Džanan Musa igra najbolju košarku u životu. Prošle godine s Realom je osvojio Euroligu, ove godine će s prvog mjesta krenuti u doigravanje Eurolige, a trenutno su i vodeća momčad španjolske lige u kojoj ima jednu od ključnih uloga. Međutim, do prije tri godine činilo se da će Musa biti još jedan od velikih talenata kojima je prerani odlazak u NBA uništio potencijalno veliku karijeru.

Naime, nakon odličnih igara u zagrebačkoj Cedeviti, ovaj bosanskohercegovački reprezentativac izašao na NBA draft gdje su ga kao 29. izabrali Brooklyn Netsi. Sa samo 19 godina Musa je potpisao za Netse, u prvoj sezoni igrao za rezervnu momčad u G ligi te bio i ozlijeđen, da bi u drugoj sezoni igrao sa zvijezdama kao što su Joe Harris, Kevin Durant i Kyrie Irving. Međutim, klub njime nije bio zadovoljan te je nakon razmjene završio u Detroit Pistonsima, a oni su ga nakon mjesec dana otpustili.

Mario Hezonja i Džanan Musa prošle su godine s Realom osvojili Ligu prvaka, u finalu su pobijedili Olympiacos. FOTO: Regina Hoffmann/AFP/Profimedia

U siječnju 2021. potpisao je za turski Anadolu Efes gdje ponovo nije imao zapaženu ulogu te je na kraju sezone raskinuo ugovor. I tada kreće nevjerojatan obrat, Musa potpisuje za španjolski klub Breogán iz Luga, momčad iz sredine tablice kojoj je u drugom dijelu sezone trener postao Veljko Mršić. Musa igra izvrsno i na kraju sezone biva proglašen najboljim igračem španjolske lige. To je bilo dovoljno da prijeđe u Real iz Madrida, gdje igra s Marijem Hezonjom koji se u Španjolskoj također preporodio nakon povratka iz NBA lige.

O svemu tome razgovarali smo s Džananom Musom u ekskluzivnom intervjuu za Tempo.

TEMPO: Možete li objasniti kako je došlo do vaših uspješnih igara u Španjolskoj dok u NBA ligi niste bili na toj razini?

Sve ovisi o situaciji. Kada sam bio u NBA ligi, nisam upao u situaciju u koju sam trebao upasti. Smatram da bih mogao imati ozbiljnu ulogu u svakoj NBA ekipi, ali upao sam u tu neku situaciju koja za mene nije bila dobra. Mislim da će vam svaki igrač koji igra u NBA ligi pa se vrati u Europu, reći da ako uđeš tamo u dobru situaciju, ako trener vjeruje u tebe i igraš, onda imaš priliku sve pokazati. Nisam dobio priliku biti na terenu i da mi trener vjeruje. To su neke stvari na koje ne mogu utjecati. Dao sam sve od sebe, ali u tom trenutku to nije bila situacija za mene. Vratio sam se u Španjolsku i kada sam došao, dali su mi samopouzdanje od prvog trenutka, što smatram presudnim. To mi odgovara, najvažniji su mi respekt i povjerenje koje dobivam od trenera, a to sam dobio upravo u Španjolskoj.

‘Ako u NBA ligi uđeš u dobru situaciju, ako trener vjeruje u tebe i igraš, onda imaš priliku sve pokazati. Nisam dobio priliku biti na terenu’

TEMPO: Koliko je u tome bila važna uloga Veljka Mršića, koji vam je bio trener u Cedeviti, a zatim u Breogánu?

Ne mogu zaboraviti Paca Olmosa, trenera koji je bio u Breogánu prvih pola godine i koji mi je dao svu slobodu svijeta. Čim sam došao u klub, popravio mi je samopouzdanje i postavio me za kapetana ekipe. Poslije njega došao je Veljko Mršić koji je nastavio ono što je Paco Olmos radio i s kojim sam nastavio dobivati na samopouzdanju. To su neke stvari koje ne mogu zaboraviti. Taj grad i taj klub dali su mi samopouzdanje koje mi je trebalo.

TEMPO: Je li istina da ste, kada vam je vaš agent Miško Ražnatović rekao da biste trebali potpisati za Breogán iz Luga, počeli tražiti taj gradić na zemljopisnoj karti?

Da, to je istina, jer nikada nisam čuo za Lugo niti sam bio čuo za klub Breogán iako volim košarku i pratim je. To nepoznavanje grada i nepoznavanje kluba mi je, u neku ruku, i pomoglo. To je za mene bio novi izazov, a Miško Ražnatović me je uvjerio da je to najbolje za mene iako mu ja u prvom trenutku, iskreno, nisam vjerovao. Došao sam u klub koji mi je dao sve, grad mi je od početka pružio ljubav koja mi je bila potrebna kako bih napravio to što sam napravio. Zahvalan sam im do kraja života, mogu reći da mi je Lugo rodni grad u Španjolskoj.

TEMPO: Znači li to da vam je samopouzdanje, po povratku u Europu, bilo nisko i da ste se pitali možete li doći na visoku košarkašku razinu?

