Početkom prošlog tjedna održana je inauguracijska konferencija u povodu osnivanja Centra za razvoj medija, zajedničkog projekta Hrvatskog novinarskog društva i Norveškog instituta za novinarstvo, ostvarenog u okviru programa Fonda za bilateralnu suradnju EEA i Norway grants. EEA je kratica za European Economic Area, europsko ekonomsko područje koje se sastoji od 31 države – (još uvijek) 28 članica EU-a, plus Norveška, Island i Lihtenštajn, a uključuje suradnju na planu istraživanja, razvoja, socijalnih politika, zaštite potrošača, turizma i kulture. Budući da je norveška veleposlanica u Republici Hrvatskoj Astrid Versto i sama bila dugogodišnja poznata televizijska novinarka, ideja o osnivanju Centra za razvoj medija u Hrvatskoj, koju je inicirao hrvatski veleposlanik u Oslu Hrvoje Marušić, naišla je na plodno tlo. U povodu osnivanja tog centra, Nacional je razgovarao s Eivindom Lidom, izvršnim direktorom Norveškog instituta za novinarstvo, koji kao neovisna institucija djeluje već 40 godina. Institut su 1975. zajednički osnovali Norveška novinarska unija, Udruženje norveških urednika, kao i Udruženje norveških izdavača, koji uz pomoć Kraljevine Norveške financiraju njegovo djelovanje. Uz to, mnogi mediji plaćaju seminare za svoje novinare i to je dodatni izvor prihoda. Institut je smješten u Fredrikstadu, 90-ak kilometara od Osla, a njegova misija i aktivnosti uključuju treninge i dodatnu edukaciju novinara i urednika na praktičnim radionicama koje drže neki od ponajboljih norveških, ali i međunarodnih novinarskih profesionalaca. Zaposlenici Instituta su također bivši novinari i urednici, koji moraju imati određenu pedagošku praksu i iskustvo kako bi mogli prenositi svoja znanja. U Hrvatskoj se planira održati šezdesetak radionica, prve već ovoga tjedna. Eivind Lid i sam je bio godinama radijski novinar i urednik, kao i glavni urednik jednog od najvećih norveških dnevnih listova Glåmdalen AS te član uprave Amedije, druge najjače medijske kuće u Norveškoj. Izvršni direktor Instituta postao je 2014.

NACIONAL: Norveška, kao i ostale skandinavske zemlje, poznata je po visokim standardima slobode medija i profesionalizma. Ove godine Norveška je treća u svijetu po slobodi medija. Je li moguće nešto od tog iskustva i tradicije prenijeti u ostale zemlje?

Teško je govoriti o mogućnosti nametanja viših standarda nekim drugim zemljama, budući da mislim kako novinarstvo mora izrasti i biti shvaćeno u svom vlastitom kontekstu. Naravno, postoje dijelovi svijeta u kojima je mnogo teže biti novinar nego kod nas. Pogledajte Rusiju ili čak Tursku. U nekima od tih zemalja mediji se još uvijek koriste kao oružje, opasno oružje. To su različite tradicije. No, u svakom slučaju, mi ćemo kroz radionice prenijeti naša iskustva hrvatskim novinarima, a jednim dijelom pokušat ćemo ih naučiti i kako se pišu projekti kojima se može povući novac iz različitih fondova. To je izazov i za sam Centar za razvoj medija, koji će se također morati pobrinuti za svoje fondove.

NACIONAL: Na koji način funkcionira Norveški institut za novinarstvo?

