Objavljeno u Nacionalu br. 527, 2005-12-19

Uprava jasenovačkog muzeja samovoljno je demontirala monumentalni spomenik žrtvama slavnog hrvatskog kipara Dušana Džamonje i ostavila ga da trune u dvorištu Gliptoteke u Zagrebu

Reljef jasenovačkim žrtvama, antologijsko djelo slavnog hrvatskog kipara Dušana Džamonje, koje je 37 godina bilo dijelom Muzeja u Jasenovcu, otprije nekoliko tjedana ostavljeno je u komadima, umotano u plastiku, u dvorištu Gliptoteke u Zagrebu.

Ta skandalozna činjenica da je Džamonjin reljef uklonjen iz Jasenovca, prošli je tjedan, kad je javno otkrivena u medijima, izazvala zaprepaštenje i čuđenje. Sam autor, ljut i ogorčen, cijelu je stvar nazvao vandalskim činom. “To je moja Guernica. Zahtijevam da se reljef vrati u Jasenovac jer je od samoga početka jasno da su ga htjeli zauvijek ukloniti. Sve je to izmanipulirano, puno laži, niske razine stručnosti te naročito arogancije i neciviliziranog ponašanja grupe autorica tzv. novog neideološkog muzejskog postava, o kojemu se ovih dana priča, ali nitko ne zna što to znači. Ne vrate li moj reljef u Jasenovac, idem do UNESCO-a a tražit ću i političku odgovornost onih koji su dopustili taj vandalizam. Tražit ću i moralnu i materijalnu odštetu jer iako je muzej vlasnik djela, to ne znači da je onaj koji ga je kupio stekao pravo da ga uništi”, rekao je Džamonja.

Nakon prvih informacija kako je reljef dala ukloniti ravnateljica Spomen područja Jasenovac, Nataša Jovičić, jer nije u skladu s novom muzejskom koncepcijom koja se upravo priprema a koju radi kustosica Muzeja suvremene umjetnosti Leonida Kovač, pokazalo se da je odluka potekla s puno višeg mjesta – iz samog Ministarstva kulture odnosno njezina tijela Hrvatskog muzejskog vijeća. Na sjednici održanoj 13. rujna Hrvatsko muzejsko vijeće podržalo je prijedlog ravnateljice jasenovačkog muzeja da se Džamonjin reljef ukloni iz Jasenovca i prenese u Gliptoteku.

Ministar Božo Biškupić za Nacional je komentirao taj slučaj na prilično začuđujući način. Rekao je kako – kako niti on ni vlada ništa nemaju s novim postavom i da o tome odlučuje Savjet memorijalnog centra. To je doista tako no ministar Biškupić ne zna što se posljednjih mjeseci događalo sa Savjetom, te da Savjet nije o novom postavu raspravljao ni išta odlučio pa tako niti da se iz Jasenovca izbaci djelo za koje je Džamonja 1967. godine dobio prvu nagradu na natječaju i koje, prema mišljenju likovnih kritičara, predstavlja vrhunsko djelo, iznimni umjetnički pogled na patnje i stradanja jasenovačkih žrtava.

Utvrdili smo, pokušavajući ustanoviti slijed događaja, da je učinjeno niz zakonskih propusta u proceduri odlučivanja. Hrvatsko muzejsko vijeće nije smjelo odlučivati o projektu dok Savjet spomen područja Jasenovac, kao vrhovna instanca same ustanove, ne kaže svoje mišljenje. A ono ga nije nikad iskazalo – ni prošli, ni sadašnji saziv tog tijela. No sadašnji saziv Savjeta spomen područja Jasenovac ne funkcionira, ako i postoji.

Dogodilo se, ukratko, da je Slavka Goldsteina, kojemu je 30. lipnja istekao mandat predsjednika Savjeta Jasenovca, trebao prema neslužbenom dogovoru članova, zamijeniti predstavnik srpske zajednice, ali ga je HDZ nadglasao. Savjet čine članovi delegirani iz pojedinih institucija – po jedan čovjek iz srpske zajednice, židovske zajednice, zajednice Roma, Saveza boraca, preživjelih logoraša, Vlade i Sabora te ravnatelj Muzeja u Jasenovcu. Novi savjet se u listopadu konstituirao, ali se tada i raspao.

