Đurđa Adlešič, bivša potpredsjednica Vlade, bivša gradonačelnica Bjelovara i bivša predsjednica HSLS-a, govori kako udruga Hrvatska pomaže, na čijem je čelu, uz potporu Grada Bjelovara, Novog Vinodolskog i Janafa dovodi ukrajinsku djecu u bjelovarsko odmaralište u Novom Vinodolskom.

Dok u Ukrajini treću godinu zaredom traje brutalna ruska agresija, Hrvatska, koja je prošla slično iskustvo, organizira ljetovanja za ukrajinsku djecu. Točnije, udruga “Hrvatska pomaže”, na čijem je čelu bivša potpredsjednica Vlade, bivša gradonačelnica Bjelovara i bivša predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešič, uz potporu Grada Bjelovara, Novog Vinodolskog i Janafa djecu dovodi u bjelovarsko odmaralište u Novom Vinodolskom.

U srpnju su u Novom Vinodolskom boravile tri grupe djece, njih ukupno 97, a u kolovozu stiže još jedna, koju MVEP podupire iz Programa razvojne pomoći. Udruga “Hrvatska pomaže”, kao udruga za podršku i poticanje zajedništva u Hrvatskoj, osnovana je 2014. godine, a njeno osnivanje inicirao je Grad Zagreb. Njemu su se uskoro pridružili i gradovi Dubrovnik i Osijek. U veljači ove godine organizirala je dolazak djece ukrajinskih policajaca i branitelja, poginulih, zarobljenih i nestalih, koja su za vrijeme zimskih praznika boravila na Policijskoj akademiji u Zagrebu.

Predsjednica udruge Đurđa Adlešič boravila je s timom protuminskih i komunikacijskih stručnjaka u Ukrajini, da bi pomogli civilima da se prilagode novonastaloj situaciji i posljedicama koje rat ostavlja na djecu i odrasle. Od 27. do 30. svibnja 2024. obišli su lokalne institucije u Lavovu i educirali građane o opasnostima minskih polja. Riječ je o timu stručnjaka koji su posljednjih godinu dana radili na priručniku o kretanju po minsko sumnjivim prostorima. Priručnik je preveden na ukrajinski jezik i dostupan organizacijama koje se bave edukacijama

Inače, boravak ukrajinske djece u Hrvatskoj u okviru međunarodne suradnje Ukrajine i Hrvatske “Sigurniji zajedno” ostvaren je u organizaciji udruge “Hrvatska pomaže” s ukrajinskom agencijom za deminiranje (UDA) u sklopu programa razvojne pomoći Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Više o svemu tjednik Nacional doznao je u razgovoru s Đurđom Adlešič, predsjednicom udruge “Hrvatska pomaže”.

NACIONAL: Kako je došlo do organiziranja ljetovanja za ukrajinsku djecu – s kim ste se povezali i po kojem kriteriju ih birate?

Suradnja s Ukrajinom zapravo je započela prije otprilike devet ili deset godina, kada je prva grupa ukrajinske djece, nakon prve ruske invazije na Ukrajinu 2014., boravila u odmaralištu Crvenog križa Grada Zagreba u Novom Vinodolskom. Tada je vrijedni ukrajinski veleposlanik Oleksandr Levčenko bio izuzetno proaktivan i zajedno s tadašnjim eurozastupnikom Andrejem Plenkovićem pozvao me na razgovor. Predložili su mi da pokušamo organizirati kamp za ukrajinsku djecu, koji bi prvenstveno bio edukativnog karaktera. Cilj je bilo stjecanje elementarnih znanja o kretanju u minski sumnjivom prostoru. No kako to baš i nije neka morska tema, mi smo to tada pojačali programom učenja plivanja, pružanja prve pomoći, kulturnim događanjima. Neko vrijeme ta je suradnja stala, a preko naše udruge dolazila su djeca iz Iraka, Sirije, BiH, naravno, uz djecu iz Hrvatske. Što se tiče kriterija prema kojima se biraju djeca iz Ukrajine, uglavnom tražimo da se ispoštuju socijalni kriteriji – to izričito tražimo u svakom dopisu. Nama je ključno da su to djeca bez jednog roditelja – bio on nestao ili smrtno stradao – ili djeca čiji je otac na ratištu više od šest mjeseci. I vjerujemo da ukrajinska strana poštuje naše preporuke.

