Edvard Munch je bio umjetnik koji je od malih nogu bio proganjan demonima tragedije, tjeskobe i depresije, umjetnik koji je na slikarskome platnu zatočio one najdublje osjećaje i trenutke, unutarnju prirodu nevidljivu ljudskome oku.

Dana 12. prosinca 1863. godine, u norveškom gradu Löten rođen je slikar koji je izvršio značajan utjecaj na ekspresionizam, pokret u umjetnosti koji je izražavao unutarnje stanje autora, osjećaje koje su skrivali u sebi, uz pretjerivanje i distorziju kako bi se postigla emotivna kvaliteta rada. Upravo je Edvard Munch imao skoro pa sve te kvalitete, počevši od tragičnog djetinjstva, tjeskobe, depresije te utapanja svih tih demona u alkoholu.

Obitelj Munch se nakon Edvardovog rođenja seli u Oslo, a zajedno s preseljenjem započinje niz tragedija u obitelji. Počelo je sa smrću Edvardove majke i sestre od tuberkuloze, zatim je druga sestra smještena u ustanovu za mentalne bolesti, a naposljetku je i Edvardov jedini brat umro od upale pluća. Godine 1879. on je počeo studirati inženjerstvo, ali se pred sam kraj školovanja odlučio ispisati. Njegova je strast prema umjetnosti prevladala zanimanje za inženjerstvo. Dvije godine kasnije upisuje se na Royal School of Art and Design, a tri godine nakon toga dobiva stipendiju i putuje u Pariz na tri tjedna. “Više neću slikati interijere gdje muškarci čitaju i žene pletu. Slikat ću ljude koji dišu i osjećaju i pate i vole.”, rekao je umjetnik.