Tri velike zaljubljenice u hrvatske tradicijske pjesme i proslavljene kantautorice Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić udružile su se pod imenom Dunije (početna slova njihovih imena) te iz glazbene baštine izvukle pjesme od kojih većina nikada nije bila zapisana na nekom nosaču zvuka, te ih 14 probrale za album „Bilo je sada“, koji će biti objavljen krajem listopada. Kod stvaranja ovog albuma nisu planirale ni unaprijed razmišljale o zvuku, kao ni o konačnom rezultatu, nego su u interpretaciju svake pojedine pjesme dodale dio sebe, da bi protestne ženske priče iz prošlosti prikazale i dalje aktualnima. Kreiranje zvuka preuzeo je Silvio Bočić, član grupe Mangroove i prateće grupe Darka Rundeka te višestruko nagrađivan glazbenik koji je producentskim zahvatima i dodatnim instrumentima pojačao dojam mističnog ugođaja tih 14 pjesama.

Kako se na albumu nalaze zaboravljene ili slabo poznate tradicijske pjesme iz bogate hrvatske glazbene baštine, Dunju Knebl smo pitali o kakvim je pjesmama riječ i gdje su i kako došle do njih s obzirom na to da nikada nisu objavljene u audioformatu. „Od prvog izlaska pred publiku koncertom tradicijskih pjesama iz Hrvatske 16. travnja 1994., inspiracija i cilj ostali su mi isti – snimiti zaboravljene ili slabo poznate tradicijske pjesme iz prebogate hrvatske baštine koje ne možemo čuti. Njih su naši etnomuzikolozi i skupljači tradicijskih pjesama bilježili u notnom obliku u vremenima kad nisu još imali tehniku koja je danas dostupna svima, razne snimače zvuka o kojima su nekad samo mogli sanjati. Tako imamo ne samo stotine nego i tisuće tradicijskih pjesama iz Hrvatske koje se ne mogu čuti jer se nalaze u pisanom obliku u raznim zbirkama, knjigama… To je bio razlog zašto sam počela snimati tradicijske pjesme, koje već tridesetak godina predstavljam i koncertno u najrazličitijim aranžmanima – da se mogu čuti i da se ne zaborave. Stare i ne tako stare zbirke koje sadrže hrvatske tradicijske pjesme nabavljala sam i prije i danas u antikvarijatima, a ponekad u knjižarama, kad se objavi neka nova zbirka koju još nemam. Ponekad pronađem nešto i na Hreliću ili Britancu.“

Nina Romić, Dunja Knebl i Jelena Galić bave se tradicijskom glazbom, a sada su se udružile na zajedničkom albumu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Istaknula je i da jako voli surađivati s različitim muzičarima, da bi i pjesme bile u najrazličitijim aranžmanima i interpretaciji, odnosno da ima „za svakog ponešto“, te je dodala: „Sve je to sa željom da te divne pjesme dođu do različite publike, a najveća mi je želja da se snime u najrazličitijim reinterpretacijama – da ih ljudi zavole i ne zaborave te da se to dogodi i bez mojeg sudjelovanja.“ Dunja Knebl najpoznatija je hrvatska pjevačica narodne i etno glazbe te interpretatorica hrvatskih tradicijskih pjesama. Profesionalno se glazbom počela baviti 1993., u svojoj 47. godini, a 1994. objavila je prvi solo album “Čuješ, golob, čuješ” s 12 pjesama koje je sakupio Florijan Andrašec, jedna od osoba za koje često navodi da su imale velik utjecaj na njezinu glazbu.

Godine 1997. nominirana je za glazbenu nagradu Porin u kategoriji najbolje pjevačice. Do danas je objavila 15 albuma. Većina njezinog repertoara odnosi se na međimurske, ali jednako tako i iz SAD-a, Makedonije i Rusije. Njezin album „Iz globline srca“ iz 1998. uvršten je u londonski vodič „A Rough Guide to World Music“, u kojem je taj album preporučen kao uvod u etno glazbu iz Hrvatske. Nina Romić jedna je od najcjenjenijih hrvatskih kantautorica mlađe generacije i smatra se začetnicom hrvatske kantautorske scene. Objavila je pet albuma, među kojima i album „Stablo“ 2014. koji je bio nominiran za nagradu IMPALA, najbolji europski album te godine. Jelena Galić započela je svirajući mandolinu, pa je prešla na kontrabas, bas gitaru i električnu gitaru, koju je svirala u više alter rock bendova. Uz rad u svojoj grupi Repassage, tijekom karijere je surađivala s grupama Cubismo i Šo!Mazgoon te s Tedijem Spalatom, a posljednjih nekoliko godina i s Ninom Romić.

