Moramo se izboriti za put normalne i pristojne Srbije. To je put koji sam krčio za široki pokret naroda”, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Nakon što je dulje od 10 godina tvrdio da je, kao predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) i neprikosnoveni lider srpskog ekonomskog tigra, zemlje s čijim se privrednim rastom teško može mjeriti neka članica Europske unije i od koje je napravio vojnu silu ne samo u balkanskim okvirima, Vučić je odjednom, gotovo preko noći, tu Srbiju prepoznao kao nešto suprotno “normalnom” i “pristojnom”, zbog čega joj je potrebna promjena.

U skladu s tim otkrivenjem Vučić je najavio da će u narednih šest mjeseci stvoriti veliki državotvorni i nacionalni pokret za opstanak i napredak Srbije. Zbog nečega je Vučić zaključio da SNS, čiji je predsjednik, i njegovih više od 700.000 članova nisu dorasli ispunjenju vizije o “normalnoj i pristojnoj Srbiji”.

Vučić je sebi zadao vrlo ozbiljan zadatak – dulje od 10 godina intenzivno je, svakodnevno, pred kamerama, ne skrivajući se, radio na jačanju slike o Srbiji kao zemlji čiji je vanjskopolitički kredibilitet vrlo upitan, uz ulaganje vrijednog truda u kršenje ljudskih prava vlastitih građana i ignoriranje vladavine prava, borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Unatoč čudovišnim razaranjima izazvanim agresijom Moskve na Ukrajinu, tisućama Rusa čiji je cilj zbog vojne mobilizacije pobjeći iz domovine, desecima žena ubijenim na uličnim prosvjedima u Iranu, prijetnjama Pekinga upućenim Tajvanu – udaljenom 1700 kilometara od Moskve, 1000 kilometara od Kijeva, 2800 kilometara od Teherana i 8900 kilometara od Taipeija, Vučić tvrdi da je upravo on najveća žrtva zavjere međunarodnih sila i svjetskih moćnika.

“Jedino još da nam netko stavi glavu na panj pa da kažu sada ćemo da uzmemo sekirče”, izjavio je Vučić povodom navodno dosad nezabilježenih prijetnji i ucjena sa Zapada, upućenih Beogradu zbog odbijanja malene balkanske države s oko šest milijuna stanovnika da se pridruži sankcijama protiv Moskve, uvedenim zbog napada Rusije na Ukrajinu. Zemlju koja, što kao da su u Beogradu zaboravili, nije priznala neovisnost Kosova niti pružila podršku zračnim udarima NATO-a 1999. godine na Srbiju i Crnu Goru.

Vučićeva najava da će umjesto SNS-a stvoriti “veliki državotvorni i nacionalni pokret za opstanak i napredak Srbije”, čini se kao odluka neuspješnog gazde da proglasi stečaj i osnuje novu firmu. Na što ukazuju i Vučićevi rezultati na čelu firmi “SNS” i “Srbija” za proteklih 10 godina.

Krajem travnja je Vučić, uz ocjenu da se radi o “novoj eri”, obavijestio javnost da je s kompanijom Stellantis potpisan ugovor o financiranju električnog automobila koji će se proizvoditi u Kragujevcu, u tvornici Fiat Chrysler Automobili (FCA). Dva tjedna kasnije više od 1000 radnika FCA okupilo se ispred ulaza u tvornicu, a zatim su krenuli u protestnu šetnju gradom, nakon što su obaviješteni da “nova era” za njih počinje odlukom poslodavca da privremeno zatvori pogone, a zaposlene pošalje na rad u inozemstvo ili im uruči otkaze.

Nedavni pad ukrajinskog aviona natovarenog srpskim oružjem u Grčkoj ukazao je na to da je Beograd jedan od najvećih “trgovaca smrću”, čije se oružje koristi u ratovima u Jemenu, Libiji i među pripadnicima organizacije Islamska država u Iraku i Siriji.

U rujnu 2020. Vučić je s tadašnjim kosovskim premijerom Abdullahom Hotijem u Washingtonu potpisao “povijesni” ekonomski sporazum, čiji je najzanimljiviji dio bila obaveza Beograda da premjesti ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Što se, u skladu s Vučićevom pouzdanošću, nije dogodilo. Prošlog mjeseca Vučić je izjavio da je u Beogradu zabranjen EuroPride odnosno gej Parada ponosa. Vučić je poručio da ga “mogu zvati” predsjednici Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Ukrajine i Turske – Joseph Biden, Vladimir Putin, Volodimir Zelenskij i Recep Tayyip Erdoğan, ali da “neće biti promjene te odluke”. Poslije čega je otputovao u New York, gdje se fotografirao na Times Squareu, dok su se u Beogradu policajci tukli s desničarskim ekstremistima, pokušavajući zaštititi sudionike Parade. Koju je, kako je Vučić tvrdio, država Srbija zabranila.

