Objavljeno u Nacionalu br. 506, 2005-07-25

Znanstvenik i predavač Slobodan Vukičević našao se proteklih tjedana na udaru javnosti kao jedna od središnjih osoba u aferi s pokusima na psima pasmine beagle: za Nacional govori o pravnim i znanstvenim aspektima afere te o tome zašto su takvi pokusi neizbježni

Početkom godine sve je upućivalo na to da bi 2005. mogla biti jedno od najuspješnijih razdoblja u karijeri Slobodana Vukičevića. Uz uobičajene poslove profesora na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i istraživački rad, pod vodstvom ovog znanstvenika uskoro treba biti dovršen biotehnološki laboratorij Genera. Riječ je o velikom privatnom medicinskom projektu – zgradama od četiri i šest katova u kojima će biti smješteni laboratoriji za genetsku dijagnostiku, pohranjivat će se matične stanice iz pupkovine novorođene djece, a najvažniji projekt je stvaranje novih hrskavica koje će se pacijentima ugrađivati umjesto oštećenog tkiva. Riječ je o revolucionarnim tehnikama zbog kojih je Genera unaprijed proglašena jednim od vodećih istraživačkih centara europske medicine. Kao voditelju projekta velik dio slave trebao je pripasti Vukičeviću.

Onda je prije desetak dana izbila afera zbog uvoza 32 psa bigla na kojima su na Veterinarskom fakultetu trebali biti obavljeni pokusi kako bi se ustanovila djelotvornost novog lijeka za regeneraciju kostiju. Činjenica je da je postupak na psima mučan, ali pritom je zaboravljeno da svaki lijek prije puštanja u promet mora biti isproban na životinjama. Kako bigli nisu zamorci ili mješanci, izbila je prava pobuna i više nikoga nije zanimao terorizam, pad proizvodnje ili kada će Hrvatska ući u EU. Slobodan Vukičević i Antun Brkić s Veterinarskog fakulteta zamalo su proglašeni hrvatskim Mengeleima, a psi žrtvama nekadašnjih konclogora. Objavljeno je da bi obojica mogli završiti na petogodišnjoj robiji, dovedena je u pitanje Brkićeva akademska karijera, a zadnji ih je napao i Andrija Hebrang uz optužbu da su manipulatori koji žele zgrnuti novac na patnjama nedužnih psića. Naposljetku su bigli dodijeljeni udomiteljima i afera je zamrla.

Čitavo vrijeme Vukičević se nije oglašavao, osim s nekoliko kratkih izjava. Već mjesec dana je u Bostonu i New Yorku, odakle se vraća 6. kolovoza, i u subotu je dao ekskluzivni intervju Nacionalu. U najkraćim crtama, tvrdi da je skandal stvoren umjetno jer se identični eksperimenti provode na stotinjak mjesta u svijetu. Ovo je priča Slobodana Vukičevića.

NACIONAL: Je li vas iznenadila afera sa psima na Veterinarskom fakultetu?

– Srce me boli dok slušam o čemu je riječ. Službeno u Americi čujem da i moji prijatelji i poznanici protestiraju protiv pokusa na psima. Potpuno ih razumijem jer i ja imam psa maltezera, zvanog Buddy. Proteklih je dana napisano svašta, na što sam se već naviknuo, međutim, to me neće zaustaviti da pomognem pokrenuti Hrvatsku. Što je najvažnije, lijek koji smo osmislili za regeneraciju kostiju bit će na raspolaganju ljudima, ali i životinjama od Buddyja do Rexa, od Arija do Ulija, ako im slučajno zatreba.

NACIONAL: U hrvatskim medijima se od početka afere provlači teza da ste prekršili zakon. Što vi mislite o tome?

