Totalno sam zaboravio da od danas nedjeljom ne rade nikakvi dućani. A moj dečko i ja doma bez korice kruha, bez cigareta, bez alkohola ikakvog. Otišao sam do Črnomerca. Odahnuo sam kad sam vidio da radi kiosk.
“Molim vas cigarete, čips i tri Karlovačka”, rekao sam.
“Na kiosku možete kupit samo novine nedjeljom. Drugo ne smijemo prodavat. Takva je odluka ministra Filipovića”, odvratio mi prosijedi prodavač izduženog, profinjenog lica.
“Prodajete novine, a tako ste loše informirani. Filipović je poništio tu glupu odluku, posramili su ga pa je odustao”.
“Ne znam ja ništa o tome, to je fake news.”
“Nazvat ću vašeg poslodavca, podnijet ću tužbu protiv vas”, zaprijetio sam.
Tu se prodavač natmurio. Zamolio me da ne zovem poslodavca, treba mu jako posao.
“Dva desetljeća bio sam novinar u Vjesniku. Onda je Vjesnik propao. Dobio sam otkaz. Propao je jer su ljudi prestali kupovat tiskane medije… Zato sam sad pokušao produžit Filipovićevu odluku… Da pomognem tiskanim medijima, da ih više kupuju nedjeljom”, klonutim će glasom.
Razdragao me. Rekao sam mu da sam i ja novinar. I da ga itekako razumijem. Pa sam, da mu udovoljim, uz čips, pivo i cigarete kupio primjerak Nacionala.
Možda i Filipović pokušava spasiti tiskane medije, pomislio sam. Jer na naslovnicama časopisa i novina uglavnom ispadne puno ljepše nego uživo.
Komentari