Unatoč čudovišnim razaranjima izazvanim agresijom Moskve na Ukrajinu i tisućama Rusa koji bježe iz domovine od vojne mobilizacije, Vučić tvrdi da je upravo on najveća žrtva zavjere međunarodnih sila i svjetskih moćnika. FOTO: ZORANA JEVTIC/REUTERS/PIXSELL

U Beogradu Vučićeva policija u centru grada štiti na fasadi zgrade naslikan lik bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Radi se o liku osobe osuđene na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, gdje su Mladićeve jedinice u srpnju 1995. godine ubile više od 8000 nenaoružanih Bošnjaka.

Državna telekomunikacijska kompanija Telekom Srbija je za nevjerojatnih 600 milijuna eura kupila pravo prijenosa utakmica engleske nogometne Premier lige, kako bi izbacila iz igre “opozicionog tajkuna” Dragana Šolaka i njegove televizijske kanale N1 i NovaS. Suma od 600 milijuna eura za šestogodišnje pravo TV prijenosa utakmica Premier lige na teritoriju bivše Jugoslavije zvuči neshvatljivo, jer je osam puta veća od dosadašnje.

Taj ugovor znači da je za TV prijenos svake od 380 utakmica Premier lige u sezoni potrebno osigurati reklame vrijedne skoro 300.000 eura, uključujući sudare ekipa kakve su Wolverhampton, Bournemouth, Brentford…

Na pitanje je li u Vučićevoj Srbiji to isplativo, mogući odgovor je da će druge srpske državne kompanije, kao i privatnici bliski vlastima, dobiti obavezu plaćanja reklama. Ili da Telekom svjesno ide u gubitak jer namjerava jednoga dana, uz podršku vlasti i bez obzira na cijenu, koju u svakom slučaju plaćaju građani Srbije, potisnuti kompletnu konkurenciju, postati apsolutni monopolist na tržištu i skupljati sav profit.

Mural Ratku Mladiću u središtu Beograda, zabrana Eeuropridea i pad zrakoplova krcatog srpskim oružjem samo su neki od događaja koji su razotkrili pravu narav Vučićeve Srbije. FOTO: Amir Hamzagic, Milan Maricic/ATAImages, Alkis Konstantinidis/REUTERS/PIXSELL

Telekom Srbija, inače, platio je 600 milijuna eura za prijenose utakmica Premier lige iako je u prethodnih pet godina dug te državne kompanije utrostručen – s 456 milijuna eura na 1,4 milijarde. Vučić je okružen vrhunskim patriotskim kadrom, kojem pripada i ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, koji je, u skladu s funkcijom ministra srpske policije, fotografiran u zagrljaju s kriminalcem Vladimirom Kovačevićem, osuđenim zbog nošenja automatskog pištolja “škorpion” i evidentiranim izvršiteljem još 17 krivičnih djela kao što su teška krađa, izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, teška tjelesna povreda, napad na službenu osobu i sprječavanje u obavljanju dužnosti, izazivanje opće opasnosti, nasilničko ponašanje…

Vulin je 2018. godine, dok je bio ministar obrane, “u skladu s naređenjima šefa države i vrhovnog komandanta Vojske Srbije Vučića”, obavijestio javnost da je srpsku armiju uključio u aktivnu borbu za povećanje nataliteta.

„Vojska će kroz svoje mogućnosti učiniti sve da se više rađamo, stimuliramo rađanje, pomognemo svakoj obitelji koja želi imati djecu. Armija zna da je dio našeg naroda i svaka radost i briga su i naša radost i naša briga. Zato je borba protiv bijele kuge i naš zadatak i dat ćemo sve od sebe da u njoj sudjelujemo, pobjednički, kako Vojska Srbije uvijek i čini“, poručio je Vulin.

Poslije čega nije bilo podataka o sudjelovanju Vojske Srbije u projektu “da se više rađamo, stimuliramo rađanje, pomognemo svakoj obitelji koja želi imati djecu”. Bliski Vučićev suradnik je i ministar financija i bivši gradonačelnik Beograda Siniša Mali, kojem je Senat beogradskog sveučilišta krajem prošle godine jednoglasno oduzeo doktorat, zbog plagijata.

