Dunja Ercegović, kantautorica s gitarom, snažnog glasa, čvrstog stava i autorske kreativnosti, predstavila se publici 2012. s pjesmom ‘’Wrong House’’ i zainteresirala publiku. Godinu dana kasnije objavila je u vlastitom izdanju prvi EP ‘’No Room Fo Us’’ i ubrzo počela održavati koncerte. Taj EP hrvatski glazbeni kritičari proglasili su najboljim domaćim izdanjem 2013., a 2014. svirala je na najvećem sajmu glazbe i glazbenika na svijetu South By Southwest u Austinu i nastupala po Kanadi i Europi. Tijekom nastupa upoznala je Howea Gelba, legendarnog američkog kantautora i vođu grupe Giant Send koji ju je pozvao da s njim zapjeva u duetu na njegovu novom studijskom albumu i da krene s njegovom grupom na veliku europsku turneju od 24 koncerta. Putem je upoznala i bubnjara grupe Sonic Youth Stevea Shelleya koji ju je pozvao da nastupa kao gošća na njegovoj europskoj turneji. Nastupala je i s grupama Tame Impala, Morcheeba, Kurtom Vileom te na festivalu Waves Vienna. Njezin treći album‘’Meet Me In Moscow (Part One)’’ nominiran je za nagradu IMPALA, najbolji nezavisni album godine, nagradu europskih nezavisnih izdavača. Uslijedila je duža diskografska pauza i nastup u kratkom igranom filmu Renate Lučić ‘’Peti kat lijevo’’. Okupila je i prateću grupu Lovely Quinces s kojom je predstavila žešći rock zvuk, ali s njima nije objavila izdanje.

Stvarala je nove pjesme s producentom Leonardom Klaićem i rezultat njihove suradnje je album ‘’Let Me Panic’’ koji se ovih dana pojavio u prodaji i na kojem se predstavila sa suvremenim elektroničkim indie popom.

NACIONAL: Objavili ste novi album pod pseudonimom Bad Daughter i napravili zaokret u glazbenom izrazu. Gdje je nestala Lovely Quinces?

Lovely Quinces nije nestala, iako sam primijetila da je većina ljudi to tako doživjela. Namjeravam voditi dva projekta paralelno i nadam se da ću imati kreativnog kapaciteta i snage za to. Bilo bi mi žao da LQ prestane postojati jer se sad taj projekt pojavljuje u bendovskom obliku, a to sam dosta dugo čekala.

NACIONAL: Je li došlo do zasićenja dosadašnjom glazbom pa vam je trebao novi izazov ili ste poželjeli promijeniti žanr?

Samo mi je trebao outlet kad osjetim zasićenje s Lovely Quinces i novi početak, novi teren za igranje. Kad napravim pjesmu, nije nužno da tome prethodi misao o žanru. Tako mi se dogodilo da sam napisala pjesme koje mi se nisu uklapale u Lovely Quinces priču, iako bi neki rekli da bi to aranžman vrlo lako sredio. Tko zna, možda napravim album na kojem Lovely Quinces obrađuje Bad Daughter.

NACIONAL: Pjesme na albumu predstavljaju vas kao zrelu autoricu koja dobro zna što hoće jer vaše pjesme kao da dolaze s britanskih top ljestvica. Znači li to da planirate osvojiti globalno tržište?

To što ja planiram i što je realno su dvije različite stvari. Sebe ne smatram posebno zrelom što se tiče autorstva. Možda to progovara moja prevelika samokritičnost, ali ne mogu si dopustiti takvu misao jer bih se opustila. Ne osporavam da mi je drago ako me tako doživljavaju. Što se tiče britanskih top ljestvica, meni je jasno da iza svakog ugla dolazi netko novi, sa svježijim zvukom, nabrijanijom produkcijom i boljom geografskom širinom i dužinom i te činjenice sam svjesna svakog trenutka. Istovremeno, ne bi sve ovo radila da nemam aspiracija, na meni je samo da radim najbolje što mogu dok ne poludim i nadati se nekoj ludoj sreći da će to netko prepoznati.

NACIONAL: Stječe se dojam da ste uskočili u novu ulogu i zaigrali ‘’lošu kćer’’. Kako vam leži nova uloga u odnosu na ‘’ljupku Dunju’’?

