbog koronakrize Ina se u međuvremenu predomislila. Okvirna vrijednost spomenute prošlogodišnje investicije je 30 milijuna kuna.’’ Isti izvor blizak JANAF-u navodi da su istražitelji upozoreni na niz neracionalnosti tijekom velikog investicijskog zamaha, kao i da bi se trebalo propitati koliko su doista bile opravdane visine pojedinih investicija. Sveukupno se u tom kontekstu propituje je li opravdano utrošena gotovo polovica od ukupno investirane milijarde kuna tijekom posljednjih osam godina. A u kontekstu netom otvorene afere i gdje je dio tog novca na koncu mogao završiti.

Dva neovisna izvora bliska JANAF-u navode da tvrtka često surađuje splitskom tvrtkom Matadura, ne navodeći ništa sporno u vezi s tim poslovanjem. Na čelu tvrtke je Damjan Krklec. Tvrtka JANAF-u isporučuje proizvode za zaštitu od požara i proizvode koji štite od pada s visina sa spremnika za naftu. Među ostalim i bonpet – uređaj za gašenje požara. Prihodi Matadure su nešto viši od dvadeset milijuna kuna godišnje, a dobit u zadnje dvije godine doseže oko 6 milijuna kuna.

Među tvrtkama koje često posluju s JANAF-om, također bez isticanja ičega spornog, isti izvori spominju i tvrtku Sokol Vinkovci. Kao ključnog čovjeka zaduženog za kontakte s tom tvrtkom spominju Gorana Petrovića zvanog Pepi, kojeg u JANAF-u generalno smatraju ključnim čovjekom za građevinske operacije. Kada govori o jednom dijelu te suradnje, jedan od izvora bliskih JANAF-u navodi: ‘’Pojedini dijelovi naftovoda moraju se kontinuirano nadzirati i održavati. Pa se u tom kontekstu pristupa održavanju. Ali umjesto da se zamijeni dio cijevi, tvrtka Sokol stavlja ovojnice koje se otprilike svakih pet godina moraju zanavljati. Tu dolazimo do pitanja što je svrsishodnije – kupiti primjerice 200 metara cijevi, premostiti naftovod dok se postavlja novi dio te cijevi, ili zanavljati postojeće s ovojnicama.’’

Isti izvori u kontekstu intenzivnih poslovnih odnosa s JANAF-om, također bez isticanja nekih spornih elemenata, spominju i tvrtku Tehnozavod iz Marušića. Oni se bave prodajom opreme za videonadzor. Izvor blizak JANAF-u o tomu kaže: ‘’Janaf je investirao u više stotina kamera. Možda bi bilo svrsishodno provjeriti koliko u tu opremu investira, primjerice, Transalpina naftovod koji ima višestruko kamera manje od JANAF-a. Inače Transalpina ima sjedište u Trstu, transportiraju 44 mil. tona nafte godišnje, pri tomu snabdijevaju naftom Austriju, Češku i Njemačku te imaju spremišta za 2 mil. m3 nafte samo u Trstu. JANAF transportira između 6 i 8 mil. tona nafte godišnje.’’

Za Dragana Kovačevića se navodi da je iznimno vodio računa razvijati dobre poslovne odnose s tim tvrtkama. Kovačević je u više navrata i kroz duži vremenski period ostavljao dojam izuzetno nijansiranog i spretnog menadžera. To se osobito u jednom dijelu moglo iščitati i kada je Nacional početkom ljeta otkrio sadržaj Memoranduma o razumijevanju između Ine i JANAF-a kojim se trasirao put za potajni izvoz hrvatske nafte u Mađarsku, koji je svojim potpisom “amenovao” i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.

Završna verzija spornog memoranduma otkrila je još jedan samo naoko nevažan detalj. Memorandum u ime JANAF-a nije potpisao njegov predsjednik Uprave Dragan Kovačević, nego ga je po njegovu ovlaštenju potpisao tadašnji član Uprave Bruno Šarić. Izvor blizak JANAF-u o tomu je za Nacional još početkom ljeta rekao:

„Kovačević je izuzetno spretan i sposoban menadžer, s iznimnim političkim instinktom i lukavstvom. Kao osoba često nastoji pomiriti nepomirljive interese i strane, ali se u ključnim trenucima nastoji izmaknuti iz spornih situacija ili si barem stvoriti neku odstupnicu za budućnost. Kao šef JANAF-a imao je legitiman poslovni interes da što više nafte prolazi kroz njegov sustav. U ovom slučaj JANAF je naprosto monopolistički državni tehnički servis, poslovni entitet čija je uprava u ovoj konstelaciji političkih snaga, u širem političkom kontekstu odnosa između Vlade i MOL-a, naprosto nebitna. Ali Kovačević je kao menadžer iz kvote HNS-a bio itekako svjestan svih okolnosti i krajnje negativnih političkih implikacija tog dokumenta. Pa je vrlo vjerojatno to krajnji razlog što on taj memorandum nije potpisao. Time je neizravno potvrdio da se u političkom smislu radi o spornom angažmanu.“

Sve to Kovačevića je pokazivalo u sasvim drugom svjetlu od onoga kakvo ga je počelo osvjetljavati nakon izbijanja prošlotjedne korupcijske afere. Zato brojne njemu bliske osobe i dalje s nevjericom prate napise koji sugeriraju da je njegov način poslovnog funkcioniranja bio impregniran trgovanjem utjecajem i korupcijom.