‘Nedavno su s malim Ukrajincima boravila i djeca iz Hrvatske Kostajnice koja, nažalost, zbog loših financijskih prilika svojih roditelja ne idu na more’ | Foto: Udruga Hrvatska pomaže

NACIONAL: Većina te djece dolazi s “deokupiranih” teritorija, dakle oslobođenih…

Da, to je dio oko Harkiva, iz harkivske oblasti. Na toj je grupi gotovo inzistirala naša veleposlanica u Ukrajini Anica Djamić, koja je jedna od najhrabrijih i najenergičnijih žena koje poznajem. Doista, možemo se pohvaliti da u našim diplomatskim predstavništvima imamo kvalitetnih i vrijednih ljudi. Ta grupa boravila je u Novom s našom djecom iz Hrvatske Kostajnice. Zatim je stigla grupa iz Vinice, a to je također područje koje je pod udarom ruske vojske. Njih je bilo 65, doista velika grupa. Vinica je potpisala prijateljstvo s Osječko-baranjskom županijom, tako da su njihov dolazak i sva događanja bila organizirana u suradnji s Osječko-baranjskom županijom. Inače, ta suradnja dogovorena je još u vrijeme kada je sadašnji ministar branitelja Ivan Anušić bio župan.

NACIONAL: Jedna grupa djece boravila je preko zime, u veljači, u Zagrebu. Kako to?

Zanimljivo je da ukrajinska strana uvijek moli da se organizira i taj boravak u veljači, za grupu djece policajaca. Ta djeca su već nekoliko godina smještena u Policijskoj akademiji u vrijeme zimskih praznika, kada mladi polaznici Akademije odlaze kućama. Ja sam se najprije bojala što će oni raditi u Policijskoj akademiji, ali moram priznati da je ispalo fantastično, prije svega jer i zaposlenici Akademije i vodstvo, pa i policajci koji se ondje nađu, izuzetno dobro organiziraju različite sadržaje. Pomognu im, naravno, i Nogometni savez, i HAK, i pojedine tvrtke koje doniraju novac za izlete, plaćaju autobuse, kupanje u toplicama i slično. I ne žele da ih se spominje. Tome se pridružila i Krapinsko-zagorska županija. Taj boravak zimi, koji obavezno uključuje i posjet Zoološkom vrtu, ukrajinskoj djeci je jako zanimljiv i oni se doista vraćaju kući drugačiji nego što su došli.

‘Nama je ključno da su djeca koja nam dolaze iz Ukrajine bez jednog roditelja – bio on nestao ili smrtno stradao – ili djeca čiji je otac na ratištu više od šest mjeseci, to je jedini kriterij’

NACIONAL: Koliko su ta djeca traumatizirana, borave li s njima u Novom Vinodolskom i njihovi odgojitelji?

Da, svakako, mi tražimo da u svakoj grupi na desetero djece dođe po jedan odgojitelj. Često je to netko tko je u Ministarstvu ili njihovoj regiji zadužen za rad s djecom i zato mi paralelno, osim prevoditelja, organiziramo i svoje odgojitelje koji s njima rade. Ali imamo i pojačan tim psihologa. Naime, već smo primijetili, još prošle godine, da postoje situacije u kojima nam je potrebna stručna pomoć. U grupi koja je nedavno boravila, kod jednog smo djeteta imali ozbiljan napadaj panike, s kojim se mi, koji nemamo stručna znanja, ne bismo snašli. Ministarstvo zdravstva nam je također uskočilo u pomoć telefonskim brojevima koje trebamo nazvati u takvim slučajevima. Tako da je tim koji se o toj djeci brine velik i uvijek na raspolaganju.

NACIONAL: S kakvim se dojmovima vraćaju u Ukrajinu, je li im teško otići natrag u ratnu zonu?

Zapravo, već dan prije odlaska može se primijetiti da se oni počnu drugačije ponašati, svjesni kamo se vraćaju. Povremeno se čuju sa svojima kod kuće, iako se mi trudimo da ih što više odmaknemo od te ukrajinske stvarnosti. No oni preko mobitela čuju zvuk sirena, znaju kad su uzbune. Tako da je taj odlazak težak djeci, ali i cijelom hrvatskom timu koji ih ispraća. Naravno, najsretniji smo kada se oni nama jave i kažu da su sretno prešli granicu s Ukrajinom. Nedavno je jedna grupa na povratku stala u Međimurju, bili su na kupanju u Čakovcu i jako su sretni otišli svojim kućama, nažalost u ne baš dobru situaciju.

