U sklopu ljetnog programa na Brijunima 2. kolovoza bit će izveden „Cabaret Valeska“, autorski projekt Edvina Liverića i Nike Ivančić. Monodrama „Cabaret Valeska“ poigrava se elementima dramskog i plesnog teatra te kabareta. Kroz prožimanje tih triju scenskih umjetnosti dočaravaju se život i djelo Valeske Gert, nekoć slavne, a danas pomalo zaboravljene glumice, plesačice i pionirke performansa. Valeska je živjela i djelovala u prvoj polovici prošloga stoljeća te je svojim stvaralaštvom udarila temelje jednom novom pravcu u umjetnosti, koji danas poznajemo kao performans. Tijekom svog ekstravagantnog života surađivala je i prijateljevala s mnogim umjetnicima (Tennessee Williams, Federico Fellini, Bertolt Brecht, Jackson Pollock) te je inspirirala i nadahnula mnoge nadolazeće mlade autore, među kojima se ističe David Bowie.

Kroz kolekcioniranje biografskih činjenica kao što su intervjui, pisma i video-materijali, razvila se ideja o predstavi koja dočarava začetak performansa. Nika Ivančić plesom, pjesmom i glumom uranja u atmosferu kabareta prošlog stoljeća, a dramski tekst inspiriran posljednjim Valeskinim intervjuom predstavlja život te umjetnice. Edvin Liverić više je o tome rekao u kratkom intervjuu Nacionalu.

NACIONAL: U sklopu Ljeta na Brijunima bit će izveden „Cabaret Valeska“, o čemu se radi i otkud ideja?

Predstava je nastala 2017. kao diplomski rad Nike Ivančić. Kako je mene izabrala za mentora, a htjela se uhvatiti ukoštac s kabaretom kao scenskom formom, meni je tada na pamet pala Valeska Gert, pionirka performansa, danas gotovo zaboravljena, a na koju se pozivaju mnogi umjetnici, od Davida Bowieja do Marine Abramović.

NACIONAL: Zašto ste željeli istražiti njezin život i prenijeti ga na pozornicu?

Valeska je udarila temelje jednom obliku izvedbenih umjetnosti koji danas nazivamo performans. Ona je u kratkim pauzama u kinu, dok bi se mijenjala rola filma, zabavljala publiku svojim scenskim nastupima. No za razliku od polugolih plesačica u perju koje su izvodile svoje plesne numere, Valeska je plesala „automobilsku nesreću“, „harakiri samuraja“, „ubojstvo prostitutke“… Publika bi bila šokirana, ali ona je ustrajala u svojim umjetničkim vizijama. Osim toga, sama je izrađivala svoje nekonvencionalne kostime. Danas su njome inspirirani i mnogi modni dizajneri.

Glumica Nika Ivančić predstavu je napravila kao diplomski rad, uz Liverića kao mentora

NACIONAL: Ovo nije vaš prvi projekt u kojem se bavite zaboravljenim divama, radili ste i predstave „Diva“ i „Rimske noći“, zašto vam je to zanimljivo, zašto su one tako inspirativne?

Uvijek su mi bile fascinantne snažne žene kao što su, primjerice, Anna Magnani ili Bette Davis. Evo, upravo sam spomenuo dvije koje su se među prvima izborile za prava žena u filmskoj industriji i svaka u svojoj zemlji tražile da im se honorar izjednači s honorarima muških kolega. Mijenjale su percepciju žena u javnosti pa su tako često tražile i neke izmjene u samim scenarijima, što bi i danas bilo poprilično radikalno. Nismo ni svjesni toga koliku su ulogu odigrale u mijenjanju položaja žene u patrijarhalnom društvu. A kao što vidimo, ta bitka još traje.

NACIONAL: Ovaj kabaret je zapravo završni rad preddiplomskog studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, kako surađujete sa studentima, što učite od njih i što oni od vas mogu naučiti? Imate li uopće vremena za predavanje?

S obzirom na svoju trenutačnu funkciju ravnatelja HKD-a, nemam više vremena za rad sa studentima. Barem ne u onom pedagoškom smislu. Dugo sam predavao na ADU u Zagrebu, punih deset godina. Zatim su tu bile i dvije generacije studenata Glume i medija pri Sveučilištu u Rijeci. Uvijek mi je taj rad sa studentima bio inspirativan i sam sam jako puno učio radeći s njima. S mnogima sam ostao u kontaktu pa i danas surađujemo. Dogodila su se neka životna prijateljstva. Eto, tako sam s Dariom Lorenci Flatz nedavno u Ukrajini snimio i film „Vizija leptira“ čiju smo premijeru nedavno imali u Cannesu, pa sad recentno i na festivalima u Vukovaru i Puli. S mnogima od svojih bivših studenata i danas sam u kontaktu i jako me veseli kad se sretnemo u nekom novom projektu.

NACIONAL: Ples, performans i kabaret nažalost su u Hrvatskoj pomalo u sjeni dramskog teatra, koji su razlozi za to? Je li riječ o nerazumijevanju, neznanju, nezainteresiranosti?

Ma omjer snaga tih scenskih formi isti je i u ostatku svijeta. Možda negdje bolje stoji mjuzikl, recimo, ali i to samo zbog neke kulturološke razlike.

NACIONAL: Jedan ste od predvodnika plesnog teatra u Hrvatskoj, bavite se plesnim performansom već više od dva desetljeća, pa je Rijeka nedavno baš vašom zaslugom postala europsko središte VR plesnog teatra, recimo to tako. Zašto volite ples, takav način izražaja, što on može ponuditi gledatelju?

Ples mi je uvijek bio posebno drag. To je naš primarni oblik izražavanja i ne poznaje kulturološke granice. Mnogo se toga njime može reći, bez obzira na to što je u svojoj formi vrlo apstraktan. Iako sam se formirao kao dramski glumac, uvijek mi je na sceni bila bitna mogućnost fizičke ekspresije. Tijelo svakim i minimalnim pomakom kazuje nešto potpuno drugo. To je ono što nazivamo govorom tijela i što svi čitamo, bez obzira na to jesmo li to studirali ili ne. Riječi često mogu lagati, ali tijelo gotovo da i ne može.

Valeska Gert bila je slavna glumica, plesačica i pionirka performansa, danas je zaboravljena