Ekipa Nacionala provela je puna 22 sata s aktivistima Živog zida u stanu obitelji Dukić/Družinec na zagrebačkom Sv. Duhu odakle su trebali biti deložirani 28. siječnjau 10 sati ujutro.

[quote_box_center]

• Nacionalova novinarska ekipa jedina je tijekom tih dramatičnih sati – od 13 sati 27. siječnja do 11 sati 28. siječnja – iznutra svjedočila o načinu terenskog funkcioniranja i razini organizacije Živog zida.

• EKIPA NACIONALA MEĐU AKTIVISTIMA je slušala kako supružnici Dukić govore da su kredit za taj stan u iznosu od 40.000 eura podignuli 2009. u austrijskoj RBA kreditnoj zadruzi. Kad kredit više nisu mogli vraćati, stiglo im je rješenje o ovrsi na nekretninu.

[/quote_box_center]

Nacionalova novinarska ekipa jedina je tijekom tih dramatičnih sati – od 13 sati 27. siječnja do 11 sati 28. siječnja – iznutra svjedočila o načinu terenskog funkcioniranja i razini organizacije Živog zida.

Prve aktiviste kroz vrata stana na drugom katu četverokatne zgrade na adresi Sv. Duh 8 pustio je Mirko Dukić. Njegova supruga Sanja Dukić već je s vrata aktiviste ponudila kavom. Prvi aktivisti potom su sjeli u dnevni boravak sa supružnicima Dukić i uz kavu, koju je pripremila njihova snaha Marina Dukić, počeli slušati kako je ta obitelj dospjela do toga da ih iz tog stana namjeravaju deložirati.

Ekipa Nacionala s aktivistima Živog zida

EKIPA NACIONALA MEĐU AKTIVISTIMA je slušala kako supružnici Dukić govore da su kredit za taj stan u iznosu od 40.000 eura podignuli 2009. u austrijskoj RBA kreditnoj zadruzi. Kad kredit više nisu mogli vraćati, stiglo im je rješenje o ovrsi na nekretninu.

“Podignuli smo kredit jer smo ostali bez posla i upali u financijske poteškoće. Novcem od kredita otvorili smo prehrambenu trgovinu, ali je taj posao propao. Ja sada primam mirovinu od 2460 kuna, a moja žena radi u jednoj trgovini u Zagrebu. Kredit jednostavno više nismo mogli vraćati”, rekao je Mirko Dukić, koji tvrdi da ih je RBA zadruga prevarila. U trenutku podizanja kredita bili su, kažu supružnici Dukić, uvjereni da se radi o Raiffeisen banci jer je RBA zadruga koristila njen logotip. Smatraju da je RBA zadruga ilegalno poslovala u Hrvatskoj. Nejasno im je kako se mogu ovršivati nekretnine hrvatskih građana dok traju istražne radnje na temelju podnesenih kaznenih prijava protiv RBA kreditnih zadruga. Mirko Dukić otkrio nam je da je i sam zadrugu prijavio nadležnim institucijama.

Stan od 63 kvadrata u vlasništvu je njegove punice Zlatice Družinec. Na javnoj dražbi na Općinskom sudu u Zagrebu u veljači prošle godine stan je kupila Milka Lovrić za oko 250.000 kuna.

U stanu živi osmeročlana obitelj: Mirko i Sanja Dukić, Sanjina majka Zlatica, sinovi Mihovil i Matija sa ženom Marinom i dvojicom malodobnih sinova, Karlom i Jakovom. Uoči deložacije u stani nisu bili Zlatica Družinec, Mihovil Dukić i djeca. Obitelj je procijenila da bi izbacivanje iz stana loše utjecalo na njih. Zlatica Družinec, smatrali su, ne bi možda mogla izdržati toliki stres, djeci bi to moglo izazvati traume, a mlađi sin već to teško podnosi.