Najteži dio oko albuma bilo, kažu glazbenice, odabrati 14 pjesama koje su obradile. FOTO: Doringo Videography

Nakon spajanja Dunje Knebl, Nine Romić i Jelene Galić u jednu grupu Dunije, već se počelo pisati o hrvatskoj world music supergrupi, a svoje oduševljenje o njihovu zajedničkom radu nije krila ni Dunja Knebl: „Bila sam presretna kad su Nina i Jelena prihvatile prijedlog da snimimo ‘ženski’ album na kojem su zaboravljene pjesme o ženskim sudbinama kroz stoljeća. S Ninom se poznajem i prijateljice smo dugi niz godina, tijekom kojih smo već surađivale na raznim projektima. Jelenu sam upoznala preko njihovog zajedničkog albuma ‘Jezero’, gdje je sudjelovala ne samo kao multiinstrumentalistica nego je pjesme i aranžirala. Veselim se još jednoj posve drugačijoj reinterpretaciji hrvatskog glazbenog folklora. Možda će se proširiti krug ljudi koji će prihvatiti i slušati pjesme koje su istovremeno jako stare, ali i aktualne jer pjevaju o životnim pričama koje su i danas slične ili iste – povijest se, nažalost, često ponavlja. Važna osoba u stvaranju našeg albuma je i Silvio Bočić, snimatelj, glazbeni producent i multiinstrumentalist koji je u velikoj mjeri sudjelovao u svemu i oplemenio naše osnovne interpretacije.“

Ninu Romić smo pitali kako su pristupile interpretaciji tih starih pjesama s obzirom na to da nisu postojale u audioformatu. „Dunja je obavila najvažniji dio posla, koji je bio zaista opsežan: skupiti sve pjesme na jedno mjesto, pripremiti tekstove i snimiti melodije“, ispričala nam je Nin te nastavila: „Nakon nekoliko pojedinačnih i zajedničkih preslušavanja materijala, odlučile smo se za ovih 14 pjesama koje su se našle na albumu. Usuglasile smo se oko izbora pjesama i tada je započeo drugi dio rada, a to je bilo osluškivanje pjesama i duboko promišljanje o tome što svakoj od njih treba. To je bio doista divan proces, posebno kada pjesmama pristupiš s namjerom da izvučeš njihovu poruku na površinu i preneseš osjećaje koje smo sve tri osjećale dok smo razgovarale o sudbinama svih žena prije nas, zabilježenima u ovim pjesmama, ali i o onima koje nas danas okružuju, a koje proživljavaju gotovo identične priče. Meni je bilo prekrasno raditi na ovaj način jer smo kroz glazbu prenijele sve što smo osjećale. Naša povezanost dodatno me inspirirala da dam sve od sebe i da ovom albumu, ovoj priči, pružim najviše što mogu.“

Kako su ženski element i energija bitne karakteristike rada na ovom albumu, Dunju Knebl smo pitali koliko je po njezinu mišljenju na albumu prisutna ta njihova ženska energija, kroz interpretaciju tih pjesama, ali i same tekstove. „Upravo me naša zajednička pozitivna ženska energija već kod prvog susreta, kad smo se sve tri družile na priredbi dodjele nagrade Porin, inspirirala da se udružimo u zajedničkom interpretiranju ženskih priča u hrvatskim tradicijskim pjesmama. Kad smo krenule kod Silvija u studio, bile smo konstantna inspiracija jedni drugima, nije bilo spornih trenutaka jer smo vrlo brzo rješavali sva pitanja oko interpretacije i tko će nešto pjevati i svirati. Budući da smo se mogle poistovjetiti ili suosjećati sa ženama iz odabranih pjesama, nije bilo teško unijeti emocije.“

Silvija Bočića nahvalila je i Nina Romić naglasivši odmah da je njegov angažman odmah prihvaćen kao najbolje rješenje pri snimanju albuma „Bilo je sada“. „Silvio Bočić odmah se nametnuo kao najbolje rješenje nakon što smo odlučile snimiti zajednički album. Način na koji je Silvio pristupio radu na našem prethodnom albumu ‘Jezero’, njegovo duboko razumijevanje nenametljive uloge u pjesmama te onoga što sam htjela izraziti, osvojili su me, pa je on bio logičan izbor za producenta. Silvio je objeručke prihvatio ideju o nastavku suradnje na tradicijskom albumu jer osim što ima poseban senzibilitet za nježne i tužne pjesme iznimno cijeni i voli rad Dunje Knebl. Ono što je Silvio nastojao postići na albumu bilo je da istakne atmosferu pjesama, da u prvi plan dovede osjećaje i krik svih žena koje pjevaju kroz naše glasove i kroz ove pjesme. Svojim minimalističkim pristupom i doprinosom stvorio je mističnu atmosferu punu inspirativnih slika – ponekad tužnih, ponekad jezivih, ponekad oslobađajućih.“

