Na gledanje Eurovizije pozvao sam svog starijeg kolegu iz Večernjaka, Samira Millu. S nama je bio i moj dečko Lukas. Kupio sam puno voćnih grickalica na što se Samir mrštio, želio je nešto konkretnije jesti uz Euroviziju. Situacija je bila napeta od samog početka, jer ja baš nisam bio nešto posebno oduševljen pjesmom ŠČ. Nakon Dore napisao sam tekst o svojoj skepsi da će se ta pjesma svidjeti Europi. Zaredali su negativni komentari, da od mene nikad novinara, čak me i Alen Vitasović u komentaru nazvao nekim pogrdnim imenom.

I dalje sam bio pri svom mišljenju i suprotstavljao ga Samirovom oduševljenu. Većina pjesama u finalu Eurosonga bile su mi prokleto dosadne. Svidjela mi se jedino pjesma Slovenije, Carpe Diem. Baš me oborio prekrasan glas frontmena grupe Joker Out. Ne samo glas nego i stas. Njegovo tijelo, image bili su mi puno ljepši od blago zapuštenih, dlakavih tijela Mrleta i Prlje, i od njihovog ironično militantnog imagea.

Već mi se debelo zijevalo kad su se izvrtile sve pjesme. Samo sam htio što prije u krevet. Moj dečko otišao je spavat odmah nakon nastupa Hrvatske. Pred televizorom smo ostali samo Samir  i ja. Samir je nabrijano pratio glasanje. O, kako se razljutio kad je slovenski žiri Letu 3 dao 0 bodova.

“Dragi susjedi Slovenci, nabijem vas na penisaru!”, uzviknuo je.

Samir se malo smirio kad je slovenska publika Letu 3 dala 12 bodova. Onda je, kao iskusni novinar, krenuo na mobitelu čitati reakcije na Tviteru.

“Jao, kako ja ne podnosim ta mišljenja Tviteraša. Njihova glupa mišljenja postala su važnija od mišljenja struke. Odvratno. Samo zbog toga ne želim biti novinar. Ne mogu se pomiriti da je mišljenje nekog priglupog tviteraša važnije od mišljenja novinara”, ogorčeno sam izgovorio.

“Gle, jebate! Ona šta je napisala Harrya Pottera napisala je na svom tvitu da je ostala bez riječi nakon nastupa Hrvatske!”

Nisam mogao vjerovati! Ja sam odrastao na njezinim knjigama o malom čarobnjaku. Te knjige uljepšale su mi djetinjstvo! A danas obožavam njezine krimiće u kojima je glavni lik privatni detektiv Cormoran Strike. Njezin sam istinski fan. Kao klinca me privlačio Harry Poter, a sada me nekako više privlači taj detektiv Strike, onakav šepav i polupijan podsjeća me na Hrvatsku. Moja omiljena svjetska autorica upravo je na Twitteru napisala da je ostala bez riječi nakon nastupa Leta 3! Ona, koja riječi sipa iz rukava kao Harry Potter čarolije! Nisam mogao vjerovati dok nisam vidio njezinu objavu. Toliko me opralo oduševljenje da sam si na mobitelu pustio ŠČ, snimku sa Dore. I tek sad uvidio sam da ta pjesma ipak posjeduje neku čaroliju. Da, slažem se s Ksenijom Urličić da to nije prava pjesma, ali ono ponavljanje ŠČ stvarno je poput neke čarobnjačke formule, čovjek se zbilja počne osjećati bolje dok to izgovara. Nije ni čudo da Hrvati već tjednima mantraju ŠČ, ŠČ, ŠČ, ŠČ! I nacija kao da je nekako sretnija. J. K. Rowling koja o magiji zna puno, shvatila je to i otvorila mi oči svojom objavom. Pa čak i u nastupu Leta 3 otkrio sam nakon ponovnog gledanja izvjesne pokrete koje su nekad izvodili druidi, šamani. Možda i nije važno ako pjesma nije lijepa, skladna, melodična, pjevna ako ima magiju.

Nisam mogao odoliti, odmah sam u komentaru ispod tvita J.K Rowling napisao na engleskom: “Čarobnjakinjo riječi, mislite li da to što je hrvatska pjesma završila na 13. mjestu ima neko magično značenje?” Na moj komentar ostavila je onaj zapitani smajlić, što je valjda značilo da se zajedno sa mnom pita ima li u tom 13. mjestu magijske poruke. Podijelio sam to sa Samirom.

“Samo da ta trinaestica ne znači to da Torcida nikad neće oprostit Prlji što se rugao porazu mladih Hajdukovaca”, zabrinuto će Samir.

“Da, vjerojatno mu to nikad neće oprostit. Evo, već je hrpa komentara u stilu neka se Prlja navikne na poraz na Eurosongu kao što je on napisao mladim Hajdukovcima da se naviknu na poraze…”, gledao sam u mobitel.

“Ali biti na 13. mjestu nije nikakav poraz!”

“Da, baš kao ni biti 13. prase. Sve ovisi o magiji. Nekome je 13 sretan, nekome nesretan broj”, zaključio sam poput drevne čarobnjakinje Pitije.