Nisam trebala ni u što uskakati jer je to uvijek bilo tu. Nova uloga daje više prostora za igru i istraživanje, pa čak i neopterećenost žanrovskim smjerom. Možda ovaj album ima jasnu asocijaciju s indie popom, možda će sljedeći biti eklektičniji. Malo više se usudim razmišljati konceptualno s Bad Daughter, na granici da riskiram čak neku pretencioznost koje se strahovito bojim.

NACIONAL: Gluma vam nije strana. Glumili ste u HNK Zadar, a 2018. i u kratkom igranom filmu Renate Lučić ‘’Peti kat lijevo’’, za što ste osvojili nagradu za najbolju žensku ulogu na jednom slovenskom filmskom festivalu. Da možete birati, biste li radije bili glumica ili glazbenica?

Nisam imala dovoljno iskustva kao glumica da mogu reći da bih to radije radila jer nisam imala baš prilike vidjeti i doživjeti loše stvari koje idu s tim poslom. To je moj razumni zaključak. Nerazumni bi bio kad bih rekla da bih išla stopama Charlotte Gainsbourg, a to su gluma i glazba.

NACIONAL: Kada smo razgovarali prije šest godina povodom izlaska EP-a ‘’Meet Me In Moscow’’, rekli ste mi: „Ja sam sebi obećala da ako se neću moći baviti isključivo glazbom da se neću baviti glazbom uopće.“ Danas ste zaposleni i ne bavite se isključivo glazbom. Kako to?

Ja volim sama sebi skakati u usta. I dalje mislim da to nije neka sreća, ali bližila sam se tridesetoj i nisam imala ijedan dan radnog staža, a s glazbom nije išlo u smjeru koji sam zamislila. Priliku sam dobila tik pred pandemiju, a rad u kreativnoj agenciji je bilo nešto što sam uvijek smatrala planom b, samo što je došlo ranije nego što sam očekivala jer sam si dala rok do tridesetog rođendana. Ne žalim za ovom odlukom jer ovo vrijeme nije financijski podobno za baviti se isključivo glazbom.

NACIONAL: S obzirom na novu ulogu na sceni i novi glazbeni stil, planirate li koncertne nastupe prilagoditi tom žanru i predstaviti se kroz neku vrstu scenske predstave kako to rade glazbene zvijezde u svijetu ili će to biti klasičan koncertni nastup?

Moramo tako planirati. Ne bi imalo smisla to odraditi na klasičan način. Potrudit ćemo se da taj nastup bude zanimljiv i vizualno, ali u našim granicama i mogućnostima. Mislim da i tome pridonese odabir prostora za nastup, svjesna sam da nećemo moći s ovim projektom bilo gdje nastupati. Hoćemo li uspjeti u svom naumu? Morat ćemo pričekati pa vidjeti. I nama je ovakav način rada poprilično nov.

NACIONAL: Prve recenzije albuma su pozitivne. Koliko vam je važna povratna informacija i mišljenje glazbenih kritičara?

Iskreno ne znam kako bih odgovorila jer imam dvojako mišljenje.

NACIONAL: Zašto?

Bilo bi nerealno reći da mi ne godi pozitivan feedback i da ne smatram to dobrim vjetrom u leđa, iako me nekad i iživcira, pogotovo ako vidim da je možda promašena bit ili da su navedene mnogobrojne usporedbe. Ali smatram da i nije pošten cijeli taj proces i da autor ne može očekivati neku recipročnost. Naprimjer, ja sam tri godine radila na albumu s Leom, unijela u to svoja iskustva, misli, priče itd., da bi onda kritičar rekao da sam netko drugi ili sveo svaku pjesmu na neki nazivnik u par kartica teksta. Smatram i da manjka dobrih kritičara i da gube značaj. Više se oslanjam na mišljenje publike nego kritičara.

‘Volim vjerovati da ne bih išla protiv vlastitog instinkta u korist slave i prodaje glazbe’. FOTO: Martin Peranović

NACIONAL: Jeste li razmišljali kako dalje ako dobijete šansu na zapadnom tržištu i neka vam velika diskografska kuća ponudi ugovor, garantirajući vam globalni uspjeh?

Iluminati? Teško mi je vidjeti toliko daleko i toliko sanjarski, a i taj globalni uspjeh može biti vrlo kratkog vijeka.

NACIONAL: Zbog čega?

Kao što rekoh, u svakom momentu dođe netko novi i svježiji. Ono što znam je to da ću imati oko sebe ljude koji su uvijek bili uz mene i da ću se truditi nadmašim samu sebe.

NACIONAL: Jeste li spremni za takav izazov? Glazbena karijera je stresan posao.