To nije akademska institucija, mi zapravo radimo praktične treninge za novinare i urednike, s ciljem unapređenja njihovih znanja i sposobnosti. Nama dolaze ljudi koji su nekoliko godina u novinarstvu i završili su svoje akademsko obrazovanje, kako bismo ih u nekoliko dana podučili svim praktičnim vještinama potrebnim u njihovim redakcijama i novinarskim sobama. Kombiniramo pisanje priča, tekstova, vođenje i uređivanje radijskih i televizijskih intervjua, učimo ih istraživačkom novinarstvu, ali i profesionalnoj etici. Pitanje primjene tih znanja u ingerenciji je direktora i vlasnika medija. Ako novinari nemaju priliku iskoristiti ih u prva dva tjedna nakon seminara, velika je opasnost da će ih zaboraviti. Kao izdvojeni projekt imamo i posebne radionice za arapske novinare, u suradnji s norveškim Ministarstvom vanjskih poslova. Ta praksa je započela s Arapskim proljećem, kada smo počeli organizirati seminare u suradnji s norveškim veleposlanstvima na Bliskom istoku, a zatim smo počeli raditi i s Jordanskim medijskim institutom i Udruženjem arapskih reportera za istraživačko novinarstvo. Naši eksperti odlaze k njima i uče ih novinarskim vještinama, jednako kao i kod nas na Institutu.

NACIONAL: Nažalost, mnogi hrvatski elektronički mediji, osobito lokalne radiopostaje, više i ne zapošljavaju novinare. Nisu im potrebni! Kakvo je norveško iskustvo?

Da, to zabrinjava, ali to je globalni trend. U mnogim medijima odjeli za marketing rastu, dok se novinarske redakcije smanjuju. Tu se radi svakako o preuzimanju moći, koja je sve više u rukama oglašivača i korporacija, a sve manje u rukama onih koji pišu, istražuju i objavljuju vijesti i informacije. No ljudi, a pritom mislim na medijsku publiku, zaslužuju bolje. Oni zaslužuju znati što se stvarno događa na javnoj sceni i što oni koji su na vlasti rade ili ne bi trebali raditi. Za to su nam potrebni istraživačko novinarstvo, javni servisi i obrazovani novinari koji to mogu kvalitetno raditi.

NACIONAL: Činjenica jest da u Hrvatskoj kvalitetno novinarstvo još uvijek postoji u tisku, iako ima mnogo žutila, no kada govorimo o komercijalnim elektroničkim medijima, čini se da se masovno podcjenjuje inteligencija njihove publike. Kao da ljude samo zanimaju zabava i showbiz?

Iz svog norveškog iskustva, mogu vam reći nešto posve suprotno. Naime, prije no što sam došao u Institut, bio sam u upravi druge po veličini medijske kompanije u Norveškoj, koja je za svoje korisnike uvela pravilo da se moraju ulogirati. Tako su mogli doznati koje sadržaje njihovi korisnici zapravo prate. Otkrili su da ljudi žele čitati prave priče, da ih zanima istinsko novinarstvo, a ne samo zabavno smeće. Dakle, zanima ih ozbiljan sadržaj. Mi smo kao novinari to naslućivali cijelo vrijeme, ali ovo istraživanje na 11 tisuća korisnika konkretno je dokazalo da smo bili u pravu. Ljudi žele kvalitetno novinarstvo. Dakle, nije istina da se ljudi cijelo vrijeme žele zabavljati. Oni žele i priče i vijesti. Točne i objektivne.

NACIONAL: A mladi?

Priznajem da i u Norveškoj postoji jaz između starijih generacija, koje čitaju novine, slušaju radio i gledaju televiziju, i mladih koji su odrasli uz internet i društvene mreže. No mora se priznati da čak i njih zanimaju vijesti koje se šire preko Facebooka. To je njihova platforma.

NACIONAL: Hrvatsko novinarstvo prolazi kroz tešku krizu, a opći zaključak struke jest da od ulaska u EU, kada je prestao monitoring, kvaliteta i sloboda novinarstva idu unatrag. To nije samo hrvatski problem, nego i problem većine zemalja EU-a koje nemaju demokratsku tradiciju, poput Poljske, Mađarske i Slovačke. Kako je moguće utjecati na stanje u novinarstvu?