– Nema nikakvih ozbiljnih prekršaja. Postoji “špranca” po kojoj se u Hrvatsku uvoze životinje na kojima se obavljaju znanstvena istraživanja, a po jednoj od njih uvezeni su i ovi psi. Budući da kod nas ne postoje laboratoriji u kojima se uzgajaju životinje, uvozimo ih iz raznih zemalja, primjerice, štakore iz Njemačke, miševe iz Mađarske, a ovaj put smo pse uvezli iz Italije. Riječ je o poznatoj proceduri u kojoj je jedina novost to što sam svojim administrativnim suradnicima rekao da počnu uvoziti pse, a zaboravio sam dodati kako ih Medicinski fakultet neće platiti. Oni su po “špranci” ušli u posao preko Medicinskog fakulteta, a cijenu je platilo Hrvatsko društvo za klasificirana tkiva. Ministarstvo nam je još u travnju odobrilo provođenje pokusa, ali su u dopisu koji su uputili dr. Antunu Brkiću dodali da oni nemaju novca da bi ga platili. Napravio sam administrativnu pogrešku, ali nisam prekršio zakon. Nije bilo nikakvih krivotvorenja, kako su to napisali pojedini mediji, jer mi ne pada na um bilo što krivotvoriti.

NACIONAL: Čime se bavi Hrvatsko društvo za klasificirana tkiva?

– To je udruga građana koja se bavi znanstveno-istraživačkim radom. Budući da posjeduju samo jednu prostoriju, bilo je odmah dogovoreno da će psi čim stignu u Hrvatsku biti odvezeni na Veterinarski fakultet gdje postoje prikladni uvjeti.

NACIONAL: Kolika je bila cijena biglova?

– Nisam potpuno siguran, ali mislim da je cijena jednog psa oko 600 eura.

NACIONAL: Bojite li se da ćete možda ići u zatvor? Spominje se čak petogodišnja kazna.

– Mislim da nema nikakvih elemenata za to. To je huškanje i ne znam tko stoji iza toga.

NACIONAL: Žestoko vas je napao i Andrija Hebrang?

– Vrlo dobro znam kakva je svjetska regulativa u ovom području i što treba poštovati da bi sve relevantne svjetske institucije prihvatile rezultate našeg rada. Godinama sam bio član Povjerenstva protokola za istraživanje na pokusnim životinjama na najvećem svjetskom istraživačkom institutu, Nacionalnom institutu za zdravstvo, koji je smješten u blizini Washingtona. Nekoliko desetaka puta sam kontaktirao s regulatornim agencijama i znam jako dobro kakvi su standardi i da ih treba poštovati. Hebrang je iznio niz neistina, od kojih je najveća ona po kojoj su ovakvi pokusi mogući samo u Hrvatskoj jer su ovdje jeftini. To je apsurdno jer su ovakvi pokusi u Europi dvostruko skuplji nego u Americi i, kada bi se radilo samo o novcu, isplativije bi bilo otići u SAD.

NACIONAL: Što se naposljetku dogodilo sa spornim istraživanjem?

– Na dijelu pasa izvršeni su kirurški zahvati koji su obavljeni uz anesteziju i po pravilima kakva se primjenjuju i na ljudima. Kirurške dvorane na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu spadaju među najbolje u Europi. Psi su tretirani na maksimalno etičan način i svi napisi kako ih se muči su neistiniti. Psima je uštrcana hrvatska osteogena naprava i svi su dobro, premda ne možemo isključiti da će, kao i kod ljudi, nekima rane malo dulje zacjeljivati. Ali nije napravljeno ništa zbog čega bi bilo koji od tih pasa bio nepokretan i spremni su za udomljenje.

NACIONAL: U kojoj su mjeri pokusi na psima uopće potrebni u znanstvenim istraživanjima regeneracije skeleta?

– Pretklinička istraživanja povećanja skeletne mase moguća su u malih životinja kao što su štakori, ali oni žive kratko i njihova kost nikada u stvari u potpunosti ne sazre i nije iste građe kao u čovjeka. Zato se istraživanje cijeljenja kosti koje najviše nalikuje onomu u čovjeka mora zbog sigurnosti provesti u životinja koje žive dugo i čije kosti imaju sličan način i vrijeme pregradnje kao i čovjek. Najčešće se u te svrhe koriste uvriježeni modeli regeneracije skeleta u pasa i babuna. Proveo sam godine u otkrivanju mehanizama koji su nužni da bi se shvatilo kako kost koja zbog određenog razloga ne cijeli potaknuti da zacijeli. Zahvaljujući tim istraživanjima mojeg tima kao i drugih istraživača širom svijeta mogu s ponosom reći da danas bilo gdje u svijetu možemo potaknuti cijeljenje kosti kada njeni biološki mehanizmi samozacjeljenja zataje. Taj se lijek naziva osteogena naprava i sastoji se od kravljeg kolagena i koštanog morfogenetskog proteina te na svjetskom tržištu stoji između 4 i 6 tisuća dolara. Jako je skup jer je proizvodnja kravljeg kolagena, kao i lijeka složena.