Bit ću iskren, ja uvijek imam samopouzdanja. Imam uvijek vjere u sebe. To je nešto što me krasilo otkad sam imao 14, 15 godina. Uvijek sam vjerovao u sebe, vjerovao sam da sam najbolji, kada bi ušao na teren mislio sam da na parketu nema nitko bolji od mene. To i dan danas mislim, kada stupim na parket ja u glavi imam takvo samopouzdanje da mislim da se mogu nositi protiv svakoga. Druga je stvar što sam bio skeptičan jer sam se pitao hoću li ikada naići na trenera koji će mi dati slobodu da pokažem što mogu. Bio sam skeptik, pogotovo nakon Anadolu Efesa, kada ponovo nisam dobio priliku igrati, zbog čega je bilo nekih padova. To me je skoro slomilo.

Džana Musa, iako se vratio iz NBA lige, smatra da bi danas mogao imati značajnu ulogu u bilo kojem od tih klubova. FOTO: IMAGO/CordonPress/GuliverImages

TEMPO: Kakvo je bilo vaše samopouzdanje kada ste stali na teren sa suigračima iz Brooklyn Netsa, NBA zvijezdama Kevinom Durantom i Kyrie Irvingom?

To je ono o čemu govorim, što se tiče mene i moje glave, mislim da se mogu nositi sa svim igračima. To je ono što je u mojoj glavi. Naravno, ima boljih i lošijih igrača. Imao sam priliku igrati s Durantom i Irvingom, ali i protiv LeBrona Jamesa, Giannisa Antetokounmpa i drugih. To su neke stvari koje su mi pomogle da danas budem ono što jesam. Taj put nije bio lagan, prošao sam kroz dosta loših stvari da bih došao do ovog gdje sam danas. Mislim da se sve to trebalo desiti da bih došao tu gdje jesam.

TEMPO: Vaša karijera slična je onoj Marija Hezonje, istovremeno ste došli u Real Madrid, dali su vam loptu u ruke i rekli da odvedete klub do vrha. Kako ste vas dvojica to doživjeli?

Nismo o tome razgovarali, razgovarali smo o milijardu drugih stvari, o tome kako je čudno da se u životu dogodi takav preokret. Od nas se u NBA ligi očekivalo da ćemo napraviti veće stvari, ali kao što sam rekao, nismo upali u situaciju da pokažemo ono što možemo. I onda dolazimo u situaciju da nas veliki Real pozove i kaže ono što ste vi rekli, a to je – momci, evo lopta, igrajte onako kako hoćete. To nam je dosta pomoglo.

TEMPO: Došli ste u Real gdje su vas dočekali legendarni igrači kao što su Rudy Fernandez, Sergio Rodriguez i Sergio Llull. Kako ste se osjećali kao igrač koji je ispred njih u tom Realu?

Dobro, to je neka smjena generacija, ali oni su igrači koji su i Hezonji i meni pomogli da se adaptiramo na ovaj stil igre, da se priviknemo na to da Real u svakom natjecanju ide do finala, da se ide na pobjedu i osvajanje titula. A to je najbitnije.

‘Mogu se nositi protiv svakoga. Bio sam skeptičan jer sam se pitao hoću li ikada naići na trenera koji će mi dati slobodu da pokažem što mogu’

TEMPO: Već dugo su košarka u NBA ligi i Euroligi dva različita pojma. Euroliga izgleda atraktivnije, dok se NBA svodi na napucavanje trojki. Kako vi na to gledate?

Rekao bih da su to dva različita sporta. U Europi je svaka utakmica jako bitna dok u NBA ligi dolazite u poziciju da pobjede više nisu bitne jer znate da nećete ući u play-off, odnosno danas u play-in. Tada klub diže ruke od sezone i zadnja dva, tri mjeseca doslovno se igra poput ulične košarke. To su neke stvari koje su dosta različite. U Europi se igra za svaku loptu; iako smo mi osigurali prvo mjesto pred početak doigravanja Eurolige, svaka lopta je bitna. Ako ste gledali utakmicu Reala protiv Crvene Zvezde, izgledalo je kao da se igra finale. Ni oni ni mi više ne igramo nizašto, ali želja za pobjedom je prisutna. To su neke razlike.

TEMPO: U vaše vrijeme su Brooklyn Netsi, s Durantom i Irvingom, ispali u prvom krugu doigravanja. Kakav je, u takvoj situaciji, odnos igrača prema klubu koji je u igrače uložio stotine milijuna dolara?

Odnos igrača je na najvišoj profesionalnoj razini, ali kada se izgube šanse za nešto više, onda i oni pomalo „potegnu ručnu“. Ako je netko ozlijeđen, onda želi sanirati ozljedu i ne želi igrati preko granice bola. U Europi se igra na nož. Ja sam se našao u obje situacije i košarka u Europi je srčanija i ima više emocija.

