Edouard Katayama Tripković predsjednik je Japansko- hrvatskog društva koje od 21. do 23. rujna u Zagrebu organizira drugo izdanje Japanskog filmskog festivala. Uz recentan izbor filmova suvremene japanske kinematografije, Festival ove godine predstavlja i cijenjene japanske anime

Od 21. do 23. rujna u Zagrebu će se održati drugo izdanje Japanskog filmskog festivala, koje će ponuditi izbor filmova suvremene japanske kinematografije. Ove godine publiku očekuje i zanimljiv izbor anime, svjetski uspješne produkcije cijenjenih japanskih crtanih filmova koji i u Hrvatskoj imaju brojne obožavatelje. Organizator ovog festivala je Japansko-hrvatsko društvo (Japan Croatia Society), koje razvija prijateljske odnose i suradnju dviju zemalja na različitim područjima, posebno kulture i filma. Predsjednik Japansko-hrvatskog društva je Edouard Katayama Tripković, koji već godinama radi na promociji Hrvatske u Japanu te podjednako voli obje svoje domovine, jer majka mu je Japanka, a otac ugledni hrvatski novinar i dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz Tokija i Pariza Luka Tripković. „Svi volimo svoju ili svoje domovine i nikada nam nije teško raditi ono što volimo. Sve aktivnosti koje vodim kroz Japansko-hrvatsko društvo moj su životni poziv u zbližavanju dviju domovina. Iskreno se nadam da će i hrvatska i japanska publika u ponuđenim sadržajima pronaći nešto u čemu će uživati, što će ih inspirirati za istraživanje i upoznavanje novog“, istaknuo je Edo Katayama Tripković, koji je, između ostalog, godinama bio direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Tokiju.

NACIONAL: Što donosi drugo izdanje Japanskog filmskog festivala u Zagrebu?

Na prvom festivalu predstavili smo šest, a ovoga puta hrvatskoj publici donosimo osam filmskih djela. Nakon prvog izdanja koje je dobilo potporu i japanskog veleposlanstva u Hrvatskoj i hrvatskog veleposlanstva u Japanu, Japanski filmski festival prepoznat je kao vrhunsko kulturno događanje koje ne samo da produbljuje kulturnu razmjenu i razumijevanje između Hrvatske i Japana, već dopušta japanskoj kinematografiji da se predstavi u destinaciji gdje do sada nije bilo toliko prisutna.

Japanska industrija filmova je izrazito plodna i u svim žanrovima godišnje producira više od tisuću filmova. Na našem festivalu prisutni su svi žanrovi koje nudi japanska kinematografija, pa i manga i anime. Volio bih pojasniti razliku između mange i anime, jer često se ta dva pojma miješaju. Najjednostavnije, manga je strip, a anime crtani film. Manga postoji dulje i najčešće se uspješan manga strip pretvara u anime. Oboje su karakteristike japanskog stvaralaštva i kao takvi su osvojili svijet, etablirajući sasvim novi stil.

NACIONAL: Zašto je Japansko-hrvatsko društvo odlučilo pokrenuti Japanski filmski festival u Zagrebu i Hrvatski filmski festival u Tokiju, pod zajedničkim imenom Japan Croatia Film Festival?

Naše društvo odlučilo je kao osnovnu aktivnost organizirati filmske festivale obiju zemalja kako bi se kroz film predstavili kultura, povijest, tradicija, obrazovanje, inovacija i tehnologija svake zemlje. Vjerujemo da je filmska industrija odličan medij koji publici dopušta upoznavanje druge zemlje i njene kulture, uvijek donoseći gledateljstvu i edukativan sadržaj. Mogli bismo reći da su vremena u kojima živimo bazirana na sve većem protoku informacija, tako da film nudi mogućnost u kratkom vremenu puno vidjeti i naučiti.

Od 21. do 23. rujna u Zagrebu će se održati drugo izdanje Japanskog filmskog festivala Photo: Edouard Katayama Tripković

NACIONAL: Što je Japansko-hrvatsko društvo i koja mu je glavna zadaća?

To je neprofitno udruženje osnovano 2021. , a glavne odrednice su mu razvijanje prijateljskih odnosa i predstavljanje obostranih specifičnosti kroz razmjenu na području kulture, sporta, obrazovanja i tehnologije. Ideja osnivanja udruženja došla je kao prirodan razvoj odnosa između obiju zemalja za koji se zalažem cijeloga života. Dugi niz godina bavio sam se promidžbom Hrvatske u Japanu, no prava kulturna razmjena mora se zasnivati na obostranoj pristupačnosti i ići u oba pravca. Osnivanje društva prirodno je rješenje za što kvalitetnije približavanje dviju zemalja.