Dolazak aktivista

AKTIVISTI ŽIVOG ZIDA počeli su na njihovu adresu stizati u grupama oko 15 sati, poslije odlaska gospođe Sanje Dukić na posao. Stoga su veći dio vremena proveli samo s dva člana obitelji – Mirkom Dukićem i njegovom snahom. Većina aktivista je po dolasku odmah razgledala stan te zgradu iznutra i izvana kako bi procijenili na koji će način pokušati blokirati prolaz interventnih policajaca koji su s ovrhovoditeljem zaduženi za provedbu deložacija. Na leđima su neki nosili ruksake s odjećom, hranom, dekama. Rekli su da se za deložacije potrebno dobro pripremiti jer se unaprijed teško mogu predvidjeti uvjeti koji će ih dočekati u stanu ili kući u koju dolaze kako bi njihove stanare obranili od deložacije. “Zna se dogoditi da obitelj uz svu dobru volju nema što ponuditi aktivistima za jelo”, rekla je jedna mlada aktivistica. Svaki se aktivist stoga mora pobrinuti da ima dovoljno hrane kako bi mogao probdjeti noć prije deložacije te da ima dovoljno energije za suočavanje s policijom koja im često, kako kažu, ne da ni popiti vode u policijskoj postaji gdje završe nakon što ih uhite zbog pružanja otpora. Jedna je gospođa, koja je mogla imati nekih 40 godina, ponijela sa sobom desetke narančastih i zelenih limenki energetskog pića. Za podizanje energije pila se i kava. Teško je reći koliko se litara kave popilo. Kako se broj aktivista povećavao, tako su se iz kuhinjskih ladica vadili sve veći lonci u kojima se kuhala kava. Oko 17 sati stiglo je novih 30-ak članova Živog zida. Mirko Dukić isprva je pitao tko stiže u stan, a s vremenom je na to sve manje pazio. Tako se među aktivistima našlo i nekoliko sumnjivih ljudi koji su samo nakratko došli tobože podržati tu obitelj. Primjerice, jedan je stariji gospodin u dnevnom boravku prilikom zajedničkog fotografiranja aktivista rekao kako je bolje da se njega ne fotografira. Pokazao je i čudnu značku s natpisom Interpola i rekao da se ne smije znati kako on podržava Živi zid, iako je, navodno, u mirovini.

MALO PRIJE 19 SATI broj aktivista naglo se dodatno povećao jer je stigao autobus iz Bjelovara. Očekivali su aktivisti Živog zida da će otprilike tada policija blokirati ulaz u zgradu pa su se nastojali okupiti u što većem broju prije nego što se to dogodi. Policajci nisu tada stigli. Samo je nekoliko policijskih kola patroliralo kvartom.

Obitelj Dukić su osim aktivista Živog zida došli podržati i članovi udruge STOPbank. Oni su s prozora spavaće sobe Dukića oko 21 sat izvjesili na zgradu svoj transparent. Jedan od osnivača je, nadgledajući postavljanje transparenta u hodniku zgrade, rekao kako su udrugu osnovali radi okupljanja onih ljudi koji su izgubili svoju imovinu zbog kredita podignutih u RBA zadruzi. “Ovo je zločin u kojem često sudjeluju i sami suci kupujući ovršene nekretnine”, rekao je taj aktivist.

Više desetaka aktivista dežuralo je ispred zgradeFoto: Saša Zinaja

Stotinjak aktivista

OKO 22 SATA broj aktivista koji su stizali iz raznih hrvatskih gradova popeo se na stotinjak. Dio njih je “čuvao” ulaz u zgradu, a neki su sjedili po stubištu. Jedni su bili ispred stana, a drugi su se gužvali unutra. Ovo je, komentirali su aktivisti, jedna od rijetkih deložacija na koju je stigao ovako velik broj ljudi i na kojoj dolazak policije nisu čekali samo u stanu, nego i u hodnicima zgrade i ispred nje. Najživlje je bilo ispred zgrade. Nekoliko mladih aktivista igralo je nogomet na ulazu u zgradu. Često su međusobno zbijali šale.

