PROJEKT ‘MIKEŠKI JESTVENIK’ PREDSTAVLJEN NA FESTIVALU REPORTERA I REPORTAŽE

Virovitica traži svoj jestveni suvenir, jelo koje će najbolje prezentirati gastronomiju, ali i ukupnu ponudu toga kraja. To je jedan od ciljeva projekta „Mikeški jestvenik“, predstavljenog na upravo održanom Festivalu reportera i reportaže Fra Ma Fu. Ovaj mjesec bit će izrađena suvenir knjižica o mikeškim jelima koja je podijeljena, kao pravi jelovnik, na hladna predjela, juhe, topla predjela, glavna mesna jela, priloge, garniture i salate te slatka jela, a obuhvaća 23 recepta.

„Dobili smo dvanaest bilježnica koje datiraju s početka 20. stoljeća. Ti su zapisi sasvim u skladu s načinom na koji su se recepti bilježili u tiskanim kuharicama Marije Kumičić, Ivana Birlinga i Mire Vučetić sredinom 20. stoljeća. Pripremajući ta jela s našim učenicima, mi smo ih zavoljeli. Djeca su prvi glasnici ‘Mikeškog jestvenika’, neka jela već sada rade doma, a recepte mogu prenijeti svojim poslodavcima na praksi“, istaknula je za Nacional profesorica Strukovne škole Virovitica Ljubica Mihaljević. „Kolač od krumpira, kolač od paradajza i kolač od čvaraka samo su neka od ukusnih jela koja se ne smiju zaboraviti. Za hern poheraj prije nisam ni znala, preveli smo ga kao ‘gospodski pohanac’, a mogli smo ga prevesti i kao ‘pametnjaković’ jer je njegov sadržaj mozak. To je žemljica s nadjevom od mozga koji je triput termički obrađen tako da imate osjećaj da jedete finu kremu, a ne svinjski mozak. Također sam tek u muzeju i kroz ovaj projekt saznala da se juha od vina pripremala tradicionalno na Badnjak“, dodala je Ljubica Mihaljević.

Ona se sa svojim učenicima jelovnikom starih Virovitičana, odnosno mikeša, bavila tri godine, a obilazili su i Gradski muzej. Tamo se čuva posuđe u kojem se nekada spremala i servirala hrana, stare fotografije koje svjedoče o nekadašnjem radu i pripremi hrane te nematerijalna baština u obliku sačuvanih zapisa o običajima i prehrambenim navikama lokalnog stanovništva. Kustosica Jasmina Jurković Petras objasnila je za Nacional da je riječ o jelima koja datiraju iz prve polovice dvadesetog stoljeća i da su zapisivačice recepata pripadale imućnijem sloju stanovništva.

„To je bila građanska Virovitica koja je imala veće mogućnosti od manje obrazovanog ostatka gradske populacije. Sramota je bila pisati obične recepte koje su svi znali, pa su pisali kompliciranija jela, to su namirnice koje se nisu koristile svakodnevno, a mesna jela su se pripremala za posebne goste. U rukopisima smo pronašli i recepte za pranje kose, sapun, glavobolju, trbobolju, a vrijedne žene su sve to zapisivale u bilježnice u kojima je bilo sadržano sve potrebno za obiteljski život“, rekla je Jasmina Jurković Petras.

Naglasila je da je jedna od zadaća etnologa vratiti lokalnoj zajednici dio nematerijalne baštine koja čini sastavnicu njihova identiteta. „Ne treba nasilno oživljavati sve što je potonulo u zaborav, ali u nekim slučajevima to ima smisla. Primjerice, ćurka je vrsta kobasice tipična za Viroviticu i ovaj kraj, dok je ćurka čorba juha od te kobasice koja se radila isključivo u zimskim mjesecima prilikom kolinja. To je bio specijalitet po kojemu je Virovitica bila prepoznatljiva. To je jedan od običaja koji će ostati zapisan i sačuvan u muzeju, iako možda neće oživjeti, ali jela kao što su krumpir kolač ili gospodski pohanac možda hoće“, istaknula je Jasmin Jurković Petras.

Ljubica Mihaljević smatra da kuharstvo nije standardizirano i da nema suglasja o tome što je od jela važno na nacionalnoj razini. „Ako svatko od nas upali svijetlo u svojoj kući, čitav grad je osvijetljen. Ako osvijetlimo Viroviticu, odnosno oživimo tradicijska jela ovoga grada, to je svjetlost koja se dalje širi. Svaki grad treba tako pristupiti svojoj gastronomskoj baštini, svaki grad je važna kockica jednog većeg mozaika“, zaključila je Ljubica Mihaljević.