Još se tresem. Jučer sam išao raditi reportažu u Kumrovec, čuo sam da će članovi Domovinskog pokreta tamo izvesti performance. Ali nisam slutio što. Sablaznio sam se kad sam vidio da ceradom prekrivaju Titov spomenik. Nisam mogao vjerovat da se to usuđuju napravit… Znam da bih kao novinar morao biti nepristran, ali ovaj put nisam se mogao suzdržati. Krenuo sam skidati ceradu sa Tita.
“Nećete ovo radit! Prekrivat ceradom čovjeka koji je jedini na ovim prostorima pružio otpor Hitleru i fašizmu! Što ovime želite poručiti? Da je Pavelić u Drugom Svjetskom ratu bio u pravu!”, viknuo sam.
Igor Peternel me odgurnuo, krenuo je ponovo Tita pokrivati ceradom.
“Nećeš, kako te nije sram!”, uhvatio sam se za ceradu.
“Informiraj se koliko je taj diktator dao ubiti ljudi… Nemoj visiti samo na Tik Toku…”, Peternel je uhvatio drugi kraj cerade.
“Morali bi biti ponosni na Tita, a ne ga pokrivati! Pa on je simbol antifašizma na našim prostorima! Svi državnici odali su mu počast kad je umro!”, nisam puštao svoj dio cerade.
Onda su došli još neki članovi Domovinskog pokreta. Istrgnuli su mi ceradu iz mojih nejakih ruku i prekrili Tita.
Okej, pomislio sam. Udaljio sam se i sakrio se iza Titove rodne kuće i vrebao na članove Domovinskog pokreta kao Boško Buha na fašistički bunker.
Kada su se članovi Domovinskog pokreta predvečer napokon udaljili, prišao sam Titovom spomeniku i izviđačkim nožem izrezao ceradu. Oslobodio sam druga Tita! Oslobodio od zamke koju su mu priredili članovi Domovinskog pokreta!
Onda sam prislonio šaku uz čelo, kako me učila baka, i ponosno izgovorio:
“Godine su prošle pune muka. Ginulo se za slobodu nijemo. Ili s pjesmom umjesto jauka. Druže Tito mi ti se kunemo!”
Imao sam osjećaj kao da mi se Titovo kameno lice u jednom trenutku osmjehnulo. Pomislio sam kako je sad idealno vrijeme i da posjetim Titovu rodnu kuću ovdje u Kumrovcu. Pogledam kolijevku u kojoj se kao mali zibao. Ne bih se čudio da u svojoj idućoj akciji Domovinski pokret pokuša dići u zrak tu kolijevku. Neće uspjeti dok god je nas mladih na pravoj strani povijesti. Računajte na nas!
Komentari