Tri su kantautorice na dodjeli nagrade Porin shvatile da dijele jednaku viziju prema glazbi. FOTO: Doringo Videography

Zajednička želja Dunje, Nine i Jelene je pronaći put do novog kruga slušatelja, podsjetiti na kulturološke korijene i uklanjanje žanrovske barijere. Unatoč međusobnim razlikama, svaka od glazbenica već se dokazala u potpuno drukčijim stilovima glazbe i rada, a združenim energijama i pristupima u reinterpretaciji ženskih pjesama iz prošlosti žele slušatelje privući da ne samo slušaju nego i da čuju i osjete svu ljepotu naše glazbene tradicije. Jelena Galić već dulje surađuje i nastupa s Ninom Romić, no ovo je njezina prva suradnja s Dunjom Knebl. Pitali smo je koliko su brzo pronašle zajednički jezik kada su u pitanju interpretacije tih starih tradicijskih pjesama.

„Duga suradnja s Ninom Romić me naučila mnogo o pjesništvu, kantautorskom stvaranju i vrijednosti tradicijskih pjesama i etno izričaja, na čemu sam joj beskrajno zahvalna. Putem sam uočila i njezino poštovanje prema Dunji i njihovo iskreno ljudsko i glazbeno prijateljstvo, te mi se ovaj korak prema zajedničkom albumu učinio jako logičan, i jako sam sretna što nas je organizacija Porina posjela na upravo ta mjesta zbog kojih se to dogodilo možda brže nego što bismo to same organizirale.“ Pitali smo je i što je po njezinu mišljenju bilo najteže postići u reinterpretaciji tih starih pjesama.

„Najteže je bilo postići autentičnost u reinterpretaciji starih pjesama jer je danas jako teško biti autentičan i prepoznatljiv, bez obzira na žanr u kojem djelujete, s obzirom na obilje novih izdanja i jako bogatu scenu. Doslovno je teško ispratiti sva nova izdanja ako na mrežama niste konstantno, što je teško s obzirom na živote koje svaka od nas vodi i obaveze koje ih prate. Pokušale smo udahnuti novi dašak glazbenog mišljenja u svaku pjesmu i izvagati u kojoj će mjeri svaka od nas sudjelovati a da imamo konačni proizvod koji je originalan, te suvremen i blizak ušima publike koja prati i voli takve skladbe“, rekla nam je Jelena te naglasila važnost novog čitanja tih pjesama: „Važnost novog čitanja pjesama koje su starije od nas je to što su neprikosnovene i jako ih je teško vrednovati iz ove perspektive. Hoću reći, mislim da je ovaj album vredniji generacijama koje dolaze nego nama jer su zapis u vremenu i svjedoče našem postojanju, ali puno veću snagu će dobiti s vremenom, kada se osvrnemo oko sebe i shvatimo da je jako važna Dunjina uloga sortiranja, bilježenja i širenja tradicijskih pjesama u vremenu kada je glazba skrenula u potpuno nove žanrove jer će mlada generacija koja ne mari za tradiciju jednoga dana doći u poziciju da shvati, prepozna i cijeni svakoga tko se pobrinuo da tradicijske pjesme ostave trag u beskraju.“

I Dunja Knebl također smatra da je hrvatsku glazbenu baštinu itekako potrebno sačuvati od zaborava. „Mislim da bi i drugi trebali shvatiti da je to jako važno – sačuvati našu baštinu od zaborava. Postoji kod nas jako velik broj ljudi koji se bave folklornom baštinom i tradicijom, ali nije bitno samo o tome govoriti, pisati, ili stalno ponavljati jedne te iste pjesme, koreografije, nego pronalaziti ono zapostavljeno, zaboravljeno, i to oživljavati, reinterpretirati. Možda je to teži put, lakše je doći do publike repertoarom već poznatih i popularnih pjesama, ali ako nitko ne stvara prema tim postojećim notnim materijalima, uzaludan je bio trud toliko velikog broja ljudi koji su svoj život posvetili obilaženju udaljenih naselja u potrazi za pjesmama koje još nisu čuli i zabilježili. Danas je to tako – ako se pjesme ne mogu čuti, kao da uopće ne postoje.“