‘Ukrajinska strana uvijek zamoli da se organizira i boravak u veljači u Zagrebu, za grupu djece policajaca’, kaže Adlešič | Foto: Udruga Hrvatska pomaže

NACIONAL: Dolaze li u bjelovarsko odmaralište i hrvatska djeca, druže li se međusobno, kakav program boravka je osmišljen?

Da, naravno, druže se međusobno. Kao što sam rekla, nedavno su s njima boravila i djeca iz Hrvatske Kostajnice koja inače, nažalost, zbog loših financijskih prilika svojih roditelja ne idu na more i tu je, moram reći, Janaf uskočio i pomogao. S njima su bila i djeca iz Dječjeg doma Izvor, koja nemaju svoj dom. Tu u Novom Vinodolskom jako su se lijepo družili s ukrajinskom djecom i bilo je zanimljivo vidjeti kako zajedno pjevaju. Ja sam ih jedno jutro zatekla da pjevaju neki hit od Bijelog dugmeta, koji su zajedno naučili. Dakle, pronašli su neki “međujezik” , pjevali, pričali, igrali se.

NACIONAL: Osim što se druže, igraju i pjevaju zajedno, kako je osmišljen taj program boravka?

Programe uvijek prilagođavamo grupi. Ono što je zajedničko za sve grupe jest da moraju proći jednu kratku protuminsku edukaciju jer je to nešto čime se naša udruga bavi. Nažalost, ta edukacija im je potrebna kada se vrate u Ukrajinu i bojim se da će im još dugo biti potrebna. Zatim prolaze tečaj prve pomoći, tečaj plivanja i ponašanja na moru, a uče i o hrvatskoj kulturi. Bili su tu na jednom zanimljivom događanju u Novom Vinodolskom – Okolotorno – gdje su se zabavljali i učili o povijesti ovoga kraja. No činjenica jest da se najviše vesele međusobnom druženju i prvo je pitanje uvijek: “A kad će karaoke?”

NACIONAL: Krajem kolovoza dolazi još jedna grupa?

Da, to je jedna grupa koja je nešto teža. To je grupa djece koja su ozlijeđena minsko-eksplozivnim sredstvima. To će sigurno biti vrlo zahtjevna grupa i zato smo za nju pojačali i medicinski tim i fizioterapeute, a javljaju nam se i volonteri. Istovremeno, s njima će biti i hrvatska djeca iz udomiteljskih obitelji, koja do sada nisu vidjela more.

Nedavno je jedna grupa na povratku stala u Međimurju, bili su na kupanju u Čakovcu i otišli su jako sretni svojim kućama, nažalost, u ne baš dobru situaciju’, rekla je Đurđa Adlešič | Foto: Udruga Hrvatska pomaže

NACIONAL: Na koji način su se uključili Bjelovar i Novi Vinodolski?

U grupi na kojoj je inzistirala veleposlanica Djamić, za koju smo doznali relativno kasno, kada već nije bilo mjesta – jer ja obično sve rezerviram već u listopadu – zamolili smo Grad Bjelovar, koji ima odmaralište, da izmisli neka mjesta i oni su u tome uspjeli. Inače, gradovi Novi Vinodolski i Bjelovar dugogodišnji su gradovi prijatelji, iz davnih vremena, kada smo tadašnji gradonačelnik Butković i ja potpisivali to prijateljstvo. A to je, uostalom, odmaralište u koje sam još i ja dolazila kao dijete. Dok nismo uspjeli sasvim zatvoriti tu konstrukciju, bilo je nekako logično da pomognu ta dva grada. Tako da je dogradonačelnik Bjelovara Igor Brajdić bio ovdje i posjetio djecu te ih podsjetio i da Bjelovar ima tvornicu slatkiša Koestlin, čemu su se posebno veselili. Grad Novi Vinodolski pobrinuo se za kulturne sadržaje, a djelomično i za financije.

NACIONAL: Lijepo je čuti da je Bjelovar sačuvao svoje dječje odmaralište, dok ih je Grad Zagreb u eri Milana Bandića počeo rasprodavati…

To je velika šteta. Ja doista nisam jugonostalgičar, ali mislim da se takve stvari nisu smjele dogoditi. Sjećam se da je dvije tisuće i neke prodano i koprivničko odmaralište, u vrijeme kada je gradonačelnik bio Zvonimir Mršić. Tada su umirovljenici iz Bjelovara žurno tražili sastanak sa mnom, dok sam još bila gradonačelnica, u strahu da ćemo mi to isto napraviti. Naime, i umirovljenici, koji nemaju novca, odlaze na more u ta odmarališta kada završi ljetna sezona. To je nasušna potreba hrvatskog društva. Mnogi zaboravljaju da postoji jako mnogo ljudi koji ne mogu sebi priuštiti ljetovanje na vlastitoj obali.