U jednom trenutku je prolaznik s ulice upitao jednog od aktivista što se događa. Kad mu je ovaj objasnio, prolaznik je prvo opsovao, pa mu rekao da sačeka trenutak. Vratio se s nekoliko vreća punih bureka i boca Coca-Cole od litre. Darežljivi prolaznik nije htio otkriti svoj identitet. Otkrio je jedino da je po struci bankar i vlasnik prostora na križanju Ilice i Ulice Sv. Duha koje iznajmljuje jednom lancu pekarnica. Na pitanje zašto je donio hranu aktivistima Živog zida rekao je: “Bore se za pravu stvar!” Ubrzo je nekoliko aktivista donijelo vrećice s pecivom iz druge pekarnice na spomenutom križanju. Aktivisti su rekli kako im je sva peciva koja se nisu uspjela prodati darovao njen vlasnik. Namirnice su obitelji koja je u strahu čekala deložaciju donirali i brojni prijatelji. Hrane i pića bilo je posvuda u stanu, pa i izvan njega.

Oko 23 sata stigao je Ivan Vilibor Sinčić sa svojom zaručnicom Vladimirom Palfi i vodstvom Živog zida. Vodstvo je trebalo stići mnogo ranije, ali su ih birokratske obveze zadržale. Naime, tog su dana predavali izvješća Državnom izbornom povjerenstvu. Sinčić je bio vidljivo umoran. Jedva je imao snage pozdraviti svoje članove i stati s njima za pokoju fotografiju. Popeo se do stana da pozdravi obitelji koje je čekala deložacija pa se vratio ispred zgrade da se druži s prisutnima. Potom se povukao s najbližim suradnicima u spavaću sobu obitelji Dukić.

Podrška komičara

S VODSTVOM ŽIVOG ZIDA obitelj Dukić došao je podržati i poznati komičar Denis Bašić. Uveseljavao je prisutne ispred zgrade, a onda i na ulazu u stan. Glumio je Stipu Mesića, Ćiru Blaževića i Slavka Linića. Nagovarao je aktiviste da pozovu sve svoje najbliže kako bi broj okupljenih bio veći i vjerojatnost odgode deložacije veća. Određeni broj članova Živog zida to je pomalo i razljutilo. Ne vole, čini se, kad im se netko upleće u organizaciju pružanja otpora. Oko jedan sat iza ponoći ispred stepenica u prizemlju zgrade, na drvenom ormaru, sjedio je u mraku jedan neobični aktivist. Koncentrirano je čitao knjigu na engleskom o “aktivistima” kršćanima iz Biblije. Rekao je da je vjeroučitelj u osnovnoj školi: “Pokušavam naći inspiraciju u likovima poput Mojsija. Kršćanin bi trebao stati u obranu čovjeka i pritom ne misliti da je on jedini i poseban jer to radi. Jer Bog ima nekoga koga će postaviti da to čini. Ne smije čovjek zato dopustiti da mu aktivizam utječe na ego. Mora biti skroman u svojim nastojanjima.” Dvojica studenata pridružila su se vjeroučitelju. Jedan je student druge godine filozofije i povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu, a drugi je na prvoj godini filozofije na istom fakultetu. Svi su zajedno nekih pola sata pričali o moralu, čovjeku i smislu života.

NA DELOŽACIJI JE BIO i bivši interventni policajac Jurica Žitko. Bio je u uniformi četiri godine za vrijeme Domovinskog rata. “Nakon sudjelovanja u ratu, koji sam smatrao dužnošću, otišao sam iz policije jer tamo više nisam pripadao”, rekao je Žitko koji Živi zid podupire od samih početaka njihova djelovanja. Osnivač je Inicijative 9. Aktivizmom se počeo baviti 2009. Kad je Hrvatska ulazila u NATO, htio je pokrenuti referendum o ulasku, ali nije uspio. Rekao je da je cilj ratovanja u Domovinskom ratu bila samostalnost, a da ovo što se nakon rata dogodilo u Hrvatskoj nije ni blizu samostalnosti. “To je apsolutna strana okupacija u svim segmentima značenja te riječi”, kaže Žitko koji zamjera pripadnicima specijalne policije što se ne pozivaju na priziv savjesti. Zapravo zamjera njihovim šefovima, naročito sindikatima, što im ga zakonski ne omoguće. Kaže da iz razgovora s bivšim i sadašnjim kolegama pouzdano zna da većina policajaca ne bi bila na deložacijama da se može pozvati na priziv savjesti. Smatra da strahuju od otkaza. “Imaju i oni obitelj i kredite”, rekao je Jurica Žitko. Oko tri sata ujutro aktivisti su bili već dosta umorni. Sanja Dukić je u kuhinji sa snahom Marinom kuhala i dalje kave i nudila hranu. Jedan je aktivist rekao u stanu da je izbrojio 150 aktivista. Manji je dio njih sjedio u kuhinji, dnevnom boravku i po hodnicima stana. Veći dio se odmarao po stepenicama zgrade ili je stajao na njenom ulazu. Vodstvo Živog zida je od dolaska u stan satima bilo zatvoreno u spavaćoj sobi kojoj su pristup imali samo određeni članovi. Ivan Vilibor Sinčić je sa zaručnicom i dijelom najbližih suradnika zaspao oko četiri sata. Veći dio aktivista bio je budan cijelu noć. Vodstvo se probudilo malo prije planirane deložacije, oko 8 sati ujutro. Sve je odmah zanimalo je li stigla policija. Nisu imali spomenutu opremu kao većina drugih aktivista.

