Iako je forma podcasta na internetu u svijetu već odavno izuzetno popularan mediji zabave i informiranja, u Hrvatskoj se podcasti pojavljuju tek sporadično. Jedan takav podcast pod nazivom „Put u plus“ nedavno je na kanalu na YouTubeu pokrenuo Edin Osmić poznatiji kao Edo Maajka. Kao afirmiran i vrlo cijenjen reper koji je već punih 20 godina prisutan na sceni, kroz podcast je odlučio predstaviti kolege glazbenike i zanimljive ljude iz svoje okoline. Uz podcast, Edo Maajka je vrijeme lockdowna i okupacije koronavirusom iskoristio za snimanje novog albuma „Moćno“, koji je najavio singlom „I like to dance“, ali i za pisanje knjige o svom odrastanju, a intenzivno se sprema sljedeće godine proslaviti punih 20 godina glazbene karijere. O svojim projektima i planovima Edo Maajka govorio je u intervjuu Nacionalu.

NACIONAL: Nedavno ste pokrenuli podcast i nazvali ga, kao i svoj posljednji album, „Put u plus“. Zašto ste se odlučili za podcast?

Imao sam puno ideja prije nego što sam pokrenuo taj podcast. Mislio sam raditi čak neke skečeve u vrijeme lockdowna, ali sam odustao jer je ispalo previše komplicirano. Nedostajao mi je socijalni život. Počeo sam to raditi još u svibnju ove godine. Shvatio sam da više ne znam razgovarati jer nisam razgovarao u nekom društvu mjesecima prije toga. Osjetio sam neku socijalnu fobiju zbog sve te zatvorenosti u stan. Onda sam odlučio napraviti taj podcast i počeo sam razgovarati s ljudima koji su mi dragi i s kojima volim razmijeniti mišljenja. I to je sve. To je bila nit vodilja, ispuniti slobodno vrijeme.

NACIONAL: U pravilu, uvijek u takvim talk-showovima novinar razgovara s gostima, glazbenicima, no u slučaju vašeg podcasta dobili smo jednu drugu formu, a to je razgovor glazbenika s glazbenikom, što su ljudi prepoznali i čini se da im se jako svidjelo. Jeli to vaša prednost ili mana?

Meni je bilo bitno da to u samom startu bude drugačije. Nisam novinar i ne mogu s nekim razgovarati iz pozicije novinara. Ne znam čak ni kako postaviti neko pitanje. Međutim, kada započne razgovor, moji gosti sami krenu s nekom pričom i otvore se. U toj sam priči ja samo neki moderator koji ih pusti da govore. Često kažu neke stvari koje su meni jako zanimljive i koje i sam prvi put čujem. Još uvijek radim s ljudima koje dobro poznajem, ali ću uskoro krenuti s ljudima koje poznajem površno i morat ću se pripremiti za te razgovore.

NACIONAL: Nastavit ćete samo s razgovorom ili ste imali i neki drugi sadržaj u planu?

Još uvijek razmišljam o tome da napravim neke jam sessione. Ne znam ni kako to pravno riješiti s YouTubeom. Za sada mi je to sve jako dobro i zanimljivo. Nekada i sam govorim više od svojih gostiju. Nedavno sam zvao Sašu iz TBF-a. Mi smo jako dobri prijatelji. Rekao sam mu da mi se zapravo ne da s njim raditi intervju pa sam mu predložio da uz pivo i cigare slušamo rap pjesme iz Hrvatske i regije s beatovima uz koje bismo mi nešto repali i ispalo je super. Vidjet ćete uskoro.

NACIONAL: Osim Saše Antića iz TBF-a, podcast ste otvorili razgovorom s Branom Jakubovićem iz Dubioza Kolektiva, Ginom Jevđevićem iz Kultur Shocka i DJ-em Olijem Dobolijem. To su sve ljudi koji su postigli jako puno u životu baveći se glazbom, i to na svjetskom nivou, ali ih u medijima svejedno nema. Znači li to da, po vašem mišljenju, mediji uopće ne prate uspješne glazbenike koji su ostvarili odlične karijere?