Nisam upoznat sa specifičnostima hrvatske situacije, ali znam da je to globalni problem. Veliki novac i velike korporacije s jedne strane, kao i politika s druge, odnosno, državne vlasti, miješaju se u medije i ugrožavaju slobodu novinarstva. Najveća vrijednost novinarstva proizlazi iz istinske slobode. Po meni je najbolji način borbe za slobodne medije podizanje svijesti javnosti o tome koliko su mediji važni za demokraciju. Ne mislim čak ni da vlasnici medija moraju biti neovisni, oni samo moraju biti dovoljno profesionalni da se iz vlastitih interesa ne miješaju u sadržaj. Problem je što ljudi koji investiraju u medijsku industriju, žele preko nje utjecati na javno mnijenje i graditi svoju moć. To nije dobro. Novinari bi morali imati osjećaj da mogu slobodno pisati, bez pritiska, i da koliko god kritični bili, neće biti posljedica za njihovo radno mjesto. Shvatio sam da u Hrvatskoj postoje centri moći koji pokušavaju manipulirati medijima. U Norveškoj imamo mnogo privatnih vlasnika komercijalnih medija, ali i javni servis koji se financira uz pomoć pretplate. Vlada i parlament ni na koji način ne utječu na programsku politiku medija. Ne može se dogoditi da se promjenom vlade mijenja vodstvo javnog servisa. To nije slučaj u Norveškoj. Druga najveća medijska kuća u Norveškoj u vlasništvu je jedne od najvećih banaka. Oni su željeli učiniti nešto za opće dobro cijelog društva, kupili su medijsku kuću i rekli im: radite što želite. Oni u tome nemaju nikakav financijski interes, ne žele putem medija zarađivati, samo žele imati pošteno i kritično novinarstvo.

NACIONAL: Zvuči apsolutno nevjerojatno za hrvatske prilike!

Općenito, uplitanje vlasnika u politiku medija gotovo je nezamislivo u Norveškoj. Ako se i dogodi, drugi mediji će pisati o tome i morat će prestati.

NACIONAL: Godinama se već vodi rasprava o tome hoće li internet ubiti istinsko novinarstvo. Ljudi žele brze informacije, vijesti i tekstovi su kraći, ne idu u dubinu, mnogo se prepisuje. Kako gledate na takvo stanje i crne prognoze?

Mislim da je internet dobra stvar za novinarstvo, prije svega zato što pruža mogućnost različitih izvora, a vaša vijest može doprijeti na drugi kraj svijeta u nekoliko sekundi. U tiskanim medijima imate samo svoj tekst i sliku i to je to. Na internetu imate i video i audio, neograničen prostor istraživanja i spajanja s bilo kojim dodatnim izvorom informacije. Problem je kako natjerati korisnike da plaćaju sadržaj koji čitaju. S novinarskog stajališta to je odlična platforma, sa stajališta vlasnika, odnosno biznisa, postaje problematična. Budući da smo u početku, negdje devedesetih, sve sadržaje davali besplatno, sada se teško naviknuti na plaćanje. No u Norveškoj sve više ljudi želi plaćati kvalitetan sadržaj. A najviše to žele mladi. Dakle, budućnost novinarstva je online, po mogućnosti bez reklama, s publikom koja plaća sadržaj. Ne znam koliko je to primjenjivo u Hrvatskoj, ali u Norveškoj sve više postaje stvarnost. Ljudi su ponovo postali svjesni toga da se dobro novinarstvo mora plaćati. Jasno mi je da postoji razlika u životnom standardu i da ljudi nemaju novca, ali nadam se da će se standard i u Hrvatskoj popraviti.

NACIONAL: Vjerojatno ste čuli na za napad na predsjednika HND-a?

Šokiran sam time što je netko prepilio vijke na kotaču automobila Saše Lekovića. To se ne može protumačiti drugačije nego kao pokušaj ubojstva i zato se nadam da će Leković dobiti policijsku zaštitu. Također se nadam da će policija učiniti sve kako bi pronašla i kaznila počinitelje. Takvi napadi na slobodu medija i novinare ne smiju se tolerirati. Nadam se da u novinarskim krugovima i ostatku društva razumiju važnost slobodnog novinarstva i zajednički se bore protiv takvih ljudi i zločina. Saša Leković ima moju punu podršku i nadam se da je njegova obitelj dobro i sigurno.