Milijan Brkić, donedavni zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, vrlo je vjerojatno na sudu dao lažni iskaz, čime je utjecao na tijek sudskog postupka koji je on sam inicirao protiv tvrtke izdavača Nacionala radi Nacionalovih otkrića u aferi Elitna prostitucija. Proizlazi to iz odgovora Ministarstva unutarnjih poslova poslanog Nacionalu koji demantira ono što je Brkić izjavio na sudu govoreći o toj aferi.

Nacional je 2. listopada 2018. objavio tekst i otkrio da je policija prikupila i dokumentirala saznanja da je Milijan Brkić, u vrijeme te afere zamjenik ravnatelja policije, a kasnije potpredsjednik HDZ-a i Sabora te jedan od najutjecajnijih političara u Hrvatskoj, napravio teško kazneno djelo jer je otkrio pripadnicima skupine koja se bavila elitnom prostitucijom da su pod policijskom istragom i prismotrom te tako bitno otežao i potkopao tu policijsku istragu. Nacional je u svom tekstu citirao izjave svjedoka, policijskih istražitelja i dužnosnika koje nedvosmisleno potkrepljuju te navode, kao i faksimile policijskih dokumenata koji sve to potvrđuju.

Milijan Brkić zbog tog je teksta podnio jednu od više tužbi koje je pokrenuo protiv izdavača Nacionala.

Po već serijski uhodanom klišeju, ustvrdio je da su mu ta otkrića nanijela teške duševne boli koje nije ničim dokumentirao, niti ga je sutkinja Vanesa Brizić Bahun to zatražila. Ali je koncem siječnja nepravomoćno presudila u njegovu korist dodijelivši mu, doduše, samo 15 od ukupno zatraženih 40 tisuća kuna odštete zbog navodno pretrpljenih duševnih boli. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da je generalno povjerovala onomu što je Brkić na sudu govorio. Nacional se na tu prvostupanjsku odluku žalio, tu žalbu ekstenzivno obrazložio, ali od dodatnog prvorazrednog javnog interesa su podjednako okolnosti da je Brkićev iskaz bio neistinit, kao i da je sutkinja lakonski odlučila u tom predmetu jer uopće nije provjeravala što je Brkić govorio, nego mu je vjerovala na riječ.

A Brkić je u svojem svjedočenju pred sudom o tom slučaju, na glavnoj raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 17. veljače prošle godine, govoreći o odavanju tajnih policijskih informacija osumnjičenicima za tu aferu kazao, među ostalim, i ovo, kako navodi službeni sudski zapisnik: “Na daljnje pitanje odgovara kako su svi policajci i državni odvjetnici koji su bili uključeni u slučaj ‘elitne prostitucije’ bili pod nadzorom i izvidima vezano uz odavanje informacija vezanih uz taj slučaj. Tim se izvidima došlo do saznanja o dvije osobe koje su informacije odavale, a što je urodilo odgovarajućim smislom postupka”.

Pojednostavljeno govoreći, dajući iskaz na sudu kako bi demantirao da je on sam u tome sudjelovao, Brkić je upozorio da to nije učinio on, nego da su pod sumnjom da su to učinile bile druge dvije osobe iz miljea policije i državnog odvjetništva. Kao i da su nakon toga uslijedili odgovarajući postupci. Ali postupaka nije bilo.

Nacional je to odlučio i službeno provjeriti te smo 11. veljače poslali upite na četiri adrese: dvije u policiju i dvije u državno odvjetništvo. Upite o tome što su poduzeli poslali smo glasnogovorništvu MUP-a i Policijskoj upravi zagrebačkoj koje smo pitali je li ikada pokrenut kazneni postupak protiv ijedne osobe iz policije ili državnog odvjetništva zbog odavanja tajnih mjera praćenja u aferi Elitna prostitucija iz 2011. godine.

U našem smo upitu naveli da je o tome pred sudom svjedočio Milijan Brkić i citirali njegovu izjavu pred sudom. Pitali smo, konkretno, “je li protiv te dvije osobe koje spominje Milijan Brkić ikada pokrenut postupak” te “je li protiv njih policija poduzela ikakve radnje iz svoje nadležnosti”. Zanimalo nas je, također, “koji su rezultati tog postupka”, “je li podnesena kaznena prijava i obavljena istraga” te “je li podignuta optužnica i provedeno suđenje”. Pitanja smo poslali i glasnogovornici Državnog odvjetništva Martini Mihordin te glasnogovornici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, zamjenici Županijskog državnog odvjetnika Nataliji Slavici. Zanimalo nas je isto: je li ikada pokrenut kazneni postupak protiv ijedne osobe iz policije ili državnog odvjetništva zbog odavanja tajnih mjera praćenja u aferi Elitna prostitucija iz 2011. godine? Htjeli smo doznati i to je li protiv dviju osoba koje je u svome sudskom svjedočenju spomenuo Milijan Brkić, ikada pokrenut postupak te jesu li protiv njih državno odvjetništvo i policija poduzeli ikakve radnje iz svoje nadležnosti. Željeli smo doznati i, ako jest, koji su rezultati tog postupka, je li podnesena kaznena prijava i obavljena istraga te je li podignuta optužnica i provedeno suđenje.