To je istina. Ne znam je li greška medija ili nezainteresiranosti šire mase. Mediji forsiraju sve što je „in“, što je neki trend, sada i tu, pa promaše ogromnu količinu jako važnih i bitnih stvari. Klinci prate medije i što se klika i što je u trendu.

NACIONAL: Pa zašto onda većina medija ignorira uspjeh glazbenika koji su doista postigli ogroman uspjeh u svijetu, a kod kuće su gotovo anonimni?

To je nešto što me muči tijekom cijele karijere. Sljedeće godine bit će 20 godina mog javnog djelovanja, odnosno od mog prvog albuma, i od tada postoji taj problem manjka interesa za ljude koji stvarno imaju nešto reći i koji su stvarno pametni. Možda ljudi ne vole slušati nešto zbog čega moraju upregnuti mozak. Jednostavno ne znam i nije mi jasno. Nisu u pitanju njih trojica, četvorica. Postoji masa ljudi i glazbenika koji zaslužuju pažnju medija. Meni smeta i što se rade intervjui samo s frontmenima grupa. Jedva čekam snimiti podcast sa svojim basistom Mariom Rašićem. S ljudima koji su tu, ali nitko za njih ne zna. Na primjer, producent i DJ Egoless. On je trenutno velika faca u svijetu i njegov live set nastup je nešto nevjerojatno. Možeš ga staviti na Outlook Festival u Londonu da zadivi okupljenu publiku. A on je samo jedan. Ima ih još gomila.

NACIONAL: Vaš podcast „Put u plus“ odlično je prihvaćen od samog početka. Biste li prihvatili da vam neka televizija zbog tog podcasta ponudi talk show u svom programu?

Ne bih ja htio ići na televiziju jer je televizija „off“. Pričao sam s par ljudi koji rade vrlo gledane video-podcaste i isto pitanje sam im postavio. Oni tvrde da će te televizija staviti u formu. Postavit će ti granice i staviti te u folder u koji ne pripadaš.

NACIONAL: Drugim riječima, televizija ne zna iskoristiti tu priliku?

Televizija je ta koja će ti uništiti ideju. Ukratko, u ovo vrijeme u kojem ti već YouTube daje toliku slobodu, sve ovisi o nekoliko sponzora koji ti moraju pokriti troškove, da nisi baš u minusu, jer ne mogu ja raditi baš sve sam i zvati ljude koji će me snimati i montirati taj podcast, a da ih ne mogu platiti. Ne mogu im to napraviti.

NACIONAL: Osim što ste počeli raditi podcast i novi album, kako ste proživjeli lockdown i pojavu koronavirusa koji je iz temelja promijenio dosadašnji način života?

Teško mi je to sve palo, ali smo već i prije tog vremena živjeli kao zajednica hrčaka. Nije bilo škole pa sam često radio nešto s kćeri. U početku mi je to jako odgovaralo. Teško mi je postalo tek puno kasnije, tek kada je zima zakucala na vrata. Kada sam shvatio da nitko nije došao u naš stan već mjesecima.

NACIONAL: I kako ste izašli iz te krize?

Okrenuo sam se nekoj vrsti čišćenja. Počeo sam zdravije živjeti. Počeo sam puno hodati, trčati, vježbati. Sada se osjećam zbog toga tri puta bolje nego u isto vrijeme prošle godine. Ova godina mi je već sada puno uspješnija od prethodne. Imao sam nekih pet ili šest nastupa, što je pet ili šest nastupa bolje od prethodne godine.

‘Postoji manjak interesa za ljude koji stvarno imaju nešto reći i koji su stvarno pametni’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Znači li to da vam i nije bilo baš teško u vrijeme lockdowna?

Bilo je i teških situacija. U početku sam se egzistencijalno jako brinuo. Nisam mogao spavati. Nisam imao posao. Nisam znao kako ću dalje. Međutim, shvatio sam u jednom trenutku da je taj osjećaj dobrodošao jer sam se prestao brinuti oko svega toga.

NACIONAL: Mislite, u skladu s onom izrekom „Nema novca pa nema ni problema“?