NACIONAL: Zašto je važno da Japan Croatia Film Festival djeluje u dva dijela, kroz dva filmska festivala, u Zagrebu i Tokiju? 

Izrazito je važno djelovati i u Zagrebu i u Tokiju ili, bolje reći, i u Hrvatskoj i u Japanu. Trenutno organiziramo filmske festivale u spomenutim dvama gradovima, no planiramo se proširiti i na druge gradove jer smo kroz nekoliko festivala koje smo do sada organizirali, uvidjeli da postoji interes publike koja nema uvijek mogućnost doći do glavnoga grada. Organiziranje dvaju festivala u dvama gradovima i dvjema zemljama omogućuje hrvatskim građanima bolje upoznavanje japanske kulture, ali i Japancima koji žive u Hrvatskoj da kroz festival upoznaju ljude koji su zainteresirani za Japan te tako indirektno produbljuje postojeće prijateljske odnose među zemljama.

NACIONAL: Što će zagrebačka publika moći vidjeti na Festivalu?

Ove godine hrvatskom gledateljstvu donosimo osam filmskih uradaka, među kojima su pet dugometražnih i tri kratkometražna filma. Na prošlogodišnjem festivalu imali smo samo jedan anime film, a publika nam je brojem dolazaka, ali i komentarima pokazala da postoji veliki interes za tu produkciju pa stoga ove godine predstavljamo dva dugometražna i jedan kratkometražni anime.

Našu inicijativu prepoznale su dvije vodeće japanske produkcijske kuće anime filmova i prikazivanjem njihovih filmova dajemo hrvatskoj publici jednu sasvim novu dimenziju svijeta anime. Prva produkcija predstavlja anime lik Doraemon, robotoidnog plavog mačka bez ušiju s kojim odrastaju sve generacije posljednjih 40 i više godina. Druga kuća producira anime lik Black Jacka, genija koji nema doktorsku diplomu, ali ga se uvijek zove kada obični doktori ne mogu naći rješenje za svog pacijenta. Treći anime je djelo jedne osobe, koja je sama nacrtala i animirala cijeli film.

NACIONAL: Zašto se posebno ističe Osamu Tezuka, redatelja poznat i kao japanski Walt Disney?

Osamu Tezuka je nezaobilazna ličnost kada je riječ o manga i anime stvaralaštvu. Od milja ga zovu „King of manga“, „Father of anime“ ili čak „God of manga“, jer je prvi počeo crtati mange i producirati anime i unio je mnoge novine u manga stvaralaštvu, zapravo je začetnik anime. U Zagrebu će biti prikazan jedan od njegovih kultnih filmova iz niza o „Black Jacku“, u kojem se on suočava s problemom patogenih bakterija u tijelima nadljudi. Imao sam čast upoznati Tezuku kada je kao član žirija Animafesta došao u Zagreb 1985. godine. Povod njegova dolaska bio je Grand Prix koji je dobio godinu ranije za kratkometražni animirani film „Jumping“. Ove godine je taj film prikazan na Animafestu u sklopu retrospektive Grand Prix 1972-2012. Tada je moja majka bila njegova prevoditeljica i pri povratku u Japan upoznao sam ga u zagrebačkoj zračnoj luci. Tom prigodom nacrtao je mom bratu i meni crteže Atom Boya, Phoenixa i drugih svojih likova s posvetom „za Yvesa, za Edu“. U kratko vrijeme koje smo proveli zajedno rekao nam je dvije stvari. Naučio je crtati tijekom Drugog svjetskog rata kada se često trebalo čekati satima prije bilo kakve akcije. Tada je kopirao crteže Walta Disneyja kojem se divio. Stotine puta bi ponavljao isti crtež dok ne bi nacrtao idealnu kopiju. Naglasio nam je da trebamo naći ono što nas veseli i tome posvetiti život. Nekoliko mjeseci nakon našeg susreta na kućnu adresu u Zagrebu stigao je veliki paket iz Japana. U njemu je bilo pedesetak manga stripova koje je nacrtao.

NACIONAL: Zašto je plavi mačak Doraemon niz godina najpoznatiji lik anime u Japanu i kako će se predstaviti u Zagrebu?

