Objavljeno u Nacionalu br. 790, 2011-01-04

VINKO MLADINEO osim malverzacija s Fimi medijom pod istragom je i zbog golemih kriminalnih afera u njegovu Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Prema nedavnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu, Vinko Mladineo, bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost još će najmanje mjesec dana provesti u remetinečkom pritvoru. U tom periodu Državno odvjetništvo i Uskok trebali bi dovršiti istrage nekoliko afera koje se direktno povezuju s 68-godišnjim Mladineom: premda je potkraj studenoga 2010. uhićen zbog mutnih poslova s marketinškom agencijom Fimi-medijom, kojoj je njegov fond isplatio 5,6 milijuna kuna za televizijske spotove, taj je slučaj, a i cjelokupna afera Fimi-media prava sitnica u usporedbi s golemim korupcijskim kriminalom za koji istražitelji sumnjiče Vinka Mladinea. U samo šest godina postojanja Fonda kojemu je Mladineo bio prvi direktor od osnutka, već je sad vidljivo da je na vrlo sumnjive načine utrošeno više od milijardu kuna koje su završavale u rukama nekolicine ”poduzetnika” – netom osnovanih tvrtki koje su bez radnog staža, iskustva, zaposlenika i potrebnih strojeva dobivale unosne poslove s državnim fondom kojem je Mladineo bio na čelu.

SAMO U PODRUČJU NAPLATE naknade za plastičnu ambalažu Mladineov fond ”uspio” je ostvariti gubitak od sedam stotina milijuna kuna, dok je za sumnjive sanacije odlagališta otpada i nekadašnjih tvornica utrošeno više od tri stotine milijuna kuna. Zbog svega toga Uskokovi istražitelji već nekoliko mjeseci intenzivno rade na otkrivanju svih Mladineovih poslova koji, po svemu sudeći, predstavljaju posebni krak goleme korupcijske hobotnice koja se razvila tijekom mandata bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera. Dok se Vinko Mladineo nalazi u pritvoru zbog opasnosti utjecaja na svjedoke, istražitelji još ne žele potvrditi imaju li goleme kriminalne afere u Fondu za zaštitu okoliša direktnu vezu s bivšim hrvatskim premijerom, ili je riječ o zasebnoj kriminalnoj grupi koja je osim Mladinea imala zaštitu i nekih drugih visokih državnih dužnosnika.

U KONTEKSTU ODGOVORNOSTI za afere Mladineova fonda dosad se najčešće navodila uloga sada već bivše ministrice Marine Matulović-Dropulić, ali i bivšeg šefa carine Mladena Barišića. Prema dosad objavljenim informacijama, upravo su Barišić i vlasnica Fimi-medije Nevenka Jurak istražiteljima Uskoka prokazali Vinka Mladinea, koji bi, u zamjenu za povoljniji položaj, mogao odati i druge sudionike krupnog kriminala – od zaštitnika iz visoke politike pa sve do javnosti ne tako poznatih osoba čije su tvrtke itekako dobro zarađivale na poslovima s Fondom.

VINKO MLADINEO rođen je 1942. godine u Pučišćima na Braču. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu, a onda deset godina predavao u srednjoj školi. Od 1990. radio je u tijelima državne uprave za područja obrazovanja, kulture, te zaštite prirode i okoliša. Bio je pomoćnik ministra za prosvjetu, kulturu i zaštitu spomenika, te tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja. Vlada Republike Hrvatske imenovala je Mladinea na svojoj sjednici 23. prosinca 2004. direktorom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Osobno je blizak tzv. Sanaderovu splitskom krugu koji čine arhitekt Jerko Rošin, bankar Šime Luketin i Siniša Poljak, tajnik splitskog HDZa. Da Mladineo ima snažno političko zaleđe pokazalo se već 2008. godine: premda je po isteku četvorogodišnjeg mandata na čelu Fonda za zaštitu okoliša imao uvjete za odlazak u mirovinu, Sanaderova vlada imenovala ga je još jedan mandat. U domaćim političkim krugovima Mladineo slovi kao čovjek koji je sve donedavno njegovao stil plejboja – voli luksuz, a često ga se moglo vidjeti u društvu privlačnih mlađih žena. Nakon što je uhićen, hrvatska javnost doznala je da je 2008. za 300.000 eura kupio luksuzni stan u središtu Zagreba, a iste godine policiji je prijavio da su mu provalnici iz stana odnijeli sef u kojem je imao oko 500.000 kuna gotovine u različitim valutama. Tijekom mandata bivšeg premijera Mladineo se očito osjećao ”nedodirljivo”: bez obzira na prozivke o očitom nepotizmu, Mladineo je višemilijunski posao odvoza otpada sa zadarskih otoka dodijelio tvrtki čiji je vlasnik njegov nećak Dean Mladineo. Iz današnje perspektive bizaran je i podatak da je Vinko Mladineo prije četiri godine Državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv Hrvatske udruge poslodavaca, pa čak i protiv njezinog tadašnjeg čelnika Đure Popijača koji je u međuvremenu postao ministar. Čelnici HUP-a s Mladineom su mjesecima pregovarali o provedbi kontroverznog pravilnika o ambalaži a da nisu imali pojma da ih je Mladineo još i prije početka pregovora kazneno prijavio. Razlog je bio jednostavan: poslodavci, odnosno predstavnici industrije pića već se godinama protive pravilnicima kojima su, kroz naknade za svaku proizvedenu bocu, dužni financirati rad Mladineova fonda, iz kojeg su goleme svote novca odlazile u nepoznatim smjerovima. Pojednostavljeno, Mladineov fond omogućio je razvijanje dotad nepostojećeg kriminalnog biznisa – šverca plastičnih boca iz zemalja u okruženju, prvenstveno iz Srbije, Crne Gore i BiH. Upravo je na tome Fond za zaštitu okoliša ostvario gubitak od vrtoglavih 700 milijuna kuna.