Od četiri adrese na koje smo poslali pitanja, odgovor smo dobili – s jedne. Kratak je i lakonski, ali nedvosmislen: dan nakon što smo poslali pitanja, 12. veljače, odgovorili su nam iz Službe za odnose s javnošću u kabinetu ministra unutarnjih poslova. Odgovor glasi: “Vezano uz vaš upit, obavještavamo vas kako kaznena prijava u konkretnom slučaju nije podnesena, a izvidi su provođeni u koordinaciji s nadležnim državnim odvjetništvom te je policija o svemu utvrđenom izvijestila nadležno državno odvjetništvo. Zbog zakonskih ograničenja po pitanju tajnosti izvida, nismo u mogućnosti davati informacije o njihovom sadržaju.” Do trenutka slanja ovog teksta u tiskaru odgovor iz državnog odvjetništva nismo dobili: ni od glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin, niti iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Teško je za pretpostaviti da bi za takvo teško kazneno djelo dvije osobe bile pod sumnjom, a da se protiv njih nisu podnijele kaznene prijave. Pa utoliko Brkićevi navodi izrečeni na sudu potiču na njihovu dodatnu provjeru, naročito u dijelu gdje tvrdi da je to ‘’urodilo odgovarajućim smislom postupka’’.

Afera Elitna prostitucija otkrivena je 2011. i zatresla je kompletnu političku i društvenu scenu Hrvatske. U njenom središtu našli su se tada 61-godišnji maser Nebojša Perunović zvani Pančo i tada 24-godišnja Sara Sikirić. Sudilo im se zbog organizacije elitne prostitucije. Perunović je imao salon za masažu u zagrebačkom Domu sportova, bio je maser brojnim poznatim sportašima, poznavao je i mnoge djevojke koje su radile kao hostese, animir dame, pokušavale se probiti na estradi, upoznati poznate ljude, a Perunović je u tome pomagao. Tijekom vremena on je uspostavio cijelu mrežu djevojaka koje su pristajale da za novac spavaju s bogatim ili poznatim Perunovićevim poznanicima, ne samo sportašima nego i drugim njegovim bogatim i utjecajnim poznanicima i klijentima, pa je tako stvorena mreža elitne prostitucije, preko koje je Perunović dobro zarađivao, a Sara Sikirić mu je asistirala i sve to operativno organizirala. Njihovi klijenti bili su i mnoge javne ličnosti, tu je bilo slavnih vrhunskih sportaša, vrhunskih liječnika, poslovnih ljudi, ali, čini se, i osoba iz političkih i policijskih krugova. Njihova imena navedena su u policijskom dosjeu, ali nisu izašla u javnost. Policija je protagonistima te afere ušla u trag i provela istragu. Suđenje je započelo u srpnju 2011., ali je odmah na početku zatvoreno za javnost. Zatražila je to odvjetnica Jadranka Sloković. Ona je u tom slučaju branila drugooptuženu Saru Sikirić, a zahtjev je obrazložila navodeći “kako će na klupu za svjedoke sjesti brojne osobe iz javnog života, a ispitivanja će sigurno zadirati u njihov osobni i profesionalni život te je važno da se zaštiti njihov ugled i interes”.

Draško Šoć, odvjetnik prvooptuženog Nebojše Perunovića, naveo je kako će među svjedocima biti “ministri iz Vlade, gradonačelnici, sportaši i brojne poznate osobe”. Sud je ekspresno uvažio taj zahtjev prožet empatijom prema korisnicima usluga lanca elitnih prostitutki. Već se tada počelo nazirati da javnost nikada neće saznati detalje i imena osoba povezanih s tim seks-skandalom. Ubrzo se pokazalo da se nitko od tih poznatih svjedoka neće trebati ni pojaviti na sudu. I Sara Sikirić i Nebojša Perunović priznali su krivnju pa je slučaj zaključen već tijekom ljetnih mjeseci 2011., u vrijeme tzv. ljetne sudske stanke. Oboje su dobili vrlo blage kazne, Perunović je dobio pet godina zatvora uvjetno i oduzimanje 100.000 kuna, a Sara Sikirić dvije godine uvjetno i oduzimanje 25.500 kuna. Vjerojatno se radilo o rekordno brzo riješenoj velikoj aferi.

Od tada nadalje počinje ova priča. Na temelju policijskog dosjea s više od stotinu stranica koji sadrži detaljne zapisnike saslušanja svjedoka i osumnjičenih, službene zabilješke istražitelja te dopise vodećim ljudima kriminalne policije, Nacional je 2. listopada 2018. objavio tekst u kojemu tvrdi kako je Milijan Brkić, u vrijeme afere zamjenik ravnatelja policije a kasnije potpredsjednik HDZ-a i Sabora te jedan od najutjecajnijih političara u Hrvatskoj, “napravio teško kazneno djelo jer je otkrio pripadnicima te kriminalne skupine koja se bavila elitnom prostitucijom da su pod policijskom istragom i prismotrom te tako bitno otežao i potkopao tu policijsku istragu”. Nacional je u svom tekstu citirao izjave svjedoka, policijskih istražitelja i dužnosnika koje nedvosmisleno potkrepljuju tu tvrdnju.