Za novu predsjednicu bila je predložena ugledna povjesničarka Zorica Stipetić kao predstavnica srpske zajednice. Ona je poziv, kako je izjavila, prihvatila samo na molbu predstavnika srpske zajednice, nikako iz osobnih ambicija. Istodobno je općina Jasenovac, odnosno županijski odbor HDZ-a za predsjednika predložio Zorana Prpića, mladog politologa i lokalnog predsjednika Crvenog križa, koji je bio član Savjeta i za Goldsteinova predsjedničkog mandata. Taj prijedlog izazvao je čuđenje u dijelu članstva jer Prpić nije mogao ni po znanju ni po godinama konkurirati Zorici Stipetić. Prvo glasanje na sjednici Savjeta početkom listopada prošlo je neriješeno. Predstavnici Srba, antifašista, bivših logoraša i Židova bili su za Zoricu Stipetić,a svi delegati sadašnje vlasti te romski predstavnik odlučili su se za Zorana Prpića. Krajem listopada glasanje je ponovljeno. Sve je bilo isto, osim što se mimo procedure glasanju pridružila i ravnateljica Muzeja u Jasenovcu, Nataša Jovičić, koju imenuje Vlada, a koja je svoj glas dala Prpiću. Predstavnici Srba, antifašista i logoraša demonstrativno su napustili Savjet. Tako Savjet mjesecima ne radi jer ne postoji. A novi predsjednik krnjeg Savjeta koji je upitan za komentar oko micanja reljefa ovih je dana izjavio: “Znam o kojem je spomeniku riječ – to su bili neki drveni trupci u lancima.”

S druge strane, članovima Hrvatskog muzejskog vijeća prvi put je na sjednici početkom svibnja 2005. prezentirana i obrazložena nova muzejska koncepcija Jasenovca, projekt koji bi trebao biti dovršen do kraja 2006. godine. Glavne protagonistice su uz ravnateljicu Natašu Jovičić, povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač koja je autorica novog postava i arhitektica Helena Njirić za arhitektonska rješenja. Nova koncepcija Muzeja u Jasenovcu trebala bi se voditi idejom dostojanstva prema žrtvama. To znači da nije potrebno prikazivati užasne slike ubijenih i unakaženih ljudi, po drugi put ih ponižavati izlaganjem pogledima. To pitanje je, kako tvrde muzejske stručnjakinje, u drugim muzejima takve vrste u svijetu upravo tako riješeno: u Muzeju holokausta u Washingtonu ili Yad Vashemu u Izraelu ne izlažu se fotografije ubijenih u njemačkim koncentracijskim logorima, ne daje se legitimitet kukastom križu kao simbolu moći njegovim izlaganjem. Ponajprije se želi posvetiti sjećanju na žrtve i time im vratiti dostojanstvo. Na tom tragu je zamišljeno da novi jasenovački postav pokaže fotografije iz života žrtava prije nego što su završile u logoru, bit će izloženi osobni predmeti logoraša a filmovi će prikazivati svjedočanstva preživjelih. Ustaške značke, noževi, kame i maljevi bit će spremljeni u depoe, daleko od pogleda posjetitelja muzeja.

Nataša Jovičić u medijima je već ranije obznanila da će u Jasenovcu slijediti tu filozofiju postava muzeja, te da će se na taj način prestati davati legitimnost fašizmu i nacizmu kako to čine i u Yad Vashemu čiji stručnjaci su navodno izdali dokument u 26 točaka koji govori kako predstavljati temu holokausta. Postoji li dokument u Hrvatskoj kako predstavljati ustaški zločin? U Hrvatskoj ustaški zločin još nije pospremljen u muzej, nego se na žalost još pojavljuje kao političko pitanje. Mnogima stoga nije simpatično što se ne zna kako će se tretirati u novom muzeju. Tijelo čiji je zadatak da to prati, a to je Savjet jasenovačkog muzeja, o tome zbog razdora oko izbora predsjednika nije raspravljalo.

Prava je enigma, da se vratimo Džamonji, zašto se u toj modernoj verziji prikazivanja zločina ne uklapa njegov Reljef jasenovačkim žrtvama, nego je on šutke skinut i o tome ga je ravnateljica muzeja telefonski obavijestila u trenutku kad je već bio rastavljen. Džamonja kaže da to nije prvi put da je naišao na aroganciju i bahatost u struci povjesničara umjetnosti i arhitekata. Nedavno je grupa mladih arhitekata u Rijeci, koja je radila na novom uređenju parka ispred kazališta, predložila da se ukloni njegova Fontana ispred kazališnog ulaza jer je “smetala novoj koncepciji parka”. Prijedlog nije prošao jer se Gradsko poglavarstvo nije složilo. No skidanje sa zida jasenovačkog reljefa koji ima tri tone te njegovo navodno pohranjivanje ima za Džamonju posve drugu težinu pa možda i ideološku konotaciju. Neki spekuliraju da hrvatski kipar svjetskog glasa nije omiljen u Ministarstvu kulture niti u HDZ-u, dok neki naprosto pripisuju taj neobjašnjiv, iracionalni postupak pretjeranoj ambiciji ravnateljice Nataše Jovičić.