Nisu se otišli ni osvježiti u toalet. Pogledavali su kroz prozor svakih desetak minuta da vide što se događa ispred zgrade i pričali o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj, o monetarnoj politici, o promjenama koje se trebaju dogoditi u državi. Pridružio im se i novinar Gordan Stojić koji je prije deložacije podržao borbu Živog zida i pozvao sve svoje kolege da i sami pruže otpor. Ova deložacija bila je medijski dosta popraćena. U Dnevniku HRT-a u 19 sati emitiran je taj dan prilog o RBA zadrugama i prikazana je priča obitelji Dukić. Branitelji su najavljivali da će doći u velikom broju podržati obitelj dragovoljca Domovinskog rata. To se nije dogodilo. Na deložaciji je bilo tek nekoliko branitelja koji su članovi Živog zida.

Obitelj ipak deložirana

NOVINARI, SNIMATELJI I FOTOREPORTERI iz raznih medija stigli su pred ulaz zgrade oko 9 sati, sat vremena prije zakazane deložacije. Tada su gotovo svi aktivisti bili pred zgradom. Zadnji su se spustili članovi vodstva sa Sinčićem na čelu. U trenutku kad je on stao pred novinare kako bi dao izjavu, okupljeni su počeli skandirati: “RBA mafija!“, “Svi u zid, Živi zid”! Čekalo se policajce i ovrhovoditelja, no nisu stizali. Sinčić i Nevenka Dodig iz STOPbank udruge pokušavali su doznati što se događa, a Mirko Dukić bio je jako nervozan. Nevenka Dodig je nekih 15 minuta prije 10 sati, kad je trebala biti deložacija, saznala iz suda da informacije o deložaciji smiju reći samo Katici Družinec koja je vlasnica stana. Aktivisti su međusobno komentirali kako ne vjeruju da se deložacija neće dogoditi nekoliko sati nakon što oni odu. Otkrili su da su im na jednoj deložaciji policajci tvrdili da je deložacija odgođena, da bi nakon njihova odlaska deložirali obitelj.

Kako nije bilo ni policije ni ovrhovoditelja, Ivan Vilibor Sinčić je oko 11 sati proglasio pobjedu Živog zida. Zajednički su se fotografirali kako bi ukazali da je brojnost njihova snaga. Bude li drugog pokušaja deložacije obitelji Dukić, rekli su da planiraju doći u još većem broju. O potencijalnoj deložaciji stana obitelji Dukić do zaključenja ovoga broja Nacionala nije ništa doznala. Katici Družinec je pozlilo na dan kada se deložacija trebala dogoditi pa je završila u bolnici na Sv. Duhu. Mirko Dukić nam je rekao kako je cijela obitelj u nervoznom iščekivanju. Drago mu je, kaže, bilo vidjeti da je toliki broj aktivista Živog zida stao u obranu doma njegove obitelji. Na činjenicu da branitelji nisu došli kako su obećali ostao je pomalo suzdržan. “Bilo mi je rečeno da će me Đuro Glogoški nazvati na dan deložacije, ali to nije učinio. Stiglo mi je zato pismo od pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića u kojem stoji da se traži odgoda deložacije dok traje istraga o djelovanju RBA zadruga u Hrvatskoj”, rekao je Mirko Dukić.