Doraemon je robotoidni plavi mačak bez ušiju koji je došao iz budućnosti u sadašnjost i živi s dječakom koji se zove Nobita s kojim dijeli izazove svakodnevnog života. U svim avanturama kroz koje prolaze Doraemon, Nobita i prijatelji, postoje poruke poput poštovanja starijih, brige za prijatelje i ljude oko sebe, vjerovanja u sebe. Zapravo, treba biti pozitivan čak i kada je teško. Doraemon je godinama najpoznatiji lik mange i anime, junak mnogih filmova, a radnja se temelji na životu obične japanske obitelji, u četvrti kakvih u Japanu ima na svakom koraku.

NACIONAL: Što će u studenome biti prikazano u Tokiju od hrvatskih filmova i jeste li zadovoljni recepcijom hrvatskih filmova u Japanu?  

Trenutno radimo na konačnom odabiru hrvatskih filmova za treći Hrvatski filmski festival pa još ne mogu reći kojim ćemo se filmskim postignućima predstaviti japanskoj publici. U prethodnim dvama izdanjima festivala predstavili smo filmove „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, „Po tamburi“, „Lada Kamenski“, „F20“, „Polako nikuda“, „Nosila je rubac črleni“, „Nešto slatko“, animirani film „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ i dokumentarni film „Vatreno srebro“. Iako je prije Hrvatskog filmskog festivala gledanje hrvatskih filmova u Japanu bilo rijetkost, hrvatski filmovi dobro su prihvaćeni od japanske publike, koja pokazuje interes za drugačiju kulturu, ali i stilove snimanja, kadriranja, rasvjete i drugih oblika stvaranja od onih koji postoje u japanskoj filmskoj produkciji. Hrvatska je u Japanu najprepoznatljivija kroz nogomet i hrvatsku reprezentaciju, koja je već triput igrala protiv reprezentacije Japana. Stoga ne čudi što je dokumentarni film „Vatreno srebro“ privukao najveći broj gledatelja.

NACIONAL: Što još želite postići i potaknuti djelovanjem Japansko-hrvatskog društva?

Mogli bismo reći da su glavna aktivnost udruženja filmski festivali, pokrenuli smo mnoge druge projekte koji povezuju Japan i Hrvatsku kroz kulturu, tradiciju, gastronomiju, inovacije, biodiverzifikaciju i sport. Croatian Cup je turnir u nogometu koji smo već dva puta organizirali. Momčadi su raspoređene u dječju i odraslu kategoriju. Prošle godine imali smo šest odraslih i šest dječjih momčadi. Od samog početka surađujemo s Hrvatskim nogometnim savezom i momčadima i MVP igračima, darujemo dresove, lopte i druge rekvizite hrvatske nogometne reprezentacije.

NACIONAL: Što je Društvo željelo postići projektom „Hokiichi Hanawa“?

„Hokiichi Hanawa – World Movement“ je projekt koji smo lansirali prošle godine, prilikom prvog Japanskog filmskog festivala. Hokiichi Hanawa oslijepio je sa sedam godina i kao svoje životno djelo za sobom je ostavio 670 pisanih djela, koja je japanski car Hirohito proglasio „japanskim blagom“. Dokumentarni film o životu Hanawe otvorio je prošlogodišnji festival. U lipnju ove godine, u suradnji s gradskim upravama i turističkim zajednicama, organizirali smo projekcije u Varaždinu, Zagrebu, Rijeci, Zadru, Biogradu na moru i Dubrovniku. Koristim priliku zahvaliti svima koji su u predstavljanju „japanskog blaga“ prepoznali potencijal za dolazak japanskih turista. Naime, u planu je film o projekcijama po Hrvatskoj koji će se prikazati prilikom raznih događanja diljem Japana.

NACIONAL: Što je „Heartful Croatia“ i čime je sve rezultirala ta kampanja?

„Croatia Heartful Cafe“ je koncept koji smo razvili dok sam još bio direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Japanu. Na Hrvatsku se u počecima promidžbe u Japanu često gledalo kao na nesigurnu destinaciju koja je još u ratu. Stoga smo samo za Japan lansirali kampanju „Heartful Croatia“ u kojoj smo naglašavali hrvatske prirodne ljepote i kulturno-tradicionalno-gastronomske vrijednosti i posebnosti. Nakon nekoliko godina ljudi su Croatia Heartful Cafe počeli zvati samo Heartful Cafe. Kampanja je uspjela jer je Hrvatska postala sinonimom riječi Heartful. Čak je i japanska televizija koristila naziv Heartful Croatia prilikom emitiranja programa o Lijepoj Našoj.

NACIONAL: Koji su najznačajniji gospodarski, kulturni ili znanstveni poslovi Hrvatske i Japana?

