Europski sud za ljudska prava (ECHR) u utorak je zaključio da hrvatske institucije nisu povrijedile prava vjeroučitelja Petra Travaša koji je tužio Hrvatsku zbog diskriminacije i povrede prava na privatni i obiteljski život, pošto mu je nadbiskupija u Rijeci zbog kršenja kanonskog prava uskratila pravo da u školi poučava katolički vjeronauk.

“To znači da su sva hrvatska tijela, od škola preko Općinskog suda i zaključno Ustavnog suda dobro obavila svoj posao, tj. nisu povrijedila prava gospodinu Travašu koja su zajamčena europskom konvencijom”, kazala je za Hinu hrvatska zastupnica pred ECHR-om Štefica Stažnik.

Sud sa sjedištem u Strasbourgu presudio je da su sva hrvatska tijela provela postupak sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i nisu povrijedili prava zajamčena Konvencijom.

Petar Travaš, koji je rujnu 2006. ostao bez posla nakon što se razveo od prve supruge s kojom je bio crkveno vjenčan te s drugom ženom sklopio civilni brak, podnio je tužbu ECHR-u nakon što su hrvatski sudovi – od Općinskog suda u Rijeci do Ustavnog suda RH – zaključili kako je bilo opravdano što mu je Riječka Nadbiskupija uskratila kanonski mandat potreban za predavanje vjeronauka.

Sud je, obrazlažući presudu, kazao da je jednoglasno zaključio da je primljeni zahtjev “dopušten”, tj. da postoje procesne pretpostavke, nakon čega se razmatrala njegova osnovanost.

“Sud jednoglasno smatra da nije bilo povrede članka 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”, stoji u presudi ECHR-a. U njoj također piše da nema potrebe da se zasebno preispita prigovor podnositelja zahtjeva prema članku 14 u vezi s člankom 8.

Članak 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kaže da “svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja”. U njemu također stoji da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava ili slobode drugih”.

Članak 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosi se na diskriminaciju i kaže da će se “uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurati bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost”.

U crkvenom obrazloženju bilo je navedeno da je Travaš kao vjeroučitelj po kanonskom pravu morao pokazati da svjedoči kršćanski život i iznimno štuje crkvenu doktrinu. Nakon što je izgubio sporove sa školama koje su mu otkazale ugovor o radu, Travaš se obratio i Ustavnom sudu RH smatrajući da mu je ovim potezima povrijeđeno pravo na rad, no Ustavni sud je donio istovjetnu presudu, zaključivši kako su u njegovom slučaju poštivani Vatikanski ugovori koji propisuju uvjete zapošljavanja vjeroučitelja

Presuda suda u Strasbourgu je potvrdila da Katolička Crkva ima pravo dati otkaz vjeroučitelju, bilo laiku ili svećeniku, koji se ne pridržava crkvenog nauka i da se Travaš sam doveo u situaciju da izgubi kanonski mandat.

Europski sud za ljudska prava također je zaključio da su školske vlasti djelovale u skladu sa Sporazumom između Hrvatske i Svete Stolice o obrazovanju i kulturi iz prosinca 1996., te da se odluka Riječke Nadbiskupije oslanjala na kršenje Kanonskog zakona od strane podnositelja zahtjeva. Travaš je, dodaje se u obrazloženju, tijekom postupka na Ustavnom sudu u Hrvatskoj potvrdio da je bio svjestan posljedica svog ponašanja na posao koji je obavljao.

“Sud utvrđuje da je podnositelj zahtjeva, iako svjestan važnosti sakramenta braka za Crkvu, odlučio ući u novi građanski brak bez da je prethodno regulirao svoju situaciju u odnosu na vjerski brak s T.F prema odredbama Kodeksa kanonskog zakona”, stoji u obrazloženju presude  te se ističe da Travaš nije pokrenuo postupak poništenja vjerskog braka.

Isto tako iz presude se iščitava da Sud prihvaća da je bilo miješanja u njegov privatni i obiteljski život, ali da je imalo pravnu osnovu.

“U zaključku, sporno miješanje je bilo u skladu sa zakonom”, stoji u presudi.

Europski centar za pravo i pravdu je kao treća strana, razmatrajući pitanje religijske autonomije i poštivanja privatnog i obiteljskog života pojedinca, ocijenio da je na biskupu da donese sud je li neka osoba “podobna” za poučavanje katoličkog vjerskog obrazovanja, “neovisno radi li se o svećeniku ili laiku” te da je kanonski mandat neophodni preduvjet da bi netko bio vjeroučitelj.

Prema kanonskom pravu brak je moguće raskinuti samo u iznimnim slučajevima i samo u kanonskim pravom propisanoj proceduri u kojoj razrješenje braka može dati samo Papa.