Ovih dana se u izdanju britanske diskografske kuće BBE Music pojavila kompilacija „Croatian Blue“ na kojoj je deset hrvatskih izvođača i autora elektroničke glazbe s naglaskom na jazzy house, i to zahvaljujući poznatom zagrebačkom producentu i DJ-u Eddyju Ramichu koji posljednje četiri godine živi i radi u Berlinu. Prije nešto više od 30 godina Eddy Ramich je ušao u svijet elektroničke glazbe te među prvima u Zagrebu i Hrvatskoj počeo kao DJ puštati, ali i stvarati house, u trenutku kada se taj glazbeni pravac u svijetu tek pojavio. Sredinom devedesetih počeo je surađivati sa Zvonimirom Dusperom Dusom te su nastupali i stvarali pod imenom Eddy & Dus. Uslijedili su nastupi širom svijeta s kasnije proslavljenim DJ-ima i producentima kao što su Claude Monet, Martin Solveig i David Guetta, među kojima je i nastup 2000. godine na jednom od najvećih svjetskih festivala Glastonburyju.

Ramich je pokrenuo i vodio klupsku večer Kontrapunkt, ispunjenu house, deep house, jazzy house i broken beat ritmovima, koja je s vremenom prerasla u Kontrapunkt festival u sklopu kojega su u Zagrebu nastupili neki od najvećih izvođača funky soul house glazbe poput Carla Craiga, Gillesa Petersena, Thea Parrisha, 4hero, Incognita, Cinematic Orchestra, Gotan Projecta, Soila, Pimp Sessiona itd. Formirali su i grupu Jazzelektro s kojom su osvojili domaću klupsku publiku, nakon čega je Ramich počeo surađivati s glazbenicom i producenticom Yannom Valdevit. Cijelo to vrijeme na Radiju 101 uređivao je i vodio emisije posvećene houseu i novoj elektroničkoj plesnoj glazbi – „Kontrapunkt“ i „One Man Music Show“. Iza Eddyja Ramicha bogata je glazbena povijest u koju je ubilježio prvi hrvatski house album „High Life“ s potpisom Eddyja & Dusa, nekoliko globalno uspješnih singlova koje je napravio s Dusom, preko 40 remikseva za brojne inozemne izvođače, tri albuma s Yannom Valdevit pod imenom Eddy meets Yannah, s kojom je također napravio preko dvadeset remikseva za inozemne glazbenike, kao i turneje po Japanu te nebrojene nastupe širom svijeta kao respektabilan house DJ i producent.

Stoga ne čudi što je britanska diskografska kuća BBE Music odlučila objaviti njegovu selekciju hrvatskih izvođača jazzy house glazbe „Croatian Blue“ koja je krenula u svjetsku distribuciju, a na kojoj su se našli: Chui, Koolade, Jan Kinčl, Homeboy, Ilija Rudman, Disrupted Project, Laseech, Ante Matas, Janko Novoselić – i sam Eddy Ramich.

NACIONAL: Nakon što ste promovirali eminentne inozemne producente i DJ-e u Hrvatskoj, sada ste došli u priliku promovirati hrvatske producente i DJ-e u inozemstvu. Odakle ideja za projekt „Croatian Blue“?

Ideja zapravo uopće nije došla s moje strane iako sam oduvijek razmišljao o tome kako bih volio napraviti jednog dana takvu kompilaciju koja bi obuhvaćala hrvatske izvođače. Do ove ideje došlo je zahvaljujući mom dugogodišnjem prijatelju Danielu W. Bestu s kojim sam provodio jako puno vremena kada sam se preselio u Berlin, jer to je za mene ipak bio jedan novi početak. Osim toga, njegova i moja kći su jednako stare pa smo se družili kao dvojica tata koji guraju kolica i razgovaraju. U jednom trenutku mi je rekao da imam nešto što nitko drugi nema ili ne može napraviti pa je predložio kompilaciju koja će sadržavati glazbu mojih kolega i prijatelja iz Hrvatske. Par mjeseci nakon tog našeg razgovora u Berlin je doputovao i zagrebački producent i DJ Jan Kinčl, koji je došao u studio kod Igora Fabrisa gdje i sam često boravim i radim. Rekao sam mu za ideju kompilacije, oduševio se i obećao da će mi maksimalno pomoći u njenoj realizaciji.

NACIONAL: Iako ste se trajno nastanili u Berlinu, vidi se da pratite aktualnu hrvatsku house soul jazzy elektroničku scenu. Po kojim ste kriterijima birali čiju ćete glazbu predstaviti na kompilaciji?