NACIONAL: Kojim se još akcijama bavi udruga “Hrvatska pomaže”?

U posljednje dvije godine najveći dio posla je Ukrajina, zato smo i odlazili tamo. To je taj protuminski dio, u kojem zajedno s partnerskom udrugom UDA-om radimo na edukaciji civila. Na tu temu objavili smo i jedan priručnik i na hrvatskom i na ukrajinskom jeziku, o tome kako ponašati u minski sumnjivom prostoru, a njega su napisali stručnjaci koji su na tome radili i u Hrvatskoj.

NACIONAL: Radili ste puno i sa ženama…

Jesam, ali zapravo sada planiram još i više. Naime, prilikom posjeta Lavovu, koji ima jednog hiperaktivnog i sjajnog gradonačelnika, obišla sam bolnicu u koju se dolaze liječiti ranjenici – od djece do teško stradalih odraslih. Ondje postoji i jedan dio u kojem se nalaze žene koje ih čekaju. Uvidjela sam da je s tim ženama potrebno raditi jer se sjećam nekih projekata s Ministarstvom hrvatskih branitelja namijenjenih ženama stopostotnih ratnih invalida. S njima su hrvatske stručnjakinje radile na problemima o kojima one uglavnom ne žele i ne mogu govoriti. Naime, u tom se periodu drastično povećao broj razvoda. Namjeravam zvati te iste stručnjakinje i predložiti im da se taj problem počne osvješćivati i u Ukrajini. Dok rat traje, mnogima se to možda čini zanemariva tema, ali nije. Jer žene nose ne samo tri nego četiri ugla kuće. One moraju čuvati svoja radna mjesta, brinuti se za djecu, brinuti se za muževe, za sigurnost obitelji. S njima treba početi raditi na vrijeme jer kad se sve jednom stiša, traume će ostati desetljećima i na to moraju biti spremne.

‘Krajem kolovoza dolazi nam grupa djece koja su ozlijeđena minsko-eksplozivnim sredstvima. Za njih smo pojačali i medicinski tim i fizioterapeute’

NACIONAL: Angažirani ste u Kulturnom vijeću Grada Bjelovara, čija ste predsjednica. Kao gradonačelnica osnovali ste BOK – kazališni festival Bjelovarski odjeci kazališta – na kojem je ove godine Bjelovarac Bogdan Diklić predstavio svoju novu knjigu. Šuška se da je u procesu osnivanje kazališta, u kojem bi Diklić imao posebnu ulogu?

Kao predsjednica Kulturnog vijeća Grada Bjelovara, intenzivno sam radila na tome da Bjelovar dobije kazalište, odnosno kazališnu kuću koju je imao nekad. Mogu ponosno reći da je kazalište osnovano i upisano. Sada treba izabrati ravnatelja kazališta. Naravno da Diklić nije zainteresiran za tu ulogu, ali on nikako ne bi htio biti u Bjelovaru i ništa ne raditi. S tim se i mi slažemo. Inače, on se najlakše rasplače u Bjelovaru, jako je sentimentalan uvijek kada dođe u svoj grad. Zato čekamo da prođu natječaji i vidimo tko će se javiti za direktora, a onda ćemo smisliti kako dalje. Mi doista imamo sjajnu kulturnu dijasporu, od braće Navojec do Bogdana Diklića, a imamo i kazališnu publiku. Goran Navojec i ja još uvijek se prepiremo oko toga čija je ideja bila osnivanje BOK-a – moja ili njegova. On tvrdi da je moja, a ja da je njegova. U svakom slučaju, nakon više od 20 godina, taj festival je itekako zaživio. Ove godine imali smo i prvu vlastitu produkciju – prvu predstavu “Čaruga” u režiji Ivice Boban. Ona je odmah prodana za prvih pet izvedbi. Očekujem da ćemo do kraja godine proizvesti barem još jednu predstavu.

NACIONAL: Kako surađujete s gradonačelnikom Hrebakom, predsjednikom vaše bivše stranke, koji je u koaliciji s HDZ-om?

Jako dobro surađujemo jer bez razumijevanja gradonačelnika svi ti planovi Kulturnog vijeća ne bi prolazili. A što se tiče koalicije s HDZ-om, izašla sam iz politike i time se ne bavim, a ono što je bitno jest činjenica da Hrebak u Bjelovaru funkcionira odlično.