Ekonomski analitičar Andrej Grubišić u srijedu je za N1 komentirao zašto su obroci kuhara volontera na području pogođenom potresu bili jeftiniji on onih koje sada priprema državna tvrtka Pleter. Grubišić kaže da tu dosta politikanstva, ali i malo podbadanja.

“Pojedinci iz privatnog sektora brzo su reagirali, vidjeli smo koordinaciju bez centralnog državnog planiranja. Vidjeli smo činjenicu da, ako država negdje nije involvirana, ne nestaje solidarnosti”, rekao je ekonomski analitičar.

Poručio je da je to primjer da, ako s nekim želimo biti dolidarni, ne mora nužno država dati uslugu. “Uslugu može dati i privatni sektor što ćemo platiti mi porezni obveznici. Kad netko kaže da se bez države ne može treba to artikulirati do kraja – sud koji će pravilno donositi procjene i prosudbe, gdje država ima ulogu arbitrarnog, a ne aktivnog sudionika, uloga vojske i uloga policije”, pojasnio je.

Dodao je da nema ništa protiv da država vude transmisijski mehanizam.

“Ne vidim ulogu države u ekonomiji jer nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim. Ne vidim državu kao monopolista pružanja usluga zdravstvenog osiguranja, mirovinske štednje i isplata mirovina te u školstvu, a posebno da uzima milijune kuna državnim obveznicima i onda ih dijeli sektorima za koje smatra da su bitni. Kad se uzmu samo ove četiri stvari – zdravstvo, mirovine. školstvo i subvencije, dolazimo do 100 milijardi kuna godišnjeg troška. A praksa nas uči da nije dovoljno samo imati dobru namjeru jer nas ne opstruira od odluka koje imaju negativne reperkusije, a trebale bi nas štititi”, objasnio je Grubišić.

Kaže da se zato zalaže da da temeljem isključivo objektiviziranih činjenica, podataka i statistike, a ne ideologije ili dogmatskog uvjerenja, pokušamo donositi zaključke što funkcionira, a što ne.

U tom slučaju, dodatan angažman države u rješavanju životnog standarda ovih ljudi koji će zahtijevati njezinu proaktivnost u smislu trošenju tuđeg novca. Grubišić smatra da je to krivi put. Država bi, kaže, trebala reagirati, ali na način koji nazivam pozitivni državni intervencionizam.

Ekonomski analitičar predložio je smanjenje PDV-a na 20 posto, da svi plaćaju porez na dobit 10 posto, smanjenje trošarina, privatizaciju brojnih državnih kompanija, barem djelomičnu liberalizaciju zdravstva, školstva i mirovinskog sustava. Poručuje i da ulogu države, tamo gdje je državi mjesto, ne umanjuje.