Ovo je moj prvi radni dan u Nacionalu. Student sam na Vernu, i čast mi je što sam dobio priliku studentsku praksu odradit u tom čuvenom, uglednom tjedniku koji ruši ministre, a možda će uskoro i premijera. Želim biti tu u trenutku kad se dogodi taj povijesni događaj.
Ujutro su me poslali u Sabor, neka tamo na sjednici izvučem neku vruću temu, napišem tekst.
Uh, kako uzbudljivo! Prvi dan i odmah u Sabor! Dobio sam press iskaznicu sa svojom fotkom!
Na ulazu u Sabor gotovo sam se sudario sa Željkom Markić, trbuhom me pritisnula dok smo u isti čas ulazili kroz vrata. U žurbi sam pokušao ući prije nje da stignem na sjednicu.
“Kud se gurate, mlada damo…”, rekla je.
Osjetio sam kako mi se žare obrazi. Na Vernu me jedan student iz Makarske stalno zove Filipa umjesto Filip. Tvrdi da sam užasno feminiziran. Ja ipak mislim da ličim na Davida Bowiea iz njegove rane faze.
“Nisam ja nikakva mlada dama. Ja sam gospodin”, rekao sam.
“A što tražite u Saboru?”
“Student sam novinarstva, idem pratit sjednicu”.
Željka Markić me gledala pogledom koji bih mogao nazvati požudnim ili si bar tako laskam.
“Idete pratit sjednicu na kojoj će se raspravljat o transrodnim osobama?”, pitala je.
“Između ostalog, da”.
“Vi bi mi mogli biti ogledni primjer… Na mom predavanju u Saboru”.
“Ogledni primjer čega?”
“Poremećaja spolne identifikacije kod mladih”.
“Čekajte, vi mislite da sam poremećen? Da sam žensko? O, iznenadili biste se!”
Ona je stisnula oči i zadovoljno kimnula. Uhvatio me bijes. Baš kao kad me onaj iz Makarske na faksu buligira, naziva me transvestitom jer si nekad po uzoru na Bowiea malo našminkam trepavice, usta.
“Dobro, Željko, pomoći ću ti na predavanju”, odvratio sam.
Na to se pak onda narogušila.
“Kakav Željko?”
“Vi mene podsjećate na muškarca, imate snažna ramena, u licu me podsjećate na Gerard Depardieua. Tko mi garantira da vi zapravo niste muškarac koji se predstavlja kao žena?”, uzvratio sam joj.
Zacrvenila se u licu.
“Tipična transrodna mladež, uvijek bezobrazni, bez poštovanja prema starijima. Takva je nekad bila mladež Sodome. Znamo kako su završili”, rekla je i ušla u zgradu.
Srce mi je snažno udaralo. Prvi dan na zadatku i odmah sam se sukobio ni više ni manje nego sa Željkom Markić. Tko zna što me sve čeka i gdje mi je kraj? Kad bolje razmislim, nadam se da ću završit tu – u Sodomi, odnosno u Hrvatskom saboru. Baš kao i Nino Raspudić, koji je počeo kao novinar, a završio kao saborski zastupnik.
Komentari