Živim u Berlinu, ali se osjećam kao zagrebački dečko. I dalje se smatram hrvatskim izvođačem mada sam rođen u Rotterdamu, međutim, čovjek se veže za jedno mjesto. I dalje osjećam da sam vezan za Zagreb i Hrvatsku. Na mene danas gledaju kao na berlinskog DJ-a, ali sam istovremeno i hrvatski DJ.

NACIONAL: A kriteriji po kojima ste birali autore za kompilaciju?

Jako sam puno ljudi kontaktirao. Puno više nego koliko ih se na kraju našlo na kompilaciji. To su sve bili ljudi koje manje više znam sa scene i koji naginju na tu jednu soulfull stranu i na jazzy groove, pa čak i na techno. Neki od njih su rekli da vremenski ne stignu. Neki su mi poslali odmah svoje snimke, ali mi se nisu svidjele. Bilo je i stvari koje su već bile spremne za kompilaciju, ali na kraju nisu ušle u finalni izbor. To se sve događalo tijekom ljeta 2019. godine. Ukratko, o svakoj smo pjesmi Jan Kinčl i ja odlučivali treba li biti na toj kompilaciji ili ne i dosta vagali. Nekim izvođačima čak smo pomogli kod finalnog miksa. Svaka stvar ima neku svoju priču i svaka od tih stvari tu se našla s razlogom.

NACIONAL: Kako to da na kompilaciji nisu zastupljene u autorice?

Da, i meni jako fale. Nisam uspio doći do njih. Kontaktirao sam nekoliko producentica, ali bez uspjeha. Međutim, već sam se dogovorio da neke od njih budu zastupljene u nastavku ove kompilacije. To je jako bitno i sebe sam na neki način krivio zato što nema nijedne autorice na ovoj kompilaciji. Ima ih dosta u Hrvatskoj danas, ali bit će zastupljenije na sljedećem izdanju. Igrom slučaja se dogodilo i da su sve pjesme na kompilaciji instrumentali bez ijednog vokala. Jedini vokal je moja kći koja se čuje u jednom momentu na mojoj pjesmi „Kana’s groove“. Riječ je zapravo o spletu okolnosti. Ja na taj „propust“ gledam kao na nešto što će se razvijati. Ovo je početak jedne lijepe priče.

NACIONAL: BBE Music je vrlo respektabilna britanska diskografska kuća. Što ovim hrvatskim autorima znači prisutnost na takvoj jednoj kompilaciji koju zastupa Universal Records i koja je krenula u globalnu distribuciju?

Više-manje svi izvođači na toj kompilaciji već imaju svoje inozemne matične diskografske kuće za koje snimaju i već su na neki način dio globalne glazbene scene. Netko više, netko manje. Meni jako puno znači da je „Croatian Blue“ objavio BBE Music zato što je to diskografska kuća koja je mene formirala i jako sam puno njihovih izdanja i sam kupovao kao radijski i klupski DJ. BBE Music su na koncu i meni otkrili razne izvođače i mogu reći da mi je drago što će netko drugi otkriti i neke druge izvođače koji dolaze iz Hrvatske. Ljudi koji su preslušali ovu kompilaciju bili su prilično iznenađeni kvalitetom. Čak sam čuo da su iznenađeni jer su saznali da su Ilija Rudman ili Koolade iz Hrvatske, a to do sada nisu znali. Ima puno ljudi koji ni dan danas ne znaju da i ja dolazim iz Hrvatske. Mislim da je ovo jedan vrlo lijepi prikaz aktualne hrvatske jazzy klupske scene.

NACIONAL: U odnosu na europsku scenu, kamo biste smjestili i kako biste ocijenili hrvatske autore koji su zastupljeni na kompilaciji?

Već jako dugo ne kvalificiram ljude po zemljama. Mislim da se to davno promijenilo, a pogotovo s digitalizacijom. Izvođači s kompilacije već su prisutni na globalnoj sceni, svatko u nekom svom žanru, a njihova se glazba već godinama izvodi izvan granica Hrvatske i može se kupiti širom svijeta. Ne mislim da je netko bolji od nekog drugog. Mislim da smo svi mi koji radimo takvu glazbu dio globalne priče. Specifično za Hrvatsku je ta naša festivalska scena i kroz tu cijelu priču bi bilo zgodno posvetiti se malo više i hrvatskim autorima. Moja želja je da skinem tu neku stigmu tereta odakle je tko i da nastave stvarati glazbu koju stvaraju. Većina to i radi.