TEMPO: Ipak, nedavno ste izjavili da postoje kontakti s NBA-om. Znači li to da biste se voljeli vratiti u NBA ligu?

Ne znači da bih se volio vratiti. Postoje kontakti, ali ja sam fokusiran na sezonu s Real Madridom, da pokušamo osvojiti dvije titule što nam je cilj ove sezone. Nakon toga ćemo razmišljati o svemu ostalom.

Jusuf Nurkić, zvijezda Phoenix Sunsa, i Džanan Musa najbolji su igrači reprezentacije Bosne i Hercegovine koja se bori za odlazak na Europsko prvenstvo. FOTO: Tilo Wiedensohler/imago sportfotodienst/Profimedia

TEMPO: Prije tri mjeseca Real je u Euroligi, nakon tri produžetka, pobijedio Anadolu Efes, a vi ste postigli 40 koševa. Kakve su bile emocije nakon 40 koševa protiv kluba u kojem niste uspjeli, bez obzira na razloge?

Sigurno je bilo emocija, više no da sam 40 koševa dao igrajući protiv nekog drugog kluba. No ja poštujem Efes, nisam tamo uspio, nismo se našli kako smo trebali. Gledajte, oni su te godine osvojili Euroligu, sljedeće godine osvojili su duplu krunu, tursko prvenstvo i Euroligu, ne mogu biti nepošten pa reći da trener Ergin Ataman i klub nisu obavili dobar posao. Jednostavno, nisam se tu pronašao i to je to. Stvari su se okrenule pa sam prošle godine s Realom osvojio Euroligu te sam izabran u prvu petorku Eurolige. Na kraju je dobro ispalo.

TEMPO: Kao jedan od najboljih košarkaša Eurolige, postali ste medijska zvijezda. Kako se nosite s raznim internetskim informacijama o sebi, poput one da vam Partizan nudi ogroman novac za prelazak, što ste vi demantirali?

Znam što je istina tako da nemam ni energije, ni volje, ni želje objašnjavati nekome što se događa. Ljudi koji su sa mnom svakoga dana, moja obitelj, znaju što se događa i to mi je najbitnije. Ljudi i mediji neka govore, svi znamo koliko tu ima neistina, a ja se svakoga dana fokusiram na to da budem što je moguće bolji i da napredujem. A sva ta pisanja ne mogu zaustaviti tako da se neću ni truditi.

TEMPO: Osvajate titule otkad ste u Španjolskoj, koliko vam je, pored toga, važna titula najboljeg sportaša Bosne i Hercegovine koju ste osvojili za 2023. godinu?

Puno, stvarno mi puno znači kada te proglase najboljim sportašem svoje zemlje. Sve su titule dobre, ali ono što se događa u mojoj zemlji uvijek je nešto posebno. I kada igram za reprezentaciju i kada me proglase najboljim sportašem, to je ono što ću sutra svojoj djeci ponosno ispričati.

TEMPO: Kada već spominjete reprezentaciju, čini se, gledajući kvalifikacije za Europsko prvenstvo, da je cijelu vučete na svojim leđima?

To je jako nezgodno pitanje jer se trudim pomoći tim momcima i na terenu i izvan terena. To iz mene izvlači puno energije, i pozitivne i negativne. Toliko želim da pobijedimo, toliko želim da Bosna konačno napravi veliki uspjeh. Svi smo upoznati sa situacijom glede Saveza i svega ostalog. U sljedećem razdoblju trebamo dobiti novog, naturaliziranog košarkaša. Do nastavka kvalifikacija u studenome vratit će nam se Miralem Halilović, što je olakšavajuća okolnost. Nadam se da više neću morati trošiti toliko energije i da ću uz sebe imati igrače pune samopouzdanja. Mi smo jedna velika obitelj i te igrače volim kao svoju braću. Ništa mi nije teško za njih napraviti, ali to traži dosta energije.

TEMPO: O tome smo nedavno razgovarali s Jusufom Nurkićem, koji je toliko nezadovoljan Savezom da je najavio kandidaturu za njegova predsjednika kako bi doveo stvari u red. Koliko se, u tom smislu, slažete s Nurkićem?

Razmišljam kao i on. I onda se kaže „‘ajde, Musa i Juka, napravite nešto za reprezentaciju“. Mi se na terenu borimo za reprezentaciju koliko god možemo, ali mi ne možemo rješavati stvari koje se događaju u Savezu, u parlamentu, u vladi. Mi nismo političari niti imam volju i želju to biti. Ja sam samo igrač koji pokušava napraviti sve za reprezentaciju.

TEMPO: Koliko vam je Nurkić pomogao kada vam nije išlo u NBA ligi, kada ste bili ozlijeđeni i nezadovoljni?

Povremeno bismo se čuli, ali tada je i on prolazio kroz teško razdoblje. Ja sam bio ozlijeđen, on je bio slomio nogu, ali bismo se, naravno, čuli i davali jedan drugome podršku. To su neke stvari koje ne mogu zaboraviti. Juka je moj brat i nadam se da ćemo zajedno otići na Europsko prvenstvo.