NACIONAL: Jeste li ga upotrijebili na ljudima?

– U nekoliko proteklih godina više desetaka bolesnika je u Hrvatskoj operirano i izliječeno primjenom toga lijeka. Riječ je o odraslim pacijentima kojima nisu cijelile podlaktica, potkoljenica, male kosti u šaci, koji su imali opsežan tumor čeljusti, te o djeci koja su rođena s potkoljenicom koja ne zacjeljuje. Ispričat ću vam nekoliko priča zbog kojih je moj laboratorij pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu vodeći na području regeneracije skeleta. Dječak Marko P. došao je u Ortopedsku kliniku na Šalati prije više od tri godine s potkoljenicom koja je bila za amputaciju. Prije toga je operiran 12 puta i potkoljenica nije srasla. Operiran je u Ortopedskoj klinici na Šalati uz pomoć koštanog morfogenetskog proteina i danas je zdrav mladić koji se bavi sportom i ima potpuno zdravu nogu. Željko I. iz Koprivnice pao je ispred kuće kada je imao 49 godina i pritom slomio potkoljenicu. Operiran je 14 puta i potkoljenica nije srasla. Petnaesti je put operiran ponovno na Ortopedskoj klinici na Šalati na Medicinskom fakultetu uz pomoć koštanog morfogenetskog proteina i nakon 24 mjeseca potkoljenica je potpuno zacijelila, kad je pacijent imao 65 godina. Često se javlja sa svojih putovanja razglednicom i sretan je što nakon 15 godina muka živi normalno. Treća pacijentica je došla prije vjenčanja u KB Dubravu s velikim benignim tumorom donje čeljusti. Kirurzi su odstranili veliki dio čeljusti koji ne bi bilo moguće uspješno popuniti i stavili koštani morfogenetski protein omotan u titansku mrežicu. U nekoliko mjeseci donja čeljust se potpuno obnovila pa su kirurzi uspjeli odstraniti titansku mrežicu a da ne oštete novonastalu kost.  U svakom opisanom slučaju vrlo smo se precizno dogovarali o najboljoj strategiji pri operativnom zahvatu jer su to tada bili prvi, tako teški, bolesnici podvrgnuti operativnom zahvatu upotrebom osteogene naprave. Zagreb je tako postao prvi u svijetu gdje su takvi bolesnici izliječeni. U Americi bi noge amputirali mnogo prije nakon neuspješnih kirurških zahvata. Marko ne bi prolazio 12 bolnih operacija, niti Željko 14.

NACIONAL: Kada ste počeli istraživati osteogene naprave?

– Suradnicima i meni trebale su skoro četiri godine da u laboratoriju, bez ikakvog testiranja na životinjama, stvorimo sve nužne preduvjete. Pronašli smo zamjene za kravlji kolagen koji sigurno može biti štetan, novu bjelančevinu koja neće biti zaštićena patentnim pravima velikih kompanija, i osmislili način primjene u ljudi u budućim kliničkim ispitivanjima koja ćemo provesti upravo u Hrvatskoj i postati više nego konkurentni velikim svjetskim kompanijama. Nakon pripremnog razdoblja bili smo spremni za testiranje u životinja. S profesorom Brkićem razgovarali smo o problemu cijeljenja kostiju u životinja i odlučili smo da je najbolje prijaviti projekt Ministarstvu znanosti. Iz Ministarstva je stigao odgovor da su predviđeni pokusi u redu, ali na križanim psima, što smo mi u originalnoj prijavi i napisali. Ministarstvo je dodalo da nema novca i da pokušamo poslije. Budući da je u ovako kompetitivnim projektima najvažniji faktor vrijeme, nisam znao što da učinim, pa sam odlučio da mi kupimo kuniće i kaveze za njih pa učinimo prve pokuse kako je projektom bilo predviđeno. Na veliko iznenađenje već nakon dva tjedna naša osteogena naprava je pokazala da kost cijeli, dok u kunića koji su liječeni osteogenom napravom koja je dostupna na tržištu nije bilo znakova cijeljenja. To je bio golem uspjeh, jer sam već prije sumnjao da kravlji kolagen koji je komponenta komercijalne osteogene naprave u stvari usporava rano cijeljenje zbog upalne reakcije i stvaranja protutijela na kolagen. Znali smo da ako rezultat uspijemo ponoviti u pasa, ni jedna regulatorna agencija nas ne može više zaustaviti u zahtjevu za neka buduća klinička ispitivanja vlastite osteogene naprave u Hrvatskoj. Jedino što se tada moglo kupiti u Europi bili su visokorodni psi, umjesto križanih pasa, kojih na tržištu nema ili ih ima samo vrlo rijetko.

