Da su njegovih glumačkih kvaliteta bili svjesni i oni najbolji hrvatski redatelji govore i Peročevićeve uloge u desetak filmova u kojima je briljirao i ostao zapamćen, od Papićevih “Lisica” i “Tajni Nikole Tesle”, Vrdoljakova “U gori raste zelen bor”, pa preko Hadžićeva “Horvatovog izbora”, odnosno “Zadarskog mementa”, “Olovne pričesti”, do Šorkovog “Vremena ratnika” i “Garsije” te kultnog dječjeg filma Mate Relje “Vlak u snijegu”, čiji su zaštitni znakovi upravo iskusni Edo Peročević i tada tek stasali Slavko Štimac.

A iz rodnog Sarajeva svoj glumački put je Edo Peročević započeo u Novom Sadu. Naime, potkraj pedesetih godina dva mladića – Boris Dvornik i Edo Peročević upisala su se na Državnu kazališnu školu u Novom Sadu. Postali su najbolji prijatelji, sustanari u podstanarskoj sobici. Studirali su mučeni besparicom, pa je Edo, između semestara, da bi priskrbio novac za studij, radio i kao fizički  radnik na ciglani u Sremskim Karlovcima.

“Bilo nam je, Borisu i meni, nešto lakše kad smo propjevali”, pričao je Edo. “Jednom prilikom zapjevali smo u društvu u hotelu Dunav u Čortanovcima, nakon čega smo bili angažirani kao barski pjevači. No život u obilju nije dugo potrajao. Jedne smo noći malo više popili, pa smo u pratnji orkestra pošli pod prozore direktora naše škole da mu otpjevamo serenadu. Međutim, otpjevao je on nama svoje: Boris i ja izbačeni smo iz škole.”

Edo Peročević umro je u Zagrebu 28. travnja 2007. godine.