Stvari, dakle, stoje ovako: policijski dosje afere Elitna prostitucija sadrži izjave svjedoka koji Milijana Brkića terete da je osumnjičenicima za kaznena djela odavao kako ih policija prati. On sam, pak, pred sudom tvrdi kako su policijski izvidi i nadzor pokazali da su “dvije osobe” iz policije ili državnog odvjetništva odavali takve informacije. Pa kako je onda moguće da nikada nitko – bio to Milijan Brkić ili te “dvije osobe” koje Brkić spominje – nije pravosudno procesuiran zbog kaznenog djela opstruiranja policijske i pravosudne istrage?

U Brkićevu slučaju to se po svemu sudeći dogodilo jer su u nastavku postupka Brkića ‘’zaboravili’’ spomenuti isti oni svjedoci koji su ga pred policijskim istražiteljima imenom i prezimenom prokazali kao osobu koja je probila tajne mjere. Što smrdi na prvorazredno sprečavanje dokazivanja. U vrijeme kada se to dogodilo, Brkić je ostao na svojoj istaknutoj poziciji zamjenika ravnatelja policije. Umjesto da je udaljen s te pozicije čim se u policiji doznalo da je prozvan za probijanje mjera. Pa i u tome leži dio razloga zašto bi oni koji su ga ranije spomenuli iznenada zaboravili spomenuti ga u tom kontekstu. A povrh svega ključni svjedok, inače Brkićev prijatelj, uopće nije ni ispitan tijekom istrage.

Svinjarije u tom slučaju nisu stale samo na tome. Spis se odjednom zagubio u DORH-u pa su ga tek nakon otkrića Nacionala tek djelomično uspjeli pronaći. Paradoks je da je godinama nakon svega, u lovu na odštete zbog navodnih duševnih boli, Brkić iznova aktualizirao kompletni slučaj. Kada već nije postojao interes da mjerodavne institucije dubinski provjere Brkićevu ulogu u tom slučaju, prošlog tjedna Nacional je odlučio provjeriti barem sudbinu Brkićeve tvrdnje koju je izrekao pred sudom: da je policija utvrdila kako su dvije osobe iz policije ili državnog odvjetništva osumnjičenicima odavale da ih policija prati.

Na tome, međutim, ne bi smjelo ostati. Riječ je, naime, o tome da je sam bivši zamjenik ravnatelja policije pred sudom svjedočio kako su dvije osobe iz policije ili državnog odvjetništva osumnjičenicima za teška kaznena djela odavale da ih policija prati, što je isto tako ozbiljno kazneno djelo koje teško kompromitira vjerodostojnost pravosudnih tijela ove zemlje. Još i gore, samog tog bivšeg zamjenika ravnatelja policije ozbiljne indicije iz predistražnog postupka terete kako je i sam imao veze s kompromitiranjem policijskog postupanja u aferi Elitna prostitucija.

S obzirom na ono što su Nacionalu 12. veljače odgovorili iz policije, jasno je kako bi trebalo razjasniti i pravosudno procesuirati sve te spomenute indicije, ali i istražiti je li netko, i tko, u policiji i državnom odvjetništvu zataškao odgovornost svojih kolega koji su osumnjičenicima “provalili” da ih policija prati – bile to “dvije osobe” koje spominje Brkić, ili pak Brkić osobno.

Otvaraju se, dakako, i druga pitanja, poput ovoga: ako je Milijan Brkić još od 2011. znao ono što je početkom 2020. svjedočio na sudu – da su dvije osobe iz policije i državnog odvjetništva odavale informacije – je li u svih tih devet godina iskoristio svoj autoritet zamjenika ravnatelja policije, a kasnije i utjecaj kao visoko rangirani političar, kako bi inzistirao da ih se procesuira? Ako jest, kakvi su rezultati? Ako nije, zašto nije?

Štoviše, može se pitati i još teža pitanja: s obzirom na to da Nacional posjeduje dokumente iz policijske predistrage sa svjedočenjima koja sumnjiče Brkića osobno, koliko su vjerodostojne njegove tvrdnje pred sudom o navodne dvije osobe koje su odavale tajne? Time više što, kako tvrdi policija, nikakva kaznena prijava nikada protiv ikoga nije podnesena. Imamo li tu posla s vjerodostojnim sudskim svjedočenjem, ili s nečim mnogo manje uvjerljivim? I ne bi li sve to policija i pravosuđe trebali temeljito istražiti i sudski procesuirati, u sklopu svojih nastojanja da poprave narušeni ugled tijela pravosudnog aparata ove zemlje?