NACIONAL: Jesu li životinje na Veterinarskom fakultetu na kojima se obavljaju pokusi podvrgnute nehumanom tretmanu?

– Reakcija ljubitelja životinja je razumljiva jer je većini ljudi nemoguće znati detalje oko opravdanosti pokusa na bilo kojoj životinjskoj vrsti. Apsolutno ne podržavam pokuse koji nemaju smisla, ali znanstvena zajednica, kao i međunarodne regulatorne agencije i patentni uredi godinama zahtijevaju niz dokaza da supstanca koja će biti primijenjena u ljudi mora biti sto posto sigurna, a tek potom učinkovita. Životinje na Veterinarskom fakultetu u njegovu dugogodišnjem radu, koliko sam vidio dok sam radio u vrijeme više predstojnika klinika i dekanskih kolegija, nikada nisu patile. Štoviše, mislim da se nakon uređenja Klinike za kirurgiju hrvatska veterinarska kirurgija može svrstati u vodeće svjetske institucije. Tvrdim da su nedavni opisi načina tretiranja pasa u prostorima te klinike nevjerojatan proizvod ljudske mašte. Svaki operativni zahvat kvalitativno je u rangu operativnih zahvata na ljudima u bolnici, s potpunom anestezijom, postoperativnom njegom i najvrsnijim kirurzima-veterinarima.

NACIONAL: Jedna od optužbi glasi da se pokusi na životinjama, a posebno na biglovima, provode samo u Hrvatskoj i gotovo nigdje drugdje u svijetu.

– To je potpuno netočno. Bigli su visokorodna vrsta pasa i najčešće ih se koristi za ispitivanje lijekova i različitih bolesti, uključujući regeneraciju kosti. Samo 2005. u svijetu je obavljeno više od 100 pokusa na biglovima, i to uglavnom na sveučilištima, među kojima su Sveučilište Friedrich-Schiller u Jeni u Njemačkoj, Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Londonu, Zavod za anatomiju u Bruxellesu, Veterinarski fakultet u Republici Koreji, Zavod za patobiologiju i veterinarsku znanost Sveučilišta u Connecticutu u SAD-u, Zavod za prostetičku stomatologiju i istraživanje biomaterijala Sveučilišta u Turku u Finskoj, Zavod za kliničke znanosti Rakuno Gakuen Sveučilišta u Hokaidu u Japanu, Zavod za kirurgiju Sveučilišta u Ontariju u Kanadi, Zavod za biomedicinske znanosti Sveučilišta Cornell u SAD-u, Stomatološki zavod Sveučilišta Maringa u Brazilu, Odjel biokirurgije u Padovi u Italiji. Bigli su se samo u ovoj godini koristili i na sveučilištima u Francuskoj, Nizozemskoj i Austriji. Od 2002. do danas objavljeno je više od 500 radova u kojima su kao pokusne životinje korišteni psi pasmine bigl. To su činjenice, a ovdje nisam uvrstio industrijska istraživanja koja se često ne objavljuju. Od 1989. do 1994. bio sam član Povjerenstva za odobravanje pokusa na životinjama pri Nacionalnom institutu za zdravstvo, najvećem istraživačkom institutu na svijetu, u glavnom gradu Amerike i stekao sam velika iskustva u oblikovanju i odobravanju protokola. Stoga razumijem ljubitelje životinja kod nas i mislim da se svijet treba mijenjati, ali neka se istraživanja na životinjama i uz najbolje namjere neće moći izbjeći.

NACIONAL: Jeste li i prije otkrivali nove mogućnosti liječenja u vašim istraživanjima?