“Ona je sve obmanula jer je rekla da ima sve suglasnosti a nije ih imala – niti od mene kao autora niti od Savjeta. Imala je samo podršku Hrvatskog muzejskog vijeća koji se očito složio s njezinom argumentacijom da je to ‘običan reljef’, kako mi je hladno rekla u telefonskom razgovoru”, rekao je Džamonja. Ravnateljica je, vjerojatno uz potporu iz Ministarstva i Vlade, obavijestila, na sjednici 13. rujna 2005., članove Hrvatskog muzejskog vijeća da su se zbog adaptacije prostora za novi stalni postav dogodile izmjene u projektu pa se otvorila i tema “izmještanja i pohrane” reljefa Dušana Džamonje kao dijela bivšeg stalnog postava. Upraviteljica Gliptoteke HAZU, Ariana Kralj, stoji u izvješću, na zamolbu je ravnateljice JUSP Jasenovac izrazila spremnost za prihvaćanje deponiranja navedene skulpture u prostorijama Gliptoteke.

Iz kuloarskih priča se zna da Ministarstvo kulture i Vlada žele da se novi postav jasenovačkog muzeja završi u roku pa Hrvatskom muzejskom vijeću kao vrhovnom organu u Hrvatskoj za takve projekte i nije preostalo drugo nego da ga prihvati. Ministarstvo drugim riječima ne može dati novac dok nema pozitivnu odluku Vijeća. No Vijeće je, kažu, prihvatilo koncepciju novog postava i prenošenje reljefa u Gliptoteku uz obvezu ravnateljice da se dogovori s Džamonjom te da dobije sve suglasnosti. No ona se nije dogovorila s Džamonjom niti je dobila suglasnost Savjeta.

“Moja je jasenovačka skulptura jaka osuda zločina i torture. Ta debla u lancima simboliziraju život koji je sapet i razapet – to je poput raspeća”, kazao je Džamonja razdražen i izjavom Vinka Ivića, predsjednika Hrvatskog muzejskog vijeća Ministarstva kulture koji je rekao kako su napisi o tome predimenzionirani te da se zanemaruje trud stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva koji rade na novom konceptu postava koji će zamijeniti ideološki i stručno zastarjeli postav.

Koja je to nova ideologija koja ne priznaje simboličku umjetničku kreaciju najpoznatijeg hrvatskog kipara i akademika. Džamonja je i od likovnog razreda HAZU zatražio da mu pomogne da se taj slučaj razriješi i da se reljef vrati u Jasenovac. Članovi tog razreda poslali su dopis ravnateljici u Jasenovac a obratit će se i Hrvatskom muzejskom vijeću.

Njegov reljef zasad trune u dvorištu u Medvedgradskoj. Ravnateljica Muzeja u Jasenovcu obmanula je, tvrdi Džamonja, i upravu Gliptoteke. Nije je informirala da reljef ima tri tone. Tek kad je tamo stigao, vidjelo se da ga se ne može ni unijeti u Gliptoteku a kamoli postaviti. Bilo je zamišljeno, potvrdila je Arijana Kralj, ravnateljica Gliptoteke, da uđe u stalni postav i bude postavljen na zidu na drugome katu. No takvu težinu konstrukcija Gliptoteke jednostavno ne bi podnijela.

Bivši predsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac Slavko Goldstein, potvrdio je da za svojeg mandata nije znao što se priprema. “Konačni prijedlog postava mora se uputiti Savjetu na razmatranje no nije nam nikad dostavljen. Siguran sam da ni prošli ni sadašnji saziv nije razmatrao ni odobrio da se Džamonjin reljef ukloni. Savjet je mimoiđen, vjerojatno i zato što sam na nacrt nove koncepcije, s kolegom Piškulićem, napisao niz primjedbi. Taj nacrt nije bio dostavljen Savjetu, a ja sam ga dobio na intervenciju ministra Biškupića. U sinopsisu nije bilo niti spomenuto da će se reljef izostaviti, a konačni prijedlog nikad nije došao do Savjeta”, kazao je Goldstein.

Slavko Goldstein drži da je Džamonjin reljef izvanredno umjetničko djelo i da se za njega mora naći mjesto u Jasenovcu: “Stari muzej je premalen za Džamonjin reljef i takvo monumentalno djelo nije dovoljno dolazilo do izražaja. Djelo se kao sastavni dio spomen područja može smjestiti uz odgovarajuću zaštitu od vremenskih nepogoda i na drugom mjestu, što bi doprinijelo vrijednosti cijelog kompleksa. Ideja da se Džamonjino djelo izostavi suluda je, a za postupak nemam riječi.”

Posljednja vijest:

Ministar Biškupić u ponedjeljak poslijepodne čuo je od svoje pomoćnice Branke Shultz da se razmatra mogućnost kako bi se Džamonjin reljef smjestio u stalni postav Moderne galerije. Kako nam je rekla sama gospođa Shultz, za utorak je zakazan sastanak ravnateljice Jasenovca Nataše Jovičić i ravnatelja Moderne galerije Igora Zidića.

O tome da Nataša Jovičić nakon Gliptoteke na svoju ruku još jednom traži dom za Reljef jasenovačkim žrtvama, autor Dušan Džamonja nije imao pojma.