Utvrda Medvedgrad bit će prva svojevrsna institucija u Hrvatskoj, dakle, zaštićeno nepokretno kulturno dobro, koje će napraviti korak prema samoodrživosti kao dio svjetskog imperativa zelene tranzicije. Sveukupno 205,5 četvornih metara solarnih panela postavit ćemo na krovišta unutar Medvedgrada. Još je pretprošle godine Centar za posjetitelje Medvedgrad, u sklopu Parka prirode Medvednica na čijem sam čelu, inicirao ovaj projekt u obliku kakav danas postoji. Možda lažem, ali kako sam ja istražila – mi smo prvi da išta takvog radimo u Hrvatskoj. U inozemstvu je to već postalo normalno, a mi se ovdje moramo krvavo za to boriti. Ako Pompeji i Vatikan mogu imati solarne elektrane, zašto ne može i Medvedgrad? Da, radi se o investiciji procijenjenoj na 77,500 eura s uračunatim PDV-om, ali prema procjenama stručnjaka, postavljanje ove sunčane elektrane isplatit će nam se već unutar tri do četiri godine“, optimistično je započela razgovor s MegaWattom Marina Popijač, ravnateljica Javne ustanove Park prirode Medvednica, koja se već mjesecima bori za ostvarenje projekta za koji, ako se ne uspije ostvariti do kraja godine, neće uspjeti dobiti potpore od Zajedničkih sredstava parkova Hrvatske.

Grijanje i hlađenje morali su se organizirati za radnike i posjetitelje ustanove, a električna energija ispala je najbolja opcija. Još 2021. godine, prema izvještajima EU-a, cijena uvoza energije se udvostručila zbog raznih političkih faktora, a zamrzavanje cijena generalno je ublažilo utjecaj na privatno gospodarstvo. No i pod takvim olakšanim uvjetima, grijati jedan cijeli dvorac za zaposlenike i posjetitelje na struju nije lako.

FN paneli koji će činiti solarnu elektranu utvrde Medvedgrad neće biti vidljivi posjetiteljima. FOTO: Marin Hižar

Marina Popijač stoga je skoro dvije godine išla od osobe do osobe, uvjereno tražeći ljude koji će je podržati u tome da se Medvedgrad učini energetski samoodrživim. Solarne elektrane trend su u cijelom svijetu i, po riječima Marine Popijač, „održivost je jedini način da se danas bilo koja institucija koja se bavi zaštitom prirode, poput parka prirode Medvednica, uopće legitimira kao takva“. Grijanje i hlađenje prostora, kao i uporaba muzejskog izloga, energetski su iznimno zahtjevne stavke. Spomenuti projekt obnove Medvedgrada koji sve to obuhvaća formalno je započet 2015. godine i više puta je izmijenjen i nadograđivan. Prvu nabavu nakon potpisanog ugovora sa SAFU-om i Ministarstvom regionalnog razvoja Medvedgrad je započeo 2017. godine. Nabava se neuspješno provodila osam mjeseci, a građevinski radovi su započeli 2018. godine s obzirom na to da su takvi radovi prvi korak za stvaranje uvjeta za radove uređenja interaktivnog postava. Solarna elektrana je zapravo kasniji dodatak tom projektu, planski predložen još prije dvije godine. No stvari nisu tako jednostavne. Planirana i predložena solarna elektrana trebala bi se ugraditi na krovišta istočnog i zapadnog palasa zagrebačkog Medvedgrada. Istočni palas trebao bi tako nositi 65,5 četvornih metara FN panela, dok bi zapadni palas nosio, na svojoj konstrukciji s dva odvojena krovišta, 140 metara kvadratnih FN panela. Prema svim istraživanjima koje je PP Medvednica inicirao i koja su bila provedena u suradnji s različitim stručnjacima, FN paneli koji će činiti solarnu elektranu Utvrde Medvedgrad neće nikako biti vidljivi posjetiteljima niti će ikako nauditi konstrukcijskom integritetu, građevinskim uvjetima ili kulturnom nasljeđu Medvedgrada. Elektrana se samo vidi iz zraka ako se posjetitelj popne na obnovljenu južnu kulu utvrde. Marina Popijač za sve ima dokumentaciju. Sretno, ali i ponosno potanko opisuje svaku njegovu stavku.