Ne znam jesam li spremna jer nisam imala priliku to doživjeti. Istina je da je to stresan i zahtjevan posao, ali mislim da se granice uvijek mogu postavljati. Moguće je imati sve. Fiona Apple nije na istoj ljestvici popularnosti kao Billie Eilish trenutno, ali imam dojam da ona ima dobro postavljene granice. Ne pojavljuje se skoro nigdje i svakih nekoliko godina objavi odličan album.

NACIONAL: Zašto ste album nazvali ‘’Let Me Panic’’?

To je bila mantra samoj sebi i napomena svima koji će poslušati album. Bila sam svjesna da će ovaj žanrovski skok biti čudan nekima koji me prate i činjenica da prvi put nakon sedam godina izbacujem album koji nema veze s LQ-om. Možda bi to netko protumačio i krizom identiteta. Moram sebi dopustiti kreativnu paniku i slijepo nabadati dok ne dođem na svoje, ta panika je plodno tlo za kreativni napredak.

NACIONAL: Našli ste se 2015. u finalu za nagradu IMPALA koja se dodjeljuje najboljem europskom nezavisnom albumu koju su do tada osvojili Adele, Caribou, Viagra Boys, The XX itd. Jeste li razmišljali o ulozi nove europske indie pop zvijezde?

Mislim da se možda dosad mogao dobiti neki dojam da jako egzistencijalistički razmišljam. U tom momentu kada se to dogodilo, meni je sve to bilo super i već sutradan nisam znala gdje bih i što bih sa sobom. Oduševljenje oko svakog uspjeha mi je kratkog vijeka i ne dopustim si previše maštanja.

NACIONAL: Koliko je važno za takvu karijeru imati vlastiti, čvrsti stav, ali i sklonost kompromisima zbog bolje pozicije na sceni i prodaje?

Općenito je važno imati čvrsti stav. Ako se kompromis smatra možda pojavljivanje koje nema veze s glazbom, influencerski posao, gostovanje u natjecateljskim emisijama kao sudac itd., ne mogu ništa tvrditi sa sigurnošću što bih napravila. Volim vjerovati da ne bih išla protiv vlastitog instinkta u korist slave i prodaje glazbe ili radila nešto u što ne vjerujem i nisam ja.

NACIONAL: Kako se nosite s problemima u društvu koja vam smetaju?

Eskapizmom. Na meni je samo da glasam kad treba, inače nemam pravo živcirati se ili se moram odseliti.

NACIONAL: Što vas najviše živcira u Hrvatskoj?

Uobičajeni problemi, dovoljno je otvoriti novine i piknuti prstom.

NACIONAL: Kako se nosite s time da se svijet u ove dvije godine promijenio zbog koronavirusa?

Svijet je bio oduvijek u velikim problemima. Ono što mogu napraviti je da čistim vlastito dvorište.

NACIONAL: Kako se vi nosite s koronavirusom?

Kao i svaka druga osoba, red frustracije pa red ponašanja kao da je sve kao prije. Manje-više imam introvertne sklonosti pa meni nije sve tako teško palo na želudac, ali znam da je to velika privilegija jer ovo je nekima period kad oplakuju nekog ili se boje za egzistenciju i zdravlje.

NACIONAL: Veliku zaslugu za zvuk albuma ima producent i aranžer Leonard Klaić koji je vaše autorske pjesme upakirao u aktualan elektronički indie pop. Kako je izgledala vaša suradnja na snimanju albuma s obzirom na vašu sklonost kontroliranju situacije?

Tko me ogovarao da imam sklonost kontrolirati? Pričali ste s mojom gorom polovicom? Suradnja je išla prirodno, da prirodnije nije moglo biti. Imala sam sreću kao i s Markom Mrakovčićem da smo imali telepatsku povezanost i da nije bilo potrebno puno objašnjavati. Također sam htjela da i Leo ima priliku da se poigrava i istražuje te da smatra ovo i vlastitim projektom. Smatram da smo tim.

NACIONAL: Prije šest godina ste odlučili da ćete se baviti samo glazbom. Puno toga se promijenilo u tih šest godina. Na kakav ste korak sad spremni? Što bi vas najviše usrećilo?

Spremna sam ne dopustiti da opet prođe sedam godina i da budem produktivnija. Više se ne želim dati lako obeshrabriti i želim se fokusirati na bitno, a to je da radim što bolje pjesme, a ne hoće li to netko doživjeti.