Uništio sam u sebi strah od neimanja. Taj strah se pojavio kada je stigao koronavirus. Kao i strah kada sam djecu dobio mada to nije bio onaj isti strah koji sam osjećao dok sam bio izbjeglica. Pomogla mi je ova situacija. Nisam se više dao ucjenjivati. Kada je korona koliko toliko stala, svi smo bili jako željni koncerata. I ja sam bio željan svirke. Publika je htjela koncerte, a organizatori su htjeli zaradu. Međutim, kada su me počeli zvati brojni organizatori, svi su mi nudili mizerne honorare za nastup. I nisam pristao. Jer ako sam već izgurao ovih godinu dana bez nastupa, nisam se htio ponižavati. Počeo sam sebe više cijeniti i počeo sam više raditi neke druge stvari sa strane.

NACIONAL: Koje sve stvari sa strane?

Pišem knjigu o iskustvima koja sam proživio do neke svoje dvadesete godine života. Taman prije nego što je sve buknulo. Počeo sam pisati knjigu kako bih se očistio. Pisao sam o djetinjstvu, odrastanju, izbjeglištvu… Očistio sam jako puno toga iz sebe. Jako sam otvoreno pisao o svemu i istovremeno shvatio pozadinu nekih svojih strahova i trauma. Bilo je na momente dosta teško. U jednom momentu zgrčio mi se želudac, ali je to sve iz mene samo izlazilo. Nemam ja tu neku književnu formu jer ja nisam književnik niti se s njima natječem. Htio sam napisati nešto što će možda nekome pomoći jer se možda našao u sličnoj situaciji kao i ja.

NACIONAL: Jeste li već pronašli izdavača za knjigu?

Krenuo sam u razgovore s jednim izdavačem, ali trenutno tražim dobrog urednika. Nekoga tko će mi reći koji dio je patetičan, koji dio trebam izbaciti i slično.

NACIONAL: Novi album „Moćno“ odmak je od albuma „Put u plus“ koji ste napravili s bendom, jer ponovo ste se vratili sintetičkom zvuku, beatovima i matricama. Zbog čega?

Bilo je jednostavnije tako. U travnju uopće nije bilo sunca. Sve neko sivilo. Bilo je čak i snijega. I onda je početkom svibnja granulo sunce i ja sam odmah napisao dvije nove pjesme i otišao do producenta Matka Šašeka Kooladea da probamo zajedno složiti moje nove pjesme. Kako ni njega nisam vidio više od godinu dana, i on je meni puštao što je sve napravio u to vrijeme. Zatim smo se dogovorili da ćemo zajedno nešto napraviti. Na kraju sam u šest dana složio osam novih pjesama. Potom sam djelomično očistio sve te pjesme od tragova te jedne nevidljive zmije koronavirusa koja se protezala kroz cijeli album. Nisam htio da se to toliko osjeti na albumu pa sam neke pjesme prepravio, neke sam izbacio i na kraju neke nove još napravio. Imam i jako puno gostiju na albumu. Sve u svemu, jako sam zadovoljan. Daleko mi je bilo jednostavnije raditi album s jednim čovjekom nego s bendom. Mislim da smo napravili jako dobar album.

NACIONAL: Znači li to da ćete nastaviti nastupati na matricu ili ćete nove pjesme prilagoditi nastupu s bendom?

Neke ću definitivno prilagoditi bendu, a neke ću izvoditi na matricu. Radije nastupam s bendom, ali od šest dogovorenih nastupa ove godine imao sam svega dva nastupa s bendom.

NACIONAL: Hoće li album biti objavljen do kraja ove godine?

Definitivno! Imam spreman već drugi singl i video uz njega i možda još jedan singl pred samu zimu kada bih objavio i novi album.

NACIONAL: A kada planirate objaviti knjigu?

Ako će mi neki važni ljudi reći da je knjiga dobra i ako se nisam osramotio, onda ću je objaviti do kraja godine. Za proljeće sljedeće godine već planiram neku vrstu knjige za fanove. Tih mojih prvih 20 godina kroz neke slike i tekstove kako je nastala neka pjesma. Htio bih obilježiti tih svojih 20 godina od albuma „Slušaj mater“.