Predstavljamo vam dva vrhunska naslova domaće i strane beletristike za ljeto:

– Ivica Prtenjača: Tiho rušenje –
– Hanif Kureishi: Posljednja riječ –

Ivica Prtenjača: Tiho rušenje

Nedavno je izdan novi roman ‘Tiho rušenje’, jednog od najomiljenijih i najčitanijih domaćih autora Ivice Prtenjače. Ovo je treći Prtenjačin roman, koji objavljuje tri godine nakon velike uspiješnice, romana ‘Brdo’, dobitnika V.B.Z. i Tisak media nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2014. godine.

U novom romanu Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na ‘brdo’, ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu. Glavni junak, soboslikar s diplomom profesora književnosti, sa svojim pomoćnikom treba učiniti ono što i inače radi – oljuštiti sve sa zidova i ponovo ofarbati. Čini se kao ugodan, prilično usamljen rutinski posao, daleko od nametljivih ljudi, baš onako kako najviše voli. Ali, čovjek koji ih je angažirao, i njegova životna priča, promijenit će živote svih likova u romanu.

Tijekom rušenja i renoviranja događa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagrađenom Prtenjačinu romanu – odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos tragičnim događajima o kojima čitamo, optimističniji, a njegovi junaci čine se spremniji za nastavak života.

‘Tiho rušenje’ može se čitati i kao svojevrstan nastavak ‘Brda’, ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedeća pjesma u pjesničkom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. ‘Tiho rušenje’, naravno, nije pjesma, nego velik roman u kojem ima puno poezije. S jedne strane filigranski precizne rečenice, a s druge začudne metafore spuštaju nas u ono što je proznom iskazu obično nedohvatljivo i jamče čitateljski užitak koji u ovoj zemlji, na taj način, može pružiti samo Ivica Prtenjača.

Hanif Kureishi: Posljednja riječ

Prošlog mjeseca izdan je i novi roman ‘Posljednja riječ’ proslavljenog britanskog pisca i jednog od najutjecajnijih pisaca današnjice Hanifa Kureishija. Kureishijevi romani ‘Buddha iz predgrađa’ i ‘Intima’ sada već imaju kultni status i kod domaće publike.
U središtu provokativnog novog romana, objavljenog nakon višegodišnje stanke, pitanja su poput: Kako ispričati priču o životu? i Je li ikada moguće ispričati cijelu istinu i samo istinu?

Posljednja riječ komedija je o dva pisca, mlađem i starijem, na prvi pogled suprotnih, ali zapravo komplementarnih i zrcalnih karaktera, nadobudnom mladom biografu Harryju Johnsonu i sedamdesetogodišnjem britanskom piscu indijskog podrijetla Mamoonu Azamu. Najblistaviji trenuci starčeve karijere sada su iza njega pa mladi pisac dobiva zadatak novom biografijom vratiti slavu nekad buntovnom predvodniku generacije. Nakon dolaska na Mamoonovo seosko imanje, Harry uvidi da je zadatak koji je prihvatio sve samo ne ono što je očekivao…

U verbalnim duelima kojima je roman prožet dvoje pisaca razgovara o ženama, svađa se o ženama, zaljubljuje i odljubljuje, ali i raspravlja o najozbiljnijim temama vezanim uz seksualnost, žudnju, ljubav i pisanje. Čitatelj istodobno ulazi u veoma pitku i zabavnu priču kakvu Kureishi prema vlastitu priznanju preferira, jer je to način na koji vidi svijet iako nije tip pisca za kojim bi većina čitatelja posegnula kad poželi pročitati nešto komično.

Jedan od načina na koji pisac može odbiti shvaćati sebe previše ozbiljno, jest pisati knjige poput ‘Posljednje riječi’. Autorova divlja razigranost ne štedi nikoga, ni autora, ni biografa, ni izdavača niti razne sljedbenike. U svakom slučaju, riječ je o urnebesno smiješnoj knjizi za koju neki ističu da graniči s dobrim ukusom, njegovom najmudrijem djelom dosad i zabavnom prikazu književnog života u maniri Montyja Pythona.

O autoru:

Hanif Kureishi jedan je od najuglednijih suvremenih britanskih književnika, scenarist i filmaš kojega je časopis Times uvrstio među pedeset najvećih britanskih pisaca od 1945. godine do danas. Njegova djela uglavnom se bave rasom, identitetom, nacionalizmom, imigracijom i seksualnošću.

Osamdesetih godina nametnuo se kao dramski pisac i scenarist. Scenarij za film ‘Moja lijepa praonica’ priskrbio mu je nominaciju za Oscara i nagradu za najbolji scenarij Udruženja njujorških filmskih kritičara.

Njegov roman ‘Buddha iz predgrađ’a (1990.) nagrađen je uglednom Whitbreadovom nagradom za najbolji prvi roman i prema njemu je snimljena hvaljena BBC-jeva serija čiji soundtrack potpisuje David Bowie. Godine 1998. objavio je kontroverzni, pretpostavlja se poluautobiografski roman ‘Intima’. Istoimeni film osvojio je Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu.

Dodijeljena mu je francuska titula Viteza reda umjetnosti i književnosti te Orden reda Britanskoga Carstva (2008.). Godine 2010. primio je međunarodnu nagradu PEN/Pinter za spisateljsku hrabrost, koja se dodjeljuje borcima za slobodu govora.