„Došla sam na poziciju ravnateljice 2017. godine. Tada je taj projekt bio još u fazi svojih planskih početaka. U njegovu prvotnom formalnom obliku originalno je stajalo da će se provoditi od 2015. do 2021. godine, što je bilo – jednostavno rečeno – nemoguće. Tada smo i tražili neke formalne uvjete kako bismo mogli tražiti produljenje projekta, iako ga zapravo nije ni bilo jer se formalno s radovima krenulo 2018. To smo produljenje uspjeli osigurati i kada se dovršila prva faza u lipnju 2020. godine, ispostavilo se da unutar projekta nisu obuhvaćeni ni grijanje ni hlađenje. Za tu aktivnost nije se ni u početku dobio novac. Bili smo potom oprezni, pomno sve planirali, sve da bismo završili sve planirane radove s ušteđenih 1,500,000 eura od originalno ugovorene svote. Tražili smo preraspodjelu sredstava kojom bi se omogućila instalacija dizalica toplina za hlađenje i grijanje naših prostora. Imali smo potporu SAFU-a i Ministarstva regionalnog razvoja, tako da je to sve išlo lako i brzo, s planiranim uvođenjem grijanja i hlađenja do listopada 2022. godine“, rekla je Marina Popijač.

‘Projekt solarne elektrane ponovno je prijavljen na poziv 2023. godine te je trenutno u završnom stadiju’, kaže ravnateljica PP-a Medvednica. FOTO: Marin Hižar

Odjednom je došla nova energetska kriza i prvi računi počeli su stizati. „Kada je stigao račun za struju, svima je bilo jasno da Medvedgrad ne može to sve plaćati jer je studija izvedivosti bila rađena u potpuno drugačijim i blažim uvjetima nego što su sada“, prisjetila se Popijač. Za sada Hrvatska sufinancira 50 posto električne energije, ali to neće vječno trajati. Stoga su Marina Popijač i njezin tim krenuli tražiti rješenja. Tada je, odjednom, Fond za zaštitu okoliša izdao Poziv za sufinanciranje projekata za poboljšanje posjetiteljske infrastrukture. Solarna elektrana prvi put je prijavljena kao projekt PP Medvednice još 2022. godine Tada je odbijen zbog neprihvatljivog troška. Projekt solarne elektrane ponovno je prijavljen na poziv u 2023. godini te se trenutno nalazi u završnim stadijima gdje sve upletene institucije moraju dati svoju potvrdu. Trenutno pečat drže Gradski ured za graditeljstvo Grada Zagreba i Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba.

‘Treba poštovati nasljeđe, ali treba i pratiti svijet koji se oko nas razvija. Nadam se da ćemo uspjeti dobiti sve suglasnosti iako su projektanti od početka u to sumnjali’

„Mi smo bili u trećem mjesecu na sastanku u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode. Rečeno nam je da to sve ide u proceduru. Do svibnja se nije čulo ni glasa iako imaju 30 dana da se očituju na projekt. Nakon nekoliko upita tada, uspjeli smo se izboriti dok su nam oni tada govorili da je jednostavno došlo do greške u sustavu. Prema zadnjim informacijama koje sam dobila od arhitektice, projekt je odobren od Zavoda i sada još samo čekamo konačnu riječ Grada Zagreba koji se isto tako već trebao očitovati o tom predmetu. Da sam razočarana svim tim otporom i zabušavanjem, ne bih mogla raditi ovaj posao. Morate biti spremni na sve situacije. Ja samo želim raditi svoj posao. Peče li sav taj otpor? Peče. Nas je 20 u ustanovi koja nadgleda 18.000 hektara prostora. Sve nas je plašilo ući u ovo zato što je Medvedgrad kulturno dobro i nitko ovako nešto nije radio prije u Hrvatskoj. Projektanti koji su odobrili projekt nisu vjerovali da ćemo uspjeti dobiti sve suglasnosti. Smisao svega ovoga je da pokažemo dobru praksu i borit ćemo se za to da druge institucije to isto prepoznaju. Otpori dolaze od neznanja i promjena. Treba poštovati nasljeđe, ali treba također pratiti svijet koji se oko nas razvija. Nadam se da ćemo uspjeti. Teško je to imati kada vam osam mjeseci nitko odgovara, ali Medvedgrad se i dalje drži“, zaključuje ravnateljica Javne ustanova Park prirode Medvednica Marina Popijač.