– Apsolutno. Otkrili smo kako regenerirati hrskavicu grkljana u bolesnika s rakom grla, te kako regenerirati zglobnu hrskavicu, razotkrili smo mehanizme regeneracije bubrega koji će vrlo brzo ići u klinička ispitivanja u Americi. To su bila znanstvena istraživanja, objavljena u časopisima, koja su potom preuzele velike svjetske kompanije. Sve ove godine naučio sam kako napraviti proizvod i ne izgubiti patentna prava. Trebalo je puno truda i danas smo na najboljem putu da za pet godina napravimo nekoliko hrvatskih proizvoda na području regeneracije organa upotrebom signalnih molekula koje smo otkrili, kao i matičnih stanica.

NACIONAL: Zašto ste otputovali u Ameriku?

– Već godinama odmor u srpnju i dijelu kolovoza koristim u SAD-u gdje sudjelujem na kongresima. Ove godine imam četiri tjedna predavanja. Već desetak godina ljeti vodim kćer u SAD u tamošnje jezične škole, zahvaljujući čemu ona engleski govori podjednako kao i hrvatski. To mi je bila fiks-ideja jer sam joj želio omogućiti da normalno i bez akcenta govori najvažniji svjetski jezik, i da se druži s različitim ljudima.

NACIONAL: Što nakon povratka planirate u Zagrebu?

– Mislio sam otići na more, ali prije toga ću pripremiti svu nužnu dokumentaciju o ovom slučaju. Zasad je ona u rukama administrativnih osoba i onda ću sa sebe skinuti svu odgovornost jer vidim da je javnost pogrešno informirana.

NACIONAL: Može li ova afera utjecati na razvoj Genere koja treba biti otvorena za otprilike pola godine?

– Nadam se da neće utjecati na to. Mislim da sam svojim dosadašnjim radom po svijetu pronosio Hrvatsku kao malo ljudi, a doveo sam i mnoge od najpoznatijih međunarodnih stručnjaka koji se bave regeneracijom organa. Iskreno se nadam da ovaj slučaj neće uništiti moj 25-godišnji rad i rad mojih suradnika koji smo posvetili život liječenju ljudi i sada smo htjeli ovdje ostvariti značajan projekt. Nažalost, postoji i hrvatski jal i ljudi koji su protivnici kvalitetnih ideja, ali ja ću nastaviti raditi. Genera će sigurno postati ugledna biotehnološka kompanija koju će prepoznati u Europi i svijetu. Mnoge institucije žele surađivati s nama i razvijati nove proizvode koji će biti profitabilni i svi ćemo od toga profitirati. Hrvatska je danas u fazi u kojoj je Izrael bio sredinom 90-ih, a to je mentalitet u kojem vrijedi samo ono što stvara država, dok je sve privatno vezano uz kriminal. Takvo razmišljanje moramo jako brzo promijeniti jer danas je u Hrvatskoj samo Pliva nacionalna korporacija koja se temelji na znanju i inventivnosti, a ne na turizmu ili trgovini.

“U Hrvatskoj je užasno komplicirano napraviti bilo što jer nemate potporu društva, financijsku pomoć, a sada ni mogućnost da iz inozemstva uvozite eksperimentalne životinje. U takvim uvjetima napraviti specifičan hrvatski proizvod u ovoj zemlji enormno je teško. Nedavno smo u suradnji sa sveučilištima u Leidenu i Bernu otkrili i zaštitili lijek koji sprječava rast i razvoj karcinoma prostate. Slijede eksperimenti na većim životinjama i namjera nam je bila provesti klinička ispitivanja u Hrvatskoj jer ako se ovaj lijek potvrdi, naši građani moći će se liječiti u svojoj zemlji, a ne plaćati skupe tretmane u Austriji. Sada moram najprije preboljeti stres koji sam preživio. Najviše mi je žao ljubitelja životinja koji su postupali iz poštenih namjera i zato sam donio odluku da biglove prepustimo udomiteljima. Morate shvatiti u kakvim sam dilemama jer svaki put dobivam odgovor kako država nema novca, mjesecima čekam na odluke ministarstva, a u medijima se o meni piše kao o kriminalcu. Kako se u takvim okolnostima mogu koncentrirati i pokrenuti ovaj mikro segment kojim se bavim?”