Četiri godine nakon što je Međunarodna udruga za tamno nebo (International dark-sky association – IDA) najavu donošenja hrvatskog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja pozdravila ocjenom kako će to biti “jedan od najnaprednijih nacionalnih zakona” te vrste, taj je propis stupio na snagu. Željko Andreić, predsjednik Hrvatskoga astronomskog društva, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu i suautor studije o svjetlosnom onečišćenju iznad Zagreba iz 2011. godine, ocijenio je za Megawatt kako je zakon dobrodošao, ali da još uvijek dovoljno ne smanjujemo svjetlosno onečišćenje.

Kolokvijalno, “svjetlosnim onečišćenjem” smatra se prisutnost umjetnog, ljudski induciranog svjetla u prirodno mračnom ambijentu. Riječ je o nuspojavi industrijalizacije s višestrukim štetnim posljedicama koja je prvi put zapažena još u drugoj polovini 19. stoljeća, ali prvi su pokušaji smanjenja svjetlosnog onečišćenja počeli tek pedesetih godina prošlog stoljeća. U osamdesetima je osnovana IDA i od tada je svijest o potrebi smanjenja svjetlosnog zagađenja prerasla u globalni pokret za očuvanje tamnog neba. Usprkos naporima aktivista, pravog je mraka iz noći u noć sve manje: prema jednoj američkoj studiji, 83 posto čovječanstva, među kojima je i 99 posto Europljana i Amerikanaca, živi u uvjetima svjetlosnog zagađenja, u kojima je noć najmanje deset posto, a često i mnogo više, svjetlija od prirodnog mraka.

Prvi park tamnog neba u Hrvatskoj proglašen je, odlukom IDA-e, polovinom 2019. na Petrovoj gori, a drugi, ‘Vrani kamen’, krajem iste godine na Papuku kod Daruvara

U Hrvatskoj je relativno razvijena svijest o svjetlosnome onečišćenju. Uprava za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na svojim je mrežnim stranicama objavila kako je riječ o “globalnom problemu kojemu se pripisuju ekonomski, astronomski, sigurnosni, ali i zdravstveni problemi koji utječu na čovjeka i izazivaju brojne neželjene zdravstvene učinke”. Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, koji je na snazi od 1. travnja 2019., “svjetlosno onečišćenje” definira kao “promjenu razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovanu emisijom svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu, ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba i nepotrebno troši energiju te narušava sliku noćnog krajobraza”. “Budući da je određena razina narušavanja prirodnog mraka umjetnom rasvjetom ulica, prometnica, javnih mjesta i spomenika pretpostavka urbanog načina života, pod pojmom ‘svjetlosno onečišćenje’ se u prvom redu podrazumijeva svaka nepotrebna emisija svjetlosti, odnosno emisija u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti”, napominju u Ministarstvu, u kojemu su svjesni da svjetlosno onečišćenje “ima brojne štetne posljedice”. Neke su i naveli: “Poremećaj prirodne izmjene dana i noći utječe na ljudsko zdravlje i normalno funkcioniranje većine živog svijeta; pretjerana umjetna svjetlost noću u nekim je ekosustavima ozbiljna prijetnja opstanku vrsta; svjetlosno onečišćenje uzrokuje nepotrebno trošenje energije te dolazi do emisije ugljikovog dioksida, što šteti okolišu.”

U listopadu 2018., uoči donošenja Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, direktor javnih politika IDA-e John Barentine objavio je članak u kojemu je ustvrdio kako će hrvatski zakon “biti važan korak naprijed u ograničavanju ozbiljne prijetnje tamnom nebu”, jer će “njegove odredbe biti usklađene s najboljim praksama smanjenja svjetlosnog onečišćenja”, a ”predvidjet će i strog nadzor i režim provedbe kakav nedostaje zakonodavstvima drugih zemalja”.

Željko Andreić iz Hrvatskog astronomskog društva pozdravlja zakon, ali i kaže da svjetlosno onečišćenje ne smanjujemo dovoljno. FOTO: Hrvatsko astronomsko društvo

Žarko Andreić podsjeća kako se “podzakonski akti još izrađuju, ili su tek izrađeni” te će za potpunu prilagodbu zakonu biti potrebno određeno vrijeme. Slično kaže i Boris Štromar, dopredsjednik ‘Našeg neba’, specijalizirane udruge za zaštitu noćnog neba koja djeluje od 2010., a predsjednik joj je ugledni astronom iz Zvjezdarnice u Višnjanu Korado Korlević. Štromar napominje za MegaWatt kako trebaju biti usvojeni pravilnici koje je zakon predvidio, a između ostalog, pravilnici će regulirati obvezu ‘svjetlostaja’, odnosno gašenja ili smanjenja rasvjete tijekom tri noćna sata.