Dugogodišnja Vučićeva desna ruka, ministar obrane, nekadašnji predsjednik parlamenta i ministar policije Nebojša Stefanović našao se zahvaljujući doktorskom radu “Nova uloga strategijskog menadžmenta u upravljanju lokalnim samoupravama (primjer grada Beograda)”, u situaciji da je optužen da je plagirao značajan dio disertacije, napisane na srpskom jeziku. U četveročlanoj komisiji pred kojom je Stefanović branio taj rad bili su Sung Jo Park iz Južne Koreje i Francuz Jean Jacques Chantron, koji ne poznaju srpski jezik.

Za doktorat guvernerke Narodne banke Srbije Jorgovanke Tabaković tvrdi se da više od 20 posto teksta čine pasusi prepisani iz radova drugih autora, bez citiranja.

Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar, poznat po druženju s pripadnicima kriminalnog zemunskog klana odgovornog za ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine, početkom 2020. je kao problem definirao prisustvo suviše Crnogoraca na vodećim mjestima u srpskom zdravstvu.

„U Crnoj Gori nemamo nijednog direktora da se izjašnjava kao da je Srbin, a ovdje na mnogo vodećih mjesta imamo te Crnogorce, koji još ni srpski nisu naučili. Ne znaju govoriti srpski“, naveo je Lončar, govoreći o srpskim zdravstvenim ustanovama.

Vučić je okružen vrhunskim patriotskim kadrom, kojem pripada i ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin. FOTO: Borislav Zdrinja/ATAImages/PIXSELL/PIXSELL

Takvi članovi srpske vlade rijetko ometaju vanjskopolitičke aktivnosti Vučića, koji je u siječnju 2019. bio u Beogradu domaćin predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. Tijekom posjeta dugog sedam sati Putin je izgovorio samo: “Hvala, hvala na prijateljstvu.”

Par mjeseci ranije u Parizu, na svečanosti povodom 100. godišnjice okončanja Prvog svjetskog rata, tadašnji predsjednik Kosova Hashim Thaçi sjedio je u neposrednoj Putinovoj blizini i rukovao se s njim, dok je Vučić dobio mjesto na sporednoj tribini.

U sklopu koncepta Srbije kao regionalne vojne sile, Vučić je izdvojio skoro 200 milijuna eura za šest ruskih aviona MiG-29, starih u prosjeku 28 godina.

To su samo neki od rezultata desetogodišnje politike Vučića i više od 700.000 članova njegova SNS-a. Koji su Vučića, kao briljantnog pravnika, ekonomista, vojnog stručnjaka, humanista, demografa i političkog analitičara, primorali da se uputi “na put normalne i pristojne Srbije” kako bi se isključio od “strašnih pritisaka i užasnih vremena”, mada nitko osim srpskog predsjednika ne zna kakve se to prijetnje nadvijaju nad Srbijom i odakle dolaze.

Je li moćna mašina SNS-a brojnim aferama, kojima je Vučić glavni akter i sponzor, postala kamen oko vrata najmoćnijeg Srbina i dovela do ideje o stvaranju “velikog državotvornog i nacionalnog pokreta za opstanak i napredak Srbije”?

Priča o novom državotvornom pokretu ne može izbjeći činjenicu da je ministar vanjskih poslova Srbije Nikola Selaković, od svih mjesta na svetu, baš u New Yorku, tijekom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, sa šefom ruske diplomacije Sergejom Lavrovom pred kamerama, dok se odvija agresija najveće zemlje na svijetu na Ukrajinu, potpisao dokument nazvan „Plan konzultacija ministarstava vanjskih poslova dviju zemalja za naredne dvije godine“.

Naravno da je malo kome važan naziv tog dokumenta – bit je u mjestu i trenutku potpisivanja.

Kao što je bitno i da je Vučić baš u New Yorku, tijekom Generalne skupštine UN-a, razgovarao s predsjednikom Irana Ebrahimom Raisijem u trenutku dok su iranske snage sigurnosti pucale i ubijale sudionice prosvjeda zbog kršenja osnovnih prava žena.

Teško je zamisliti da svrstavanje uz Moskvu i Teheran, uz konstantno zaoštravanje odnosa sa susjedima, može Vučiću, kako god nazvao i usmjerio svoj novi pokret, priskrbiti nove simpatije i jačanje financijske i političke podrške na Zapadu. Koje mu, možda, i nisu potrebne.

Srpski ministar policije Vulin je poručio: „Da su oni koji traže gaženje Republike Srpske, priznanje Kosova i uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji zadovoljni Vučićem, njime bi bio nezadovoljan srpski narod. Kako su oni nezadovoljni Vučićem, njime je zadovoljan srpski narod. Predsjednik svih Srba jedini je slobodni lider u Europi, a kolonijalni gospodari to ne vole.“