NAIME, PREMA SLUŽBENIM PODACIMA Fonda, od početka primjene 2006. godine Fond je na naknadama za ambalažu uprihodio 2,12 milijardi kuna, a na rashodovnoj strani zabilježio trošak od 2,81 milijarde kuna, pa razlika iznosi 694,08 milijuna kuna. Suočen s tim brojkama Vinko Mladineo se pravdao ekspanzijom sakupljanja plastičnih boca, no već se duže vrijeme smatra da su neke tvrtke ovlaštene za sakupljanje ambalaže nezakonito prikupljale otpad u susjednim državama te ga prodavale Mladineovu fondu. U tom kontekstu spominjala se i kriminalna uloga bivšeg šefa carine Mladena Barišića, čiji su djelatnici na graničnim prijelazima bez puno pitanja u Hrvatsku propuštali šlepere prepunjene plastičnim bocama iz inozemstva. U Uskoku čak sumnjaju da se u ambalažnom biznisu događala još jedna vrsta kriminala: Mladineov fond plaćao je basnoslovne iznose za ambalažu koja nikad nije ni bila isporučena, odnosno postojala je samo u krivotvorenom knjigovodstvu Fonda za zaštitu okoliša. Nedostatak čvrste kontrole i regulacije otvarao je mogućnost za još jednu vrstu kriminala, a to je da su boce pristigle u tvornicu za obradu ambalaže umjesto u pogonima mogle biti ponovno vraćene u sustav. Tim cirkuliranjem jedna je plastična boca mogla biti i nekoliko puta naplaćena, a trošak tog kriminala preko Mladineova fonda plaćali su hrvatski proizvođači pića, i indirektno – hrvatski građani. Na sličan način omogućena je i cirkulacija automobilskih olupina, kao i broj fantomskih automobila koji su navodno zbrinuti na odlagalištima. Najveći dio unosnog biznisa temeljio se na nekolicini tek osnovanih privatnih firmi, kojima je Mladineov fond po nejasnim kriterijima izdavao koncesije i dozvole, a koje su, bez strojeva i zaposlenika, u vrlo kratkom vremenu ostvarivale ogromnu financijsku dobit.

POSLJEDNJIH MJESECI USKOKOVI istražitelji koncentrirali su se i na poseban segment Mladineova fonda vezan uz financiranja sanacije odlagališta otpada i prostora bivših tvornica. Samo za to Vinko Mladineo je tijekom svog mandata utrošio više od 300 milijuna kuna: rekordnih 111 milijuna kuna za sanaciju Salonita u Vranjicu, 135 milijuna kuna za sanaciju tvornice glinice u Obrovcu, 50 milijuna kuna za sanaciju šibenskog TLM-a, te 20 milijuna kuna za šibensku Tvornicu elektroda i ferolegura. Osim što su poslovi na sanaciji bili namještani određenim tvrtkama, model izvlačenja novca bio je jednostavan: prvo bi Fond za zaštitu okoliša sklopio ugovor, a potom bi se raznim aneksima višestruko povećao trošak radova. Tako je, primjerice, za sanaciju tvornice Salonita i igralište NK Omladinac studija IGH-a predviđala trošak od 5,5 milijuna kuna. Međutim, taj se iznos ubrzo popeo na 16 milijuna kuna, a u konačnici je iznosio čak 69,6 milijuna kuna. Proteklih godina Mladineov fond bi po dva puta financirao jedan te isti posao: tako je istovremeno platio i sanaciju u Obrovcu i sanaciju odlagališta u Posedarju – zemlja se iskapala u Posedarju i za to se dobivao državni novac, a potom se ta ista zemlja vozila u Obrovac da bi se s njom zatrpavali bazeni s lužinom, što je također plaćao Fond. Sve sumnjive načine izvlačenja novca iz Fonda za zaštitu okoliša policija i Uskok provjeravaju već nekoliko mjeseci, no najvažniji preokret desio se kad je Mladineo uhićen zbog afere Fimimedia. Prema nekim izvorima, Uskok već sad raspolaže s dovoljno dokaza o umiješanosti Vinka Mladinea u korupcijsku aferu vezanu uz agenciju Nevenke Jurak, pa je, kako se čini, jedini način da si 68-godišnji Mladineo olakša vlastitu poziciju suradnja s istražiteljima vezana uz krupni kriminal koji se povezuje s Fondom za zaštitu okoliša. Koliko je god afera Fimi-media imala presudni utjecaj na otvaranje drugih afera, novac koji je iz državnih poduzeća isisan preko male marketinške agencije čini se kao sitnica u usporedbi sa stotinama milijuna kuna, pa čak i milijardama koje su tijekom mandata Vinka Mladinea nestale iz Fonda za zaštitu okoliša. A on bi istražiteljima trebao otkriti u čijim je rukama završio sav taj novac i – tko je sve sudjelovao u golemom ”ekološkom” kriminalu.