NACIONAL: Znači li to da su izvođači s ove kompilacije zapravo već etablirani na globalnoj sceni?

Ima jako puno glazbenika koji su postigli jako velike uspjehe širom svijeta. To rade zato što to vole, rade to dobro i priznati su širom svijeta. Ovo je samo jedan mali segment. To su autori koji su se našli na kompilaciji, a koji imaju i veze s mojim ukusom koji je više orijentiran na jazzy zvuk. Ima i dosta raznih izvođača koji su prisutni širom svijeta.

Prije 30 godina Ramich je kao pionir u Hrvatskoj počeo puštati elektroničku glazbu. FOTO: Thania ‘ROD’ Rodriguez

NACIONAL: Drugim riječima, to su glazbenici koji su shvatili da je globalno tržište jedino moguće tržište, zar ne?

Puno se toga promijenilo u svijetu glazbe. To je neusporedivo s mojim počecima, kada sam na radio nosio svoje demo snimke. Mislim da je došlo vrijeme u kojem je važno da budemo kreativni. Bilo bi istovremeno jako lijepo i važno da u Hrvatskoj danas Ministarstvo kulture i uopće ljudi koji se bave kulturom svima nama daju veću podršku, ali i priznaju naš rad. Važno je da se potiču kreativni autori i njihov rad. Ostalo će nekako već sjesti na svoje mjesto.

NACIONAL: Kako onda komentirate činjenicu da je elektronička glazba u hrvatskim medijima gotovo neprimjetna, kao i uspjeh brojnih naših autora elektroničke glazbe u svijetu?

Iskreno, ne razumijem zašto. Ne govorimo o nečemu što se pojavilo možda danas ili jučer, nego o nečemu što postoji već dugi niz godina. Jako mi je teško to razumjeti. Kao i da su ljudima i dalje aktualne priče iz Drugog svjetskog rata. Ili kad ljudi govore o raveovima i elektroničkoj glazbi kao nečemu novom. To puno više govorimo o samim tim ljudima koji to negiraju odnosno ni ne primjećuju niti su toga svjesni. Mislim da to ima veze sa strahovima i neznanjem. To je jako, jako žalosno. Istovremeno, pojavili su se neki novi žanrovi i neka nova glazba kojoj treba dati prostora. Ako se tako blokira ta glazba, onda ne postoji ni put za budući razvoj glazbene scene. Meni je to zapravo smiješno. Ove godine odlučeno je u Njemačkoj da je techno dio kulture i da se klubovi tretiraju kao kulturno dobro. Kada se pišu zahtjevi za dodjelu sredstava, klubovi i autori elektroničke glazbe tretiraju se jednako kao i kulturni djelatnici i kazališne kuće. Jasno je da je to jedan dugi proces i da je Berlin poseban grad, ali mislim da je glupo uopće raspravljati o tome jer u Hrvatskoj o tome raspravljamo već 30 godina. Kao da raspravljamo o Drugom svjetskom ratu. Krajnje je vrijeme da se o tome prestane govoriti jer je to činjenica koju se ne može negirati. Ni pop glazba više nije ista kao nekadašnja pop glazba. Za mene je emotivna pop glazba ona kakvu su izvodili Beatlesi, zbog same strukture pjesama i svega ostalog, ali današnja je pop glazba nešto potpuno drugačije. Priče o tome su prelijevanje iz šupljeg u prazno, a negiranje svega toga još gore.

NACIONAL: U odnosu na život u Zagrebu, kako danas izgleda vaš život u Berlinu?

Vrlo dinamično. Budući da sam tata četverogodišnje djevojčice, dižem se rano ujutro i fokusiram se na nju. Puno se bavim i sportom. Nisam se njime u Zagrebu nešto posebno bavio, ali sam mu se posvetio tijekom pandemije i otkrio tu jednu ljubav prema sportu. Radim na raznim projektima i stalno sam po nekim sastancima. Tijekom pandemije sam prihvatio i posao za njemački Crveni križ, za koji radim u centru za cijepljenje. Krećem uskoro i u jedan novi posao vezan uz vina, koja su moja ljubav uz glazbu.

NACIONAL: Nastupate li još uvijek, s obzirom na pandemiju covida-19?

