Eduardo je sa zadovoljstvom prihvatio prijedlog predsjednika Saveza Davora Šukera da na EURU 2020., koji je zbog globalne pandemije odgođen za ljeto 2021. godine, bude ambasador Hrvatskog nogometnog saveza i hrvatske reprezentacije. Omiljeni Dudu tako će ponovno biti uz reprezentaciju za koju je nastupio 64 puta i pritom zabio 29 pogodaka, što ga čini trećim najboljim strijelcem Vatrenih u povijesti, iza Šukera (45) i Marija Mandžukića (33).

Tim povodom, Eduardo je dao intervju za službene mrežne stranice HNS-a.

Kako je došlo do ove suradnje s HNS-om?

Prošloga Božića bio sam u Zagrebu, posjetio sam predsjednika Šukera i kroz razgovor mi je predložio tu ideju. Sa zadovoljstvom sam pristao, bit će mi čast biti ambasador HNS-a i hrvatske reprezentacije na predstojećem Euru.

EURO 2020. bit će jedanaesto veliko natjecanje Hrvatske u povijesti. Je li to potvrda dobrog rada u hrvatskom nogometu?

Rezultati HNS-a govore sami za sebe. Hrvatska je u kontinuitetu sudionik velikih natjecanja, a kada u 20 godina imaš dvije medalje sa svjetskih prvenstava, tu se nema što više dodati. Vidim kako se i danas održava ta visoka razina, da se razvijaju sjajni talenti koji će održavati Hrvatsku na visokom nivou i u budućnosti. Kvalitetan rad s mladima sigurno je ono što Hrvatsku izdvaja od drugih i jako mi je drago da predsjednik Šuker i aktualno rukovodstvo to prepoznaju i u to ulažu.

Hrvatska na EURO dolazi kao svjetski doprvak. Kako ste doživjeli Svjetsko prvenstvo u Rusiji?

Tada sam igrao u Poljskoj gdje sam gledao sve utakmice naše reprezentacije. Igrao sam desetak godina za Hrvatsku i svjestan sam kvalitete koju ta reprezentacija ima. Nekoliko nam je puta zaista malo nedostajalo za veliki uspjeh, posebno 2008. protiv Turske i 2016. protiv Portugala. 2012. godine smo imali objektivno tešku skupinu s dva finalista, ali i tada smo igrali jako dobar nogomet. Tako da nisam iznenađen da je Hrvatska došla do finala jer poznajem te dečke i znam koliko su kvalitetni. Igrao sam s 80 posto tih momaka i jako mi je drago da su postigli takav nevjerojatan uspjeh.

Nevjerojatan uspjeh postigao je i kapetan Vatrenih, Luka Modrić, s kojim ste dijelili svlačionicu i u Dinamu i u reprezentaciji. Jeste li mogli predvidjeti takav razvoj Modrićeve karijere?

Kao mladi nogometaš, svatko od nas sanja biti najbolji na svijetu, kao što su naši uzori poput Zidanea i Romarija. Igrao sam puno s Lukom, čak i protiv njega nekoliko puta kada je bio u Tottenhamu i u Realu, i on je zaista zaslužio sve što mu se dogodilo. Karijeru je gradio pažljivo, stepenicu po stepenicu, i došao je do najviše moguće razine što je zaslužio svojom kvalitetom i svojim radom.

foto: HNS

Bez obzira na odlaske nekolicine važnih igrača nakon SP-a, Hrvatska je trijumfalno prošla kroz kvalifikacije. Što mogu Vatreni na EURU 2020.?

Bilo je očekivano da nakon SP-a dođe do malog pada jer svakoj novoj momčadi treba vremena za uigravanje. Pogledajte koliko je i Kloppu trebalo da napravi od Liverpoola ovu ekipu koja je prvak Europe i Engleske. Sada je vidljivo da je Hrvatska opet spremna da na Euru bude konkurentna i ponovno dođe daleko.

Planove je svima poremetio novi koronavirus SARS-CoV-2.

Naravno da nam je svima žao što se pojavio virus koji je, između ostaloga, tako utjecao i na nogometni kalendar. No, kako Hrvatskoj, tako i drugima – ne mislim da će nam to biti prevelik problem. Ostaje za vidjeti kakva će biti situacija s navijačima jer je Hrvatska navikla igrati uz sjajnu potporu s tribina.

