Pisac Dževad Karahasan autor je mnogih romana te pripovjedaka, eseja i drama koje su igrane u mnogim kazalištima. Po osobnom priznanju, na njegovo književno-estetsko formiranje najviše su utjecali Andrić, Krleža i Čehov – kojeg čita od rane školske dobi i njime se intenzivno bavi sve do danas.

“Važan impuls za moje pisanje bila je i jedna čisto moja emotivna reakcija na Andrićevu pripovijetku ‘Pismo iz 1920. godine’, koju su strahovito zloupotrebljavali, krivo tumačili. Na jednom mjestu u toj pripovijetci Andrićev junak u Sarajevu ne može spavati – dva su sata u noći, čuje zvono s pravoslavne crkve, sat s katoličke, čuje mujezina – i govori ‘u ovoj zemlji su se čak i vremena zavadila’. Stotine, tisuće čitatelja tvrdili su kako je to Andrićev stav, kako Andrić tumači Bosnu kao zemlju mržnje, što naravno nije istina jer se ta pripovijetka završava Andrićevom mirnom, umornom, tihom konstatacijom da je taj junak otišao u Španjolsku i tamo ubijen. I kaže Andrić: ‘Tako je završio čovjek koji je htio da pobegne od mržnje’. Razumijete? Ako je Bosna zemlja mržnje, ona je to zato jer je cijeli svijet mjesto mržnje, zato jer je čovjek biće mržnje.”, rekao je Karahasan.