Nastupi su se nakon poduže pauze vratili. Jako dugo ih nije bilo, ali se počelo primjenjivati „2G pravilo“, što znači da ako je netko cijepljen dvaput ili je prebolio covid, smije ući u klub i boraviti u njemu bez zaštitne maske. Donedavno smo radili uglavnom samo open air partyje, ali sada možemo tulumariti i po noći jer se klubovi postupno otvaraju. Mislim da više neće biti lockdowna i da će to tako ostati. Počinje sve skupa ponovo funkcionirati, ali na jedan drugačiji način. Klupska industrija u Berlinu je zaista industrija i dobar dio prihoda ide u gradsku blagajnu, zbog čega je taj klupski život i jako važan.

NACIONAL: Trebali ste 2020. godine proslaviti 30 godina svoje glazbeničke karijere, ali vas je koronavirus u tome spriječio. Što i kako dalje?

Htio sam raditi turneju, ali sam odustao od te ideje zbog koronavirusa. Idem korak po korak i ne razmišljam puno o tih 30 godina. Trenutno radim na nekim remiksima s Igorom Fabrisom. Nastupam u prosjeku dvaput mjesečno i to mi jako odgovara. Trenutno se taj ritam malo pojačao jer smo svi u Berlinu malo živnuli zbog popuštanja mjera, ali mislim da neću previše pojačavati ritam nastupa. Pokušavam si posložiti život, da budem sam sa sobom zadovoljan, da uživam u svakom novom danu i provodim vrijeme sa svojom kćeri.

NACIONAL: Koliko je takav, uvjetno rečeno, novi način vašeg života uvjetovan samim boravkom u Berlinu?

Sada više nemam vremena za kavu. Fale mi odlasci na kavu kod Nika Orošija. Fale mi šetnje po centru Zagreba, fale mi prijatelji… Za takve stvari u Berlinu jednostavno nemam više vremena. Razgovore obavim telefonom ili usput. Ne sjećam se kada sam zadnji put u Berlinu sjeo s nekim na kavu. Ako bih i sjeo, onda bi to bila neka večera, ali to bi uglavnom bio prijateljsko-poslovni sastanak.

NACIONAL: Ali ne bi mijenjali Berlin za Zagreb?

Iako je jako puno pozitivnih pomaka, to ne znači da u gradu kao što je Berlin nema i negativnih momenata. Najljepša stvar u Berlinu jest to što se po gradu krećem isključivo biciklom. Maknuo sam auto iz svog života i vozim se samo biciklom. Od tog trenutka mi se puno toga i u samoj glavi posložilo. Trudim se uzeti ono što je najbolje od toga grada. U Zagrebu je lijepo živjeti kada čovjek ima novca i ne želi puno raditi već više guštati. Berlin je za mene kreativni centar u kojem se trenutno jako dobro osjećam i ujedno grad u kojem želim da moja kći odrasta.

NACIONAL: Sa Zvonimirom Dusperom Dusom bili ste pionir house glazbe, nu jazza, elektroničke glazbe općenito, kao i poznatih klupskih večeri u sklopu kojih ste zagrebačkoj publici predstavili neke od najvećih autora elektroničke glazbe u svijetu. Što mislite, zašto toga svega danas u Zagrebu više nema?

Ne znam zašto je nešto nestalo. Znam da mi je uvijek gušt doći na nastup u klub Masters jer se tamo osjećam kao da sam u nekom klubu u Berlinu. I na Zagrebački advent mi je jako lijepo doći pa i nastupati. Možda zato što nas je u devedesetima bilo puno manje. Bili smo bezobrazni, drski i imali smo podršku medija jer smo bili među prvima. Bilo smo pioniri i nije nas bilo puno. Nekako smo znali što je čija uloga. Čak smo se nekako i nametnuli poput nekih celebrityja, što se tijekom vremena izgubilo. Kao i u ostatku svijeta, povećao se broj ljudi koji su se time bavili, došlo je do veće konkurencije i nekako se sve skupa izjednačilo. Nije postojala neka zajednička politika vezana uz klupsku kulturu i to se sve jednostavno rasplinulo. Teško mi je reći koji su pravi razlozi jer ima i dalje puno odličnih producenata i DJ-a koji rade širom svijeta, a dolaze iz Hrvatske. Ne znam zašto je sve manje klubova. Možda nedostaje hrabrosti. Činjenica je i da je u to vrijeme bilo iznimno puno događanja u gradu od samo milijun stanovnika. Moja glazba i ja smo ionako samo jedna mala karika na globalnoj sceni.