Zadovoljstvo je vidjeti da je iz godine u godinu sve više novih projekata. Izvoz hrvatske tune i dalje je najznačajniji. No sve je veći izvoz hrvatskih vina i maslinovih ulja. Japanske tvrtke počele su aktivnije ulagati u hrvatske. Softbank Fondacija uložila je pet stotina milijuna američkih dolara u tvrtku Rimac-Bugatti za razvoj autonomnih taksija, tvrtka Nipro kupila je hrvatsku tvrtku Piramidu te je nastavlja razvijati u smjeru najvećeg proizvođača bočica za lijekove. U posljednje dvije godine hrvatska tvrtka kupila je dva japanska LPG (Liquefied Petroleum Gas) broda koji imaju vrlo značajnu ulogu u prijevozu plina.

I u kulturnoj suradnji bilježi se povećanje projekata i uskoro ćemo imati seriju od osam koncerata kantautorice Elis Lovrić i njene partnerice Utako Toyama diljem Japana. Već godinama u Japanu Doru Pejačević sviraju pijanisti Yoko Nishi i Adachi Tomohiro. Uskoro u Japan dolazi i gitarist Petar Čulić, potom i društvo Kozlići koje će predstaviti „kamishibai“, umijeće prepričavanja priča uz pomoć papirnatih crteža koje dolazi iz Japana.

No turizam je svakako nezaobilazna tema. Do sada najbolji rezultati dolazaka japanskih turista u Hrvatsku bili su 2014. godine s gotovo 175.000 dolazaka, a neposredno prije koronakrize imali smo zavidnih 150.000. Zadovoljstvo je vidjeti da bi broj japanskih turista u Hrvatskoj vrlo brzo mogao dostići 50.000 dolazaka. Vjerujem da će svima biti zanimljivo čuti da su tri partnera prije nekoliko mjeseci pokrenula novi projekt „World of Truffles Japan“ i nadaju se uspjehu na japanskom tržištu.

NACIONAL: Zašto je važna platforma Croatia Heartful Center, čiji ste direktor?

Croatia Heartful Center osnovan je nakon zatvaranja predstavništva HTZ-a u Japanu i prvenstveno djeluje kao platforma koja kroz turističku ponudu predstavlja Hrvatsku. Osim osnovnih informacija o pojedinoj destinaciji, tijekom koronakrize organizirali smo online ture, povezujući se s predstavnicima turističkih zajednica, vodičima, vlasnicima vinarija, restorana i drugih koji su se iz hrvatskih destinacija uživo predstavljali japanskoj publici. Smatrali smo da je bitno ostati prisutan na japanskom tržištu kako bi se japanski turisti odlučili za Hrvatsku kada ponovo krenu u inozemstvo.

NACIONAL: Koje biste ture po hrvatskim turističkim destinacijama istaknuli?

Od mog dolaska u Japan 2002. realizirane su mnoge ture putem kojih su japanski turisti upoznali Hrvatsku. Rekao bih da je prvi veliki iskorak bio Aichi Expo 2005, na kojem sam imao priliku sudjelovati kao predstavnik Republike Hrvatske i odgovorna osoba za odnose s javnošću. Tada smo promovirali ture u kojima se išlo u Austriju, Hrvatsku i Italiju. Uslijedilo je razdoblje Hrvatske turističke zajednice kada smo mnogim promidžbenim kampanjama i studijskim putovanjima japanskih turističkih agencija i elektronskih medija, napravili svojevrsno čudo i uspjeli dobiti naklonost japanske publike. U turističkom sektoru govorilo se o „hrvatskom destinacijskom čudu“. Svih pedeset najznačajnijih japanskih turističkih agencija počele su nuditi ture u Hrvatsku.

NACIONAL: Rođeni ste u Parizu, od majke Japanke i oca Hrvata. Više od 20 godina živite u Japanu i povezani ste s Hrvatskom. Što znači voljeti obje domovine?

Imati roditelje iz dviju zemalja daje priliku da od trenutka svijesti da postojimo, živimo s dva jezika, dvije kulture, dvije tradicije, dva načina razmišljanja. Sve je udvostručeno, a time se, vjerujem, povećavaju prag tolerancije, želja za shvaćanjem i znatiželja. Po roditeljima imam dvije domovine. Ali činjenica da sam rođen u Parizu, gdje sam živio više od trinaest godina i studirao te gdje mi i danas žive majka, brat i sestra, čini i Francusku mojom polu-domovinom. Ali prva dva mjesta rezervirana su za Hrvatsku i Japan.