Do sada je, naime, usvojen jedan od tri predviđena pravilnika i to onaj o “zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima”, koji je na snazi od prošle godine. Vlada još mora donijeti Pravilnik o sadržaju, formatu i načinu izrade plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije vanjske rasvjete te Pravilnik o mjerenju i načinu praćenja rasvijetljenosti okoliša. Oba su prošla javno savjetovanje i očekuje se da bi mogli biti usvojeni do kraja godine. Nakon što stupe na snagu, općine i gradovi trebat će u roku od šest mjeseci izraditi planove za provedbu Zakona i svih pripadajućih pravilnika.

‘U Hrvatskoj se ne poštuje obveza svjetlostaja, odnosno gašenja ili smanjenja javne rasvjete tijekom triju noćnih sati’, kaže Boris Štromar, predsjednik udruge Naše nebo. FOTO: Hrvatsko astronomsko društvo

Željko Andreić smatra da su pretjerano rasvijetljene ceste, naročito čvorovi autocesta i odmorišta uz njih, jedan od najvećih problema svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj te navodi i parkirališta trgovačkih centara koja nepotrebno “bliješte cijelu noć”, potom velike industrijske pogone i skladišta na otvorenom, koji bi se za sigurnosne svrhe mogli dovoljno osvijetliti “i s desetak puta manje svjetla”. Tvrdi kako su naročito štetni svijetleći reklamni ekrani koji, osim što su opasni za sigurnost prometa, rasipaju toliko energije da Andreić smatra kako bi ih trebalo – zabraniti. “I naravno”, zaključuje Andreić, “pretjerana javna rasvjeta, posebno ona stara, s lošim svjetiljkama. Nju treba reducirati, osuvremeniti i zadržati samo ondje gdje se ljudi noću zaista kreću ili zadržavaju”, kaže. S druge strane, navodi kako “mnoge novouređene benzinske pumpe imaju vrlo pristojnu rasvjetu”, jer je “prostor pod njihovim strehama lijepo osvijetljen, a sama rasvjetna tijela se ne vide i ne šalju skoro ništa u okoliš, osim same refleksije svjetla od tla, koja se ne može izbjeći“. Ima, kaže Andreić, i pristojne novopostavljene javne rasvjete, “ali, nažalost, premalo”.

Jedan od načina da se spasi barem djelić autentično mračnog neba jest i uvođenje takozvanih “parkova tamnog neba”, mjesta sačuvanih od ikakvog umjetnog osvjetljenja, s kojih se nebo noću vidi kakvo uistinu jest – prelijepo od mnoštva zvijezda i zanosne izmaglice Mliječnog puta. Prvi park tamnog neba u Hrvatskoj proglašen je, odlukom IDA-e, polovinom 2019. na Petrovoj gori, a drugi, “Vrani kamen”, krajem iste godine na Papuku kod Daruvara. Do danas, međutim, Petrova gora na putu je da izgubi status parka tamnog neba, jer je u njegovu samom središtu postavljena svjetlosna signalizacija za avionski promet, koja je prebrisala mrak.

‘Pretjerano rasvijetljene ceste, naročito čvorovi autocesta i odmorišta uz njih, jedan su od najvećih problema svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj, kao i parkirališta trgovačkih centara’

Toni Boroš, tajnik Astronomskog društva Kumova slama iz Daruvara, za Megawatt je kazao kako je parkove tamnog neba nužno zakonski definirati, jer ih se bez toga neće moći zaštititi. “Mi sada ne možemo nikome zabraniti da u našem parku postavi rasvjetu. Sve što možemo jest apelirati, a to smo i napravili, kada smo obližnju tvrtku Kamen iz Sirača zamolili da smanji noćno svjetlo koje nam je smetalo, što su oni i učinili, premda nisu morali”. Boroš dodaje kako je očito da industrijska nerazvijenost može biti pretvorena u prednost. “Ljudi dolaze u naš park tamnog neba, jer smo sačuvali kvalitetan mrak. Iskoristili smo činjenicu da smo nerazvijen kraj. Čak i iz centra Daruvara još uvijek vidimo zvjezdano nebo i Mliječnu stazu, što je Zagrepčanima nepojmljivo. I gradska je uprava uložila u ekološku rasvjetu. Nešto se radi. U Daruvaru organiziramo i međunarodno zapažene susrete astronoma. Gradonačelnik je spreman na suradnju, da sačuvamo kvalitetan mrak”, navodi Boroš hvalevrijedan primjer primjene načela koje Boris Štromar formulira ovako: “Industrija i tehnologija trebaju se prilagoditi zahtjevima ekologije, ne obrnuto.”

Tekst objavljen u suradnji s JANAF-om