Od kad su me dva Torcidaša u Splitu izvukla iz depresije u koju sam upao zbog ljetne svađe s dečkom, zakleo sam se da ću ići barem na deset Hajdukovih utakmica. Tako sam bio i na ovoj jučer u Varaždinu. Jako mi se svidio taj barokni grad, odlučio sam ovdje ostati i dan nakon utakmice, razgledati umjetnine, zavičajne muzeje. Bolje nego provesti nedjelju u vrelom Zagrebu.
Popodne sam svratio na ručak u jedan restoran u staroj jezgri. Unutra je ručao izbornik Dalić sa svojom obitelji. Za desert sam naručio palačinke.

Posebno sam dobio palačinke na tanjuru a posebno džem domaći od kupina. Tad sam shvatio da oko vrata još imam Torcidin šal. Skinuo sam ga, stavio na stol. I bez njega za vratom teško sam se snalazio s palačinkama. Moram priznati da su mi ih uvijek do sada mazali i zamatali moja mama ili moj dečko. Vidio sam kako me Dalić pogledava sa svog stola. Osmjehnuo sam mu se. Izbornik je ustao, dokoračao do mog stola.

“Dopustite”, uzeo je nož iz moje ruke.

Vještim pokretima premazao je palačinku džemom.

“Evo, sad možete reći svojima da sam poslušao ono što su mi jučer poručili s tribina”, rekao je uz osmijeh.

Tek tad sam se sjetio da su jučer na tribini Torcidaši izvjesili transparent na kojem je pisalo: “Daliću maži palačinke, a ne nama oči!”

Dirnula me njegova od medija već opjevana poniznost.

“Svakako ću ovo prenijeti Torcidi. Žao mi je da nisam snimio za Tik-Tok”, izrekao sam s iskrenim žaljenjem.