Kako gledate na protivnike koji Hrvatsku čekaju na Euru?

Tko god se plasira na veliko natjecanje je ozbiljna momčad. Engleska i Hrvatska su na papiru favoriti. Englezi su domaćini i jako su kvalitetni, a Hrvatska je finalist SP-a. No, Češka je momčad koja dobro igra završne turnire, a tko god dođe kao četvrta ekipa u skupinu također će biti težak protivnik. Ipak, naravno da vidim Hrvatsku kao jednog od putnika u idući krug.

Kao izuzetno uspješni napadač, kako ocjenjujete današnje centarfore Vatrenih?

Napadači su sigurno među najvažnijim figurama na terenu za svaku ekipu. Nogomet se dosta promijenio, nema toliko tradicionalnih “devetki” već se od napadača očekuje da puno radi za momčad, surađuje i otvara prostor krilima koja zabijaju dosta golova. Ipak, važno je imati napadača koji iz ničega može zabiti pogodak. Smatram da Hrvatska u Petkoviću i Kramariću ima jako kvalitetna rješenja u napadu, nema brige za tu poziciju.

Svakom navijaču Hrvatsku ostaje velika žal što zbog teške ozljede niste mogli biti dio reprezentacije na Euru 2008., posebno nakon sjajno odrađenog kvalifikacijskog ciklusa. Bi li Hrvatska već tada napravila sjajan rezultat da nije bilo Martina Taylora?

Kada je Slaven Bilić preuzeo reprezentaciju 2006. godine, dosta se toga promijenilo. Imao sam osjećaj da je, prije Slavena, cilj Hrvatske bio eventualno proći skupinu na velikom natjecanju. No, te kvalifikacije smo sjajno odradili, i imali smo osjećaj da možemo otići daleko na Euru. Mislim da je od tada Hrvatska uvijek s takvim osjećajem išla na završni turnir. Slaven je u prvu momčad gurnuo tri igrača iz HNL-a: Luku, Ćorluku i mene, što je u tom trenutku bio jako hrabar potez koji se isplatio. Malo je nedostajalo protiv Turske 2008. i Portugala 2016. Ne mogu reći bi bilo drugačije da sam bio tada na terenu 2008., to nitko ne može znati – čim je jedan drugi igrač na terenu, lopta se vrti drugačije.

Vaš transfer u Arsenal pokazao se vrlo važnim u kreiranju percepcije da se u HNL-u mogu pronaći igrači za najbolje europske klubove.

Mislim da se od tada jako promijenio pogled na Hrvate i posebno na HNL. Ja sam među prvima otišao iz HNL-a u top ligu i top klub. Uskoro je otišao Čarli u Manchester City, a Luka u Tottenham, i od tada naši igrači češće idu direktno u velike lige i klubove. Kada gledaš popis naše reprezentacije, to su sve igrači u najvećim klubovima, od Reala, Barcelone, Juventusa, Bayerna, Intera, Milana i drugih, a to je jako važno. U tim klubovima puno toga naučiš – ne toliko tehnički već puno više taktički, fizički i mentalno. Kada s tim iskustvom dođeš u reprezentaciju, puno si spremniji na velike izazove jer svakoga tjedna igraš pred 50.000 ljudi i to utakmice s velikim ulogom. Mislim da je to iskustvo bilo vrlo važno 2018. godine jer su nositelji igre jako puno toga prošli s reprezentacijom i u svojim klubovima te su se znali nositi s pritiskom takvih utakmica.

foto: HNS

Kako danas doživljavate hrvatsko prvenstvo?

Pogledam koliko mogu, bio sam evo nedavno na utakmici Gorica – Hajduk. Dinamo i dalje dominira, no mislim da su ostali klubovi puno napredovali – posebno Osijek, Rijeka, Lokomotiva, evo i Gorica, pa je konkurencija sigurno puno jača. Vidimo sada da ni Dinamo ne može računati na bodove ako nije na sto posto. U moje vrijeme je bilo drugačije – protiv Dinama su se svi branili, a sada svi pokušavaju igrati. Kada igraš u velikom klubu i kada vidiš da protivnik drži loptu, to te počinje frustrirati, gubiš koncentraciju i lakše ti se dogodi kiks. Naravno da bi bilo lijepo da možemo imati ligu od 16 ili 18 klubova, ali u Hrvatskoj je Liga 10 realnost i najbolje rješenje s obzirom na veličinu bazu.